REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10529/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog RT, zbog prekršaja iz članka 44.a stavka 1. točke 6. i stavka 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj: 75/13., 36/15., 46/17., 152/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, broj: Pp-1610/2025-2, od 4. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, i potvrđuje pobijana presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je, na temelju članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz članka 44.a stavka 1. točke 7. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci, s obrazloženjem da djelo, koje se okrivljeniku stavlja na teret, na način kako je to opisano u činjeničnom opisu optužnog akta, nije prekršaj, zbog toga što je isto djelo blanketne naravi te se prekršajna odgovornost počinitelja veže se uz povredu blanketne norme, tj. Uredbe Vijeća (EZ) broj 561/2006, koja pobliže opisuje biće predmetnog prekršaja, a navođenje citirane blanketne norme je izostalo u činjeničnom opisu.

2. Istom presudom odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj: 107/07., 39/13,. 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ocijenio je da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud imao valjane osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe, jer djelo za koje se okrivljenik optužuje, na način činjenično opisan u optužnom prijedlogu, nije prekršaj.

7. Naime, okrivljeniku je optužnim aktom tj. obaveznim prekršajnim nalogom bilo stavljeno na teret, da je dana 12.11.2024. godine u 21,41 sati na 19.km autoceste A6 Rijeka – Zagreb dopustio da u prometu na cesti sudjeluje njihov teretni automobil marke "Renault", registarske oznake [registarska oznaka] s poluprikolicom marke "Broshuis", registarske oznake [registarska oznaka], a s kojim je u smjeru Zagreba upravljao vozač ŠT, stranac na privremenom boravku, iz Velike Gorice, Kralja Petra Svačića 8, čineći prekršaj iz ZRMU-a. Naime, izvršenim nadzorom digitalnog tahografa u navedenom teretnom automobilu, skidanjem podataka zabilježenih na isto, te izvršenom analizom podataka pomoću licenciranog programa "Tachospeed Expert" v.1.180, utvrđeno je da je dana 07.11.2024. godine u vremenu od 11,12 sati do dana 08.11.2024. godine do 11,12 sati, koristi nedovoljno dnevno razdoblje odmora od 11 sati ako skraćeno dnevno razdoblje odmora nije dopušteno tj. koristio je 8 sati i 13 minuta odmora, te nedostaje 2 sata i 47 minuta do norme od 11 sati, čime je počinjen prekršaj iz čl. 44.a. st. 1. toč. 6., kažnjiv po čl. 44. a. st. 2. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu.

8. Imajući u vidu prethodno navedeni činjenični opis djela, nelogično je i životno neuvjerljivo da bi okrivljenik mogao počiniti prekršaj na način da bi kasnijeg datuma (12.11.2024.) vozaču dopustio upravljanje vozilom na protupravan način, a do kojeg upravljanja je došlo vremenski ranije (7.11.2024.), odnosno retroaktivno mu dopustio protupravno upravljanje vozilom, slijedom čega djelo, opisano na takav način, nije prekršaj.

9. Neosnovano žalitelj u žalbi tvrdi da je sud pogriješio što u skladu s člankom 161. stavkom 4. Prekršajnog zakona, nije pozvao tužitelja da nadopuni ili ispravi obavezni prekršajni nalog, koji je prigovorom počinitelja postao optužni prijedlog, ako nedostaju podaci iz članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona bez kojih nije moguće voditi postupak. Naime, odredbom članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona, propisano je postupanje suda ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona bez kojih nije moguće voditi postupak ili su isti pogrešni. Međutim, kako je odredbom članka 161. stavka 6. Prekršajnog zakona propisano: “ Ako sud, ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe“, proizlazi da citirana odredba čl. 161. stavka 6. Prekršajnog zakona isključuje mogućnost pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja u optužnom prijedlogu.

10. Slijedom iznesenog, s obzirom da se okrivljeniku optužnim aktom stavlja na teret djelo koje, iz prethodno navedenih razloga, nije prekršaj, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi, ali iz razloga navedenih u ovoj presudi.

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.