REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2804/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Ivani Čuk Prpić, u pravnoj stvari tužitelja AV, OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik ugostiteljskog obrta [obrt], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Darko Belaić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika AUTO BENUSSI d.o.o. OIB 96262119913, Pula, Industrijska ulica 2 D, kojeg zastupa punomoćnica Linda Kocijančić, odvjetnica u [adresa], nakon održane glavne i javne rasprave, 30. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je dana 24. listopada 2018. raskinut Ugovor o prodaji rabljenog vozila broj Ug-1375-2018. od 24. svibnja 2018. kojim je tužitelj AV, OIB [osobni identifikacijski broj] vlasnik ugostiteljskog obrta [obrt], [adresa], kao kupac kupio od tuženika AUTO BENUSSI d.o.o. OIB 96262119913 , Pula, Industrijska ulica 2 D - poslovne jedinice tuženika [adresa] kao prodavatelja stvar i to:

- vozilo marke Mazda Model C-5 broj šasije: [broj šasije] zapremnine 2191 mjenjač automatik, motor diesel broj vrata 5, broj sjedala 5, rabljeno osobno vozilo za cijenu 139.900,00 kn (stotridesetdevettisućadevetstokuna), što je tuženik AUTO BENUSSI d.o.o. OIB: 96262119913 iz Pule, Grad Pula, Industrijska ulica 2 D dužan priznati jer će u protivnom to priznanje zam ijeniti ova presuda.

II. Nalaže se tuženiku AUTO BENUSSI d.o.o. OIB 96262119913 , Pula, Industrijska ulica 2 D, da tužitelju KV, OIB [osobni identifikacijski broj] vlasniku ugostiteljskog obrta [obrt], [adresa], isplati iznos od 18.567,92 EUR (osamaesttisućapetstošezdesetsedameura i devedesetdvacenta) sa zateznim kamatama od 27. lipnja 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 18.567,92 EUR od 27. lipnja 2018. do isplate po stopi koja prelazi stopu određenu točkom II. izreke ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.233,87 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , u roku od petnaest dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 9.464,06 EUR.

VI. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.687,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. studenog 2013. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je kao kupac ugovorom o prodaji rabljenog vozila broj Ug-1375-2018 od 24. svibnja 2018. kupio od tuženika, kao prodavatelja, vozilo marke Mazda CX5, za cijenu od 139.900,00 kn/ 18.567,92 EUR, da je isplatio cijenu te je preuzeo vozilo 27. lipnja 2018., da je tuženik kao prodavatelj dao jamstvo za ispravnost prodane stvari, kao i servis u trajanju od 6 mjeseci od preuzimanja vozila, da je tužitelj u tijeku jamstvenog roka na kupljenom vozilu primijetio niz nedostataka, i to „trokiranje“ motora, kod uspona se vozilo ne može popeti, dođe do 2000 okretaja u minuti i počne se tresti, zatim u servisu Mazda vozila Auto Jurković je 10. rujna 2018. u ulju pronađena sitna mesingana „špena“, da je potrebno zamijeniti automatski mjenjač, zatim neispravnost bregaste osovine te nestručno lakiranje vozila što ukazuje na moguće prethodno oštećenje vozila, da je o tim skrivenim nedostacima odmah po saznanju za iste obavijestio tuženika, usmeno i pisano sa zahtjevom da se nedostaci otklone i to 10. listopada 2018, te je tuženiku dao daljnji primjereni rok od osam dana za otklanjanje nedostataka, da je tuženik dopise primio 15. listopada 2018., no n ije u primjerenom roku otklonio nedostatke pa je ex lege nastupio raskid ugovora 24. listopada 2018., da je tuženiku 22. studenog 2018. uputio izričitu izjavu o raskidu ugovora, no da tuženik nije ispunio svoje obveze ni s osnove jamstva za ispravno funkcioniranje prodane stvari niti s osnove odgovornosti za materijalne nedostatke prodane stvari pa traži utvrđenje da je ugovor raskinut 24. listopada 2018. i povrat plaćane kupoprodajne cijene od 139.900,00 kn/18.567,92 EUR, a podrednim tužbenim zahtjevom da je ugovor raskinut 22. studenog 2018. i povrat plaćane kupoprodajne cijene od 139.900,00 kn/ 18.567,92 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je priznao da je s tužiteljem sklopio ugovor o prodaji rabljenog vozila 224. svibnja 2018, ali je istaknuo da taj ugovor nije realiziran na način da tužitelj postane vlasnik vozila jer nije imao novca za platiti predmetno vozilo pa je predmetno vozilo tuženik prodao društvu EUROLEASING d.o.o., a da potom je tužitelj s navedenim leasing društvom sklopio ugovor o leasingu, da je društvo EUROLEASING d.o.o. vlasnik vozila, dok je tužitelj samo korisnik predmetnog vozila . Osporio je i da bi kupoprodajna cijena iznosila 139.900,00 kn/18.567,92 EUR jer je iznosila 105.000,00 kn/ 13.935,89 EUR, te je osporio da bi tu cijenu platio tužitelj jer je tu cijenu isplatilo leasing društvo (pa tužitelj ne može od tuženika tražiti isplatu tog iznosa kupoprodajne cijene jer ju nije ni platio tužitelj već društvo EUROLEASING d.o.o.), dok je predmetno vozilo tužitelj preuzeo kao korisnik leasinga. Istaknuo je prigovor promašene aktivne legitimacije jer tužitelj nije vlasnik predmetnog vozila, već je vlasnik EUROLEASING d.o.o., osporio je i da je kao prodavatelj dao jamstvo za ispravnost prodane stvari i servis u trajanju od 6 mjeseci od preuzimanja vozila jer iz ugovora o prodaji se ne vidi da bi takvo jamstvo dao, već da je predmetno vozilo imalo tvorničko jamstvo koje je trajalo otprilike dva mjeseca nakon prodaje, a što je tužitelju i bilo poznato jer je koristio tvorničko jamstvo, jednom u Crnoj Gori, a jednom u Hrvatskoj i te troškove je snosio proizvođač vozila Mazda. Osporio je da su u trenutku prodaje na navedenom vozilu postojali nedostaci, da je vozilo od kupnje do navodne dijagnostike kod Auto Jurković prešlo 6.510,00 km pa da nije logično da bi netko neispravnim i neupotrebljivim vozilom prešao toliko kilometara u tri mjeseca. Smatra da tužitelj nema prava s osnove materijalnih nedostataka jer nije dostavio dokaz da bi s tuženikom ugovorio rok za materijalne nedostatke rabljene stvari, prema odredbi čl. 404. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO). Osporio je i da ga je tužitelj pravovremeno usmeno obavijestio o nedostacima na predmetnom vozilu, kao i da je obavijest o nedostacima nađenim 10. rujna 2018. poslao tuženiku tek nakon 30 dana, dakle da je istekao prekluzivan rok propisan odredbom čl. 404. st. 1. ZOO-a. Osporio je i navod o raskidu ugovora ex lege jer tužitelj nije dokazao da je postojao nedostatak na predmetnom vozilu, kao i kamate od 27. lipnja 2018. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj je u očitovanju na odgovor na tužbu naveo da je predmetna cijena isplaćena ustupom u vlasništvom od strane tužitelja u korist tuženika vozila Chevrolet Epica za iznos od 34.900,00 kn, te putem leasinga 105.000,00 kn, da je iznos od 30.000,00 kn naveden u ugovoru o prodaji tuženik isplatio tužitelju na ime preostale vrijednosti vozila Chevrolet Epica jer je tuženik to vozilo procijenio na 64.900,00 kn, da je tuženik predao tužitelju pokretnu stvar u posjed na temelju ugovora o prodaji čime se i stječe vlasništvo pokretnine, da su navodi tuženika o višestrukom otuđenju predmeta kupoprodaje nebitni u odnosu na legitimaciju tužitelja, a da potvrđuju solidarnu odgovornost tuženika kao dobavljača predmeta leasinga i davatelja leasinga, prema odredbama Zakona o leasingu („Narodne novine“ broj: ) jer je odredbom čl. 64. ZL-a propisana pasivna legitimacija tuženika koji kao dobavljač leasinga odgovara tužitelju prema općim propisima obveznog prava, da je u oglasu objavljenom na portalu Njuškalo 11. svibnja 2018. navedena garancija od 1 godine, da je ponudi od 23. svibnja 2018. navedeno jamstvo za Mazdu AutoBenussi jamstvo 6 mjeseci i servis, dakle da je tuženik ugovorom dao jamstvo za ispravno funkcioniranje prodane stvari i servis, a da je tvorničko jamstvo za predmetno vozilo od 5 godina isteklo 30. ožujka 2018., dakle nekoliko mjeseci prije sklapanja ugovora o prodaji, a eventualni popravci s naslova produženog jamstva ne utječu na prava tužitelja, da je tužitelj u tijeku jamstvenog roka primijetio niz nedostataka te o njima obavijestio tuženika usmeno i pisano, a no da te nedostatke tuženik nije otklonio, da je radni nalog Auto Jurković od 10. rujna 2018. tužitelj primio 11. rujna 2018. u 14,48 sati te je nakon 22 minute isti putem e -mail-a dostavio tuženiku, dakle bez odgode pa je pozivanje tuženik na odredbu čl. 404. st. 1. ZOO-a bez osnove, da je tuženik za nedostatke morao znati, a svakako da mu isti nisu mogli ostati nepoznati pa za njih i odgovara prema odredbi čl. 407. ZOO-a, da je tužitelj isplatio cijenu, jer da nije plaćena tuženik ne bi vozilo predao tužitelju, a već je ponudom izrijekom kao plaćanje navedeno između ostalog i isplata putem leasinga .

4. Podneskom od 29. svibnja 2020. tuženik je osporio da je predmetno vozilo imalo materijalne nedostatke u trenutku prodaje, kao i kupoprodaju između tuženika i tužitelja jer je ugovor o kupoprodaji sklopio s društvom Euroleasing d.o.o. pa tužitelj ni ne može tražiti raskid ugovora od 24. svibnja 2018. jer nije realiziran, već je 27. lipnja 2018. vozilo prodalo društvo Euroleasing d.o.o., stoga tužitelj jedino može tražiti raskid ugovora između tuženika i društva Euroleasing d.o.o., a tužitelj ne može ni tražiti isplatu kupoprodajne cijene od tuženika jer isplatu nije izvršio tužitelj, već društvo Euroleasing d.o.o., odnosno tuženik u slučaju raskida ugovora može vratiti iznos kupoprodajne cijene jedino društvu Euroleasing d.o.o. Ukazuje na to da su nedostac i postojali na vozilu u trenutku predaje vozila tužitelju tada bi se nedostaci pokazali i prilikom ranijih dijagnostika (prije predaje vozila i kod servisa u Crnoj Gori), a ne tek 10. rujna 2018., osporava da ga je tužitelj pravovremeno, odnosno bez odgađanja obavijestio o nedostacima na predmetnom vozilu, kao i da u svojoj evidenciji nema zaprimljen e-mail tužitelja od 11. rujna 2018., osporava da je dao jamstvo od 6 mjeseci, kao i da je znao za nedostatke vozila u trenutku prodaje jer je servis predmetnog vozila napravljen neposredno prije predaje vozila 20. lipnja 2018. i nisu uočeni nikakvi kvarovi ili nedostaci, što je razvidno iz digitalnog zapisa servisa.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao ugovor o prodaji rabljenog vozila (str. 7. i 8., 50. i 51. spisa), račun rabljenog vozila (str. 9. i 10. te 33. spisa), potvrdu o izdavanju pokusnih pločica (str. 11. spisa), radni nalog (str. 12. i 62. spisa), dopise tužitelja od 10. listopada 2018. i povratnice (str. 13. do 17. spisa), dopise od 22. studenog 2018. i povratnice (str. 18. do 22. spisa), račun 1 (str. 52. spisa), izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu (str. 53. spisa), ugovor o financijskom leasingu (str. 54. spisa), komercijalnu ponuda (str. 55. i 56. te 57. i 58. spisa), oglas (str. 59. i 343. do 346. spisa), digitalni zapis servisa (str. 60. spisa), e-mail (str. 61. spisa), komercijalnu ponudu (str. 68. spisa), fakturu broj 3047/2018 (str. 78. spisa), fakturu broj 3048/2018 (str. 79. spisa), radni nalog (str. 80. do 82. spisa), Mazda digitalni zapis servisa (str. 83 i 84. te 120. i 121. te 227. i 228, spisa), Potvrdu Porezne uprave (str. 122. spisa), potvrdu MUP o vlasništvu vozila (str. 123. spisa), dopise (str. 138. do 152. spisa), radne naloge (str. 153. do 157. i 167. i 168. te 232. do 237. spisa), račun-otpremnicu (str. 158. do 160. spisa), a izveo je i dokaz saslušanjem svjedoka TV, HV, IV te zastupnika po zakonu tužitelja NV, kao i dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Krunoslavu Ormužu te je pročitao nalaz i mišljenje te dopunu nalaza i mišljenja (str. 181. do 187. te 259. i 260. spisa).

6. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je 24. listopada 2018. raskinut ugovor o prodaji rabljenog vozila te za povrat kupoprodajne cijene od 139.900,00 kn/ 18.567,92 EUR, odnosno podredni zahtjev za utvrđenje da je 22. studenog 2018. raskinut ugovor o prodaji rabljenog vozila i za povrat kupoprodajne cijene od 139.900,00 kn/ 18.567,92 EUR.

8. Između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 24. svibnja 2018. potpisali ugovor o prodaji rabljenog vozila Mazda CX5, da je tužitelj s društvom Euroleasing d.o.o. 20. lipnja 2018. sklopio ugovor o financijskom leasingu objekt koje je vozilo Mazda CX5, ni visina tužbenog zahtjeva, odnosno da je kupoprodajna cijena u iznosila 139.900,00 kn/18.567,92 EUR i da je plaćena na način da je 105.000,00 kn/ 13.935,89 EUR plaćeno putem leasinga, a preostali iznos od 34.900,00 kn/4.632,02 EUR ustupom vlasništva u korist tuženika vozila Chevrolet Epica, kao i da je tuženik tužitelju isplatio 30.000,00 kn/ 3.981,68 EUR povrata za vozilo Chevrol jer je to vozilo procijenjeno na iznos od 64.900,00 kn/ 8.613,71 EUR.

9. Sporna je aktivna legitimacija, postoje li materijalni nedostaci na predmetnom vozilu i je li tužitelj pravovremeno obavijestio tuženika o postojanju materijalnih nedostatka na predmetnom vozilu, je li tuženik dao tužitelju jamstvo za ispravnost prodane stvari, a posljedično tome ima li tuženik pravo na raskid ugovora i povrat kupoprodajne cijene.

10. Iz Ugovora o prodaji rabljenog vozila (str. 7. i 8. spisa) proizlazi da su tužitelj i tuženik 24. svibnja 2018. potpisali ugovor o prodaji rabljenog vozila Mazda CX5, da je dio kupoprodajne cijene navedene u tom ugovoru plaćen na način da je tužitelj tuženiku „u račun“ dao vozilo Chevrolet Epica i to za dogovoreni iznos od 34.900,00/ 4.632,02 EUR kn, a koji iznos je naveden kao popust na tom ugovoru, da je preostali dio kupoprodajne cijene iznosio 105.000,00 kn/ 13.935,89 EUR, za koji su stranke ugovorile plaćanje putem financijskog leasinga.

11. Iz računa 1 (str. 52. spisa) razvidno je da je tuženik za vozilo Chevrolet Epica isplatio tužitelju iznos od 30.000,00 kn (a između stranaka je nesporno da je vrijednost tog vozila utvrđena od strane tuženika u iznosu od ukupno 64.900,00 kn / 8.613,71 EUR, kao i da je razlika od 34.900,00 kn/ 4.632,02 korištena za plaćanje kupoprodajne cijene za vozilo Mazda CX5 i to ustupom vlasništva nad vozilom Chevrolet Epica).

12. Iz ugovora o financijskom leasingu (str. 54. spisa) proizlazi da je društvo Euroleasing d.o.o. davatelj financijskog leasinga, da je tužitelj primatelj leasinga, da je objekt leasinga vozilo Mazda CX5, da je osnovna cijena 105.000,00 kn/ 13.935,89 EUR, a dobavljač objekta leasinga tuženik, da se tužitelj obvezao plaćati mjesečne rate leasinga od 2.244,06 kn/ 297,84 EUR.

13. Iz računa broj 238/10/6 od 27. lipnja 2018. (str. 9 i 10. spisa) je razvidno da je tuženik prodao društvu Euroleasing d.o.o. vozilo Mazdu CX5 za iznos od 105.000,00 kn/ 13.935,89 EUR, kao korisnik je naveden tužitelj.

14. Iz potvrde MUP-a od 2. srpnja 2020. (str. 123, spisa) je razvidno da je kao vlasnik vozila Mazda CX5 od 7. lipnja 2018. evidentiran Agram leasing d.o.o. (Euroleasing d.o.o. je promijenio tvrtku u Agram leasing d.o.o.), a kao korisnik tužitelj.

15. Slijedom navedenog, tužitelj je za predmetno vozilo sklopio ugovor o financijskom leasingu, a radilo se o neizravnom leasingu u kojem sudjeluju dobavljač objekta leasinga, davatelj leasinga i primatelj leasinga, sve sukladno odredbi čl. 5. st. 6. ZL-a.

16. Naime, Zakonom o leasingu („Narodne novine“ broj: 141/13, dalje: ZL) i to čl. 4 st. 1. propisano je da je posao leasinga pravni posao u kojem davatelj leasinga pribavlja objekt leasinga na način da od dobavljača objekta leasinga kupnjom stekne pravo vlasništva na objektu leasinga, te primatelju leasinga odobrava korištenje tog objekta leasinga kroz određeno vrijeme, a primatelj leasinga se obvezuje za to plaćati naknadu. S obzirom na sadržaj i obilježja posla leasinga, leasing može biti financijski ili operativni leasing (čl. 5. st. 1. ZL-a). S obzirom na položaj i broj subjekata u poslu leasinga, leasing može biti izravni leasing, neizravni leasing i povratni leasing (čl. 5. st. 4.. ZL-a). Izravni leasing je dvostrani pravni posao u kojem sudjeluju samo dva subjekta, davatelj leasinga koji je ujedno i dobavljač objekta leasinga i primatelj leasinga (čl. 5. st. 5. ZL-a). Neizravni leasing je višestrani pravni posao u kojem sudjeluju tri subjekta, dobavljač objekta leasinga, davatelj leasinga i primatelj leasinga (čl. st. 6. ZL-a) .

17. Odredbom čl. 51. ZL-a propisano je da se ugovorom o leasingu obvezuje davatelj leasinga pribaviti objekt leasinga za izvršenje tog ugovora na način i uz uvjete propisane odredbama čl. 4. tog Zakona i primatelju leasinga odobriti pravo korištenja tog objekta leasinga na određeno razdoblje, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu naknadu (st. 1.). Primatelj leasinga određuje objekt leasinga i dobavljača tog objekta leasinga. Davatelj leasinga može sudjelovati u izboru objekta leasinga i dobavljača tog objekta leasinga (st. 2.)

18. Na prava i obveze subjekata u poslovima leasinga primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno (čl. 53. ZL-a).

19. Ako dobavljač objekta leasinga primatelju leasinga ne isporuči objekt leasinga, ako ga isporuči sa zakašnjenjem, ako objekt ima materijalni nedostatak ili nije u skladu s ugovorom o leasingu, primatelj leasinga može odbiti prihvat isporuke ili raskinuti ugovor o leasingu i ima pravo na naknadu štete od dobavljača objekta leasinga (čl. 58. st. 1. ZL-a). Ako raskine ugovor, primatelj leasinga ima pravo na povrat naknade koju je platio u skladu s ugovorom o leasingu (čl. 58. st. 2.).

20. Odredbom čl. 64. ZL-a predviđena je odgovornost dobavljača objekta leasinga prema primatelju leasinga na način da ako dobavljač objekt leasinga ne isporuči primatelju leasinga, ako ga isporuči sa zakašnjenjem ili ako objekt leasinga ima materijalni nedostatak, primatelj leasinga ima prema dobavljaču objekta leasinga prava koja bi, prema propisima kojima se uređuju obvezni odnosi, imao da je ugovorna strana s dobavljačem objekta leasinga. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, primatelj leasinga nema pravo sniženja cijene ili zamjene bez suglasnosti davatelja leasinga. (st. 2.). Dobavljač objekta leasinga ne može biti odgovoran primatelju leasinga i davatelju leasinga za istu štetu (st. 3.).

21. Uzimajući u obzir sklopljen ugovor o financijskom leasingu te odredbe ZL - a, a posebno čl. 58. i 64. ZL-a, ovaj sud je utvrdio da je prigovor nedostatka aktivne legitimacije neosnovan jer tužitelj kao primatelj leasinga ima prema tuženiku kao dobavljaču objekta leasinga prava koja bi imao da je ugovorna strana s dobavljačem objekta leasinga.

22. Nadalje između stranaka je bilo sporno ima li predmetno vozilo materijalne nedostatke i je li tužitelj o tim nedostacima pravovremeno obavijestio tuženika i je li tuženik dao jamstvo za ispravnost prodane stvari.

23. O spornoj činjenici postoje li na predmetnom vozilu materijalni nedostaci (neispravnost bregaste osovine, kvar na automatskom mjenjaču, kvar na turbo punjaču motora i glavi motora) i je li tužitelj o njima pravovremeno obavijestio tuženika, sud je zaključio na temelju isprava u spisu te iskaza svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja, kao i nalaza i mišljenja prometnog vještaka.

24. Naime, iz iskaza svjedoka TV proizlazi da čim su on i brat AV preuzeli vozilo i izvezli ga iz dvorišta tuženika iz vozila se počelo strašno dimiti, prvo crni dim pa bijeli dim pa su se vratili kod tuženika, koji im je rekao da to nije ništa da je vozilo dugo stajalo pa da vozilo treba dobro propuhati pa će biti u redu, da su nakon nekog vremena vozilom otišli u Crnu Goru, da se putem kod Podgorice upalila lampica i pisalo je vozilu treba hitan servis, da se više ne smije voziti pa su odvezli vozilo u servis Efel travel, da je brat AV telefonom kontaktirao tuženika, da mu je g. A (zaposlenik tuženika) rekao da garancija vrijedi samo za Republiku Hrvatsku, ne i Crnu Goru i da je vozilo potrebno prevesti u Pulu na servis o trošku tužitelja, ali da su ipak dogovorili da se servis obavi u Podgorici, da je auto popravljen, no nakon kraćeg vremena da se opet pojavilo problem jer je vozilu curilo ulje iz motora, o čemu su obavijestili tuženika, koji ih je uputio na servis Mazda Jurković jer tuženik nema ovlašteni servis u [adresa], da su u servisu promijenili brtve pa da ulje više nije curilo, no nakon kraćeg vremena da se vozilo kada bi došao na 2000 okretaja počelo tresti i nije moglo ubrzavati, o tom problemu da su kontaktirali tuženika i putem telefona i e-mail-om pa su odvezlo vozilo opet u servis Jurković u kojem su napravili dijagnostiku vozila te rekli da su pronašli metalnu „špenu“ u ulju motora i da se automatski mjenjač pokvario, ali da to oni ne popravljaju, da su o tome, jer je vozilo bilo pod garancijom, obavijestili tuženika pisanim putem, no da se tuženik prestao javljati i da vozilo nije popravljeno, da je e-mail od servisa Jurković on proslijedio tuženiku jer se njegov brat AV ne koristi e-mail-om pa ga je svjedok proslijedio sa svoje e-mail adrese tuženiku.

25. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja AV proizlazi da su nakon isporuke vozila on i brat sjeli u vozilo i u roku tri do pet minuta morali se vratiti nazad u prostorije tuženika jer je iz vozila sukljao crni dim, da mu je rečeno da je vozilo dugo stajalo i da ga treba malo „propuhati“, da su vozili desetak dana, ali je dim i dalje izlazio iz vozila, da su onda krenuli na put u Crnu Goru, a da se u blizini Podgorice upalila lampica upozorenja da moraju tražiti pomoć mehaničara, da su sazna li da postoji u Podgorici ovlašteni Mazda servis pa su ostali tamo auto u servisu Efel travel, da mu je u servisu rečeno da je oštećena bregasta osovina, da je popravljana i da je trebala biti zamijenjena, ali nije, da je posljedica tog kvara uzrokovala kvar turbine, da se mora promijeniti turbina i bregasta osovina, da je telefonom nazvao g. A i objasnio mu u čemu je kvar, a mu je g. A rekao da vozilo doveze u Pulu iz Podgorice, da su dogovorili da će AutoBenussi dogovoriti s Efel travelom što dalje i kako riješiti taj kvar, da su ga iz Efel travela nazvali nakon desetak dana da je auto popravljen, da ga može preuzeti, da se vratio vozilom u [adresa] i da je primijetio da kaplje ulje iz motora, da je otišao kod g. A i rekao da ima problem da iz vozila kaplje ulje, koji ga je uputio g. K, a ovaj da se javi u ovlašteni mazda servis u [adresa], da su u servisu Mazda Jurković ustanovili da je glava motora nestručnim radom, vjerojatno radnika Efel travela oštećena, da je vozilo poprav ljeno, da je nakon toga u vožnji osjetio da vozilo nema snage, da vozilo „trokira“, da dolazi do 2000 okretaja i da ne može ići brže od toga, da je opet otišao kod g. A, koji ga je opet poslao g. K, a ovaj da se obrati ovlaštenom Mazda servisu pa je otišao u servis Mazda Jurković u kojem servisu su ustanovili da se u automatskom mjenjaču nalazi metalna strugotina („špena“) i da je potrebno automatski mjenjač zamijeniti ili kupiti novi, odnosno rabljeni, da je otišao u AutoBenussi u kojem više nisu htjeli razgovarati s njim, da je njegov brat TV na mail dobio nalaz i mišljenje servisa Mazda Jurković i da je taj mail u roku od 20 minuta proslijedio tuženiku, no da od tuženika nije dobio odgovor, da su nakon toga uputili tuženiku dopis da žele raskinuti ugovor.

26. Iz iskaza svjedoka HV proizlazi da je nakon nekoliko mjeseci korištenja vozila tuženik bio kontaktiran od strane tužitelja da ima kvar u Podgorici, da je vozilo popravljeno u Efel travelu, o trošku proizvođača Mazda vozila, a ne tuženika, da o kvaru vozila (curenju ulja) ne bi komentirao jer se radilo o nestručnom popravku Efel travela, a ne novom kvaru vozila, da u po pitanju kvara mjenjača više puta bili u komunikaciji s tužiteljem, koji je više puta dolazio kod tuženika, da su ga upozoravali da vozilo mora doći kod tuženika (u servis u Pulu) da bi ustanovili o čemu se radi jer je tvrdio da vozilo „trokira“, a to nema veze s mjenjačem, da je prigovor tužitelja zaprimio vjerojatno 2018., ali da se ne sjeća točno, da mu nije poznat dopis tužitelja od 10. listopada 2018., da je vozilo bilo tehnički ispravno i pregledano prije isporuke, što ne bi bilo moguće da je imalo kvar.

27. Sud je prihvatio iskaze TV i AV kao istinite i sukladne ispravama u spisu, kao i iskaz svjedoka HV, osim u dijelu u kojem ističe da je vozilo bilo ispravno i da nije imalo kvar jer upravo suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka i isprava u spisu.

28. Iz nalaza i mišljenja vještaka Krunoslava Ormuža, kao i njegovog usmenog iskaza na ročištu, proizlazi da tužitelj prilikom preuzimanja vozila nije imao primjedbi, već da je tijekom korištenja vozila uočio nedostatke na vozilu, da je tužitelj 3. kolovoza 2018. prijavio kvar na motoru vozila u servisu Efel travel u Podgorici, da je tamo izvršen nedefiniran popravak motora, da je do prijave kvara tužitelj vozilom prešao 2 .799,00 km, da je 11. rujna 2021. tužitelj prijavio kvar u servisu Auto Jurković d.o.o . gdje je dijagnosticiran kvar automatskog mjenjača, da je do tog kvara prošlo 76 dana i da je tužitelj prešao vozilom 6.510,00 km, da iz isprava u spisu nije moguće tehnički gledano utvrditi je li kvar mjenjača postojao i prije no što je tužitelj preuzeo vozilo od tuženika, ni je li tužitelj tijekom korištenja vozila to činio na neprimjeren način (vučom prikolice ili izvlačio neko teško vozilo koje zaglibilo u blatu), a da je moguće tehnički gledano, da je i prijašnji korisnik inicijalni oštetio mjenjač prije nego što je tužitelj preuzeo vozilo od tuženika, da je u slučaju pronalaska metalne strugotine u ulju mjenjača potrebno remontirati mjenjač ili ga zamijeniti drugim ispravnim mjenjačem, da vrijednost vozila Chevrolet Epica iznosi 59.120,00 kn, a vozila Mazda CX5 u trenutku primopredaje 113.200,00 kn, da se vozila s kvarom mjenjača ne mogu koristiti u prometu i da se mora popravak provesti gotovo odmah jer daljnje korištenje može dovesti do imobiliziranosti vozila na prometnici, da se zna dogoditi tehnički gledano, kvar turbo punjača nakon korištenja vozila od 6510,00 km, ali da je taj kvar otklonjen, da je promijenjena glava motora jer je curilo ulje, ali da kvar automatskog mjenjača na tom broju prijeđenih kilometara nije uobičajena pojava jer mjenjači uz redovito održavanje trebaju trajati 300-400 000 km, no da nije moguće utvrditi je li kvar mjenjača postojao i prije nego što je tužitelj preuzeo vozilo, a da je i postojao da ih tužitelj kao nestručna osoba ne bi mogao zamijetiti, a ni stručna osoba jer ne može sa sigurnošću tvrditi ni da taj nedostatak bio uočljiv prilikom detaljnog pregleda vozila, kao i da je vozilo gubilo snagu, odnosno vozilo lošije zbog kvara mjenjača, da je u radnom nalogu Auto Jurković d.o.o. utvrđeno da je nađena u ulju mjenjača sitna mesingana strugotina i to tako jer se ispustilo ulje iz mjenjača te je strugotina pronađena na čepu ili u kantici u koju je to ulje iz mjenjača ispušteno i da se to jedino i moglo utvrditi ispuštanjem ulja iz mjenjača, da kvarovi otklonjeni 3. kolovoza 2018. i 5. rujna 2019. nisu povezani s kvarom mjenjača i da tada još taj kvar na mjenjaču nije bio zamijećen.

29. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je usmenim iskazom otklonio sve primjedbe na nalaz i mišljenje koje su stranke imale i jer je izrađen stručno i objektivno, te je u skladu s ispravama u spisu, stoga nije bilo potrebe za dopunom nalaza i mišljenja koju su stranke predlagale.

30. Iz radnog naloga (str. 12. spisa) proizlazi da automatski mjenjač ne radi dobro, da je u ulju nađena sitna mesingana „špena“ i da je potreban popravak, odnosno zamjena mjenjača.

31. Iz e-mail-a (str. 61. spisa) proizlazi da je radni nalog servis Mazda Jurković dostavio svjedoku FV **.**.2018., koji ga je proslijedio isti dan tuženiku (na adresu [adresa elektroničke pošte]).

32. Slijedom navedenog, uvidom u isprave i iskaze svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja sud je utvrdio da su nedostaci na vozilu postojali i da je tužitelj pravovremeno o nedostacima obavijestio tuženika, i to i usmeno i pisanim putem, da su nedostaci u vidu kvara turbine motora i curenje ulja motora popravljeni, dok nedostatak koji se odnosi na kvar na automatskom mjenjaču nije popravljen, iako je tužitelj o tome uredno obavijestio tuženika te mu dao naknadni primjereni rok za popravak (od osam dana, što je razvidno iz dopisa tužitelja od 10. listopada 2018.).

33. Pri tom se ističe da vještak nije mogao utvrditi je li kvar na mjenjaču postojao i prije predaje vozila tužitelju ili je nastao neispravnim korištenjem vozila od strane tužitelja i to na način da je vukao teški teret ili izvlačio neko teško vozilo koje je zaglibilo u blatu, a kako iz iskaza tužitelja proizlazi da on nije vozilom vukao teški teret niti izvlačio neko teško vozilo, niti je tu činjenicu tuženik istaknuo tijekom postupka odnosno na to predlagao dokaze, tako je ovaj sud zaključio da iz isprava u spisu i iskaza svjedoka ne proizlazi da je do kvara na automatskom mjenjaču došlo neispravnim korištenjem od strane tužitelja u razdoblju od preuzimanja vozila od rujna 2018., dakle da nije tužitelj prouzročio taj nedostatak na vozilu.

34. Pritom se ističe da je odredbom čl. 423. koja uređuje jamstvo za ispravnost prodane stvari propisano da ako prodavatelj jamči za ispravnost stvari u tijeku određenog vremena, računajući od njezine predaje kupcu, kupac može, ako stvar nije ispravna, zahtijevati od prodavatelja da stvar popravi u razumnom roku ili, ako to ne učini, da mu umjesto nje preda ispravnu stvar (str. 2.). Jamstvo obvezuje pod uvjetima pod kojima je dano bez obzira na oblik u kojem je dano (jamstveni list, usmena izjava, popratno reklamiranje i sl.), ali je kupac ovlašten zahtijevati da mu jamstvo bude izdano u pisanom obliku ili u nekom drugom, njemu dostupnom, trajnom mediju (st. 3.). Ova pravila ne isključuju primjenu pravila o odgovornosti prodavatelja za nedostatke stvari (st. 4.) U jamstvu moraju biti navedena prava iz jamstva koja pripadaju kupcu, te jasno navedeno da jamstvo ne utječe na ostala prava koja pripadaju kupcu po drugim pravnim osnovama (st. 5.). Jamstvo mora sadržavati pojedinosti koje su potrebne kupcu za ostvarivanje njegovih prava, a posebno trajanje jamstva i teritorijalno područje važenja, te ime, odnosno naziv i adresu osobe koja je izdala jamstvo (st. 6.) Neispunjenje obveza iz stavka 5. i 6. ovoga članka ne utječe na valjanost jamstva (st. 7).

35. Odredbom čl. 424. st. 1. ZOO-a propisano je da kupac može zbog neispravnosti stvari zahtijevati od prodavatelja, odnosno od proizvođača popravak ili zamjenu stvari u tijeku jamstvenog roka, bez obzira na to kad se nedostatak pojavio. Ako prodavatelj ne izvrši u razumnom roku popravak ili zamjenu stvari, kupac ima pravo na raskid ugovora ili sniženje cijene, a u svakom slučaju i pravo na popravljanje štete (čl. 426. ZOO-a).

36. Na okolnost da je tuženik dao tužitelju jamstvo za ispravnost prodane stvari od šest mjeseci tužitelj je dostavio isprave te predložio saslušanje svjedoka TV i zastupnika po zakonu tužitelja NV.

37. Iz komercijalne ponude od 23. svibnja 2025. kod dodatnih napomena navedeno je jamstvo za Mazdu AutoBenussi jamstvo 6 mjeseci, servis.

38. Iz tuženikovog oglasa za rabljena vozila na internetskog stranici (str. 59. spisa) razvidno je da tuženik za sva vozila nudi garanciju od 6 mjeseci ili 15.000,00 prijeđenih kilometara te jamči podrijetlo automobila, da garancija pokriva kvarove mjenjača, motora i elektronike, da su svi potrošni materijali uključeni u garanciju.

39. Iz ugovora o prodaji rabljenog vozila razvidno je da je u dodatnim napomenama navedeno: servis i jamstvo za Mazdu CX5.

40. Iz iskaza svjedoka TV proizlazi da je njegov brat (AV) potpisao ugovor s tuženikom, da je ugovoru pisalo da je tuženik dužan dati servis i garanciju, da je tuženik vezano za garanciju naveo da se sve nalazi na stranici Njuškalo.hr, da su tamo sve pojedinosti u vezi oglasa za auto i za garanciju, svjedok je na uvid i za spis predao taj oglas (str. 343. do 346. spisa), da je njegov brat AV prihvatio takvo jamstvo kao i da je tvorničko jamstvo isteklo u ožujku 2018.

41. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja NV proizlazi da mu je djelatnik tuženika g. A rekao da predmetno vozilo ima garanciju i da se oglašava na Njuškalo.hr, da u tom oglasu piše da tuženik za taj auto daje garanciju, da se radi o garanciji koju osobno da je AutoBenussi, da se ne radi o kakvom produženom tvorničkom jamstvu, da mu je tuženik dakle dao garanciju od 6 mjeseci koja se odnosi na mjenjač, motor i elektroniku vozila, da je vozilu tvorničko jamstvo isteklo 30. ožujka 2018., dakle 3 mjeseca prije kupnje tog vozila, da je prihvatio garanciju od 6 mjeseci.

42. Sud je prihvatio navedene iskaze TV i AV jer su jasni, nema proturječnosti u njima te su u skladu s ispravama u spisu, stoga je ovaj sud utvrdio da je za predmetno vozilo tuženik dao jamstvo za ispravnost prodane stvari i to od šest mjeseci, stoga tužitelju pripadaju prava propisana odredbom čl. 423. i 426. ZOO-a.

43. Tužitelj je tražio od tuženika popravak mjenjača ili predaju vozila bez nedostatka, no tuženik nije postupio po tom zahtjevu tužitelja, iako je uredno zaprimio taj zahtjev 15. listopada 2018., tako da je tužitelj dopisom od 22. studenog 2018. obavijestio tuženika da je ugovor o prodaji ex lege raskinut 24. listopada 2018., ali je tim dopisom, neovisno o navedenom dao i izjavu o raskidu ugovora o prodaji.

44. Međutim, neovisno o pravima s osnove jamstva, tužitelj ima i prava s osnove odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatka, budući da je o nedostatku pravovremeno obavijestio tuženika, dakle bez odgađanja sukladno odredbi čl. 404. ZOO-a.

45. Naime, odredbom čl. 400. ZOO-a koja uređuje materijalne nedostatke propisano je da prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato (st. 1.). Prodavatelj odgovara i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga (st. 2.) Predmnijeva se da je nedostatak koji se pojavio u roku od šest mjeseci od prijelaza rizika postojao u vrijeme prijelaza rizika, osim ako prodavatelj ne dokaže suprotno ili suprotno proizlazi iz naravi stvari ili naravi nedostatka (st. 3.).

46. Odredbom čl. 404. ZOO-a propisano je da kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora – bez odgađanja (st. 1.) Prodavatelj ne odgovara za nedostatke koji se pokažu pošto proteknu dvije godine od predaje stvari, a kod trgovačkog ugovora šest mjeseci (st. 2.). Kod prodaje rabljenih stvari ugovorne strane mogu ugovoriti rok od jedne godine, a kod trgovačkih ugovora i kraći rok (st. 3.). Ugovorom se mogu produljiti rokovi iz stavka 2. i 3. ovoga članka (st. 4.). U obavijesti o nedostatku stvari kupac nije dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavatelja da pregleda stvar, osim ako se radi o trgovačkom ugovoru (čl. 406. st. 1.). Ako obavijest o nedostatku koju je kupac pravodobno poslao prodavatelju preporučenim pismom, brzojavom, telefaksom ili na neki drugi pouzdan način, zakasni ili uopće ne stigne prodavatelju, smatra se da je kupac ispunio svoju obvezu da obavijesti prodavatelja (čl. 406. st. 2.).

47. Odredbom čl. 410. ZOO-a propisana su prava kupca na način da kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku može po svom izboru: 1) zahtijevati od prodavatelja da nedostatak ukloni,

2) zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka, 3) zahtijevati sniženje cijene,

4) izjaviti da raskida ugovor. (st.1.). U svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima (st. 2.).

48. Kupac može raskinuti ugovor samo ako je prethodno dao prodavatelju naknadni primjereni rok za ispunjenje ugovora (čl. 412. st. 1. ZOO-a). Ako prodavatelj u naknadnom roku ne ispuni ugovor, on se raskida po samom zakonu, ali ga kupac može održati ako bez odgađanja izjavi prodavatelju da ugovor održava na snazi (čl. 413. st.1. ZOO-a).

49. Dakle, tužitelj je dokazao da se radilo se o skrivenom nedostatku (kvar na automatskom mjenjaču koji nije bio vidljiv prilikom preuzimanja vozila), koji se pokazao u roku od šest mjeseci od prelaska rizika na kupca pa se predmnijeva da je postojao u vrijeme prijelaza rizika, a tuženik nije dokazao da su stranke ugovorile kraći rok od šest mjeseci za oslobođenje tuženika o odgovornosti za nedostatka prema čl. 404. st. 3. ZOO-a. Tužitelj je usmeno i pisano pravovremeno, odnosno bez odgađanja , obavijestio tuženika o nedostatku (što je razvidno iz e-mail-a str. 61. spisa, i iskaza svjedoka TV i zastupnika po zakonu tužitelja AV) , stoga ima prava propisana odredbom čl. 410. ZOO-a, a između ostalog i na raskid ugovora.

50. Točnije do raskida ugovora je došlo po samom zakonu jer tuženik nije u danom naknadnom primjerenom roku postupio po zahtjevu tuženika i otklonio nedostatak popravkom, odnosno ugradnjom novog mjenjača, odnosno predajom novog vozila bez tog nedostataka.

51. Dakle na temelju samog zakona došlo je do raskida ugovora o leasingu i ugovora o prodaji rabljenog vozila, stoga je osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je ugovor o prodaji rabljenog vozila raskinut 24. listopada 2018. (točka I. izreke ove presude).

52. Kao posljedica raskida ugovora nastalo je pravo tužitelja zahtijevati od tuženika vraćanje stečenog po osnovi koja je otpala po pravilima jamstva za ispravnost prodane stvari, odnosno odgovornosti prodavatelja za nedostatke, što je u prethodnim paragrafima već detaljno obrazloženo.

53. Budući da je među stranakama nesporna sama visina tužbenog zahtjeva, odnosno da je tužitelj na ime kupoprodajne cijene platio 34.900,00 kn / 4.632,02 EUR (ustupom vozila Chevrolet Epica u vlasništvo tuženika po ugovoru o prodaji rabljenog vozila), a 105.000,00 kn/ 13.935,89 EUR putem ugovora o financijskom leasingu, na temelju odredbe čl. 64. ZL-a te čl. 368. st. 2. ZOO-a valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev te naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 139.900,00 kn/ 18.567,92 EUR sa zateznim kamatama od 27. lipnja 2018., kao dana stjecanja (točka II. izreke ove presude).

54. Međutim, u odnosu na zatezne kamate neosnovano tužitelj potražuje zatezne kamate na iznos od 18.567,92 EUR po stopi koja se odnosi na trgovačke ugovore. Kako je ugovor raskinut tužitelj ima pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, stoga je valjalo odbiti zatezne kamate na iznos u dijelu u kojem one prelaze stopu propisanu odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose (točka III. izreke ove presude)

55. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pripada mu pravo na naknadu troškova postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

56. Tužitelj ima pravo na naknadu troška sastava prijedloga za ovrhu od 200,00 EUR, uvećano za PDV od 25% te trošak javnog bilježnika od 25,00 EUR, ukupno 225,00 EUR (točka I. izreke).

57. Tužitelj ima pravo na trošak parničnog postupka i to:

-sastava tužbe prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) u iznosu od 500,00 EUR

- zastupanja na ročištima 3. listopada 2019. i 7. listopada 2025. prema Tbr. 9. t. 5. Tarife svaki u iznosu od 100,00 EUR, ukupno 200,00 EUR

-zastupanja na ročištima 2. lipnja 2020., 7. travnja 2022. 17. svibnja 2022. prema Tbr. 9. t. 2. Tarife svaki u iznosu od 250,00 EUR, ukupno 750,00 EUR,

-zastupanja na uviđaju 22. rujna 2020. prema Tbr. 9. t. 7. Tarife u iznosu od 500,00 EUR,

-sastava podneska od 19. veljače 2021., prema Tbr. 8. t. 4. Tarife u iznosu od 50,00 EUR,

-sastava podneska od 4. prosinca 2019., 24. veljače 2022., 28. ožujka 2022., 13. srpnja 2022., prema Tbr. 8. t. 1. Tarife svaki u iznosu od 500,00 EUR, ukupno 2.000,00 EUR,

- sastav podneska od 14. srpnja 2023. prema Tbr. 8. t. 3. Tarife u iznosu od 200,00 EUR,

- zastupanja na ročištima 29. studenog 2023., 6. svibnja 2024., 17. listopada 2024., 15. travnja 2025., 2. srpnja 2025. i 30. listopada 2025 prema Tbr. 9. t. 1. Tarife svaki u iznosu od 500,00 EUR, ukupno 3.000,00 EUR,

- zastupanja na ročištu za objavu presude 100,00 EUR,

-PDV od 25% u iznosu od 1.825,00 EUR, 7300

-predujma za vještačanje u iznosu od 597,25 EUR, i za izlazak sudske komisije u iznosu od 47,38 EUR,

-sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 232,13 EUR i za presudu u iznosu od 232,13 EUR, ukupno 10.233,87 EUR (točka IV. izreke ove presude).

58. Tužitelj nema pravo na trošak sastava prigovora ni žalbe na rješenje za svako u iznosu od 50,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 12,50 EUR, ukupno 62,50 EUR.

59. Tužitelj nema pravo na trošak sastava podneska od 1. lipnja 2020. u iznosu od 500,00 EUR, uvećano za PDV od 25% od 125,00 EUR ukupno 625,00 EUR jer je navode iz tog podneska mogao iznijeti izravno na ročištu 2. lipnja 2020. za koju mu je i priznat trošak.

60. Tužitelj nema pravo na trošak sastava podneska od 17. lipnja 2020. u iznosu od 50,00 EUR, uvećano za PDV od 25% od 12,50 EUR ukupno 62,50 EUR jer njime samo dostavlja dokaz o uplati predujam, koji dokaza je mogao dostaviti bez podneska.

61. Tužitelj nema pravo na trošak sastava podnesaka od 25. kolovoza 2020. u iznosu od 50,00 EUR, uvećano za PDV od 25% od 12,50 EUR ukupno 62,50 EUR jer nije bio potreban za vođenje parnice i donošenje odluke.

62. Tužitelj nema pravo na trošak sastava podnesaka od 19. siječnja 2021. u više zatraženom prema Tbr. 8. t. 1. Tarife od 450,00 EUR, uvećano za PDV od 25% od 112,50 EUR, ukupno 562,50 EUR jer se radilo o ostalom podnesku pa mu je i priznat trošak prema Tbr. 8. t. 4. Tarife.

63. Tužitelj nema pravo na trošak sastava podneska od 25. veljače 2021. u iznosu od 500,00 EUR, uvećano za PDV od 25% od 125,00 EUR ukupno 625,00 EUR jer je navode iz tog podneska mogao istaknuti u ranijeg podnesku od 19. siječnja 2021., za koji mu je i priznat trošak, tako da je trošak ovog podneska nepotreban za vođenje parnice. A kao nepotrebne sud je ocijenio i podneske od 17. srpnja 2021., 22. listopada 2021. i 16. prosinca 2021. svaki u iznosu od 500,00 EUR, uvećano za PDV od 25% od 125,00 EUR ukupno 625,00 EUR jer njima samo požuruje postupanje suda i vještaka te ponavlja dosad iznesene navode.

64. Tužitelj nema pravo na trošak sastava podnesaka od 28. siječnja 2023 i 6. ožujka 2023. u iznosu od 500,00 EUR, uvećano za PDV od 25% od 125,00 EUR ukupno 625,00 EUR jer njima ponavlja dosad iznesene navode, odnosno navode iz podneska od 13. srpnja 2022., a za koji mu je priznat trošak.

65. Tužitelj nema pravo na trošak sastava podnesaka od 9. studenog 2023 u iznosu od 500,00 EUR, uvećano za PDV od 25% od 125,00 EUR ukupno 625,00 EUR jer njima ponavlja dosad iznesene navode pa je nepotreban.

66. Tužitelj nema pravo na trošak sastava podnesaka od 28. studenog 2023 u iznosu od 500,00 EUR, uvećano za PDV od 25% od 125,00 EUR ukupno 625,00 EUR jer je njime samo tužbeni zahtjev uredio prema novoj valuti, a što je mogao izravno na ročištu 29. studenog 2023. učiniti za koje mu je priznat trošak, pa je taj podnesak nepotreban.

67. Tužitelj nema pravo na trošak sastava podnesaka od 30. studenog 2023. u iznosu od 500,00 EUR, uvećano za PDV od 25% od 125,00 EUR ukupno 625,00 EUR jer njime traži izuzeće suca, a koji zahtjev je odbijen tako da taj trošak ne može pasti na teret tuženika.

68. Tužitelj nema pravo na trošak sastava podnesaka od 14. listopada 2023. u iznosu od 50,00 EUR, uvećano za PDV od 25% od 12,50 EUR ukupno 62,50 EUR jer nije bio potreban za vođenje parnice.

69. Tužitelj nema pravo na trošak sudske pristojbe za tužbu i za presudu u iznosu preko 232,13 za svaki jer je zatražen u previsokom iznosu, dakle nema pravo na ukupno 26,54 EUR.

70. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištima 2. lipnja 2020., 7. travnja 2022. i 17. svibnja 2022. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife za svaki 250,00 EUR, uvećano za PDV od 25% od 62,50 EUR, ukupno 312,50 jer se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa mu je i priznat trošak prema Tbr. 9. t. 2. Tarife .

71. Tužitelj nije priznat trošak više zatraženi zastupanja na ročištima 3. listopada 2019. i 7. listopada 2025. prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, veće prema Tbr. 9. t. 5. Tarife jer je odgođeno prije početka raspravljanja.

72. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak sastava podneska od 14. srpnja 2023. prema Tbr. 8. t. 2. Tarife od 300, EUR, uvećano za PDV od 25% od 75,00, EUR jer je već priznato 4 obrazložena podneska po Tbr. 8. t. 1. Tarife pa mu je priznat taj trošak prema Tbr. 8. t. 2. Tarife. Dakle tužitelju nije priznat trošak u ukupnom iznosu od 9.464,06 EUR (točka V. izreke).

73. Budući da tuženik nije uspio u sporu nema pravo ni naknadu troškova parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a), stoga je odlučeno kao u točki VI. izreke ove presude.

U Zagrebu, 2. prosinca 2025.

SUDAC

Ivana Čuk Prpić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude može se izjaviti žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest (15) dana od dostave presude, a izjavljuje se putem ovog suda u dva (2) primjerka.

DNA:

- e- Oglasna ploča

- kal. 30 dana