REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-332/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (u daljnjem tekstu: tužitelj) IB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Maji Masnec, odvjetnici u Jastrebarskom, protiv tuženice- protutužiteljice (u daljnjem tekstu: tuženica) BB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Jasminki Kereša, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2335/2021-2 od 27. listopada 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-3951/2015-43 od 14. svibnja 2021., u sjednici održanoj 2. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2335/2021- 2 od 27. listopada 2021. (osim u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-3951/15-43 od 14. svibnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I.2. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 25.148,55 kn s pripadajućim zateznim kamatama) i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-3951/2015-43 od 14. svibnja 2021. u točki I.1. i točki I.2 izreke (osim u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 25.148,55 kn s pripadajućim zateznim kamatama) te se predmet u tim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I.1. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 14.036,54 kn s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Pod točkom I.2. izreke je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 40.249,98 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Pod točkom II. izreke je odbijen protutužbeni zahtjev tuženice u iznosu od 76.440,00 kn sa zateznim kamatama od 25. ožujka 2014. do isplate. Pod točkom III. izreke je tužitelju dosuđen parnični trošak.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I.1. izreke. Ujedno je odbijena i žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I.2. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja 25.148,55 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I.2. izreke na način da je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 15.101,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi pobliže opisanoj u izreci presude.

2.1. Drugostupanjskim rješenjem ukinuta je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke i u tom je dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu te je odlučeno da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2879/2024-2 od 23. listopada 2024. tuženici dopustio podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje:

"Kada dospijeva pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova suvlasnika nekretnine koji ih je snosio, a nalazi se u isključivom posjedu nekretnine dok drugi suvlasnik nije tražio i ne traži predaju iste u (su)posjed?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći pravno pitanje u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnih troškova, a podredno ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Povodom revizije iz čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora po tužbenom zahtjevu, a koji je i predmet revizijskog postupka, je naknada nužnih i korisnih troškova koje je učinio tužitelj na nekretnini u suvlasništvu stranaka, a koja nekretnina je u isključivom posjedu tužitelja.

8.1. Predmet spora po protutužbenom zahtjevu, a koji nije predmet revizijskog postupka, je isplata naknade za korištenje suvlasničkog dijela nekretnine tuženice.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:

- da su stranke suvlasnici nekretnine i to tužitelj u 7542/10000 dijela, a tuženica u 2548/10000 dijela,

- da se radi o nekretnini koja u naravi predstavlja kuću, gospodarske zgrade i dvorište i da je nekretnina u isključivom posjedu tužitelja,

- da tužitelj ne koristi gornju etažu kuće koja ima poseban ulaz,

- da je tužitelj u predmetnu nekretninu uložio značajna novčana sredstva,

- da je tužitelj izvršio nužne radove na nekretnini u vrijednosti od 53.834,49 kn, a da vrijednost nužnih radova s umanjenjem za trošnost iznose 43.793,05 kn,

- da je tužitelj izvršio korisne radove na nekretnini u vrijednosti od 130.074,73 kn, a da vrijednost korisnih radova s umanjenjem za trošnost iznose 59.267,79 kn,

- da je tužitelj od listopada 2012. do podnošenja tužbe platio 1.254,30 kn na ime komunalne naknade, a da prema suvlasničkom dijelu tuženice njezina obaveza u snošenju te naknade iznosi 319,52 kn, a što tuženica nije osporila,

- da o izvršenim ulaganjima nije obavijestio tuženicu i da za ulaganja nije imao njezinu suglasnost,

- da tuženica nije u suposjedu nekretnine, niti je zahtijevala od tužitelja predaju u suposjed nekretnine.

10. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev za naknadu nužnih troškova koji nisu trpjeli odgađanje, a koji prema suvlasničkom omjeru tuženice iznose 13.717,02 kn te za naknadu troška komunalne naknade u iznosu od 319,52 kn (koji nije bio sporan). Posljedično navedenom prvostupanjski sud dosuđuje tužitelju od 14.036,54 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate s pozivom na odredbe čl. 38. st. 1. i čl. 39. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) te odredbe čl. 1121. i čl. 1124. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

10.1. Nadalje prvostupanjski sud odbija zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 40.249,98 kn sa zateznim kamatama, a koji iznos se odnosi na korisne troškove s obrazloženjem da zahtjev za naknadu tih troškova nije dospio sve dok nekretninu ne preda u suposjed tuženici.

