REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-1357/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. ČM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. UM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Vedran Milić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženog ĐM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Lambaša, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbama parničnih stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-373/2023 od 14. lipnja 2024., u sjednici održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika protiv odluke o glavnoj stvari sadržane u točki I. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv- 373/2023 od 14. lipnja 2024. te se navedena presuda u tom dijelu potvrđuje.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačuje se odluka o parničnim troškovima sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-373/2023 od 14. lipnja 2024. te se u tom dijelu odluka preinačuje tako da sada glasi:

„II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove parničnog postupka u iznosu od 180,52 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.“

III. Odbijaju se zahtjevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

- u točki I., djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršiteljice dužnosti javnog bilježnika Marijane Buljan iz Sinja poslovni broj Ovrv-30723/2022, UPP/OS-Ovrv-1128/2022 od 29. studenoga 2022., kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima iznos od 2.217,30 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2022. do isplate, u roku od 15 dana, dok je za više zatraženi iznos od 1.866,41 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2022. do isplate tužbeni zahtjev odbijen,

- u točki II., odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

2. Pravovremenim i dopuštenim žalbama navedenu presudu pobijaju obje parnične stranke.

2.1. Tužitelji se žale protiv odbijajućeg dijela točke I. izreke presude te odluke o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatraju da je sud prvog stupnja propustio vrednovati izvedene dokaze u smislu odredaba članaka 7., 8., 219., 220. i 221.a ZPP-a te da je izostala objektivna analiza i ocjena izvedenih dokaza. Osporavaju zaključak suda prvog stupnja povodom istaknutog prigovora zastare, jer iz dostavljene e-mail komunikacije tužitelja s osobnim bankarom tuženika na dan 20. studenog 2017. proizlazi da je sastavljanje Predugovora dovršeno tek krajem studenoga 2017. pa su tužitelji postupak pokrenuli unutar općeg roka zastare od pet godina. S time u vezi prigovaraju da je sud zanemario e-mailove iz listopada i studenoga 2017. Smatraju da im je trebalo dosuditi nastale troškove ovršnog postupka, kao i da je sud pogrešno primijenio odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a kada je odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, jer su tužitelji nesporno ostvarili veći uspjeh u sporu a povodom dijela s kojim nisu uspjeli nisu nastali posebni troškovi. Predlažu preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuju trošak žalbenog postupka.

2.2. Tuženik podnosi žalbu protiv dosuđujućeg dijela točke I. izreke presude te odluke o troškovima postupka iz svih dopuštenih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a. Prigovara da pobijani dio presude ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje dovode do pravilne primjene materijalnog prava, a razlozi koji se u obrazloženju presude navode su nejasni i proturječni odnosno ne odgovaraju sadržaju dokazne građe spisa. Smatra da je sud propustio vrednovati izvedene dokaze u smislu odredbe članka 8. ZPP-a. Osporava utvrđenje suda prvog stupnja da su isključivo tužitelji sastavljali glavni ugovor, jer da to ne proizlazi iz priložene e-mail poruke od 14. ožujka 2019. koju je tužitelj ČM poslao odvjetnici MB, već da upravo suprotno proizlazi iz e-mail i WhatsApp komunikacije te iz iskaza svjedoka IM i tuženika, a ugovor da je potpisan u uredu tužitelja isključivo zato što je bliži sjedištu tuženika i drugog kupca nekretnine i nalazi se u istoj zgradi u kojoj je javnobilježnički ured u kome je izvršena ovjera potpisa. Smatra da mu sud neosnovano stavlja na teret što nije predložio saslušati odvjetnicu MB kada je iz dostavljene dokumentacije očito da je ova odvjetnica sudjelovala u sastavljanju ugovora, a na tužiteljima je u konačnici teret dokaza. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva jer sud nije vrednovao niti je obrazložio odlučnu činjenicu da je od kupoprodajne cijene cijele nekretnine (165.000,00 eura) tuženik isplatio iznos od 70.000,00 eura za kupljenih 2/5 idealnog dijela nekretnine. Takvim postupkom da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990., 135/1997., 8/1998. - službeni pročišćeni tekst, 113/2000., 124/2000. - službeni pročišćeni tekst, 28/2001., 41/2001. - službeni pročišćeni tekst, 76/2010., i 5/2014.). Ističe da tužitelji nisu imali pravnu osnovu naplatiti mu usluge za sastav ugovora i prijedloga zemljišnoknjižnom odjelu radi upisa uknjižbe prava vlasništva za cijenu koju on nije platio niti za dio nekretnine koji nije kupio. Uslijed osporavanja odluke o glavnoj stvari pobija i odluku o troškovima postupka. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu te staviti izvan snage platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i obvezati tužitelja da mu naknadi parnične troškove, a podredno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Sa žalbama je postupljeno prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

3.1. Posebni odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe nisu osnovane protiv odluke o glavnoj stvari, a djelomično je osnovana tužiteljeva žalba protiv odluke o troškovima postupka.

5. Predmet postupka bio je zahtjev tužitelja kao odvjetnika da im tuženik isplati odvjetničku nagradu za sastavljanje Predugovora i Ugovora o kupoprodaji nekretnine te prijedloga za uknjižbu prava vlasništva po računu broj 68/1/1 od 30. rujna 2022. u ukupnom iznosu od 5.104,64 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 18. listopada 2022. te prethodno obračunatom kamatom (za razdoblje od 1. do 17. listopada 2022.) u iznosu od 5,94 eura.

9. Pobijanom presudom je odlučeno o dijelu tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 4.083,71 eura, dok se za dio zahtjeva o kojemu nije odlučeno tužba smatra povučenom (članak 339. stavak 2. ZPP-a). Sud prvog stupnja je obvezao tuženika na plaćanje iznosa od 2.217,30 eura na ime nagrade za obavljene odvjetničke usluge sastavljanja Ugovora o kupoprodaji od 26. ožujka 2019. te prijedloga zemljišnoknjižnom odjelu radi uknjižbe prava vlasništva. U preostalom dijelu, koji se odnosi na isplatu nagrade za sastavljanje nacrta Predugovora, u iznosu od 1.866,41 eura, tužbeni zahtjev je odbijen zbog prihvaćenog prigovora zastare.

6. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbama, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijanom presudom pravilno odlučeno o glavnom zahtjevu, a djelomično je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u pogledu odluke o troškovima postupka.

7. U presudi suda prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži dovoljno jasne razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a žalitelji uostalom određeno ni ne navode u čemu se ta proturječnost očituje.

7.1. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 7., 8., 219., 220. i 221.a ZPP-a. Protivno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je u svemu savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano zaključio o dokazanim odlučnim činjenicama. Svoje slobodno uvjerenje o izvedenim dokazima sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koje zbog toga podržava i ovaj sud.

7.2. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, radi čega nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

8. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da mu je povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo na pravično suđenje koje, između ostalog, obuhvaća pravo na dokaz i pravo na procesnu jednakost, jer da sud navode i dokazne prijedloge tuženika koji se tiču visine tužbenog zahtjeva uopće nije vrednovao niti razmotrio. Naime, sud prvog stupnja je valjano obrazložio zašto tužiteljima pripada nagrada za sastavljanje Ugovora o kupoprodaji prema ukupnoj kupoprodajnoj cijeni od 165.000,00 eura, navodeći da su tužitelji račun ispostavili tuženiku kao stranci koja je zatražila odvjetničku uslugu.

9. U žalbenom dijelu postupka i dalje je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te osnovanost prigovora zastare za obavljenu odvjetničku uslugu sastava nacrta Predugovora.

10. Sud prvog stupnja je, odlučujući o tim spornim pitanjima, a protivno žalbenim navodima žalitelja, ispravno odlučio o tužbenom zahtjevu, uz ispravna utvrđenja:

- da je nacrt Predugovora sastavljen 27. rujna 2016., a da je tužitelj ČM izmijenio datum Predugovora na 27. rujna 2017. na zahtjev tuženikovog osobnog bankara, što potvrđuje tužiteljeva poruka elektroničke pošte iz studenoga 2017. koju je poslao osobnom bankaru tuženika u kojoj navodi: „ispravio sam datum na predugovoru“, a da tužitelji nisu u dokazne svrhe dostavili nacrt Predugovora datiranog na studeni 2017. pa da je stoga osnovan prigovor zastare u pogledu novčane tražbine tužitelja koja se odnosi na isplatu odvjetničke usluge za sastav nacrta Predugovora od 27. rujna 2016. prema odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 153/2023., dalje: ZOO) kojom je za ovu vrstu tražbina propisan petogodišnji zastarni rok, a da ne bi bilo od utjecaja na osnovanost prigovora zastare ni da je ugovor sastavljen 27. rujna 2017.,

- da je tužitelj ČM sastavio Ugovor o kupoprodaji od 26. ožujka 2019., što proizlazi iz priložene korespondencije s odvjetnicom MB od 14. ožujka 2019., iz iskaza svjedoka IM koji je iskazao da on i supruga AM, koja je kupovala preostali suvlasnički dio nekretnine, odvjetnici MB nisu platili sastavljanje ugovora te iz identičnog kompjuterskog ispisa teksta predmetnog Ugovora o kupoprodaji i nacrta Predugovora od 27. rujna 2016. i 27. rujna 2017.,

- da među strankama nije sporno da su tužitelji za tuženika podnijeli prijedlog za uknjižbu prava vlasništva Zemljišnoknjižnom odjelu u Omišu,

- da tuženik nesporno nije platio tužiteljima nagradu za obavljene odvjetničke usluge za sastavljanje Ugovora o kupoprodaji i prijedloga za uknjižbu, a činjenica je li im djelomično podmirio trošak sastavljanja nacrta Predugovora da je neodlučna s obzirom na prihvaćeni prigovor zastare,

- da je tuženik dužan tužiteljima naknaditi presuđeni iznos za sastavljanje Ugovora o kupoprodaji nekretnina i prijedloga za uknjižbu prema punoj kupoprodajnoj cijeni ugovora od 165.000,00 eura neovisno o činjenici što je tuženik u konačnici kupio svega 2/5 dijela nekretnine dok je preostale 3/5 istim Ugovorom kupila AM, jer se isključivo tuženik obratio tužiteljima radi sastava Ugovora u kupoprodaji nekretnine pa tužiteljima pripada utužena nagrada prema Tbr. 29. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022. i 126/2022., dalje: Tarifa/12).

10.1. Takva su utvrđenja rezultat valjane i savjesne ocjene predloženih dokaza od strane suda prvog stupnja, za koju je taj sud dao valjane, dovoljno logične i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Okolnost što tuženik takvom ocjenom nije zadovoljan ne može donesenu presudu činiti nevaljanom i nezakonitom, s obzirom na to da je sud prvog stupnja za svoju odluku iz navedenih utvrđenja dao valjano obrazloženje (članak 338. stavak 4. ZPP-a), s razlozima koji tu presudu opravdavaju.

11. S time u vezi ovaj sud prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da je nacrt Predugovora sastavljen 27. rujna 2016. te da je naknadno na zahtjev tuženikovog osobnog bankara datum izmijenjen na 27. rujna 2017., kako je to u svome iskazu naveo tuženik i kako proizlazi iz spisu priloženih poruka elektroničke pošte, dakle da datum na nacrtu Predugovora 27. rujna 2016. nije rezultat omaške u pisanju kako je to u svome iskazu naveo tužitelj ČM. Naime, kako to zaključuje i sud prvog stupnja, tužitelj ČM pripisuje isključivo omašci u pisanju kako činjenicu da je u nacrtu Predugovora datiranom 27. rujna 2016. navedena godina 2016., tako i činjenicu da je naknadno prilikom daljnje intervencije u tekst nacrta izmijenjena godina u 2017., ali ne i dan i mjesec (27. rujna) pa se po stajalištu suda radi o previše omaški da bi povjerovao iskazu tužitelja radi čega na temelju neposredne ocjene dokaza pridaje vjeru iskazu tuženika da je nacrt sastavljen godinu dana ranije, a u međuvremenu da su poduzimane radnje radi prikupljanja dokumentacije za ishođenje kredita.

11.1. U odnosu na tužiteljev žalbeni navod da je sud prvog stupnja propustio cijeniti sadržaj poruka elektroničke pošte iz studenoga 2017., rezultat čega da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, valja navesti da te poruke dokazuju samo činjenicu da je tužitelj ČM tijekom studenoga 2017. intervenirao u tekst nacrta Predugovora na zahtjev osobnog bankara, ali ne i da je Predugovor tada sastavljen.

11.2. Budući da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 18. listopada 2022., tražbina za sastavljanje nacrta Predugovora zastarjela je i neovisno o tome je li sastavljen 27. rujna 2016. ili 27. rujna 2017., jer je od sastavljanja nacrta Predugovora protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a, kako je pravilno zaključio prvostupanjski sud.

12. Ovaj sud prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da je tužitelj ČM sastavio Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 26. ožujka 2019., jer to proizlazi iz poruka elektroničke pošte koje je razmjenjivao s odvjetnicom drugog kupca nekretnine (AM) MB 14. ožujka 2019. i 19. ožujka 2019., prema kojima je upravo tužitelj ČM dostavljao odvjetnici navedeni nacrt ugovora, kao i iz iskaza svjedoka IM. Činjenica da je odvjetnica MB unosila određene izmjene u ugovor prema zahtjevima svoje stranke ne dokazuje tvrdnje tuženika da je upravo ona sastavila glavni ugovor, a teret dokaza te činjenice je bio na tuženiku.

13. Odredbom članka 18. stavka 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009., 18/2011. i 126/2021.) propisano je da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa.

13.1. Prema Tbr. 29. toč. 1. Tarife/12 za sastavljanje ugovora odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. toč. 1. i 2. uvećana za 25%. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužiteljima za sastavljanje Ugovora o kupoprodaji pripada nagrada prema ukupnoj visini kupoprodajne cijene iz ugovora od 165.000,00 eura, neovisno o činjenici što tuženika s obzirom na njegov suvlasnički dio tereti samo 70.000,00 eura, budući da Ugovor o kupoprodaji nije sastavljen samo za tuženikov suvlasnički dio već za nekretninu u cijelosti. Dosuđeni iznos od 2.053,05 eura po ovoj osnovi stoga ne premašuje iznos koji tužiteljima pripada po odredbi Tbr. 29. toč. 1. Tarife/12.

13.2. Protivno žalbenim navodima tuženika, nagrada za sastavljanje prijedloga za uknjižbu u iznosu od 164,24 eura odmjerena je (pravilno) prema vrijednosti tuženikovog suvlasničkog dijela kupljene nekretnine od 70.000,00 eura, a ne s obzirom na ukupnu kupoprodajnu cijenu te time ne premašuje iznos nagrade predviđen Tbr. 19. toč. 1. Tarife/12 kojim je propisano da za sastavljanje zemljišnoknjižnih prijedloga na osnovi kojih se odlučuje o upisu, brisanju, predbilježbi ili zabilježbi nekog prava odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1.

14. Slijedom navedenoga, valjalo je žalbe žalitelja odbiti kao neosnovane i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u odnosu na odluku o glavnoj stvari.

15. Međutim, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu odluke o troškovima postupka, kada je pozivajući se na odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

15.1. Odredbom članka 154. stavka 2. ZPP-a propisano je, među ostalim, da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

15.2. Tužitelji su uspjeli u pogledu osnove zahtjeva sa zahtjevom za isplatu dviju poduzetih radnji, dok su u odnosu na jednu izgubili parnicu, što predstavlja njihov uspjeh s osnovom u omjeru od 66%. S visinom zahtjeva su tužitelji uspjeli u omjeru od 43% pa njihov prosječni uspjeh iznosi 54,5%, što istovremeno predstavlja tuženikov uspjeh od 45,5%. Tužiteljima stoga pripadaju troškovi postupka u omjeru od 9%.

16. Tužiteljima je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa/23) priznat trošak sastavljanja podneska od 4. listopada 2023. kojim se očitovao na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife/23), trošak zastupanja na ročištima 12. listopada 2023., 22. studenoga 2023., 15. prosinca 2023., 1. veljače 2024., 22. veljače 2024., 4. travnja 2024. i 2. svibnja 2024. u iznosu od po 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife/23) te trošak sastavljanja podneska od 23. siječnja 2024. u vrijednosti 25 bodova ili 50,00 eura (Tbr. 7. toč. 5. i Tbr. 54. Tarife/23), što ukupno iznosi 1.650,00 eura, a s uvećanjem od 10% za zastupanje dvoje tužitelja (Tbr. 40. Tarife/23) iznosi 1.815,00 eura.

16.1. Nije osnovan zahtjev tužitelja za isplatu nagrade za sastavljanje podnesaka od 22. studenoga 2023., 16. veljače 2024. i 26. travnja 2024., jer je sadržaj svih tih podnesaka mogao biti iznesen i na ročištima.

16.2. Tužiteljima pripada i trošak ovršnog postupka u iznosu od 190,79 eura, ali ne i zahtijevani trošak sudskih pristojbi budući da iz spisa ne proizlazi da su platiti sudsku pristojbu za presudu.

16.3. Ukupni postupovni trošak tužitelja stoga iznosi 2.005,79 eura. Tužiteljima pripada 9% tog iznosa ili 180,52 eura.

16.4. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, zahtjev tužitelja za priznanje troškova postupka je odbijen.

17. Budući da su tužitelji uspjeli za žalbom samo protiv neznatnog dijela odluke o parničnim troškovima, njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan na temelju članka 166. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a.

17.1. Žalba tuženika je odbijena u cijelosti kao neosnovana pa ni njemu ne pripadaju troškovi žalbenog postupka, o čemu je odlučeno primjenom članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

U Puli 2. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus