REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-443/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Sandre Kantolić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Gordane Goršeta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženice NE, zbog kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. alineja 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 1529/2021 od 1. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženica NE je proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela iz članka 292. stavka 2. alineje 4. KZ/97, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 292. stavka 2. u svezi s člankom 57. stavcima 1. i 4. točkom b. KZ/97 optuženica NE je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci, a na temelju članka 67. stavaka 1. i 3. KZ/97 primijenjena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženica u roku provjeravanja od četiri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju članka 148. stavka 6. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama
1. do 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) optuženica je u cijelosti oslobođena dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja po službenoj dužnosti.
3. Pravodobnu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se u tom dijelu pobijana presuda preinači i od optuženice oduzme imovinska korist od 113.672,43 eura/856.464,91 kuna.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Žalitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog suda da nema osnova za oduzimanje protupravno stečene imovinske koristi od optuženice. Tako se ističe da je člankom 10. Zakona o trgovačkim društvima propisano da članovi društva s ograničenom odgovornošću i dioničkih društva i komanditori u komanditornim društvima ne odgovaraju za obveze, osim kada je određeno zakonom, kao i da onaj tko zloupotrijebi okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze društva se ne može pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze. Po žalitelju ispunjenje su zakonske pretpostavke za oduzimanje imovinske koristi jer je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva u situacijama gdje se koristi društvo za ostvarenje cilja koji je zabranjen, koristi društvo da bi se oštetili vjerovnici, protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina i u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.
8. Protivno gore navedenim prigovorima pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da nije bilo uvjeta za oduzimanje imovinske koristi, pri čemu niti jedan od modaliteta na koje se poziva žalitelj se ne može podvesti pod protupravno ponašanje optuženice na način kako je to opisano u činjeničnom dijelu izreke presude.
9. Naime, a kako to obrazlaže i prvostupanjski sud, optuženica je proglašena krivom da je počinjenjem inkriminiranog kaznenog djela pribavila nepripadnu materijalnu dobit trgovačkom društvu „Špedtrans“ d.o.o., koja je pravna osoba brisana iz sudskog registra te je protiv pravne osobe i pravomoćno obustavljen kazneni postupak, pa kako je imovinska korist pribavljena za pravnu osobu ista se ne može oduzeti od fizičke osobe, direktora, koja niti nije pribavila protupravnu imovinsku korist.
9.1. Nadalje, u prilog svojeg utvrđenja se pravilno prvostupanjski sud pozvao na presudu Europskog suda za ljudska prava (Europski sud ) u predmetu Radelić protiv Hrvatske.
9.2. Naime, navedenom presudom Europski sud je primijetio da je odluka o oduzimanju imovinske koristi podnositelju izrečena u svezi s kaznenim djelom koje uključuje stjecanje protupravne imovinske koristi za neku pravnu osobu. U konkretnom predmetu o kojem je Europski sud odlučivao nije utvrđeno da bi se tijekom kaznenog postupka bilo kojim dokazom utvrdilo da je podnositelj na bilo koji način osobno profitirao zbog tih nezakonitih radnji i ostvario imovinsku korist. Posljedično, Europski sud je zaključio da je jedini razlog zbog kojeg je donesena odluka o oduzimanju imovinske koristi od podnositelja taj što je društvo, čiji je on bio jedini član i direktor, prestalo postojati, analognom primjenom članka 252. Zakona o trgovačkim društvima. Takav zaključak hrvatskih sudova Europski sud nije prihvatio, utvrdivši da predmetno miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva nije bilo predviđeno zakonom. Europski sud je analizirao relevantne zakonske odredbe Kaznenog zakona kojima nije bila predviđena mogućnost oduzimanja imovinske koristi od počinitelja kaznenog djela ako je ista stečena u korist druge osobe. Međutim, sukladno hrvatskom pravu, oduzimanje imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ograničeno je na pojedince koji su od takve koristi izravno i neizravno imali financijsku korist. Stoga je donošenje odluke o oduzimanju imovinske koristi podnositelju analognom primjenom članka 252. Zakona o trgovačkim društvima bilo u suprotnosti s prirodom kaznenog djela za koje je podnositelj osuđen, te je Europski sud zaključio da je u predmetu podnositelja došlo do povrede članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
9.3. Imajući u vidu argumente prvostupanjskog suda i gore navedene presude u predmetu Radelić protiv Republike Hrvatske, prigovori žalitelja su neosnovani.
10. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženice povrijeđen kazneni zakon.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 2. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
