1

Poslovni broj: 13 Pn-148/22-23

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

 

Poslovni broj: 13 Pn-148/22-23

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški po sutkinji Jasni Bratek u pravnoj stvari tužitelja M. K., iz C. Š., OIB:., zastupanog  po punomoćniku N. N., odvjetniku u N. G., protiv tuženika  L. u. “Š.“ N. G., OIB:…, zastupanog odvjetnicima ZOU I. G. i D. S. iz N. G., radi naknade štete, dana 12. rujna 2023. nakon dokončane javne glavne rasprave u nazočnosti tužitelja, njegova punomoćnika i punomoćnika tuženika, te objave odluke 16. listopada 2023. istoga dana

 

 

p r e s u d i o      j e

 

I Nalaže se tuženiku L. u. “Š.“ N. G.,OIB:… da tužitelju M. K.,  OIB:…, na ime naknade štete isplati iznos od 454,19 €1/3.422,09 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja 16. listopada 2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

 

II Sa preostalim dijelom  preko dosuđenog iznosa a u iznosu od  103,25 €1/777,91 Kn, tužbeni zahtjev se odbija.

 

III Nalaže se tuženiku L. u. “Š.“ N. G., OIB:… da tužitelju M. K., C. Š. OIB:…, nadoknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.090,75 €1/8.218,26 Kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja 16.listopada 2023. do konačne isplate   po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.Tužitelj je po punomoćniku podnio kod ovoga suda tužbu s istaknutim tužbenim zahtjevom kojim traži da mu sud pruži pravnu zaštitu presudom kojom bi se naložilo tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 5.600,00 Kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

 

2. U tužbi se između ostalog navodi da je tužitelj  posjednik nekretnine upisane u z k. ul. 376 k. o C. Š. i to k.č.br. 522/1 pašnjak p. sa 3709 m2, koju da  je tijekom 2021. obrađivao i na istoj u gotovo čitavoj površini imao zasađenu kulturu kukuruza P.

 

2.1. Tijekom mjeseca svibnja 2021. zasađenu kulturu na nekretnini iz točke 1., unatoč svim zaštitnim i agrotehničkim mjerama poduzetim od strane tužitelja, u potpunosti da su uništile divlje svinje i jelenska divljač s područja lovišta tuženika kojom prilikom da je uništena čitava kultura zasađena na 3.600,00 m2 čiji uobičajen i očekivani prinos po toj površini da iznosi 2.800,00 kg kukuruza.

Protuvrijednost spomenutog prinosa u kunama da iznosila 2,00 kn/kg, čime se ukupna šteta povodom tog štetnog događaja naznačuje u iznosu od 5.600,00 kn.

Povodom predmetnog štetnog događaja, i po prijavi/obavijesti tužitelja tuženiku od 15. svibnja 2021., tuženik je izašao na teren i sačinio zapisnik o štetama od divljači broj 1, te da se obvezao tužitelju naknaditi predmetnu štetu.

 

2.2. Kako se predmetne nekretnine nalaze na području lovišta tuženika, a predmetnu štetu da su počinile divlje svinje i jelenska divljač iz lovišta tuženika, to da je tuženik kao lovoovlaštenik odgovoran nadoknaditi štetu tužitelju.

Tim povodom, tužitelj da se obratio tuženiku odštetnim zahtjevom kojega je tuženik zaprimio dana 11. travnja 2022. ali je, uslijed ignoriranja istog od strane tuženika, pokušaj izvansudskog namirenja nastale štete ostao bezuspješan.

 

2.3. Kako tuženik unatoč obećanjima, odbija nadoknaditi štetu tužitelju, to je predloženo da sud nakon provedenog postupka donese odluku sadržaja prednje navedenog.

 

3. U odgovoru na tužbu tuženik po punomoćniku ističe da se u konkretnom slučaju radi se o šteti iz članka 78. točka 1. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 99/18, 32/19, 32/20; u daljnjem tekstu: ZL) odnosno o šteti koju je divljač prouzročila svojim djelovanjem tako da smanji vrijednost pokretnina ili nekretnina u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba, a to je šteta na poljoprivrednim kulturama, domaćim životinjama, gospodarskim ili drugim objektima.

 

3.1. Sukladno odredbi članka 82. stavak 1. ZL-a za štete iz članka 78. točaka 1. i 2. tog Zakona oštećenici su dužni u roku od sedam dana od dana nastanka štete pisanim putem obratiti se lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila, s tim da je lovoovlaštenik dužan u daljnjem roku od sedam dana odgovoriti oštećeniku.

Sukladno odredbi članka 82. stavak 2. ZL-a nakon isteka rokova iz stavka 1. tog članka oštećenik je dužan u daljnjem roku od 30 dana predložiti lovoovlašteniku sklapanje sporazuma o naknadi štete, a lovoovlaštenik je dužan na takav prijedlog oštećenika odgovoriti u daljnjem roku od 30 dana te ako dođe do sklapanja sporazuma, taj sporazum predstavlja ovršnu ispravu.

 

3.2. Sukladno odredbi članka 82. ZL-a nakon isteka rokova iz stavaka 1. i 2. tog članka

i ako ne dođe do sklapanja sporazuma iz stavka 2. tog članka, oštećenik se može obratiti tužbom radi naknade štete nadležnom sudu najkasnije u roku od tri godine od dana nastanka štete. Nadležni sud odbacit će tužbu ako oštećenik nije postupio na način naveden u stavcima 1. i 2. ovoga

Tužitelj da nije postupio na način iz gore citiranih odredbi tako da tužbu treba odbaciti.

 

3.3. Opreza radi, iako smatra kako sud iz razloga navedenih u točki II odgovora na

tužbu treba odbaciti tužbu, tuženik ističe kako osporava samo visinu štete.

IV Iz zapisnika o štetama od divljači koji je priložen uz tužbu proizlazi da su ovlaštene

osobe tuženika na licu mjesta utvrdile da štetu predstavlja izgubljeni prinos kukuruza u količini od 2 000 kg. Tom je prilikom na licu mjesta da je bio i otac tuženika A. K. koji nije prihvatio procijenjeni gubitak kukuruza već da je inzistirao na gubitku od 3 000 kg kukuruza.

Tuženik ostaje kod tvrdnje da bi šteta iznosila 2 000 kg kukuruza, a koja je procjena

donesena od strane ovlaštenih osoba tuženika, a uzimajući u obzir stanje predmetne

čestice na dan očevida.

 

3.4. Tuženik osporava da bi vrijednost kukuruza iznosila 2,00 kn/kg. Navodi da je prošle godine na predmetnom području zaista počinjeno više šteta za koje je odgovoran tuženik te je tuženik oštećenicima isplaćivao iznos štete od 0,70 kn/kg.

Dana 21. srpnja 2022. tuženik da je punomoćniku tužitelja na ime nespornog iznosa

naknade štete isplatio iznos od 1.400,00 kuna kao znak dobre volje iako njegovu tužbu

valja odbaciti.

 

3.5.Tuženik osporava i tijek zatražene zatezne kamate na utuženi iznos. Naime, tuženik zakonsku zateznu kamata na utuženi iznos da potražuje od 12. travnja 2022., stoga da nije jasno iz kojega razloga je kao datum dospijeća štete naveden ovaj datum.

 

3.6. Obzirom na sve navedeno tuženik predlaže se da sud nakon provedenog postupka odbaci tužbu  podredno da odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan te da u svakom slučaju naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od dana presuđenja do isplate, u roku 8 dana.

 

4.Podneskom od 29. prosinca 2022. tužitelj po punomoćniku između ostalog navodi  da je tužitelj  povodom štetnog događaja postupio na način kako to propisuju odredbe Zakona o lovstvu, a što da  proizlazi iz tužbi priležećeg Zapisnika o štetama o divljači i tužbi priležećeg podneska tužitelja kojim od tuženika moli ponudu za naknadu štete, dakle prijavio štetu i predložio tuženiku sklapanje nagodbe.

Iz spomenutih isprava da proizlazi kako je tužitelj prije pokretanja ove parnice postupio na način kako je to Zakonom o lovstvu predviđeno.

Neosnovanost prigovora dezavuira postupanje tuženika nakon podnošenja tužbe u vidu isplate nespornog iznosa naknade štete.

Shodno prethodnome, tuženikov navod o potrebi odbačaja predmetne tužbe da je neosnovan kao i prigovor visine tužbenog zahtjeva činjenično da  je neosnovan.

Osim iz prethodnog razloga, osnovanost tuženikova prigovora da ne proizlazi niti iz razloga na koje se sam tuženik poziva s obzirom da potpuno zanemaruje u zapisniku naznačenu površinu na kojoj je uništena kultura bila zasađena te neosnovano pridaje stručni značaj ovlaštenim osobama tuženika koji zapisnički procjenjuju štetu iako nemaju odgovarajućih stručnih znanja, svjesno zanemarujući činjenicu koju konstatira ali ne cijeni, i to kako se sin tužitelja protivio procijenjenom gubitku od 2000 kg kao prenisko procijenjenom.

Iz gore navedenih razloga da se i cijena po kg koju tuženik ističe kao relevantnu ukazuje neutemeljenom te usmjerenoj isključivo izbjegavanju pune odgovornosti za stvarno nastalu štetu.

U odnosu na tijek zateznih kamata, tužitelj ističe kako je tužbeni zahtjev postavljen s tijekom zateznih kamata počevši od tuženikova primitka odštetnog zahtjeva.

Nadalje tužitelj ističe kako je 21. srpnja 2022., dakle nakon podnošenja tužbe, tuženik tužitelju isplatio nesporan iznos naknade štete od 185,81€1/1.400,00 kn stoga se tužbeni zahtjev umanjuje za nesporno isplaćeni iznos od 1.400,00 Kn na način da tužitelj potražuje daljnji iznos od 454,19 €1/ 3.422,09 Kn.

 

5.Tijekom postupka sud je, u smislu odredbe čl. 220.st.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08 –Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP) proveo dokaze čitanjem i uvidom u izvadak iz registra udruge, u zapisnik o štetama divljači broj 1. od 9. rujna 2021., u dopis  tužitelja upućen tuženiku 24. ožujka 2022., uz  povratnicu od 5. svibnja 2022., u izvid iz katastarskog plana za predmetnu nekretninu, u kartu lovišta, u fotografije (str. 20-21 spisa), u nalaz i mišljenje vještaka D. M. od 28. veljače 2023., u izvadak iz z.k.ul.  376 k.o. C. Š., u fotografije (str. 49-61 spisa), u sudsku praksu, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka A. K., S. P., V. S. te dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja.

 

6. Podneskom od 10. ožujka 2023., tužitelj je po punomoćniku, a uzimajući u obzir nesporno isplaćeni iznos te provedeno poljoprivredno vještačenje snizio tužbeni zahtjev na iznos od 454,19 €, a kojem povlačenju se tuženik po punomoćniku protivio.

 

7. Ocjenom provedenih dokaza svakog zasebno te svih zajedno u uzajamnoj i logičnoj vezi u smislu odredbe čl.8.ZPP-a ovaj sud je našao za utvrđenim da je tužbeni zahtjev tužitelja, uređen kao u podnesku od 10.ožujka 2023. djelomično osnovan.

 

8.Nesporno je između stranaka da je tužitelj pretrpio štetu na poljoprivrednim kulturama i to č.k.br. 522/1 pašnjak paraslica sa 3709 m2 koja je 2021. bila zasijana kukuruzom, nesporno je da se navedena nekretnina nalazi na području lovišta kojim upravlja tuženik, da je štetu počinila divljač koja prebiva u tom lovištu, nesporno je da je tuženik tijekom ovoga postupka a nakon podnošenja tužbe tužitelju isplatio, kao nesporan iznos od 1.400,00 Kn. Dakle je nesporna činjenica postojanje štete, pasivne legitimacije tuženika kao i isplate iznosa od 1.400,00 Kn kao nespornog iznosa.

 

8.2. Sporno je između stranaka je li tužitelj prijavio štetu u roku od 7 dana od dana nastanka štete te je li u svemu postupljeno onako kako to reguliraju odredbe čl. 82. st. 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine"  broj : 99/18, 32/19, 32/20  u daljnjem tekstu: ZL) za štete iz članka 78. točaka 1. i 2. tog Zakona te čl. 82.st.2.ZL-a te je između stranaka je sporna i visina štete.

 

9. Prvenstveno je potrebno istaći da je neosnovan je prigovor tuženika o nepravovremenosti prijave štete i postupanju tužitelja  sukladno odredbi čl. 82. stavak 1. ZL-a za štete iz članka 78. točaka 1. i 2. tog Zakona budući je iz  Zapisnika o štetama od divljači br. 1 od 2.rujna 2021. (str. 6-7 spisa) utvrđen o da je tužitelj štetu prijavio 15.svibnja 2023., u tužbi između ostalog navodi da je šteta nastala tijekom mjeseca svibnja 2021., povratnica o dostavi ponude za naknadu štete (str.8-9) dostavljeni su u mjesecu svibnju 2021. dakle , je šteta prijavljena na vrijeme, a tuženik nije dokazao da tome nije tako, da je šteta nastala ranije i da  tužitelj nije postupio po odredbi čl. 82.st.1.ZL-a,a konačno nakon utuženja uslijedila je isplata nespornog iznosa štete u iznosu od 1.400,00 Kn, dakle da tužitelj nije na vrijeme podnio prijavu štete, to onda zasigurno ne bi uslijedilo bilo kakvo plaćanje od strane tuženika.

 

10.Kako bi se utvrdile sporne okolnosti sud je proveo dokaze saslušanjem svjedoka A. K., S. P. i V. S. te dokaz saslušanjem tužitelja M. K. kao stranke u svrhu dokazivanja.

 

10.1. U svom iskazu svjedok A. K. sin tužitelja navodi da  mu je poznato da je na predmetnoj nekretnini označenoj kao čkbr. 522/1 k.o. C. Š., a koju je te godine uživao tužitelj, nastala šteta od divljači.

Odmah nakon što je uočena šteta da je  došlo  do prijave štete tužitelja te je prvi puta izvršen očevid 15. svibnja 2021. kojem očevidu svjedok nije bio nazočan, a drugi puta je očevid izvršen 9. rujna 2021. da je  bio na terenu zajedno sa predstavnicima Lovačke udruge te da je  odbio potpisati zapisnik jer se nije slagao sa utvrđenom količinom uništene kulture kukuruza.

Iskazuje da ima neposredna saznanja o svemu što se radi na ovoj nekretnini jer je i sam provodio određene agrotehničke i zaštitne mjere na istoj.

Čim je šteta uočena o tome se obavijestio tuženik koji je tužitelju dao repelente i to kemijska sredstva, a nakon što su ih dobili isti su upotrijebljeni oko spomenute nekretnine.

Osim repelenata koju su dobiveni od tuženika, tužitelj da je, a u čemu mu je svjedok pomagao, vršio košnju oko kulture, stavljana su plašila te se palila vatra.

Ističe da što se tiče predmetne nekretnine te 2021. godine ista nije bila zasijana u cijeloj svojoj površini sa kukuruzom nego je bila zasijana u površini od 3.500 m2. Iskazuje da se sjeća da se radilo o vrsti kukuruza P.

Kada je rađen očevid 9. rujna 2021. da su od strane tuženika bili nazočni predstavnici S. P. i V. S., koji su osobno vršili očevid i prolazili kroz nekretninu i kulturu dok je D. F. ostao sa strane i on je radio samo sastav zapisnika. Navodi da je točno da se u blizini predmetne nekretnine nalazi šuma time da je na južnom dijelu ista udaljena cca 70 m, dok druge dvije strane njive na zapadnom dijelu se nalazi šuma koja je dosta udaljena od nekretnine.

 

10.2. Svjedok navodi da odmah nakon što je u mjesecu svibnju 2021. prijavljena šteta tuženiku,  da su predstavnici tuženika, nakon nekoliko dana izašli na teren i izvršili očevid. Tom prilikom da su  predstavnici tuženika rekli da će naknaditi štetu, ali tek nakon što se konačno utvrdi njezina visina i nakon što dođe period skidanja usjeva. Konačni izvid i obračun štete da je međutim  rađen je u mjesecu rujnu 2021.

 

10.3. U svom iskazu svjedok S. P. iskazuje  da je član L. u. Š. te da je kao predstavnik istoga u mjesecu rujnu 2021. izlazio na teren na predmetnu nekretninu koju je tada uživao ovdje nazočni tužitelj i koja se nalazi u C. Š. Zajedno sa njim je bio kolega V. S. i D. F.

Tom prilikom, što se tiče stanja nekretnine, da je zatečeno je 12 – 14 reda kukuruza. Inače, ova nekretnina da se nalazi blizu puta. Tom prilikom, obzirom da je sin tužitelja, član LU Šljuka, da je dan je prijedlog kako bi se to riješilo mirnim putem. Međutim, do mirnog rješenja da nije došlo.

Što se tiče zapisniku o štetama broj 1 sastavljen 9. rujna 2021., svjedok iskazuje da se njega pita da on u to vrijeme ne bi ništa potpisao jer da se na terenu nije mogla utvrditi šteta. Ali je činjenica da je potpisao zapisnik od 9. rujna 2021.

Svjedok iskazuje da su donijeti zaključak da se zapisnik sastavi sa sadržajem kakav je, da ne zna čime je to obran kukuruz, no ponavlja da kada je on došao na njivu da kukuruza na njivi nije bilo.

 

10.4. U svom iskazu svjedok V. S. navodi da je član L. u. Š. N. G., a i istovremeno i predsjednik komisije za utvrđivanje štete od divljači.

Ističe da je, što se tiče štete nastale na poljoprivrednoj kulturi tužitelja 2021. na njivi koja se nalazi u C. Š., tom prilikom da su izašli na teren i sačinjen je zapisnik o visini štete odnosno o štetama od divljači i da sve što je konstatirano u tom zapisniku zapravo i zatečeno na terenu. Sjeća se da kada su izašli na teren da se nije imalo zapravo što procjenjivati, kukuruza nije bilo. Zapravo da se taj kukuruz nije ni zametnuo jer ga je uništila jednim dijelom suša, a drugim dijelom i šteta koju je na 80-90 stabljika tužitelj imao u samom početku rasta kukuruza od jelenje divljači.

Misli da se radilo o pola jutra zasijane kulture, jer kukuruz nije bio zasijan na cijeloj površini čestice. Ne sjeća se kada je točno utvrđena prijava šteta li zna da nakon što se prijavi šteta, izlazi se na teren.

Svjedok navodi da je tužitelj štetu prijavio, da  su mu od strane tuženika dani repelenti, kao i  svi poljoprivrednici koji to traže to i dobiju.

             

10.5. Saslušan kao stranka tužitelj M. K. navodi da je točno da je 2021. na predmetnoj nekretnini imao zasađenu kulturu kukuruza u površini od 3.500 m2 i da je točno da je te 2021. urod bio nešto slabiji. Međutim, zbog štete koja se konstantno događala od divljači, od nicanja pa do kraja vegetacije, nije imao ništa za ubrati. Zapravo ni jedan kukuruz nije došao do faze branja.

Tužitelj navodi da članovima komisije nije predlagao nikakvu cijenu kukuruza nego se jedino nisu mogli složiti oko visine štete. Naime, članovi komisije da su  predlagali 1.800 kg, a tužitelj da je predlagao, obzirom da zna koliki je prihod na toj njivi, da se stavi 2.800 kg i tu se nisu mogli sporazumjeti, da bi se u svakom slučaju složio sa tržišnom cijenom koja je te 2021. bila, ali samo da su se sporazumjeli oko visine štete, ali se nisu dogovorili i nitko mu nije nudio niti predlagao nikakvu tržišnu isplatu cijene.

 

11. Analizirajući iskaze svjedoka te iskaz tužitelja utvrđeno je da oba svjedoka potvrđuju da je tužitelj na predmetnoj nekretnini obzirom na njezinu površinu imao zasijanu u jednom dijelu kukuruz u površini od oko 3500 m2, da je na kukuruzu nastala šteta od divljači, da je tužitelj štetu prijavio kojom prilikom su mu dani različiti repelenti za zaštitu usjeva, da su povodom prijave štete svjedoci izašli na teren u dva navrata da je u mjesecu rujnu sačinjen zapisnik o utvrđenoj štete i njezinoj visini oko koje nije postignut sporazum.

 

12. U smislu odredbe čl.77. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 140/05, 75/09, 153/09,14/14, 99/18, 32/19, 32/20-dalje: ZL) obveza je lovoovlaštenika poduzeti mjere za sprečavanje štete od divljači dok korisnici zemljišta su dužni omogućiti poduzimanje mjera za sprečavanje štete od divljači koje terete lovoovlaštenika.

 

13. Drugim riječima tužitelj je štetu prijavio tuženiku (str.8-10 spisa), nije sprečavao lovovlaštenika da poduzima mjere sprečavanja štete, a pravo i obvezu da sam poduzima odgovarajuće mjere zaštite odgovarajućim sredstvima tužitelj je koristio  postavljanjem električnog pastira, najlonske vrećice i dr., tužitelj je poduzeo aktivnosti da spriječi ulazak divljih životinja na svoju nekretninu. Dakle, tužitelj kao korisnik zemljišta, u smislu odredbe članka 79 ZL-a poduzeo je sve što mu je bilo na raspolaganju da zaštiti svoj posjed dok, prema mišljenju ovog suda, iz rezultata postupka ne proizlazi da bi tuženik dokazao da je poduzimao mjere radi sprječavanja štete od divljači na posjedima trećih osoba u smislu odredbe članka 77.ZL-a, stoga je   odgovornost tuženika  izvjesna i isključiva.

 

14. U smislu odredbe čl.80.st.1. ZL- a za štetu koju prouzroči divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik, ako je oštećenik poduzeo radnje iz članka 79. stavka 1. Zakona te kao dobar gospodar zaštitio svoju imovinu od nastanka štete navedene u članku 78. ovoga Zakona.

Dakle, tuženik odgovara za svaku štetu koju počini divljač u lovištu dakle bez obzira radi li se o lovnoj ili nelovnoj površini lovišta.

 

15. Kako bi se na objektivan način utvrdila visina štete provede je dokaz poljoprivrednim vještačenjem po vještaku D. M., dipl.ing.agronomije.

U svom nalazu i mišljenju od 28. veljače 2023., a kojemu nalazu  je sud u cijelosti poklonio vjeru obzirom da je isti dan stručno i objektivno, u nalazu nema okolnosti koje bi ukazivale na sumnju u pravilnost danog nalaza, a niti stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje, utvrđeno je da je na predmetnoj nekretnini na površini od 0,36 hektara 2021. bio posijan kukuruz, da uzimajući u obzir kvalitetu tla, položaj nekretnine, agrotehničke pripreme, uzimajući u obzir realan prinos na nekretnini utvrđeno je da bi na predmetnoj nekretnini i površini od oko 0,36 ha gubitak prinosa iznosio 2.000 kg što po hektaru iznosi 5.500 kg/ha što je realan prinos obzirom na položaj nekretnine i kvalitetu tla te činjenicu da je 2021. bila sušna godina kada je prinos umanjen zbog nedostatka vlage u tlu. Nadalje što se tiče cijene kukuruza ista je 2021. godine iznosila 0,22 €/kg dakle bi po cijena u 2021. šteta iznosila 440€, a u 2023. cijena kukuruza iznosi 0,32 €/kg dakle, šteta prema  važećoj tržišnoj cijeni kukuruza na dan vještačenja iznosi 640 €.

 

16. U smislu odredbe čl. 1085. st.1.i.2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 35/05, 41/08,125/11,78/15, 29/18, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22- dalje ZOO) odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete, pri čemu obveza naknade štete u smislu odredbe čl. 1086. ZOO-a smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. U smislu odredbe čl. 1090. st..1.ZOO-a sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

 

17. Obzirom dakle da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj pretrpio štetu  na usjevima od divljači, iz   lovišta kojim gospodari  tuženik,  da ista  iznosi 640 €1/4.822,08 Kn te uvažavajući činjenicu da je tuženik 21. srpnja 2022., nakon podnošenja tužbe, isplatio nesporni iznos štete u iznosu od 185,81 €1/1.400,00 Kn, to je sud tužitelju dosudio naknadu štete u iznosu od  454,19 €1/ 3.422,09 Kn, koji je u okviru visine štete utvrđene vještačenjem.

Preostali dio zahtjeva tužitelja u iznosu od 103,25 €1/777,91 Kn, nije osnovan pa ga je valjalo odbiti.

 

18. Na iznos naknade štete za uništene usjeve dosuđene u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, a što je u konkretnom slučaju, zakonska zatezna kamata teče od dana presuđenja, jer je riječ o nenovčanoj materijalnoj šteti, pa  stoga tužitelju kamata na dosuđeni iznos teče od dana presuđenja pa do konačne isplate a po stopi određenoj u smislu odredbe čl. 29.st.2. ZOO ("Narodne novine" 114/22).

 

19. O troškovima postupka odlučeno je u smislu odredbe čl.154.st.2. u vezi s odredbom čl.155.ZPP-a.

 

19.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora, priloženi troškovnik, te odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12,103/14,118/14,107/15,37/22,126/22 -dalje: Tarifa) tužitelju su kao potrebni priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 149, 31 €, trošak sastava tužbe u iznosu od 149,31 € (Tbr.7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 29.12.23. u iznosu od 99,54 € (Tbr.8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 10.3.23. u iznosu od 99,54 € (Tbr.8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 1.8.23. u iznosu od 99,54 € (Tbr.8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 17.1.23 u iznosu od 99,54 € (Tbr.9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu 12.9.23. u iznosu od 99,54€ (Tbr.9/1 Tarife), trošak pristupa na objavu odluke u iznosu od 49,77€ (Tbr.9/3 Tarife),  trošak sudskih pristojbe u iznosu od 26,55 €, predujam za provođenje vještačenja u iznosu od 299,20€, te PDV u iznosu od 211,52 € ( Tbr.42 Tarife), dakle ukupno 1.383,36 €.

 

19.2. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 30.8.22., 27.1.23 i 8.2.23. obzirom da istim podnescima tužitelj dostavlja dokaz o uplati troškova sudske pristojbe i predujma na koje nije pozvan od strane suda da ih dostavi, jer isto nije niti potrebno.

Nadalje tužitelju nije priznat trošak pribave isprave za stranku obzirom da nije razvidno koje isprave je punomoćnik tužitelja pribavljao za svoju stranku a da ih stranaka nije mogla osobno pribaviti ili ih nije imala u posjedu, nadalje nije priznat trošak konferencije sa strankom obzirom da se za sam sastanak stranke sa odvjetnikom radi zastupanja u pojedinom predmetu ne priznaje kao trošak za sudjelovanje na konferencijama, obzirom na potrebu dosljedne primjene odredbe Tbr.31 Tarife.

 

19.3. Obzirom da je tužitelj uspio sa 73,01% u postupku (nakon što se od uspjeha tužitelja 86,10% odbije uspjeh tuženika 13,09%) to su mu priznati troškovi umanjeni za 26,99% te odmjereni u iznosu od 791,55 € te kada se navedenom iznosu doda trošak vještačenja u iznosu od 299,20€,koji je sud priznao u cijelosti jer je isti bio potreban bez obzira na uspjeh stranaka u postupku, to je onda tuženik dužan tužitelju naknaditi trošak u iznosu od 1.090,75 €/ 8.218,26 Kn.

 

20. Stoga je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U  Novoj Gradiški 16. listopada 2023.

 

Sutkinja

Jasna Bratek v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana  ročišta za objavu presude (za stranku koja je uredno bila obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovoga suda Županijskom sudu u tri istovjetna primjerka.

 

 

 

__________________________________

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450