Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-44/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Vesni Gračan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mladenu Klaić odvjetniku u OD Klaić & Klaić u Kutini, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, zastupane po ODO u Karlovcu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 16. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja osobno i punom. tužitelja Mladena Klaića, odvjetnika iz OD Klaić & Klaić iz Kutine, te zz. tuženika VDO, zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, po objavi 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Tuženik Republika Hrvatska dužna je tužitelju VD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 369,01 eur-a sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. ZOO-a i to:

- na iznos od 0,22 EUR od 16. siječnja 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,01 EUR od 16. veljače 2013. godine do isplate,

- na iznos od 2,69 EUR od 16. kolovoza 2013. godine do isplate,

- na iznos od 0,93 EUR od 16. veljače 2014. godine do isplate,

- na iznos od 49,82 EUR od 16. ožujka 2014. godine do isplate,

- na iznos od 19,34 EUR od 16. kolovoza 2014. godine do isplate,

- na iznos od 52,95 EUR od 16. rujna 2014. godine do isplate,

- na iznos od 30,26 EUR od 16. siječnja 2015. godine do isplate,

- na iznos od 10,54 EUR od 16. veljače 2015. godine do isplate,

- na iznos od 75,65 EUR od 16. kolovoza 2015. godine do isplate,

- na iznos od 40,28 EUR od 16. veljače 2016. godine do isplate te

- na iznos od 86,32 EUR od 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

II Tuženik Republika Hrvatska dužna je tužitelju VD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 515,28 eur-a sa zakonskom zateznom kamatom po kamatnoj stopi sukladno odredbi članka 29. ZOO-a počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, sve to u roku 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto razlike plaće iz točke I ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika u Ministarstvu obrane RH, Gardijskoj motoriziranoj brigadi, 2. mehaniziranoj bojni – „Gromovi“, Zapovjednoj satniji, Izvidnički vod na dužnosti izvidnika 3. izvidničke desetine s činom razvodnika, te da kod tuženika prima plaću koja mu se obračunava kao da radi isključivo u jednoj smjeni, od 8,00 do 16,00 sati od ponedjeljka do petka, iako kada radi na terenima radi noću, subotom i nedjeljom, državnim praznicima i blagdanima te prekovremeno. Nadalje iznosi da bi mu se plaća trebala obračunavati na temelju Evidencije o korištenju radnog vremena te Dnevnih zapovjedi, pri čemu tvrdi da se ista ne ispunjava na pravilan način, odnosno da u istoj nije prikazano cjelokupno stvarno radno vrijeme, te način i satnica rada tužitelja na terenu. Ističe da se u tako dostavljenoj dokumentaciji za tužitelja ne razgraničavaju sati rada na terenu, pa iz istih nije razvidno da li je tužitelj radio u smjenama, noću, subotom, nedjeljom, državnim blagdanom ili praznikom ili prekovremeno. Naime, satnica na terenu se faktično „prepravlja“ na način kao da tužitelj obavlja rad isključivo u jednoj smjeni od 8,00 – 16,00 sati od ponedjeljka do petka pa mu na takav način tuženik kao poslodavac ne obračunava i ne isplaćuje sve dodatke na plaću koji mu pripadaju za rad na terenu; i to za rad noću, rad subotom i nedjeljom, rad na blagdane i praznike, odnosno prekovremeni rad. Stoga tužitelj navodi da ima osnovano novčano potraživanje prema tuženiku iz radnog odnosa za razdoblje počev od 05. prosinca 2011. pa do 31. svibnja 2014. a po osnovi neisplaćenih uvećanja plaće i neisplaćenih naknada za prekovremeni rad na terenu, odnosno u smjenama, subotom i nedjeljom, noću, državnim blagdanima i praznicima. Također navodi da mu tuženik kao poslodavac pravilno ne obračunava i ne isplaćuje ni dodatke na plaću koji mu pripadaju s osnova rada u odnosu na božićnicu za 2011. godinu, te naknadu plaće za godišnji odmor u razdoblju od 5. prosinca 2011. do 30. studenog 2016. sukladno pozitivnim propisima u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene tužitelju u prethodna tri mjeseca, već mu je isplaćivao naknadu koja je znatno manja od one koje mu propada. Slijedom toga smatra da ima osnovano potraživanje prema tuženiku i po osnovi neisplaćenih naknada plaće za godišnji odmor u visini ne manjoj od 1.000,00 kn godišnje u razdoblju od 5. prosinca 2011. do 30. studenog 2016. i dakle neisplaćenu božićnicu za 2011. godinu u iznosu od 1.250,00 kn. Nakon izrade Nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka precizira tužbeni zahtjev u podnesku od 11. siječnja 2022. godine (list 193-195 spisa), te predlaže usvojiti tužbu i potraživanje prema varijanti 3 izračuna iz Nalaza i mišljenja vještaka D & S d.o.o. za knjigovodstveno, računovodstveno i financijsko vještačenje iz Karlovca, u ukupnom iznosu od 55.044,40 kn sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom. Kod tog potraživanja ostaje i u ponovljenom postupku, koji u valuti eur-a precizira u podnesku od 05.ožujka 2025.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan. Naime, tuženik iznosi da je u utuženom razdoblju bilo na snazi više propisa, s time da se u razdoblju do 1. lipnja 2014. primjenjivao Zakon o oružanim snagama Republike Hrvatske (ZOSOS), Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, te Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena, djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika. Prema čl. 4. st. 2 bilo je propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje naknade plaće u istom iznosu kao da radi. Djelatnoj vojnoj osobi službeniku ili namješteniku čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno ili noću, nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Prema čl. 153. Zakona služba u OSRH (rad je) organiziran na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan. Puno radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno u pet dana. Kad je radno vrijeme preraspodijeljeno ne smije biti dulje od 48 sati tjedno. Rad iz st. 4 članka uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima. Tuženik dodatno navodi da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl. nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s čl. 139. ZOSOS-a.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja VD kao stranke u postupku, dokaz saslušanjem svjedoka ĆD i HD, dokaz čitanjem i pregledavanjem odluke o rasporedu s lista 6 spisa, obračuna plaće na listu 7 spisa, knjigovodstvene kartice na listu 38.39 spisa, kartice djelatnika na listu 40-59 spisa, očitovanja MORH-e na listu 81 spisa, Odluke o rasporedu, naloga, rješenja i evidencije o nazočnosti tužitelja na poslu sve na listu. 82-154 spisa, pismenog Nalaza i mišljenja financijskog vještaka D&S d.o.o. iz Karlovca na listu 160-187 spisa, te još u ponovljenom postupku dokaz saslušanja svjedoka ĐD, ZD i GD te čitanjem podneska tužitelja od 05.ožujka 2025.godine.

4. Iskazi svjedoka saslušanih u ponovljenom postupku, kao i iskazi ranije saslušanih svjedoka idu u prilog utvrđenju u predmetu postupka po tvrdnjama i potraživanju tužitelja, da se na terenu radilo duže od upisanog radnog vremena. Pri tome prvi svjedok saslušan u ponovljenom postupku nije imao autentičnih saznanja o radu tužitelja, već je samo „na temelju baze podataka u računalu“ izvršio prijenos zabilježenog rada tužitelja u odgovarajuće isprave i na takve isprave „stavio svoj potpis“, jer su se dakle tražili podaci o radu tužitelja na terenu u upitanom periodu. No, bez obzira na to čak je i njegov iskazi dijelom potvrdio da se na terenu radilo duže od redovnog vremena odnosno prekovremeno, obzirom je i sam svjedočio da se nekada na terenu radilo duže a nekada u redovnom vremenu od 08-16 h.

