REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-840/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Maji Jurovicki, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., OIB: 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, zastupan po punomoćniku Goranu Devrnja, odvjetnik iz Zagreba, Vrbani 15 protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupan po punomoćniku Kruno Knežević, odvjetnik u odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, Lopašićeva 6 radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 3. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 2. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Lonjička ulica 2A, 10000 Zagreb, OIB: 25132169807, isplati iznos od 21.123,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:
5,35 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
8,54 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
22,02 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
17,02 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
56,07 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
20,64 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
4,37 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
13,21 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
19,82 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
2,27 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
476,79 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
98,03 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
98,40 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
124,75 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
123,64 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
137,14 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
137,14 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
154,26 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
184,08 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
184,08 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
227,97 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
273,68 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
257,53 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
243,34 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
251,76 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
309,54 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
313,73 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
297,01 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
307,13 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
307,66 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
347,33 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
478,86 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
560,37 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
424,32 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
386,22 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
388,60 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
393,98 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
393,98 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
442,86 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
444,81 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
203,83 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
203,14 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
206,06 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
211,13 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
204,59 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
204,91 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
187,53 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
200,92 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
207,15 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
203,84 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
198,04 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
197,00 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
194,56 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
207,05 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
188,74 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
187,54 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
192,33 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
198,02 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
198,38 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
198,38 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
198,38 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
196,97 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
196,97 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
162,65 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
165,00 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
164,23 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
158,77 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
161,95 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
161,95 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
166,78 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
166,53 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
173,54 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
173,95 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
173,95 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
174,49 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
174,81 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
174,81 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
174,81 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
174,81 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
174,81 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
174,81 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
174,81 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
4.371,78 EUR od dana 30.09.2015. do isplate
po stopi koja do dana 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Lonjička ulica 2A, 10000 Zagreb, OIB: 25132169807, isplati iznos od 6.676,92 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 30.09.2015. do isplate isplate po stopi koja do dana 31.12.2022. se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. , za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Lonjička ulica 2A, 10000 Zagreb, OIB: 25132169807 naknadi prouzročeni parnični trošak sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja ove presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku 15 dana.“
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.437,50 € u roku od 8 dana.
III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova u iznosu od 2.000,00 € kao neosnovan.
IV Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom parničnih troškova u iznosu od 7.775,00 € kao neosnovan.
O b r a z l o ž e nj e
1. Tužitelj u tužbi ističe da tuženik je 30. travnja 2007. sklopio s korisnikom kredita, FL, Ugovor o kreditu broj: 3208947938, kojim je tuženik korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 163.000,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu). U članku 7. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za korisnika kredita obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) su ništetne. Ugovorom o cesiji, Ustupitelj je kao korisnik kredita prenio sve svoje tražbine prema tuženiku koje bi proizlazile iz predmetnog Ugovora o kreditu, na ovdje tužitelja kao Primatelja. Iz Ugovora o cesiji vidljivo je da Ustupitelj s naslova ništetnih odredbi Ugovora o kreditu ima tražbine na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada, te slijedom navedenog tužitelj ima pravo zahtijevati povrat preplaćenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kako se dalje navodi.
Vezano za ništetnost valutne klauzule u švicarskim francima poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. te na presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Citiranom drugostupanjskom odlukom potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 04.07.2013. g. u dijelu točke. 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke koji glasi. „Utvrđuje se da je prvotužena Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. .... povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.... .“
Sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, navedene presude, budući je u istima utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača – korisnika kredita i od strane ovdje tuženika, obvezujuće su za naslovni sud i u predmetnom postupku, a glede utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
Slijedom svega navedenog tuženik je dužan tužitelju (ovo sve obzirom na zaključeni ugovor o cesiji) vratiti iznose koji je isti preplatio uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne preplaćene iznose računajući od svake pojedine izvršene preplate pa do isplate. Tužitelj dalje navodi da je tuženik s korisnikom kredita zaključio Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je Ugovor o kreditu konvertirao u valutu euro sukladno ponudi tuženika na koju je isti bio obvezan temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), ali ističe kako se provedbom navedene konverzije i zaključenjem Dodatka, korisnik kredita ni na koji način nije odrekao svojih prava i potraživanja temeljem utvrđenja ništetnosti odredbi osnovnog Ugovora o kreditu do dana izvršene konverzije, a niti sklapanje tog Dodatka ugovoru predstavlja bilo kakvu konvalidaciju učinaka ništetnosti do dana konverzije, odnosno sklapanja Dodatka pa predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da potraživanje tužitelja nije postavljeno određeno, kako to nalaže odredba članka 186. Zakona o parničnom postupku (dalje u tekstu: ZPP), ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Tužitelj kao Primatelj i korisnik kredita kao Ustupitelj sklopili su 3. lipnja 2023. Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) kojim je tražbina koja je predmet ovog parničnog postupka u cijelosti prenesena na njega kao novog vjerovnika, ali predmetni Ugovor o cesiji je tek uz tužbu u ovom postupku po prvi puta dostavljen tuženiku na uvid. Tuženik smatra kako tražbina koju tužitelj potražuje ovom tužbom nije mogla biti predmetom prijenosa između tužitelja i korisnika kredita jer prava koja bi eventualno proizlazila iz potrošačkog ugovora, u ovom konkretnom slučaju iz Ugovora o kreditu sklopljenog između korisnika kredita i tuženika su strogo osobne naravi koja pripadaju potrošačima (korisniku kredita) osobno te stoga nisu prenosiva, dok je tužitelj istovremeno pravna osoba, trgovačko društvo registrirano za naplatu potraživanja te stoga nije niti može biti potrošač u smislu članka 3. stavka 1. ZZP/07, odnosno u smislu članka 5. stavka 1. ZZP/14.
Tuženik ističe kako promjena u osobi vjerovnika (u ovom slučaju potrošača) utječe na identitet tražbine jer je upravo osoba vjerovnika (potrošača) utjecala na određivanje sadržaja ili kvalitete tražbine pri sklapanju ugovora iz kojeg tražbina potječe. Naime, tuženik je kao kreditor sklopio predmetni Ugovor o kreditu s korisnikom kredita, i to na temelju osobnog zahtjeva korisnika kredita kao klijenta tuženika. Tuženik je prilikom odobravanja predmetnog Ugovora o kreditu sukladno prisilnim zakonskim propisima morao provjeriti brojne činjenice u odnosu na korisnika kredita te je tuženik u kreditni odnos ušao na temelju kreditnog zahtjeva korisnika kredita i s ciljem odobravanja predmetnog kredita upravo korisniku kredita.
Tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao da je korisnik kredita potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati pa je stoga na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti jer je svojstvo potrošača osnovna pretpostavka za pozivanje na načelna utvrđenja iz kolektivne parnice i na tužitelju je teret dokaza da je potrošač.
Tuženik ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja po Ugovoru o kreditu u zastari jer se na zahtjev tužitelja za isplatu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO), a predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2023., to tuženik ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužitelj vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari.
Tuženik smatra da je odlučna činjenica da su korisnik kredita i tuženik dana 04. svibnja 2016. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15)
Tim Dodatkom su stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na način da je kredit korisnika kredita koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj korisnika kredita je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR pa Tužitelj kao pravni slijednik korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove jer je korisnik kredita prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa, te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora, a sve iz razloga što se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita pa predlaže odbiti sve tužbene zahtjeve tužitelja.
3. Sud je rješenjem poslovni broj P-1233/2023 od 8. veljače 2023. odredio prekid postupka protiv kojeg je tuženik uložio žalbu koju je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske uvažio, ukinuo rješenje ovog suda poslovni broj P-1233/2023 od 8. veljače 2023. i predmet vratio na ponovni postupak.
4. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to u ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (list 6 do 11 spisa), u izvadak po računu (list 13 i 14 spisa), u ugovor o namjenskom kreditu (list 15 do 17 spisa), u dodatke ugovoru o namjenskom kreditu (list 15 do 20 spisa), u otplatni plan (list 21 do 23 spisa), u ugovor o namjenskom kreditu (list 24 do 28 spisa), u dodatak ugovoru o kreditu (list 29 do 34 spisa), u informativni sažetak izračuna konverzije (list 35 do 43 spisa), u otplatni plan (list 44 do 46 spisa), u izvod iz zapisnika prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike hrvatske (list 96 spisa), u saslušao svjedoka ĐL, proveo financijsko vještačenje po vještaku mr.sc Zrinku Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. Sud je izvršio uvid i u sudske presude kao i u stručne članke koje su stranke uložile u spis.
5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupno tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, dalje u tekstu ZPP-a) ovaj sud je uvjerenja da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Predmet postupka je restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 21.123,00 € s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća do isplate po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz Ugovora o kreditu koji se odnosi na više plaćene mjesečne anuitete koji su se povećavali zbog povećanja kamatne stope u razdoblju od kolovoza 2007. do 30. rujna 2015. odnosno razlika na ime preplaćenih anuiteta nastala uslijed promjene kamatne stope, a koji iznos je utvrđen vještačenjem po vještaku mr.sc Zrinku Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o.
7. Među strankama nije sporno da su tuženik i korisnik kredita, ĐL kao pravni prednik tužitelja 30. travnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 3208947938 (dalje: Ugovor), kojim se pravni prednik tužitelja kao korisnik kredita (potrošač) kod tuženice kao banke (trgovca) zadužio u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 163.000,00 CHF, na razdoblje otplate od 10 godina u skladu s odredbama sklopljenog Ugovora, uz ugovaranje plaćanja kamate na kredit po godišnjoj kamatnoj stopi koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 4,90% godišnje, a koja kamata je ugovorena kao promjenjiva sukladno odluci tuženice o kreditiranju građana (članak 2. Ugovora).
8. Među strankama je nesporno da su tuženik i korisnik kredita, ĐL, kao pravni prednik tužitelja 4. svibnja 2016. zaključile i Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15 dalje ZID ZPK/15).
9. Među stranaka nije sporno da su tužitelj i ĐL zaključili ugovor o ustupu tražbine 30. svibnja 2023. kojim je ĐL prenijela na tužitelja svoju tražbinu koje bi postojale prema tuženiku koje bi proizlazile iz predmetnog ugovora o kreditu.
10. Među strankama je sporno da li tužitelj koji je izvršio konverziju kredita sukladno odredbama ZID ZPK/15 ima pravo na povrat pretplate redovne kamate plaćene temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz CHF kredita koji je sud utvrdio ništetnim.
11. Uvidom u Dodatak Ugovora o kreditu sud je utvrdio da su isti zaključili prednik tužitelja ĐL i tuženik.
12. Sud je nadalje utvrdio da su stranke Dodatkom ugovora o kreditu ugovorile da, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju zajedno sa svim njegovim izmjenama i dopunama, a na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije od strane korisnika se regulira konverzija kredita denominirano u kunama s valutnom klauzulom CHF u kredit denominirano u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Nadalje ugovorne strane su utvrdile da, prema izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015., preplata iznosi od 61.039,15 tadašnjih kuna
13. Sud je utvrdio da je prednik tužitelja, ĐL svojim potpisom na Dodatak ugovoru o kreditu od 4. svibnja 2016. prihvatila izračun konverzije radi promjene valutne klauzule koje je prednik tuženika izvršio sukladno odredbama 19.a do 19.i ZPKa, a koji joj je dostavljen i koji je preduvjet za sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu.
14. Iz saslušanja svjedoka ĐL utvrđeno je da je ona 2007. dignula kredit kod tuženika za gradnju kuće , a bankarica kod koje se došla informirati o uvjetima kredita joj je objasnila da kredit može dignuti u eurima i u CHF, ali da je najpovoljnija kamata za podizanje kredita u CHF tako da se odlučila kredit dignuti u CHF. Saznala je da kredit može konvertirati u EUR-e što je i učinila i vratila kredit do kraja.
15. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da iznos preostale glavnice na dan izračuna konverzije (30. rujna 2015.) koji je tuženik više obračunao u odnosu na iznos preostale glavnice kakva bi bila da se od početka otplate kredita do 30. rujna 2015., odnosno do dana izračuna konverzije primjenjivao ugovoreni tečaj na dan isplate kredita, iznosi 4.371,78 EUR, a tuženik je u konkretnom slučaju prilikom konverzije uzeo u obzir sve odredbe Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su regulirale način konverzije kredita denominiranih u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, sve uplate korisnika kredita do zaključno 30. rujna 2015., pa tako i oni dijelovi uplata koji su predmet ovog sudskog postupka, iskorištene su za zatvaranje obveza po konvertiranom kreditu, a preplata iz konverzije je utvrđena kao razlika tih uplata i obveza po konvertiranom kreditu.
16. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka pa je tužbeni zahtjev uskladio s nalazom i mišljenje vještaka na način da je snizio tužbeni zahtjev i specificirao ga podneskom od 2. rujna 2025.
17. Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe za iznos od 3.191,58 €, ali nije prigovarao matematičkom izračunu vještaka jer smatra kako predmetni nalaz nije relevantan za odluku u postupku jer tužitelj uopće nema pravo na bilo kakvu restituciju.
18. Sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje vještaka jer je utvrdio kako tužitelj nema valjanu pravnu osnovu zahtijevati bilo kakvo obeštećenje nakon potpisa Dodatka ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija prema odredbama ZID ZPK/15,
19. Odredbama ZID ZPK/15 je uređeno načelo konverzije i način izračuna konverzije kredita koji glase:
„Članak 19.b Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Članak 19.c Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,
5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:
- ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,
- ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača.
20. Prvenstveno treba istaknuti da je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen između parničnih stranaka na temelju odredaba. ZID ZPK/15. Predmetni zakon je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj.
21. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.
22. Sud također napominje strankama da je navedeni propis bio predmetom odlučivanja Ustavnog suda Republike Hrvatske povodom prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti istih s Ustavom Republike Hrvatske koje je podnijelo više fizičkih osoba i kreditnih institucija između ostalog i ovdje tuženika. Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom U-I-3685/15 i dr. od 04. travnja 2017. nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom osporenog zakona jer je utvrdio da je osporeni zakon, kao jednokratna interventna mjera zakonodavca bila nužna za ostvarivanje legitimnih ciljeva koji su se s njima željeli postići.
23. U navedenoj odluci Ustavni sud Republike Hrvatske je utvrdio:
- da ZID ZPK ima legitiman cilj: povećanje socijalne zaštite, sprečavanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprečavanja produbljivanja dužničke krize,
- prikladnost ZID ZPK kao mjere za ostvarenje postavljenih legitimnih ciljeva P-
1235/2023-10 koji su se htjeli postići,
- da su Vlada Republike Hrvatske odnosno Ministarstvo financija iznijeli relevantne i dostatne razloge zbog čega je model konverzije koji je predviđen ZID ZPK i bio nužan odnosno da u konkretnom slučaju nije postojala manje ograničavajuća mjera u slučaju CHF kredita,
- da se osporenom mjerom prije svega željelo zaštititi potrošača CHF kredita kao slabije ugovorne strane i da je ostvarenje tog cilja imalo veći značaj od pravne sigurnosti druge strane, te -da se ne bi moglo zaključiti da odredbe ZID ZPK opterećuju kreditne institucije preko mjere koja bi se smatrala nepodnošljivom.
24. Nadalje pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, VS RH je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon ( lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO) slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.
25. U predmetnom slučaju između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu. S tim u vezi, valja istaći, da se odredbe glave II. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 41/14, 110/15 i 14/19 - dalje: ZZP) koje uređuju pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku, jer to priječi odredba članka 49. stavka 5. ZZP. Tako se u konkretnom slučaju ne primjenjuje ni odredba stavka 1. članka 49. ZZP prema kojoj se nepoštenom smatra ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
26. U naprijed opisanim okolnostima, posebno imajući na umu da je predmetni Dodatak sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.
27. Pogrešno je shvaćanje tužitelja da konverzija ne obuhvaća otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe članka 19.c stavka 1. točaka 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe članka 19.c stavka 1. točaka 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s točkama 1. i 2. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u € u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u €. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s točkom 4. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u €, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u €, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u € u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u € prema novom otplatnom planu (točke 4. i 5. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje je izvršio tužitelj kao potrošač po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njegova kredita u € i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.
28. Također valja istaknuti da je potrošač, u skladu s odredbom članka 19.d ZID ZPK/15, bio informiran o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, imao mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije. Također se napominje tužitelju da konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženice kao kreditora(trgovca) prema tužitelju kao korisniku kredita (potrošaču) na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.
29. Nadalje u odnosu na pitanje pravnih učinaka konverzije valja istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Rev-637/2019 od 15. studenog 2022. na postavljeno revizijsko pitanje:
Ima li tužitelj koji je prihvatio konverziju i čiji je CHF kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/2015), unatoč izvršenoj konverziji, pravo na povrat preplate redovne kamate plaćene temeljem odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz CHF kredita koju je sud utvrdio ništetnom?
Dao odgovor na postavljeno pravno pitanje:
Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZIDZPK/15 zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženicom kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u CHF odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.
30. Slijedom navedeno budući da je sklapanjem predmetnog Dodatka na način propisanog odredbom članka 19c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora odnosno ovdje tuženika koju je isti ostvario na temelju ništetne ugovorne odredbe i da je tuženik vratio tužitelju sve na ime pretplate tada tužitelj nema pravo na na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe.
31. Stoga je valjalo odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
32. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu temeljem članak 154. i 155. ZPPa mu pripada trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 € (Tbr. 7/1 u vezi s Tbr 54. Tarife), trošak sastava žalbe 27. veljače 2024. u iznosu od 250,00 € (Tbr.10.4.), trošak za pristupa na ročišta od 8. veljače 2024., 31. listopada 2024., 6. ožujka 2025. i 3. studenog 2025. u iznosu od po 500,00 € (Tbr 9/1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), dakle ukupno 2.750,00 € € uvećano za PDV 25% u iznosu od 687,50 € (Tbr.46), dakle sveukupno 3.437,50 € slijedom čega je odlučeno kao u toč. II izreke.
33. Tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka 31. siječnja 2024. jer je podnesak predan nekoliko dana prije ročišta zakazanog 8. veljače 2024. jer je tuženik sve to mogao usmeno iznijeti na raspravi, a pri tome tim podneskom ne navodi ništa što već nije iznio u odgovoru na tužbu, nije mu priznat ni trošak sastava podneska 10. veljače 2025. i 29. rujna 2025. jer tuženik ponavlja sve već izneseno u odgovoru na tužbu i dostavlja sudsku praksu tako da ti podnesci, sukladno čl. 155. st.1. ZPP-a nisu bili potrebni za vođenje postupka, slijedom čega je tuženik odbijen za troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 € kao neosnovan i odlučeno kao u toč. III izreke.
34. Tužitelj nije uspio u sporu slijedom čega je njegov zahtjev za naknadom parničnih troškova u iznosu od 7.775,00 € odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u toč IV izreke.
U Zagrebu, 2. prosinca 2025.
SUDAC
Maja Jurovicki
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.
DNA
tužitelju po punomoćniku
tuženiku po punomoćniku
kal 30 dana