Poslovni broj: P-873/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku – Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: DM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci, protiv tuženika: BM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kbr. 59, kojeg zastupa punomoćnica Marija Šeparović, odvjetnica u Blatu, radi predaje-povrat, nakon glavne rasprave zaključene 20. listopada 2025. u prisutnosti parničnih stranaka i njihovih punomoćnika, na ročištu zakazanom radi objave odluke 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku BM , OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da tužitelju AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u roku od 15 dana preda u posjed k. čest. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodnu od ljudi i stvari, izuzevši natkrivenu terasu na južnom dijelu te nekretnine površine 43 m2.

II. Nalaže se tuženiku BM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] u roku od 15 dana naknaditi tužitelju AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] parnični trošak u iznosu od 1.259,62 eur (tisuću dvjesto pedeset devet eura i šezdeset dva centa) uvećan za zakonsku zateznu kamatu iz čl . 29 ZOO-a.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 21. listopada 2024. navodi se da je tužitelj u zemljišnoj knjizi k. o. [katastarska općina] uknjižen kao vlasnik nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica]. K tome da je stvarni vlasnik označene nekretnine izuzev dijela zv. „Guvno“, u naravi natkrivene terase površine 43m2 koji dio je naslijedio ĆM, otac tuženika. Označena kčbr. [katastarska čestica] da je predstavljala ostavinu pok. KM, prednika parničnih stranaka. Unatoč iznesenom da se tuženik nalazi u posjedu cijele nekretnine iz razloga jer je SM, prednik tužitelja, bio psihofizički bolestan radi čega nije održavao svoje imanje desetljećima, a kao takvom da mu je bila oduzeta poslovna sposobnost time da je tužitelj bio njegov skrbnik. Još za života pok. SM da je tužitelj s tuženikom pregovarao o eventualnoj prodaji nekretnine tuženiku, izuzevši „Guvna“ kojeg tužitelj ne smatra svojim. Nedavno pak da je tužitelj zaprimio dopis tuženika i njegovih sestara u smilju kojeg utuženu nekretninu smatraju isključivo svojim vlasništvom. Dopisom je predloženo da tužitelju pripadne realni dio umanjen za 290m2 istočnog dijela čestice koji prijedlog je tuženik ponovio i naknadno putem geodeta MM iz [adresa]. Kako tuženik drži utuženu nekretninu bez osnove tužitelj je predložio da sud po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom 2. studenog 2024. tuženik se usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu s tvrdnjom kako su pravno i činjenično neosnovani. Naime, suprotno navodima tužitelja, da je nakon smrti ČM " DMH" **.**.2006. doneseno Rješenje o nasljeđivanju posl. br.: O-320/85 prema kojem je ĆM, njegov sin te ujedno i otac tuženika stekao u vlasništvo zemljište u predjelu tzv. Guvno u predjelu [adresa] i zemljište tzv. Rope u naravi maslinik koje se nalazi na desnoj strani od zemljištu na predmetnoj nekretnini. Nadalje, da je ĆM bio u posjedu predmetne nekretnine preko 30 godina, a nakon njegove smrti posjed su preuzeli njegovi nasljednici - LM, UM i BM. Također, između nasljednika ŽM, DMH postojao je sporazum o načinu podjele nekretnina koje su ostale iza njegove smrti te je predmetna nekretnina pripala u vlasništvo upravo ocu tuženika, a što nikada medu nasljednicima nije bilo sporno i zbog čega je isti sve od smrti DMH pa sve do svoje smrti bio u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine. Sa svime navedenim bio je upoznat pravni prednik tužitelja - SM, brat ĆM te isti nikada svome bratu nije osporavao posjed ili vlasništvo predmetne nekretnine čemu u prilog govori i činjenica kako je navedena činjenica poznata širem broju svjedoka koji potvrđuju kako je upravo ĆM bio u posjedu predmetne nekretnine sve do svoje smrti. Dakle, između braće SM i CM nikada nije postojao spor glede posjeda predmetne nekretnine. Tuženik pritom smatra bitnim istaknuti i kako nije sporno da je tužitelj bio skrbnik SM, međutim - tuženik je stava kako je takva skrb bila preuzeta samo zbog vlastitih interesa te ista nije niti izvršena obzirom je stvarnu skrb o SM vodio upravo njegov brat CM, otac tuženika. U prilog navedenom tuženik ističe kako je djed tužitelja - ŽM naveo u svojoj oporuci da majci ovdje tužitelja - GM ostavlja samo i isključivo nužni dio iz razloga što ista nije brinula o njima. SM je djelomično ukinuta poslovna sposobnost 2004. dakle cijelosti te je tada njegovim skrbnikom imenovana majka tužitelja GM, a kako to tuženik smatra - ista je postala njegovim skrbnikom iz svojih vlastitih interesa. S tim u vezi, osim što su LM, UM i BM stekli vlasništvo predmetne nekretnine nasljeđivanjem, i to putem svog pravnog prednika ĆM koji je istu naslijedio sukladno predmetnom Rješenju o nasljeđivanju iza pok. KM, od dana 14. srpnja 2006. imenovani da su vlasništvo predmetne nekretnine stekli i dosjelošću odnosno temeljem zakona. Pritom, tuženik smatra bitnim istaknuti kako tužitelj nikada nije živio na [adresa] te mu nije niti mu je ikada moglo biti poznato stvarno stanje na terenu glede posjeda predmetne nekretnine, a koji je više od trideset godina vršio upravo CM, otac tuženika i to prvotno sa svojim roditelja, a potom i samostalna, a sve u dogovoru sa svojim bratom koji mu je predmetnu nekretninu prepustio u cijelosti. O navedenome ni majka tužitelja GM nema niti može imati ikakvih saznanja obzirom ista preko četrdeset godina svog životnog vijeka nije živjela na [adresa]. Tuženik smatra bitnim istaknuti i kako je tužitelj već prethodno povrijedio njegova prava, i to u postupku izrade geodetskog elaborata radi utvrđivanja međa i novih razgraničenja te je isti upoznat s činjenicom krivotvorenja potpisa BM na ispravi Izvješće o utvrđivanju postojeće mede i drugih granica te nova razgraničenja iz prosinca 2020. god., izrađenog po ID Geodet Korčula dio.o., elaborat br. 195/20. te je u privatnom vještačenju potpisa od strane vještaka grafologa nesporno utvrđeno kako potpis na navedenoj ispravi nije napisan rukom BM . navedeno da bi imao ukazivati na činjenicu da je tužitelj sklon prijevarnom postupanju. Upravo iz navedenih razloga da tuženik nije pristajao na kupoprodaju predmetne nekretnine obzirom je pripadala njegovom ocu, a što nikada u obitelji BM nije bilo sporno.