5. Naime, svjedok KD iskazao je da mu je tužitelj poznat utoliko što su u periodu kada je počeo raditi kao djelatna vojna osoba u MORH-u, a to je bilo od 01.09.2020., viđao tužitelja unutar veće sredine u kojoj su radili, a od tog vremena nije mu ništa poznato o radu tužitelja. On je „izvršio uvid u elektronsku dokumentaciju o radu tužitelja koja je datirana u vremenu prije 2017. “kada je pokrenuta cijela ova priča odnosno kada je tužitelj podnio tužbu i zatraženi su podaci o njegovom radu u postrojbi u navedenom vremenu“, kako je pobliže naveo. Na upit pun. tužitelja, jesu li u id. bazi podataka bili upisani stvarni podaci o vremenu rada svjedok je naveo da se radilo o sličnim tablicama koje su vjerojatno priložene i u spisu, te je on samo „prepisao podatke koje je zatekao i dakle potpisao iste tablice“. Nadalje je odgovorio da se strogo držao podataka koje je zatekao u digitalnom obliku, pa „ako je pisalo samo teren bez vremena započinjana i završetka rada onda je upisao samo teren, a ako je bilo upisano vrijeme rada, upisao je i takav podatak. Dodaje da je u evidencijama bio i podatak o požaru (1. mjesec 2017.)“, a dodatno je ukazao i da je za period od 2017. nadalje pronađena dokumentacija koja je predana u spis „prema originalnoj dokumentaciji“. Također se očitovao da je „osobno znao raditi na terenu te je nekada na terenu radio u vremenu od 8-16 h, a nekada se radilo i duže“. Na upit suca odgovorio je da je po njegovom zapažanju, ako je pored dnevne evidencije postojala i šihterica, upisivao podatke iz šihterice te nije našao da bi se ti podaci razlikovali od drugih podataka, dajući obrazloženje da je uglavnom ista osoba t.j. „jedna osoba“ kako navodi upisivala id. podatke pa su dakle podaci bili identično upisani. Na dodatni upit pun. tužitelja još je naveo da je u upitanom periodu tužitelj bio često na terenu s time da se ne sjeća je li vidio da su bili upisani prekovremeni sati kod takvog rada tužitelja na terenu. Ipak, pretpostavlja da je zbog prirode tužiteljevog rada bilo takvih sati prekovremenog rada.

6. Svjedok ĐD bila je zapovjednik voda i dakle u jednom stupnju nadređena osoba te je u upitanom razdoblju radila zajedno s tužiteljem u istoj postrojbi. Ona potvrđuje da se na terenu uvijek radilo u vremenu dužem od redovnog, t.j. da se radilo prekovremeno, a što ujedno znači da podaci o upisanom redovnom radnom vremenu u evidencijama o radu tužitelja ne mogu odgovarati stvarnom vremenu rada tužitelja na terenu. Kod tog međutim treba reći da ni u ponovljenom postupku nije predloženo provesti dopunu nalaza vještaka i izraditi dodatni izračun koji bi doveo do pobližeg utvrđenja stvarnog rada tužitelja na terenu i ispravnog vrednovanja tužiteljevog potraživanja u ovom predmetu. Potonja svjedokinja je naime konkretno iskazala da je u upitanom razdoblju bila u "zajedničkoj postrojbi“ s tužiteljem i da su u to vrijeme odlazili na terene na Vojni poligon Slunj, Gašince ili Crvenu Zemlju, gdje su ostajali po dva tjedna ili više. Navela je i da se sada boravak na terenu smanjio, a u to su vrijeme kako napominje „dosta odlazili na terene "jer se vršila implementacija vozila Patria te su trajale pripreme za misije“. Nastavlja: „Na terenu su se obavljale vježbe zapravo kroz cijelo vrijeme i nismo imali mogućnost izlaziti iz vojarne, te bi zapravo imali vremena za odmor samo u vrijeme doručka, ručka i večere te noćnog odmora, ukoliko nisu bile noćne vježbe. Mislim da se nije plaćao takav boravak na terenu, odnosno čak se više ne sjećam što je bilo s time, a u svakom slučaju ne pamtim da se je plaćalo, te se ne mogu ni očitovati da li smo dobivali slobodne dane nakon boravka na terenu. Po povratku u mjesto sjedišta nastavili smo s redovnim radom na način da smo morali svu tehniku koja je korištena na terenu očistiti te se pripremiti za obavljanje novih zadaća“. Na upit pun. tužitelja odgovara da je u to vrijeme bila zapovjednik voda u kojem se nalazio tužitelj, te dakle na daljnji upit izrijekom potvrđuje da se uvijek radilo u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, dok se nikada nije radilo u redovnom radnom vremenu “iako se pisalo radno vrijeme od 8-16“. Nadalje navodi „da je to tako bilo propisano“, te uz to pobliže potvrđuje da se osim evidencije vodila i šihterica „u kojoj se također nije upisivalo stvarno vrijeme početaka i završetka rada, već se samo upisivalo "teren"“. Na upit koliko dugo se dnevno radilo, svjedok navodi da bi se probuditi u 2 - 3 sata kada su odlazili na teren, te bi se potom trebali pripremiti i doći na mjesto gdje se obavljao teren odnosno druga zadaća, a u postrojbu bi se vraćali do 18,00 – 19,00 sati, odnosno ako je bila još obuka onda bi prije spavanja obavljali i obuku kada se je radilo o trodnevnoj vježbi. Ako su na terenu boravili tri ili dva tjedna, vršila bi se intenzivna obuka te treći tjedan ocjenjivanje koje je također trajalo po cijeli dan. Na konkretan upit; ako je u evidencijama pisalo da se na terenu radilo 8 sati, da li je to vjerodostojan podatak, svjedok je odgovorio „da nije“. Na upit zz. tuženika svjedok se također očitovao da je tužitelj prigovarao takvoj evidenciji, te je svoj prigovor mogao upisati na poleđini (da nisu suglasni s upisanim vremenom rada), a „vezano uz tu problematiku“ znade da je o tom problemu i iznesenim prigovorima izvijestila nadređene. No, nastavno navodi da „nije bilo odgovora niti su dakle objasnili zašto se to tako treba upisivati“. Na upit pak je li postojala mogućnost pokretanja upravnog postupka, svjedok se očituje kako se ne sjeća da bi itko u tom vremenu pokretao takav postupak a niti im je bilo poznato da bi na takav način uopće mogli postupiti.

7. Posljednji dodatno saslušani svjedok ZD bio je nadređeni zapovjednik desetine, te i on potvrđuje da se u vremenu za koje ga se pita uvijek radilo više odnosno duže od vremena koje se upisivalo u evidencijama. Dodaje: „… zapravo su se vodile šihterice u kojima nije bilo adekvatno upisano vrijeme već se na čudan način upisivalo, ako je netko radio 3 sata oni bi upisivali sat pol“. Također izrijekom iznosi „da se odlazilo na terene u Slunj, Bralovac pored Knina, možda Đakovo, više se ne sjeća točno, ali zna da su tereni trajali od 7 do 14 dana i da se na njima „radilo od jutra do mraka“. Dodaje da su pored toga postojale noćne vježbe, a kod situacijskih vježbi da se tri dana kontinuirano boravilo na terenu „s vrlo malo odmora i spavanja, možda svega dva - tri sata bi se odrijemalo a onda se opet nastavljalo sa zadaćama“. Na upit pun. tužitelja, da li se ikad radilo od 8-16 svjedok odgovara da je možda bilo i takvih situacija, ali se u svakom slučaju uvijek gubilo puno vremena. Ne zna zašto se i po čijem nalogu u evidencijama upisivalo radno vrijeme od 8-16 sati, a zna da je takvo vrijeme upisivao zapovjednik voda ili satnije. Ipak, drži da je u svakom slučaju takvo upisivanje određivao personalni odjel. Na upit zz. tuženika, da li je tužitelj prigovarao id. evidencijama ovaj svjedok odgovara "da nije"… "koliko je njemu poznato". No, iznosi mišljenje: "Da se i prigovaralo, to vjerojatno ne bi imalo efekta".

8. Dakle, i iskazi potonja dva svjedoka uz one koji su prvotno saslušani i svjedočili o dužem vremenu rada na terenu od redovnog, dovode do zaključka kako je već navedeno da je tužitelj na terenu radio u vremenu dužem od redovnog rada. No, takvo duže vrijeme rada nije bilo adekvatno upisano u dnevnim evidencijama i šihtericima, a uz to nakon povratka s terena evidentno nije dobivao dovoljan broj slobodnih dana u smislu preraspodjele rada. Jedan od svjedoka je i izrijekom potvrdio da su po povratku s terena nastavljali s redovnim radom. Ipak, kako je već naprijed navedeno, do pobližeg utvrđenja i izračuna ukupno ostvarenog rada tužitelja na temelju iskaza saslušanih svjedoka a koji bi uključivao i umanjenje za iskorištene slobodne dane, nije se moglo doći jer u tom smislu nije predložena niti je provedena dopuna izračuna u nalazu vještaka, pa je najzad odluka u ovom predmetu vezano uz potraživanje tužitelja, donesena na temelju provedenih dokaza i priloženih podataka, napose u okviru izračuna sačinjenog u Nalazu i mišljenju uredujućeg vještaka od 01.prosinca 2021.godimene

9. Vještačenje je u svakom slučaju bilo potrebno provesti, jer se tuženik protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, te je vještačenje provedeno na prijedlog tužitelja a po vještaku po izboru suda. Stalni sudski vještak D & S d.o.o., za knjigovodstveno, računovodstveno i financijsko vještačenje, Karlovac, Kralja Tomislava 10 a, nakon provedenog utvrđuje u varijanti 1, koja je napravljena prema dokumentaciji u spisu, a u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima, da je tužitelj za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom u razdoblju od 5. prosinca 2011. do 31. svibnja 2014. te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 5. prosinca. do 30. listopada 2016. godine;

- ostvario dodatke na plaću u visini od 4.744,61 kunu, od čega 2.492,30 kuna za godišnji odmor. Za utuženo razdoblje tužitelju je na ime godišnjeg odmora isplaćeno 113,60 kuna, pa

- kada se ovaj iznos odbije od utvrđenih razlika, tada ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 4.657,31 kunu; i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 2.405,00 kuna a na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom, nedjeljom i blagdanom u iznosu od 2.252,31 kunu,

- utvrđuje da je u rujnu 2012. te prosincu 2013. godine tužena isplatila tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak,

- kako za navedeni mjesec razlika ide u minus, vještak za iste ne radi prijeboj negativnih razlika.

9.1. U varijanti 2 izračuna, u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za sate rada po slobodnim danima, a koja je također napravljena prema dokumentaciji u spisu vještak utvrđuje da je tužitelj;

- ostvario dodatke na plaću u visini od 2.867,69 kunu, od čega 2.492,30 kuna za godišnji odmor. Za utuženo razdoblje tužitelju je na ime godišnjeg odmora isplaćeno 113,60 kuna,

- kada se taj iznos odbije od utvrđenih razlika, tada ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 2.780,39 kuna i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 2.405,00 kune, te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom, nedjeljom i blagdanom u iznosu od 375,39 kuna,

- sukladno utvrđuje da je u rujnu 2012. te prosincu 2013. godine tužena isplatila tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak,

- kako za navedeni mjesec razlika ide u minus, vještak ni u ovom slučaju za iste ne radi prijeboj negativnih razlika.

9.2. Najzad, u varijanti 3 u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za sate rada po slobodnim danima, a koja je sačinjena kako iznosi prema uputi suda vještak utvrđuje da je tužitelj;

- ostvario dodatke na plaću u visini od 55.171,59 kuna, od čega 2.548,62 kune za godišnji odmor. Za utuženo razdoblje tužitelju je na ime godišnjeg odmora isplaćeno 113,60 kuna. Kada se ovaj iznos odbije od utvrđenih razlika, tada ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 55.044,40 kuna i to na ime godišnjeg odmora u iznosu od 2.421,44 kune te na ime prekovremenog rada s dodacima za rad subotom, nedjeljom i blagdanom u iznosu od 52.622,96 kuna,

- opetuje da je u rujnu 2012. godine tužena tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplatila veći iznos naknade od one koju je utvrdio vještak, a

- kako za navedeni mjesec razlika ide u minus, vještak za isti ne radi prijeboj negativnih razlika.

9.3. Uz to vještak utvrđuje da je tužitelju u prosincu 2011. godine isplaćena božićnica u iznosu od 1.250,00 kuna sukladno važećim propisima. Mjesečne iznose razlike bruto plaće vještak prikazuje u tablicama na stranicama 13 do 16 nalaza.

10. Unatoč naprijed navedenom, treća varijanta izračuna koja uključuje personalne dokaze koji u većoj mjeri potvrđuje stvarni rad tužitelja na terenu, ipak nije mogla biti prihvaćena kao osnovana, jer u toj varijanti ostvareni prekovremeni rad tužitelja nije umanjen za iskorištene slobodne dane, iako je istih nedvojbeno bilo a o čemu svjedoči ne samo priložena dokumentacija nego i iskazi tužitelja te saslušanih svjedoka. Stoga, ni ponovno u ovom ponovljenom postupku nije mogla biti prihvaćena predložena varijanta 3, već je i opet prihvaćena varijanta 2 izračuna iz nalaza vještaka, obzirom da tužitelju ne može biti plaćen i onaj rad za koji je već primio plaću, ili je već ostvareni rad bio preraspodijeljen kroz korištenje slobodnih dana. Osim toga, tužitelj nije u potpunosti dokazao da bi svaki dan na terenu radio po 14 sati, odnosno u dane vikenda kako je već navedeno od strane tužitelja i svjedoka. Naime, vezano uz iskaze tužitelja i svih saslušanih svjedoka za utvrditi je da u nekoj mjeri postoji razilaženje glede vremena početka i vremena završetka dnevnog rada na terenu. Tužitelj govori o počimanju rada u 5,00 – 5,30 h ujutro i završetku u 21-22 h, svjedok ĐD iznosi da su se znali probuditi u 2 - 3 sata kada su odlazili na teren, te bi se trebali pripremiti i doći na mjesto gdje se obavljao teren odnosno druga zadaća, pa bi se u postrojbu vraćali do 18,00 – 19,00 sati. Svjedok RD navodi da je radni dan počimao u 6,00 ujutro i da se radilo do 18 sati, a nekada i više, slično kako tvrdi svjedok ŠD da se radilo od 6,00 do 18 – 19 sati. Osnovom pak takvih iskaza generalno bi se moglo utvrditi da se eventualno prosječno dnevno na terenu radilo 12 sati, dok je u trećoj varijanti utvrđen prosječno duži rad od 12 sati i nisu dakle umanjeni prekovremeni sati rada za ostvarene slobodne dane, pa dakle takav izračun nije prihvaćen kao valjan, već je slijedom izračuna iz varijante 2 prihvaćeno potraživanje tužitelja do visine koja se opravdano može priznati u ovom postupku, pa je donesena odluka prema propisima kako slijedi.

11. Odredbe članaka Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne Novine“ broj 118/09, 118/12 – koja Odluka je bila na snazi od početka utuženog razdoblja 05. prosinca 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine propisuju, da tjedno radno vrijeme traje 40 sati i raspoređuje se po osam sati na pet radnih dana od ponedjeljka do petka, da redovno radno vrijeme u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati, da je u redovno radno vrijeme uključen dnevni odmor od 30 minuta, da se stražarska služba i aktivno dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom i da se za njih isplaćuju dodaci, da se prekovremenim radom smatra svaki rad dulji od osam sati dnevno, kao i svaki rad subotom ili nedjeljom, da se rad u turnusima ili smjenama smatra svaki sat rada dulji od mjesečnog fonda sati, da se za pet sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan odlukom o preraspodjeli radnog vremena, a ukoliko nije moguće izvršiti preraspodjelu radnog vremena da se sati prekovremenog rada utvrđuju mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne mora dostaviti nadležnoj financijskoj službi radi isplate, da se osnovna plaća za svaki sat rada uvećava za prekovremeni rad 50%, za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150%, za rad u smjeni ako djelatnik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni za 10%, za rad u turnusu 5%, da se dodaci ne isključuju osima dodaci za rad u smjeni i turnusu.

12. Zatim, od početka utuženog razdoblja tj. od 05. prosinca 2011. godine do 01. lipnja 2014. godine su na snazi bile odredbe članka Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne Novine“ broj 50/08, 142/08, 118/09, 99/12, 55/13) koje su uređivale način obračuna dodataka na plaću (dodatak za obavljanje stražarske službe, dodatak za dežurstvo i dr.) te način isplate plaće djelatnih vojnih osoba, ali nisu uređivali plaćanje prekovremenih sati niti dodatak za terenski rad.

13. Nadalje, od početka utuženog razdoblja tj. od 05. prosinca 2011. godine do 25. lipnja 2013. godine su bile na snazi odredbe članka 14., članka 169. st. 1., st. 2. i st. 3. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne Novine“ broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09, 124/09) koje su propisivale da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da se osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe, službenika i namještenika određuje na način propisan za državne službenike i namještenike, da o svim pitanjima koja nisu uređena ovim Zakonom ili propisima donesenima na temelju ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Zatim su od 26. lipnja 2013. godine pa do 01. lipnja 2014. godine bile na snazi odredbe članka 135., 136. 137. i 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne Novine“ broj 73/13, 75/15, 50/16), kojima je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, da se plaća određuje odlukom o rasporedu, da osnovnu plaću čini umnožak koeficijenta osobnog čina i osnovice za obračun plaće uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža, da je osnovica za obračun plaće djelatne vojne osobe jednaka osnovici za obračun za državne službenika i namještenike, da djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak za vojnu službu koji se utvrđuje u postotku od osnovice za obračun plaće.

14. Zatim, prema odredbi članka 12. st. 1. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji („Narodne Novine“ broj 141/04, 22/05 – koji je bio na snazi do 06. studenog 2013. godine), proizlazi da za vrijeme rada koji po zapovijedi odnosno nalogu ovlaštene osobe obavlja u terenskim uvjetima izvan stalnog mjesta službe djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na dodatak za rad na terenu (terenski dodatak), u visini propisanoj za korisnike koji se financiraju iz sredstava državnog proračuna, dok je člankom 12. st. 4. istog Pravilnika propisano ako je djelatnoj vojnoj osobi osigurana dnevna prehrana isplatit će se 50% iznosa dodatka za rad na terenu. Zatim, od 07. studenog 2013. godine do 01. lipnja 2014. godine na snazi je bio Pravilnik o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza („Narodne Novine“ broj 131/13), kojim nije propisano pravo na terenski dodatak jer je člankom 21. Pravilnika o uvjetima i postupku ostvarivanja naknade troškova prijevoza prestao važiti Pravilnik o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji.

15. Nadalje, za razdoblje od 05. prosinca 2011. godine do 07. svibnja 2014. godine na snazi je dodani članak 2. Pravilnika o izmjenama i dopuni pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne Novine“ br. 68/11) koji glasi. „Djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca“. Od 08. svibnja 2014. do 30. studenog 2016. (kao kraja utuženog razdoblja) na snazi je pak članak 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne Novine“ broj 54/14), koji glasi: „Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu“.

16. Naime, u tom daljnjem razdoblju primjenjuju se odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 54/14 i odredba članka 142. Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 73/13, kako je navedeno, a daljnjim čl. 81. Zakona o radu, Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR, određeno je da se kod određivanja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora uzimaju u obzir prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). To tim više imajući u vidu čl. 9. st. 3. ZR, čl. 142. ZOSOS-a i čl. 4. st. 2. Pravilnika, dana je mogućnost da se djelatnim vojnim osobama odredi naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i u većem iznosu od prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Dakle, obzirom na odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, koji je donesen na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i zajedno s navedenim Zakonom predstavlja propis lex specijalis, kao i obzirom na odredbe Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika usvojen je tužbeni zahtjev do visine izračuna iz varijante 2 iz nalaza vještaka te je donesena odluka kao u točki I izreke ove presude.

17. Zatezna kamata dosuđena je prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 15. -tog odnosno u ovom slučaju 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i nadalje. Izuzetno, nije dosuđena kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u (dosuđenim) iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće iz točke I i II izreke presude, što je tužitelj propustio pravilno naznačiti u preciziranom tužbenom zahtjevu. Naime, bruto plaća se sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14, 136/15, pročišćeni tekst 115/16 i 106/18, 121/19, 32/20, te članku 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, pročišćeni tekst 10/17, 128/17, 106/18 i 1/19, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja i donesena je odluka kao u točki III izreke ove presude.

18. Glede roka za ispunjenje činidbe odnosno plaćanja dosuđenog iznosa mjerodavna je odredba članka 328. stavka 2. i 3. ZPP-a, prema kojoj rok iznosi 15 dana, a počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje, jer je članak 436. ZPP-a kojim je bio propisan rok od osam dana za izvršenje činidbe u parnicama iz radnih odnosa, brisan odredbom članka 88. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.), pa je isti rok naznačen kao rok izvršenja u izreci presude.

19. Tužitelj je obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev uspio s osnovom i postavljenim tužbenim zahtjevom u određenoj visini t.j. visini kao u točki I. i II. izreke presude, pa mu je sukladno čl. 154. ZPP-a dosuđen trošak postupka razmjerno uspjehu u postupku, prema potraživanju u Troškovniku na listu 331 spisa. Sukladno navedenoj odredbi, to bi značilo da najprije treba utvrditi postotak uspjeha svake stranke u parnici, te od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak one stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, a nakon toga utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u većoj mjeri i toj stranci odmjeriti naknadu troškova koji odgovaraju postotku koji je preostalo nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. U kontekstu navedenog, to bi značilo da se tužitelju glede osnove može priznati uspjeh na razini 100%, dok je imajući u vidu visinu postavljenog zahtjeva (u odnosu na dosuđeni iznos) uspio na razini od svega 5%, što znači da njegov uspjeh (100+5=105:2=52,5) iznosi 52,5 %. S druge strane, tuženik nije uspio s osnovom, ali je uspio s visinom u omjeru od 95 % (0+95=95:2=46,50), pa je njegov uspjeh na razini 46,5%. Kada se uspjeh tužitelja, umanji za uspjeh tuženika, proizlazi da je u konačnici tužitelj u ovog parnici uspio u omjeru 5%, pa mu je na toj razini dosuđen trošak. Tužitelju je kao opravdan priznat trošak za sastav prijedloga za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i predloženih podnesaka od i 08.05.2017., 22.08. 2021., 11.01.2022. i 05.03.2025., te za zastupanje na ročištima od 04.05.2021., 04.05.2022., 13.02.2025. i 16.09.2025., sve u iznosu od po 100,00 eur prema vrijednosti dosuđenog iznosa. Za prvo i pripremno ročište održano 26.09.2017., na kojem se u pravilu samo procesno raspravljalo priznata je 50%-na naknada ili iznos od 50,00 eur, kao i za zastupanje na ročištu od 04.12. 2024., pa je ukupno za navedene radnje tužitelju priznata naknada troška postupka u iznosu od 1.375,00 eur, u koji je uračunat pripadajući pdv. od 25% (1.100,00 bez pdv.). No, kako je tužitelj uspio na razini 5%, to mu je konačno priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 68,75 eur, a tom trošku pridodan je stvarni trošak vještačenja u iznosu od 464,53 eur, (3.500,00 kn), te je tužitelju sveukupno dosuđen trošak postupka u iznosu od 515,28 eur, kao u točki II izreke sa zakonskim zateznim kamatama kao u točki II izreke.

U Karlovcu 2. prosinca 2025.

Sudac:

Vesna Gračan

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu pismeno u tri primjerka, putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po punom. iz OD Klaić & Klaić u Zagrebu.

2. Tuženiku po zz. ODO-u u Karlovcu, na broj P-DO-153/2017.