1

Poslovni broj: 14 Gž Ovr-105/2023-3

 

 

Poslovni broj: 14 Gž Ovr-105/2023-3

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u postupku predlagatelja osiguranja D. S. iz R.. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. B., odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. & B. iz R., protiv protivnika osiguranja A. E. iz Z., OIB: .., zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku iz Z., Đ. K. iz Z., OIB: .., zastupane po punomoćniku K. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu L. & P. d.o.o. iz Z., J. Č. iz J., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici R. D. D., odvjetnici iz K., i D. B. iz G., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. K., odvjetniku iz V., radi osiguranja prethodnom mjerom, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Ovr-1027/2021-4 od 30. rujna 2021., dana 13. listopada 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama poslovni broj Ovr-1027/2021-4 od 30. rujna 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

„Odbija se prijedlog za određivanje prethodne mjere koji glasi:

I. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, a na temelju presude ovog suda, Stalna služba u Opatiji posl. br. P-1782/2016-106 od 26. srpnja 2021. u iznosu od 100.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja, uvećano za zakonske zatezne kamate, koje teku na svaki pojedinačni iznos od dana uplate pa do namirenja po stopi od 15% godišnje (NN 72/02) za razdoblje od 16. studenog 2005. pa do 31. prosinca 2007., po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena (NN 75/08) za razdoblje od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do namirenja po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (NN 78/15) i to kako slijedi:

- na iznos od 80.000,00 eura od 16. studenog 2005. pa do isplate,

- na iznos od 10.000,00 eura od 12. srpnja 2006. pa do isplate,

- na iznos od 10.000,00 eura od 26. kolovoza 2006. pa do isplate, određuje se,

prethodna mjera

predbilježbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretnini u suvlasništvu protivnika osiguranja i to:

- k.č.br. 124, ulica O., dvorište i kuća, ulica O. B., ukupne površine 835 m2, upisana u z.k.ul. 958, k.o. I.-O..

II. Nalaže se provedba ove prethodne mjere Općinskom sudu u Rijeci, Stalna služba Opatija, Zemljišno-knjižni odjel Opatija.

III. Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja stječe založno pravo na nekretnini opisanoj u izreci rješenja.

IV. Ova prethodna mjera traje do proteka 15 dana od nastupa uvjeta za ovrhu.

V. Nalaže se protivnicima osiguranja da predlagatelju osiguranja nadoknade troškove postupka u iznosu od 3.125,00 kn u roku od 8 dana."

 

2. Navedeno rješenje pravovremenom žalbom pobija predlagatelj osiguranja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje na način da usvoji prijedlog, a podredno da ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

 

3.  Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.

 

4. Odlučujući o prijedlogu za osiguranje novčane tražbine prethodnom mjerom - predbilježbom založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, prvostupanjski sud navodi da je presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-1782/2016-106 od 26. srpnja 2021. protivnicima osiguranja naloženo da predlagatelju osiguranja isplate novčani iznos od 100.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama, zajedno sa zateznim kamatama, a koja presuda nije postala ovršna, čime je ispunjena prva pretpostavka za određivanje prethodne mjere iz čl. 332. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ-a).

 

5. Glede druge pretpostavke, i to postojanja opasnosti da bi se bez tog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine, prvostupanjski sud navodi da je predlagatelj osiguranja u prijedlogu naveo da se radi o velikom novčanom iznosu (2.028.099,12 kn) te je vjerojatnost da će se moći namiriti od protivnika osiguranja ovrhom na novčanim sredstvima ili nekim drugim sredstvima vrlo mala, pa bi bez određivanja predložene prethodne mjere ostvarenje njegove tražbine bilo onemogućeno ili znatno otežano, a postoji opasnost da će protivnici osiguranja daljnjim raspolaganjem nekretninom, odnosno otuđenjem iste spriječiti ostvarenje njegove tražbine. Protivnici osiguranja u očitovanju na prijedlog naveli su da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za određivanje predložene prethodne mjere, naime da nije dokazano postojanje opasnosti ostvarenja tražbine sukladno čl. 332. st. 2. OZ-a, jer u zemljišnim knjigama u korist predlagatelja osiguranja već postoji predbilježba prava vlasništva pod brojem Z-642/15, a jednako tako i zabilježba spora pod brojem Z-13119/16. Izvršivši uvid u izvadak iz zemljišne knjige za z.k. ul. 958 k.o. I.-O. i presudu Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-1782/2016-106 od 26. srpnja 2021., prvostupanjski sud je utvrdio da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za određivanje prethodne mjere iz čl. 332. st. 1. i 2. OZ-a, jer sama činjenica postojanja novčane tražbine u većem iznosu ne opravdava određivanje predložene prethodne mjere, budući da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti, a osim toga u slučaju eventualnog otuđena nekretnine protivnici osiguranja će steći drugu imovinu (novčani iznos).

 

6. U žalbi predlagatelj osiguranja navodi da je prvostupanjski sud nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje jer nije utvrdio postojanje opasnosti da bi se bez tog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje njegove tražbine, a što je učinio vjerojatnim. Naime, kako se radi o velikom novčanom iznosu (dosuđenoj glavnici i zakonskim zateznim kamatama u ukupnom iznosu od 2.028.099,12 kn na dan sastava prijedloga) da je vrlo mala vjerojatnost da će se moći namiriti od protivnika osiguranja ovrhom na novčanim sredstvima ili nekim drugim sredstvima. Ovo posebno stoga što protivnici osiguranja u svom vlasništvu nemaju druge nekretnine, a postoji opasnost da će daljnjim raspolaganjem predmetnom nekretninom koja je u njihovom suvlasništvu, dakle otuđenjem iste spriječiti ostvarenje tražbine. Stoga da je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo, a počinjena je i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku iz razloga što pobijano rješenje uopće ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

7. Ispitujući pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a), jer pobijano rješenje sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama. Također, prvostupanjski sud nije počinio ni jednu od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

 

8. Odredbom čl. 332. st. 1. OZ-a propisano je da se prethodna mjera radi osiguranja novčane tražbine određuje, između ostalog, na temelju odluke suda koja nije postala ovršna, a prema st. 2. istog članka sud će prethodnu mjeru na temelju odluke suda koja nije postala ovršna odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnom opasnost da bi se bez toga osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine.

 

9. Dakle, za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine, sukladno odredbi čl. 332. OZ-a, kumulativno moraju biti ispunjene naprijed navedene pretpostavke. U konkretnom slučaju nedvojbeno je da je prijedlog podnesen na temelju presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-1782/2016-106 od 26. srpnja 2021., koja nije postala ovršna, čime je ispunjena prva pretpostavka za određivanje prethodne mjere. Međutim, protivno navodima žalbe, i ovaj sud smatra da predlagatelj osiguranja u svom prijedlogu nije učinio vjerojatnim drugu pretpostavku za određivanje prethodne mjere, propisanu odredbom čl. 332. st. 2. OZ-a, jer nije naveo okolnosti iz kojih bi se dalo zaključiti da bi se bez navedenog osiguranja onemogućila ili znatno otežala naplata dosuđene tražbine iz navedene nepravomoćne presude.

 

10. Okolnosti na koje ukazuje predlagatelj osiguranja, a tiču se visine tražbine utvrđene navedenom presudom, navoda da protivnici osiguranja u svom vlasništvu nemaju druge nekretnine, a predmetnom nekretninom čiji su suvlasnici mogli bi raspolagati odnosno otuđiti je, po ocijeni ovog suda ne predstavljaju okolnosti na temelju kojih bi se mogla zaključiti vjerojatnost opasnosti onemogućenja ili znatnog otežanja ostvarenja tražbine. Naime, predlagatelj osiguranja u prijedlogu nije naveo ništa konkretno što bi ukazivalo da protivnici osiguranja nastoje otuđenjem svoje imovine ili sličnim radnjama onemogućiti ostvarenje njegove tražbine, odnosno nije naveo nikakve okolnosti iz kojih bi proizlazilo da protivnici osiguranja poduzimaju bilo kakve objektivne radnje kojima bi spriječili naplatu potraživanja temeljem predmetne nepravomoćne presude. Navod da protivnici osiguranja u svom vlasništvu nemaju druge nekretnine, predlagatelj osiguranja nije potkrijepio nikakvim dokazom, pa je upitna njegova vjerodostojnost, tim više što se radi o četiri osobe sa različitim adresama prebivališta, koji su predmetnu nekretninu stekle nasljedstvom. Stoga sama visina novčane tražbine, bez ikakvih dokaza i paušalne tvrdnje da se neće moći naplatiti iz imovine protivnika osiguranja, dakle, bez ikakvih objektivnih radnji usmjerenih onemogućenju ili znatnom otežanju ostvarenja tražbine, ne predstavlja osnov odnosno okolnost temeljem koje bi se moglo zaključiti da protivnici osiguranja pokušavaju spriječiti naplatu potraživanja iz navedene nepravomoćne presude.

 

11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za određivanje predložene prethodne mjere prema odredbi čl. 332. st. 1. i 2. OZ-a, te je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog predlagatelja.

 

12. Iz navedenih razloga žalba predlagatelja osiguranja ocijenjena je neosnovanom, zbog čega je istu primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

 

Varaždin, 13. listopada 2023.