3. Tužitelj se u podnesku zaprimljenom 20. prosinca 2024. usprotivio navodima iz odgovora na tužbu upirući na vlasništvo prijepornog zemljišta osporavajući pri tome tvrdnje tuženika da je vlasništvo stekao temeljem nasljedstva u obitelji po očevoj lozi ili pak na temelju dosjelosti.

4. U postupku je potom proveden dokaz čitanjem isprava priloženih spisu i to pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli posl. br. O-320/1985 od 14. srpnja 2006. iza smrti KM DMH“ i s tim u vezi pregledom ovjerene preslike cjelokupnog ostavinskog spisa O-320/85, mail poruke od 4. srpnja 2023. upućene tužitelju od strane MM, dipl. ing. geod., skice lica mjesta, opomene pred tužbu radi utvrđenja prava vlasništva upućene tužitelju od strane obitelji tuženika, zemljišnoknjižnog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 19. listopada 2024., oporuke KM“ pok. D sačinjene u Općinskom sudu u Korčuli 21. veljače 1983. u postupku IIR-24/83, ispisa poruka između parničnih stranaka iz srpnja 2023., saslušanjem svjedoka TM pok. B, ZM pok. EM, FM, EM sina FM te saslušanjem parničnih stranaka.

5. Predmetom postupka jest, može se reći pretežiti dio nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to traženje tužitelja za predajom u posjed tako označene nekretnine izuzev dijela koji u naravi predstavlja natkrivenu terasu površine 43m2 zv. „Guvno“.

6. U postupku nije sporno, a proizlazi i iz isprava priloženih spisu sljedeće činjenično stanje:

- da je cjelina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavljala vlasništvo danas pok. KM“, djeda parničnih stranaka i to tužitelja po majčinoj lozi, a tuženika po očevoj lozi.

- da je imenovani prednik parničnih stranaka preminuo 1985. godine, a po njegovoj smrti pokrenut je ostavinski postupak u Općinskom sudu u Korčuli koji postupka se vodio pod Poslovni broj O-320/85, a okončan je 2006.

- da je po sada već pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-320/85 od 14. srpnja 2006. ostavinska imovina u toč. I/ izreke utvrđena po pobrojanim zk. ulošcima zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], dok je ostavinska imovina dijelom po određenim katastarskim oznakama, dijelom opisno raspoređena temeljem vlastoručne oporuke od 27. lipnja 1986., sudske oporuke od 21. veljače 1983., sudske oporuke od 21. veljače 1985. te prema sporazumu o diobi i načinu diobe na dvanaest utvrđenih nasljednika

- da je kčbr. [katastarska čestica] u toč. II, st. 2, podstavka druga izreke označenog ostavinskog Rješenja pripala sinu SM, predniku tužitelja, dok je u toč. II. st. 1 stojna kuća u predjelu [adresa] zajedno s okućnicom te zemljište u predjelu „Guvno“ površine cca 30m2 i zemljište zv. Rope u naravi maslinik površine 120m2 koje se nalazi na desnoj strani od zemljišta zv. „Guvno“ pripalo ĆM, predniku tuženika.

- da je, kako to proizlazi iz priloženog slijeda upisa uknjižbe prava vlasništva nekretnina kčbr. [katastarska čestica] upisana po kulturi kao pašnjak površine 735m2, dok je kao isključivi vlasnik uknjižen tužitelj.

- da je izgled i lokacija kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prikazano na skicama na licu 8 i 9 spisa time da su na potonjoj skici izrađenoj od strane GeoTAG d.o.o. prikazane zasađene kulture (masline, koštil, smokva, rogač, limun) kao i spremište u zapadnom dijelu i natkrivena nesporna terasa u istočnom dijelu.

- da su parnične stranke prvi rođaci jer je tužitelj sin GM, a tuženik je sin ĐM, sestre i brata pok. SM

- da je pok. SM upis uknjižbe cjeline prava vlasništva kčbr. [katastarska čestica] ishodio na temelju pravomoćne presude Poslovni broj P-915/2021 provedeno u zemljišnoj knjizi pod Z-9967/2022.

- da je potom temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju OU-105/2022 sačinjenog od strane javnog bilježnika Jadranke Kramar u Oroslavlju 23. srpnja 2022, smrtnog lista izdanog od Matičnog ureda Trešnjevka KLASA: 223-04/24-005/1, URBROJ: 25104-21-24-180 od 17. siječnja 2024. i ugovora o darovanju OU-1390/2024 upis uknjižbe prava vlasništva proveden na ime sestre GM.

- da je imenovana tako stečenim pravom raspolagala u korist tužitelja Ugovorom o darovanju provedenim pod Z-351/2025.

7. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka pa i samih parničnih stranaka u postupku je utvrđeno da se u posjedu utužene nekretnine nalazi tuženik. Tako iz iskaza svjedoka TM i ZM proizlazi da je danas pok. ĆM, otac tuženika, postavio "šator", natkrio dio utužene nekretnine koji dio koristi za hladovinu i posluživanje pića. Ostatak zemljišta koji je onda predmetom postupka da je zasađen maslinama, stablom rogača i gdje se nalazi spremište je prema izjavi svjedoka TM koristio pok. ĆM, otac tuženika, time da su tamo prije bile dvije kućice i jedan stari wc. Prema iskazu svjedoka TM i ZM upravo je dogovor u obitelji nasljednika pok. KM bio da natkriveni dio utužene nekretnine koji nije predmetom postupka gdje je šator pripade danas pok. ĆM, a to upravo na zahtjev potonjeg nakon što je njegov otac sačinio oporuku kojom je raspolagao utuženom nekretninom. Da je utuženo zemljište u posjedu tuženika proizlazi i iz iskaza svjedoka FM koji navodi da tamo nije viđao nikoga osim tuženika i oca mu ĐM. Imenovani svjedok pretpostavlja da je po smrti pok. KM utuženo zemljište pripalo ĆM budući SM nije imao djece. I svjedoku EM poznato je da ovo zemljište koje je označeno kao natkrivena terasa kao i zemljište naprijed prema istoku držao pok. ĆM na kojem zemljištu je njegova kuća. To zemljište da je po smrti ĆM nastavio koristiti tuženik BM. S desne strane prema zapadu da je pok. ĆM držao masline. Po smrti ĐM čitavo ovo zemljište koristi tuženik BM. Po ukazivanju skice na listu 10 spisa svjedok pojašnjava kako su na poziciji ucrtanog spremišta bile dvije kućice pokrivene kamenim pločama. Netom navedeno da koristi tuženik od kada mu je otac preminuo na način da unutra drži određeni materijal, grablje i ostalo, a isto tako da obrađuje i zasađena stabla maslina, pretpostavlja iz razloga što mu je to sve otac ostavio. Na utuženo zemljište da je uobičavao dolaziti pok. SM, brat pok. ĆM, ali to je bilo rijetko.

8. Saslušan kao parnična stranka tužitelj navodi kako je utuženo zemljište stekao temeljem darovnog Ugovora kojeg je zaključio s majkom GM koja je pak to zemljište stekla temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim s SM. Potonji da je majčin brat koji je tu česticu stekao temeljem oporuke pok. KM. Što se tiče ove nekretnine predmetom postupka nije natkrivena terasa površine 40 m2 koja se ne spominje u niti jednoj od oporuka. Inače da je ĆM, otac tuženika, došao do te terase temeljem sudske nagodbe zaključene između njega, njegovih sestara i skrbnika SM koji mu je bio postavljen po službenoj dužnosti. Ostatak te čestice koji je predmetom postupka predstavlja zemljište sa zasađenih par stabala maslina, staru kućicu koja se koristila kao ostava i dio u površini od nekih 200 m2 koji je tuženik popločao-stavio kamene ploče negdje 2022. godine nakon čega su uslijedile prijave Centru za socijalnu skrb budući je SM bio njihov štićenik. Na upit suda tko koristi, obrađuje zasađene masline kao i staru kućicu na utuženom zemljištu tvrdi da je to poslije smrti djeda KM koristio ĆM, otac tuženika. Masline su zasađene nakon smrti djeda ŽM, pretpostavlja također od strane ĐM. Prikazanu staru kućicu tuženik koristi kao ostavu što zaključuje iz činjenice jer je na vratima uočio lokot. Budući je, tuženik je svjestan da utužena nekretnina nije njegova da mu je ponudio otkup ovog zemljišta na što nije pristao. Komunikacija po tom pitanju da je vođena whatsapp porukama. Tužitelj potvrđuje da pok. SM nije koristio utuženo zemljište pri čemu navodi kako je imenovani bio nasilno istjeran iz kuće u [adresa]. Kao razlog što SM nije prigovarao sadnji maslina od strane ĆM tužitelj navodi da to nije bio u stanju obzirom da je SM imao propisanu dijagnozu retardio-mentalis od rođenja.

9. Tuženik u svom iskazu u biti potvrđuje da je tužitelj vlasnik prijepornog zemljišta koje je pripadalo pok. SM. Ujedno navodi kako je utuženo zemljište posjedovao još njegov otac danas pok. ĆM koji je od 1989. tamo zasadio četiri stabla maslina, a u kućicama da su se držale domaće životinje koje danas služe kao ostava za alat. Naglašava i kako pok. SM nije imao ništa protiv da njegov brat ĆM koristi predmetno zemljište. Tuženik navodi i kako je na prijepornom zemljištu popločao jedanu terasu koja nije natkrivena za koji dio mu je bio ponuđen određeni iznos u smislu isplat. Tuženik naglašava i kako nakon smrti pok. SM nije dobio nikakvu opomenu, upozorenje ili nešto slično u vezi korištenja prijepornog zemljišta.

10. Da su parnične stranke putem whatsapp aplikacije pregovarale o otkupu predmetnog zemljišta proizlazi iz ispisa poruka na listu 28-31 spisa. Tako je 31. srpnja 2023. tuženik poslao upit tužitelju u smislu vremena potrebnog za rješavanje papira za prodaju cijele čestice gdje su kućice, a iz daljnje komunikacije proizlazi da bi prodaja ovisila o utvrđivanju pretpostavku od strane Centra za socijalnu skrb obzirom da je SM (vlasnik) osoba pod skrbništvom. Nakon toga je u srpnju 2024. od strane punomoćnice tuženika, UM i LM tužitelju upućen dopis-opomena pred tužbu radi utvrđenja prava vlasništva pozivajući se na činjenicu da SM nikada nije osporavao posjed predmetne nekretnine bratu ĆM i posljedično tome na stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

11. Predmetom ovog postupka jest dakle pak vlasničkopravni zahtjev tužitelja za predaju u posjed označene nekretnine. Prema odredbi čl. 162 st. 1 („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – u daljnjem tekstu ZV) da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu. Dakle, moraju se dokazati dvije činjenice, a to je vlasništvo tužitelja i tuženikov posjed. Prema odredbi čl. 163 istog Zakona posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). Protiv reivindikacijskog zahtjeva tuženik se može braniti peremptornim prigovorima, koji negiraju ili ukidaju vlasnički zahtjev ili dilatornim, koji ga zaustavljaju. Ti su prigovori materijalno pravne prirode, jer se njima osporava tužiteljev zahtjev za povrat stvari. Peremptornim prigovorom tuženik se suprotstavlja vlasničkom zahtjevu tužitelja tako da negira da je tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetu spora ili da on-tuženik posjeduje tužiteljevu stvar. Prigovorom kojim negira vlasnički zahtjev tuženik osporava istinitost činjenica na kojima temelji vlasnički zahtjev. Tužena strana kod takvog prigovora poriče da osoba koja stavlja vlasnički zahtjev ima pravo vlasništva one stvari koju od njega zahtijeva ili priče da posjeduje stvar koju ta osoba zahtijeva. Poricati tužitelju pravo vlasništva one stvari koju taj zahtjeva znači osporavati mu da je aktivno legitimiran za stavljanje vlasničkog zahtijeva. Prema odredbi čl. 163 st. 1. istog Zakona posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed). U koliziji prava vlasnika – neposjednika na predaju stvari spram prava na posjed nevlasnika – posjednika, potonje pravo ima primat. Naime, pravo vlasništva predstavlja skup najširih pravnih ovlasti određenih pravnih subjekta u odnosu na objekt tog prava. Međutim, izvršavanje tog prava ne smije biti u suprotnosti s tuđim pravima (Arg. Iz čl. 30.st.1. in fine ZV-a). Iz navedene odredbe čl. 163 st. 1 ZV-a zaključuje se, argumentum a contrario, da je vlasnički zahtjev za povrat stvari učinkovit isključivo spram onoga čiji je posjed bespravan. Prigovor posjednika stvari, ako tvrdi da stvar posjeduje kao njezin vlasnik, usmjeren protiv tužitelja kao vlasnika stvari, predstavlja tvrdnju tuženika, posjednika stvari, da je stekao pravo vlasništva te stvari čime je nužno prestalo pravo vlasništva tužitelja sve sukladno odredbi čl. 163 st. 1 ZV-a.

12. U postupku je utvrđeno da je prednik parničnih stranaka, njihov djed ŽM bio stvarni vlasnik utužene nekretnine, a protivno navodima iz odgovora na tužbu takvo pravo je nasljedstvom u smislu čl. 128 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 – u daljnjem tekstu ZV) stekao SM, a potom temeljem zaključenih pravnih poslova sam tužitelj. U odnosu na vlasništvo SM valja se pozvati na odredbu čl. 231 Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine2 52/71, 47/78,71/91, 37/94,56/00 i 48703). Prema citiranoj odredbi svako pravomoćno rješenje je javna isprava, te kao takvo, među ostalim, ima učinak da se za sve ono što je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno predmnijeva (presumira) da je istinito. Presumira se, dakle, kako ono što je utvrđeno o nasljednopravnim učincima ostaviteljeve smrti, tako i o onome što je utvrđeno u sastavu ostavinske mase, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su učestvovale u postupku ostavinske rasprave, ukoliko im nije priznato da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. Ovo stoga jer su predmetom nasljeđivanja sve stvari i prava koja pripadaju ostavitelju u času smrti, a time i nekretnine koje nisu upisane u zemljišnim knjigama te se u tom slučaju takva imovina nasljeđuje kao izvanknjižno vlasništvo. Kako su u provedenom ostavinskom postupku poslovni broj O-320/85 sudjelovali kao nasljednici, među ostalima i SM te ĆM, otac tuženika, to ih, među ostalima i u pogledu predmetne kčbr. [katastarska čestica] veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju. Znajući da pravo vlasništva prijepornog zemljišta pripada danas pok. SM, a potom tužitelju, tužitelj svakako nije savjestan odnosno pošten posjednik cjeline označene nekretnine pa niti po osnovu dosjelosti u odnosu na tužitelja nije stekao pravo vlasništva. Dosjelošću se, naime, prema odredbama čl. 159. ZV-a vlasništvo nad nekretninama stječe samostalnim posjedom nekretnine kroz period od 10 godina ako je posjed zakonit, istinit i pošten, a ako je posjed barem pošten protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Člankom 160. st. 2. ZV-a propisano je da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednik. Posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, a niti je s obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. U konkretnom slučaju tužitelj i tuženi su slijednici djeda pok. KM "Frakapula, pa je to prvenstveni razlog da među njima dosjelost ne teče jer je već obzirom na samu činjenicu bliskog rodbinskog odnosa isključena savjesnost posjeda u smislu odredbe čl. 28. st. 3 ZOVO-a, odnosno poštenje posjeda u smislu čl. 159 ZV-a. Tvrdnje tuženika da je njegov otac, danas pok. A naslijedio prijeporno zemljište koje je opisno navedeno u toč. II. st. 1 Rješenja O-320/85 su proizvoljne i ničim potkrijepljene koje utvrđenje prije svega proizlazi iz iskaza samog tuženika. Svi ostali prigovori tuženika po pitanju skrbništva pok. SM, izrade i potpisivanja skice nisu odlučni u ovoj pravnoj stvari odnosno ne predstavljaju prigovore koji mogu biti predmetom raspravljanja po reivindikacijskoj tužbi pa takve navode sud nije posebno cijenio niti dovodio u vezu s rezultatima provedenog dokaznog postupka.

13. Tužitelj je tako u postupku dokazao sve pretpostavke vlasničkopravne zaštite u smislu čl. 162. ZV-a jer je temeljem valjanih pravnih poslova stekao vlasništvo prijepornog zemljište koje je ranije pripadalo njegovom predniku, a kao vlasnik ima pravo posjedovati opisanu nekretninu shodno odredbi čl. 30. ZV-a. Stoga je i presuđeno kao u toč. I/ ove presude.

14. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 151. st.3 i čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je sud obvezao tuženika naknaditi tužitelju one troškove za koje je utvrđeno da su bili potrebni za vođenje parnice, a koji se sastoje popisanih troškova sudskih pristojbi na tužbu i presudu (ukupno 79,62 eur), putnih troškova tužitelja za dolazak na ročište 20. listopada 2025. (180,00 eur) te izdataka tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe i jednog obrazloženog podneska kao i za pristup na pripremno ročište te pristup na dva ročište glavne rasprave - po 100 bodova sve sukladno Tbr. Tbr. 7. toč. 1, Tbr. 8. toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 46 i Tbr. 54 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23).

U Korčuli, 2. prosinca 2025.

Sutkinja

Marija Gugić