10.2. Prvostupanjski sud odbija protutužbeni zahtjev ocijenivši ga neosnovanim primjenom odredbe čl. 165. st. 1. ZV, a polazeći od zaključka da tuženica nije tražila predaju predmetne nekretnine u suposjed.

11. Drugostupanjski sud, djelomično odbija žalbu tuženice i potvrđuje prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti iznos za naknadu nužnih troškova. Ujedno djelomično prihvaća žalbu tužitelja i preinačuje drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužitelj sa zahtjevom za naknadu korisnih troškova te mu dosuđuje iste razmjerno njegovom suvlasničkom omjeru, zauzevši shvaćanje da u konkretnim okolnostima tužitelj kako ima pravo kako na naknadu nužnih, tako ima pravo i na naknadu korisnih troškova, koje je poduzeo na nekretnini koja je u suvlasništvu njega i tuženice, razmjerno suvlasničkom omjeru u nekretnini.

11.1. Ujedno drugostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 369. st. 1. ZPP rješenjem ukida prvostupanjsku presudu u odnosu na protutužbeni zahtjev i odmjerenu naknadu troškova postupka jer zaključuje da je opterećena bitnom povredom parničnog postupka iz razloga što je odbijen dokazni prijedlog tuženice za saslušanjem svjedoka na okolnost nemogućnosti suposjeda nekretnine, pa se zbog neprihvaćanja izvođenja tog dokaznog prijedloga ne može prihvatiti zaključak suda da tuženica nije dokazala da je tražila predaju nekretnine u suposjed, odnosno da bi bila onemogućena u suposjedu te nekretnine.

12. Tuženica u reviziji kroz postavljeno pitanje osporava ocjenu drugostupanjskog suda da tužitelj kao suvlasnik, koji se nalazi u isključivom posjedu nekretnine, ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova od suvlasnika koji nije tražio i ne traži predaju iste u (su)posjed.

13. Odredbom čl. 165. st. 1. ZV propisano je: "Pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.".

13.1. Odredbom čl.165. st. 2. ZV propisano je: "Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.".

14. U presudi ovog suda poslovni broj Rev-x-1157/2017 od 22. svibnja 2019. zauzeto je shvaćanje: "… pravo poštenog posjednika na naknadu nužnih i korisnih troškova dospijeva tek onda kad vlasnik stvari osnovano zahtijeva da mu posjednik preda stvar...".

15. Kako su nižestupanjski sudovi o zahtjevu tužitelja odlučili zauzimajući pravno shvaćanje da tužitelj ima pravo kako na naknadu nužnih i korisnih troškova, koje je poduzeo na nekretnini koja je u suvlasništvu njega i tuženice, razmjerno suvlasničkom omjeru u nekretnini, bez da su ocijenili je li to pravo dospjelo (pogotovo uzimajući u obzir i da je prvostupanjska presuda po protutužbenom zahtjevu ukinuta, jer je opterećena bitnom povredom parničnog postupka te nije bio prihvatljiv zaključak suda da tuženica nije dokazala da je tražila predaju nekretnine u suposjed ), tako navedeno shvaćanje nije u skladu sa shvaćanjem ovog suda zauzetim u presudi poslovni broj Rev-x-1157/2017 od 22. svibnja 2019., a niti je utemeljeno na pravilnoj primijeni materijalnog prava iz odredbe čl. 165. st. 2. ZV. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao u izreci.

16. U ponovljenom postupku sudovi će pravilnom primjenom citiranih odredbi ZV odlučiti o zahtjevu tužitelja vodeći i računa o bitnim okolnostima (o tome je li tuženica tražila suposjed predmetne nekretnine) o kojima ovisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

17. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke).

Zagreb, 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil