Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-612/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Bošković, odvjetnik iz Požege, protiv 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, 2. tuženika Županijske ceste Split d.o.o., Split, Ulica Ruđera Boškovića 22, OIB:44118999421, 3. tuženika Općina Seget, Seget Donji, Trg hrvatskog viteza Špiro Ševo Frzelin 1, OIB: 27025652946, kojeg zastupa punomoćnik Mato Tomislav Peroš, odvjetnik iz Splita, uz sudjelovanje umješača na strani 2. tuženika Generali osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara, OIB: 10840749604 (ranije IZVOR OSIGURANJE d.d.), kojeg zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik u Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi umješača na strani 2. tuženika izjavljenima protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 443/2018-76 od 31. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 27. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

I Uvažavaju se kao osnovane žalba tužitelja i žalba umješača na strani 2. tuženika te se ukida presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn- 443/2018-76 od 31. ožujka 2023. i to presuda u cijelosti, a rješenje pod točkom II., IV. i V. izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-443/2018- 76 od 31. ožujka 2023. odlučeno je:

" I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se I-tuženiku HRVATSKE CESTE d.o.o., Split, Ulica Ruđera Boškovića 22, OIB: 55545787885 i II. tuženiku ŽUPANIJSKE CESTE d.o.o., Split, Ulica Ruđera Boškovića 22, OIB: 44118999421 da tužitelju PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete solidarno isplate iznos od 15.608,80 kn (2.071,64 EUR), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 19. siječnja 2016.g. do isplate, po stopi zatezne kamate koju određuje članak 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 4.562,25 EUR / 34.375,00 kn1 sa zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

kao i podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se III-tuženiku OPĆINA SEGET, Trg hrvatskog viteza Špiro Ševo Frzelin 1, Seget Donji, OIB: 27025652946 da tužitelju PR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete isplati iznos od 15.608,80 kn (2.071,64 EUR), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 19. siječnja 2016.g. do isplate, po stopi zatezne kamate koju određuje članak 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 4.562,25 EUR / 34.375,00 kn1 sa zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na sve tuženike za iznos naknade štete od 2.132,21 EUR / 16.065,13 kn1 sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 19. siječnja 2016.g. do isplate po stopi zatezne kamate koju određuje članak 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi 3. tuženiku Općini Seget troškove parničnog postupka u iznosu od 2.364,13 EUR / 17.812,50 kn1, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev 3. tuženika Općine Seget za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 885,87 EUR / 6.674,59 kn1.

IV. Nalaže se tužitelju nadoknaditi umješaču Generali osiguranje d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.555,35 EUR / 11.718,75 kn1 sa zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

V. Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev umješača Generali osiguranje d.d. za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.444,65 EUR / 10.884,72 kn1sa zateznim kamatama koje teku od 31. ožujka 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.".

2. Pravovremenom žalbom navedenu presudu u cijelosti, a rješenje pod točkama II. i IV. izreke pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. i članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ističe da su tuženici bili dužni dokazati da su izvršili sve dužne radnje propisane Zakonom o cestama, Pravilnikom o održavanju cesta i Pravilnikom o ophodnji cesta, a koje radnje uključuju uklanjanje kamenja na mjestima na kojima postoji tendencija odrona kamenja, pri čemu takva tendencija u konkretnom slučaju proizlazi iz činjenice da je predmetne noći, u periodu od nekoliko sati, dva puta uklanjao kamenje s ceste, zatim u slučaju da to nije moguće ili bi bilo teško ostvarivo uklanjati kamenje za sigurno prometovanje, postavljanje zaštitne mreže na onim dijelovima na kojima postoji takva tendencija odrona kamenja, zatim postavljanje znaka opasnosti (kamenje pada) na dijelu ceste na kojem postoji tendencija odrona kamenja, zatim postavljanje signalizacije ophodara nakon izvršenog uklanjanja kamenja oko 21,57 predmetne noći, a s obzirom da se uslijed nevremena pojačala mogućnost odrona kamenja, a koja mogućnost se ostvarila budući da je tužitelj naišao na kamen na cesti. Ističe da je upravo rizik odrona onemogućavo sigurno prometovanje tom dionicom ceste, te da je u svakom slučaju ophodar koji je te večeri ophodio cestu i uklanjao kamenje s iste bio dužan postaviti odgovarajuću signalizaciju kako bi vozače upozorio na mogućnost odrona kamenja te kako bi zbog toga isti dodatno prilagodili brzinu i eventualno izbjegli prometovanje tom dionicom javne ceste. Stoga smatra da je pobijana presuda opterećena apsolutno bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a jer da o odlučnim činjenicama koje je sud utvrdio postoji očita proturječnost u odnosu na stvarno činjenično stanje, a zbog čega se presuda ne može ispitati. Predlaže preinačiti presudu i točku II. i IV. izreke rješenja na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu tuženika naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja drugostupanjske odluke, a podredno ukinuti presudu i rješenje Općinskog suda u Splitu od 31. ožujka 2023. poslovni broj Pn-443/2018-76 i predmet vratiti nadležnom sudu na ponovni postupak.

3. Žalbu je uložio i umješač na strani 2. tuženika i to protiv odbijajućeg dijela rješenja o parničnom trošku, odnosno protiv točke V. rješenja. Smatra da je prvostupanjski sud trebao priznati sastav podnesaka od 4. ožujka 2019., 28. svibnja 2019. i 2. ožujka 2020., da je pogrešno za zastupanje na ročištu od 24. studenog 2023. priznati trošak od samo 25 bodova, te da griješi prvostupanjski sud kada tvrdi da ročište od 2. ožujka 2021. nije održano, obzirom da je isto održano o čemu dostavlja zapisnik pa da je taj trošak trebalo priznati umješaču. Predlaže da drugostupanjski sud preinači odluku o trošku, a podredno da ukine rješenje u točki V. izreke i vrati na ponovnu odluku.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. Žalba su osnovane.

6. Prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete nastale na njegovom automobilu u prometnoj nesreći koja se dogodila 18. rujna 2016. u iznosu od 2.071,64 EUR (15.608,80 kn) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 19. siječnja 2016. do isplate.

8. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza, a imajući u vidu da su svi tuženici isticali prigovor promašene pasivne legitimacije, zaključio da je jedino 1. tuženik pasivno legitimiran za naknadu štete u ovom sporu jer su Hrvatske ceste d.o.o. pravna osoba nadležna za održavanje državne ceste na kojoj se dogodila prometna nezgoda i prema tome da su pravna osoba koja je dužna na toj cesti osigurati obavljanje poslova ophodnje. Nadalje, prvostupanjski sud zaključuje da pasivna legitimacija ne postoji na strani 2. tuženika Županijskih cesta Split d.o.o. jer da ta pravna osoba na temelju ugovora sklopljenog s Hrvatskim cestama d.o.o. obavlja poslove ophodnje čije obavljanje je dužan organizirati 1. tuženik, pri čemu se tim ugovorom ne prenosi na 2. tuženika i odgovornost za naknadu štete trećim osobama koja nastane zbog obavljanja poslova ophodnje. Konačno, zaključuje da 3. tuženik Općina Seget nije pasivno legitimirana jer da kao jedinica lokalne samouprave ne obavlja poslove ophodnje na državnoj cesti koja prolazi kroz naselje.

9. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se u konkretnom slučaju ne radi o sanaciji odrona koji spadaju u radove izvanrednog održavanja cesta i objekata prema članku 42., 43., 44. i 45. Pravilnika o održavanju cesta, jer tužitelj ne potražuje naknadu štete zbog nepropisnog održavanja ceste.

10. Konačno, prvostupanjski sud zaključuje da za nastanak predmetne prometne nezgode nema odgovornosti niti na strani 1. tuženika Hrvatske ceste d.o.o. jer da je ophodar poduzeo sve mjere i radnje propisane odredbom članka 2. stavak 1. Pravilnika o ophodnji javnih cesta sa ciljem da do prometne nesreće ne dođe i kako bi predmetna dionica državne ceste za sve sudionike prometa bila sigurna. Prvostupanjski sud ovaj zaključak argumentira navodeći da je ophodar ĐR na mjestu prometne nesreće negdje oko 21,57 sati izvršio radnju uklanjanja sitnog odrona kamena, a da je tužitelj naletio na kamen negdje oko 22,30 sati, te da je ponovno ophodnja izvršena nakon prometne nesreće te da je pri tome ponovno izvršena radnja uklanjanja sitnog kamenozemljanog materijala s kolnika otpalog s nezaštićenog sitnog zasjeka smještenog uz rub ceste, da je postavljena odgovarajuća prometna signalizacija, te da je idućeg dana uklonjeno krupno kamenje u blizini ruba ceste. Prvostupanjski sud smatra da u tako kratkom intervalu od prve ophodnje koja je obavljena oko 21,57 sati pa do prometne nesreće ophodar nije mogao učiniti ništa kakko bi spriječio nalet vozila na kamen, a ovo stoga što se nakon prve radnje uklanjanja kamenja s ceste izvršene oko 21,57 sati nastavilo nevrijeme praćeno jakom kišom, te je najvjerojatnije došlo do ponovnog odrona na koji ophodar više nije mogao objektivno reagirati.

11. Slijedom takvog zaključivanja prvostupanjski sud obrazlaže da nije bilo potrebe utvrđivati postoji li doprinos tužitelja za nastanak štete kao niti visinu štete, a time niti ocijeniti provedeno prometno vještačenje.

12. Ovakvu argumentaciju i zaključke prvostupanjskog suda u odnosu na odgovornost 1. tuženika ne prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

12.1. Naime, pravilno ističe tužitelj u žalbi da je odredbom članka 50. stavak 1. Pravilnika o ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj 75/2014. – dalje: Pravilnik) propisano da je u slučaju opasnosti na javnoj cesti ophodar dužan odmah po dolasku na to mjesto započeti s postavljanjem prometnih znakova, prema određenoj regulaciji, koristeći one znakove koji se nalaze u ophodarskom vozilu i koji čine sastavni dio obvezne opreme.

12.2. Nadalje, odredbom članka 51. Pravilnika propisano je da svi prometni znakovi i prometna oprema za uspostavu privremene regulacije prometa na ophodarskoj dionici moraju biti izrađeni i postavljeni sukladno propisima kojima su regulirani prometni znakovi i prometna oprema.

12.3. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ophodar je 18. rujna 2016. kada je stigao na predmetnu lokaciju oko 21,57 sati i kada je naišao na prvi odron bio dužan postupiti u skladu sa citiranom odredbom članka 50. stavak 1. Pravilnika i odmah po dolasku na to mjesto započeti s postavljenjem prometnih znakova, prema određenoj regulaciji, koristeći one znakove koji se nalaze u ophodarskom vozilu i koji čine sastavni dio obvezne opreme. Na taj način bi osigurao opasno mjesto gdje postoji očigleda opasnost od daljnjih odrona kamenja na cestu, posebno imajući u vidu okolnost da je trajalo nevrijeme praćeno jakom kišom, što je samo povećavalo opasnost od novih odrona. Stoga nepravilno zaključuje prvostupanjski sud da u intervalu od prve ophodnje koja je obavljena oko 21,57 sati pa do prometne nesreće (oko 22,30 sati) ophodar nije mogao učiniti ništa kako bi spriječio nalet vozila na kamen jer je isti mogao i morao postaviti prometne znakove kojima bi sudionike u prometu upozorio na opasnost od odrona i kamenja koje pada na cestu, sve u skladu sa člankom 50. stavak 1. Pravilnika, a što je ophodar propustio učiniti. Nepravilno zaključuje prvostupanjski sud da je ophodar postavljanjem odgovarajuće prometne signalizacije nakon ponovnog odrona i naleta tužitelja na kamen na cesti pravodobno izvršio svoju obvezu postavljanja prometnih znakova za slučaj opasnosti na cesti, jer je šteta tada već nastupila.

13. Obzirom da prvostupanjski sud nije raspravio o prigovoru eventualnog postojanja doprinosa tužitelja za nastanak štete, unatoč provedenom prometnom vještačenju na okolnost visine štete, zasada činjenično stanje nije potpuno raspravljeno i utvrđeno pa nema mogućnosti za preinačenje prvostupanjske presude.

14. Stoga je temeljem članka 370. ZPP-a ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

15. Predmetno rješenje ukinuto je u pobijanom dijelu pod točkama II., IV. i V. izreke jer pravilna odluka o trošku ovisi o uspjehu stranaka u parnici o čemu se za sada ne može izvesti zaključak obzirom da prvostupanjski sud nije raspravio prigovor podijeljene odgovornosti, odnosno pitanje eventualnog doprinosa tužitelja nastanku i visini štete. Napominje se prvostupanjskom sudu da je svakako osnovan žalbeni navod umješača na strani 2. tuženika da je ročište od 2. ožujka 2021. bilo održano (list 184 spisa) pa je potrebno odlučiti i o tom trošku. Stoga je temeljem članka 380. točka 3.

ZPP-a odlučeno kao u izreci.

16. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će prvenstveno imati u vidu pravna stajališta koja je zauzeo drugostupanjski sud u ovoj odluci, zatim će provesti sve potrebne dokaze na okolnost utvrđenja odgovornosti visine predmetne štete, a posebno na okolnost postojanja eventualne podijeljene odgovornosti i doprinosa tužitelja, ako bude provedeno više vještačenja potrebno je njihove nalaze uskladiti kako je to propisano, te će nakon toga izraditi novu na zakonu osnovanu i argumentiranu odluku.

17. U skladu s odredbom članka 166. stavak 3. ZPP-a ostavljeno je da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

U Karlovcu 27. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec