REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: Povrv-33/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Ani Golub Gruić, u pravnoj stvari tužitelja VIKING LINE d.o.o., OIB: 55864456824, Split, Žnjanska 12, zastupanog po punomoćniku Petru Macuri, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika KETCHUP j.d.o.o., OIB: 20414895868, Trogir, Balančane 2, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Mihovila Grubišića, odvjetnika u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po Općinskom sudu u Splitu, Stalna služba u Trogiru, pod poslovnim brojem Ovrv-24647/2024-2 od 21. listopada 2024. te se nalaže tuženiku KETCHUP j.d.o.o., OIB: 20414895868, Trogir, Balančane 2, u roku osam dana naknaditi tužitelju VIKING LINE d.o.o., OIB: 55864456824, Split, Žnjanska 12, novčanu tražbinu u iznosu od 1.440,66 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena i to na iznose od:

- 936,30 EUR od 8. svibnja 2024. pa do isplate,

- 504,36 EUR od 13. srpnja 2024. pa do isplate,

te u dijelu kojim je naloženo tuženiku KETCHUP j.d.o.o., OIB: 20414895868, Trogir, Balančane 2, naknaditi tužitelju VIKING LINE d.o.o., OIB: 55864456824, Split, Žnjanska 12, troškove ovršnog postupka u iznosu 212,50 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 22. listopada 2024. pa do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

II. Nalaže se tuženiku KETCHUP j.d.o.o., OIB: 20414895868, Trogir, Balančane 2, u roku 15 dana naknaditi tužitelju VIKING LINE d.o.o., OIB: 55864456824, Split, Žnjanska 12, troškove ovog postupka u iznosu od 553,09 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, dok se zahtjev tužitelja za više zatraženu stopu zateznih kamata (preko tri postotna poena) odbija kao neosnovan.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 312,50 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena.

Obrazloženje

1. Dana 10. listopada 2024. kod Općinskog suda u Splitu - Stalne službe u Trogiru pod poslovnim brojem Ovrv-24647/2024 zaprimljen je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - računa broj 520/1/01-2024 od 22. travnja 2024. i računa broj 1270/1/01-2024 od 27. lipnja 2024. Navedenim prijedlogom ovrhovoditelj Viking line d.o.o. Split predlaže da se naloži ovršeniku Ketchup j.d.o.o. Trogir da ovrhovoditelju plati iznos od 1.440,66 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškove postupka.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Splitu

- Stalne službe u Trogiru poslovni broj Ovrv-24647/2024-2 od 21. listopada 2024. naloženo je ovršeniku u roku od 8 dana od dana primitka tog rješenja ovrhovoditelju namiriti tražbinu iz prijedloga za ovrhu, zajedno s nastalim troškovima postupka (točka I. izreke), utvrđeno je da nastali troškovi postupka iznose 212,50 EUR (točka II. izreke) i određena je ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s troškovima (točka III. izreke).

3. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je pravodobno podnio prigovor, pobijajući rješenje o ovrsi u cijelosti (stranica 13 spisa) pa je rješenjem Općinskog suda u Splitu - Stalne službe u Trogiru poslovni broj Ovrv-24647/2024-4 od 26. studenog 2024. (stranice 15-17 spisa) stavljeno izvan snage predmetno rješenje o ovrsi, ukinute su provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem taj sud se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu te odlučio po pravomoćnosti tog rješenja spis dostaviti ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

4. Po zaprimanju na ovom sudu predmet je dobio poslovni broj Povrv-33/2025.

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-33/2025-2 od 19. veljače 2025. naloženo je tužitelju (ranije ovrhovoditelju) da u roku od petnaest dana od primitka tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (točka I. izreke) te je ujedno upozoren tuženik (ranije ovršenik) da najkasnije u roku od petnaest dana od primitka tužiteljevog podneska iz točke I. izreke iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (točka II. izreke). Istim rješenjem stranke su upozorene da na pripremnom ročištu mogu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti u podnescima iz točaka I. i II. izreke tog rješenja (točka III. izreke) te da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu, protivno točki III. izreke tog rješenja sud neće uzeti u obzir (točka IV. izreke).

6. Sukladno nalogu suda, podneskom od 21. ožujka 2025. (stranice 25-27 spisa) tužitelj se očitovao navodeći:

- da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu iz kojeg je proizašlo utuženo potraživanje u iznosu od 1.440,66 EUR

- poslovni odnos između parničnih stranaka da je funkcionirao na način da je zakonski zastupnik tuženika DC (sa svog telefonskog broja: [broj telefona]) naručivao robu tj. boce vina i to putem whatsapp poruka ili putem telefona od tužitelja tj. njegovih zakonskih zastupnika ČC i MC, a tužitelj je potom naručenu robu dostavljao tuženiku te mu za istu ispostavio račune; na taj način tuženik da je od tužitelja naručio robu i to:

a) 60 boca Piene Brut 0,75 (tj. 10 kartona - s time da jedan karton sadrži 6 boca) i 30 boca Piene Rose Brut 0,75 zajedno s neoporezivom povratnom naknadom za boce, a za koje mu je tužitelj uredno ispostavio račun broj: 520/1/01-2024 od 22. travnja 2024. na iznos od 936,30 EUR

b) 30 boca Piene Brut 0,75 i 18 boca Piene Rose Brut 0,75 zajedno s neoporezivom povratnom naknadom za boce, a za koje mu je tužitelj uredno ispostavio račun broj: 1270/1/01-2024 od 27. lipnja 2024. na iznos od 504,36 EUR

- da je sva naručena roba uredno dostavljena tuženiku i isti na nju nije imao nikakvih primjedbi, a nakon dostavljene robe i ispostavljenih računa tuženik da se oglušio na sve tužiteljeve pozive na plaćanje

- da tuženik nije priložio niti predložio nikakav dokazni prijedlog iz kojega bi proizašla osnovanost njegovih prigovora, dok tužitelj sve svoje navode potkrepljuje pisanom dokumentacijom

- da je očigledno da je prigovor (sada odgovor na tužbu) tuženika usmjeren isključivo na to da se prolongira naplata tužiteljevog zakonitog i osnovanog potraživanja. Slijedom svega navedenog tužitelj je predložio sudu da nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po Općinskom sudu u Splitu - Stalna služba u Trogiru poslovni broj Ovrv-24647/2024-2 od 21. listopada 2024. te obvezati tuženika na snašanje parničnog troška.

7. Tuženik nije postupio po nalogu suda iz rješenja od 19. veljače 2025., odnosno, nije dostavio nikakvo očitovanje na podnesak tužitelja od 21. ožujka 2025.

8. Na pripremnom ročištu, održanom 21. listopada 2025., u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, tužitelj je ustrajao u svim navodima iznesenim tijekom postupka.

9. Na istom ročištu sud je izveo dokaz pregledom spisu priloženih isprava nakon čega je odbio sve daljnje dokazne prijedloge tužitelja (saslušanje zastupnika po zakonu tužitelja ČC i MC, zastupnika po zakonu tuženika IC i svjedokinje GC, da se zatraže podaci je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza te da se od teleoperatera zatraže podaci o korisniku mobilnog broja [broj telefona] kao suvišne, smatrajući da se iz provedenog postupka može donijeti pravilna i na zakonu osnovana odluka, zaključio je prethodni postupak, na istom ročištu održao glavnu raspravu i zaključio raspravljanje.

10. Tužbeni zahtjev je osnovan.

11. Tužitelj je dostavio popis troška postupka.

12. U dokazne svrhe sud je pregledao isprave priložene u spis: račun broj 520/1/01-2024 od 22. travnja 2024. (stranica 9 spisa), račun broj 1270/1/01-2024 od 27. lipnja 2024. (stranica 10 spisa), WhatsApp korespondenciju između parničnih stranaka (stranice 28-31 spisa) i (konto) karticu stranke (stranica 32 spisa).

13. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

14. Tužitelj je podneskom od 21. ožujka 2025. detaljno naveo da su parnične stranke bile u dugotrajnom poslovnom odnosu koji se odvijao putem usmene i elektroničke komunikacije. Naročito je istaknuo da je komunikacija između stranaka bila kontinuirana putem whatsapp poruka i poziva sa službenih brojeva zakonitih zastupnika, a koje su mu omogućile postavljanje narudžbi, ugovaranje količina i potvrdu isporuke. U spis su priložene snimke zaslona whatsapp poruka koji sadrže narudžbe količina vina, precizirane do vrste i broja boca, potvrdu o danu isporuke i terminu preuzimanja, komunikaciju vezanu uz cijene i naknadu za povratnu ambalažu, izričite izjave IC kojima potvrđuje da je roba „stigla“ i da će „račun biti podmiren čim prije“.

15. Ova elektronička korespondencija, iako nije bila formalno potpisana, predstavlja vjerodostojan dokaz jer je riječ o komunikaciji vođenoj putem identifikacijskih brojeva koji su povezivi s tuženikom i njegovim zakonitim zastupnikom, slijedom čega ovaj sud prihvaća ovakvu komunikaciju kao dokaz o postojanju poslovnog odnosa, narudžbi i prihvatu obveze. Naime, tuženik se na podnesak nije očitovao, iako je uredno pozvan da to učini, a nije predložio ni izvođenje dokaza koji bi doveo u sumnju autentičnost poruka ili ukazivao na pogrešnu interpretaciju sadržaja tih poruka. Stoga je ovaj sud prihvatio elektroničku komunikaciju kao relevantan dokaz o naručivanju robe, prihvatu isporuke, izostanku prigovora na kvalitetu i postojanju dospjele novčane obveze.

16. Kod ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, ovaj sud je proveo dokaz čitanjem svih isprava iz spisa, uključujući račune, whatsapp korespondencije i konto kartice i utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu proizašlom iz ugovora o kupoprodaji prema kojem je tužitelj bio u obvezi tuženiku isporučiti ukupno 90 boca vina (prema dogovorenoj specifikaciji), a tuženik je bio u obvezi tužitelju po isporuci platiti ugovorenu cijenu, a u smislu odredbe članka 376. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO).

17. Naime, tom odredbom propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje. predati kupcu stvar u vlasništvu, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Ugovor o kupoprodaji je prema svojim karakteristikama dvostranoobvezni ugovor te kao takav stvara prava i obveze za obje ugovorne strane (prodavatelja i kupca). Obveza na strani prodavatelja sastoji se u tome da kupcu preda stvar u vlasništvo, dok se obveza na strani kupca sastoji u tome da prodavatelj plati kupoprodajnu cijenu u rokovima i na način kako je to ugovoreno. Pravo na strani prodavatelja sastoji se u tome da od kupca traži plaćanje kupoprodajne cijene, dok se pravo na strani kupca sastoji u tome da od prodavatelja traži predaju stvari. Stoga, radi utvrđivanja sporne činjenice vezane za to je li tuženik tužitelju dužan platiti utuženi iznos na ime kupoprodajne cijene za pokretnine koje su navedene u utuženim računima bilo je potrebno utvrditi jesu li tuženik i tuženik ispunili svoje obveze iz ugovora o kupoprodaji.

18. Tužitelj je kao prodavatelj dokazao ispunjenje svoje obveze iz članka 376. stavka 1. ZOO-a time što je priložio vjerodostojne račune, whatsapp korespondenciju koja potvrđuje da računi predstavljaju vjerodostojne isprave koje potvrđuju isporuku robe i nastanak obveze u trgovačkom poslovanju. Sud posebno ističe da računi sadržavaju sve bitne elemente (opis robe, količinu, cijenu, iznos PDV-a, datum dospijeća) što ih čini potpunim i vjerodostojnim dokazima, narudžbu i kolanje robe, te konto karticu koja pokazuje da tuženik nije izvršio plaćanje.

Tuženik je, s druge strane, u svom prigovoru naveo samo općenite tvrdnje o nepostojanju duga, bez ikakvog dokaza, bez navođenja konkretne činjenične osnove i bez osporavanja specifičnih stavki računa. Prigovor je stoga po svojoj naravi paušalan i ne zadovoljava standarde iz članka 58. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; u daljnjem tekstu OZ) prema kojem prigovor mora biti obrazložen.

Nadalje, tuženik, na kojem je sukladno članku 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) bio teret dokazivanja činjenica kojima pobija tužbeni zahtjev, nije dostavio nijedan dokaz da roba nije naručena ili isporučena, da je eventualno postojala reklamacija, da računi nisu valjani, da je obveza plaćena ili da je prestala iz drugog razloga. Pravna osoba koja obavlja trgovačku djelatnost dužna je voditi poslovne knjige i dokumentaciju s povećanom pažnjom, u skladu s člankom 10. ZOO-a. Štoviše, činjenica da tuženik nije osporio sadržaj whatsapp korespondencije, niti autentičnost broja [broj telefona] s kojeg su narudžbe upućivane, dodatno potvrđuje tužiteljeve navode, a paušalne tvrdnje o nepostojanju duga, bez ikakvog dokaznog prijedloga, ne mogu se smatrati osnovanim.

Konačno, ovaj sud naglašava da je tuženik bio uredno pozvan te da je propuštanjem dolaska na ročište svjesno preuzeo procesni rizik. Time je onemogućio sud da razmotri eventualne dodatne tvrdnje ili dokaze, što je, prema ZPP-u, okolnost koja tereti isključivo tuženika.

19. Stoga, kako iz svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka proizlazi da je tužitelj ispunio svoju obvezu iz ugovora o kupoprodaji i tuženiku predao u vlasništvo kupljene pokretnine, dok tuženik nije dokazao ni jednu činjenicu koja bi mogla dovesti u sumnju postojanje dugovanja, ovaj sud utvrđuje da je tuženik je u obvezi ispuniti svoju ugovorom preuzetu obvezu i tužitelju platiti kupoprodajnu cijenu (članak 376. stavak 1. ZOO-a) u visini koja je navedena u utuženim računima (čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio), tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati iznos od 1.440,66 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos glavnice od prvog dana nakon dana dospijeća pa do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

20. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno članku 183. stavak 1. ZOO-a. Naime, sukladno odredbi 29. stavak 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Visina kamatne stope određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

21. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sud je sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru kako u dijelu glavnice od 1.440,66 EUR (točka 20. obrazloženja), tako i u dijelu troškova ovršnog postupka u iznosu od 212,50 EUR (koje tuženik nije posebno osporavao), sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na glavnicu teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a na trošak ovršnog postupka od donošenja rješenja o ovrsi u smislu odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

22. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

23. Odredbom članka 164. stavka 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

24. Odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

25. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati 100 bodova za sastavljanje podneska od 21. ožujka 2025. (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj 138/2023 - dalje: Tarife) i 100 bodova za zastupanje na ročištu održanom 21. listopada 2025. (Tbr. 9.1. u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), odnosno ukupno 200 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 400,00 EUR, uvećano za 25% PDV-a (100,00 EUR), odnosno sveukupno 500,00 EUR.

26. Nadalje, tom iznosu valjalo je pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR, sukladno Tar.br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023.).

27. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak u iznosu od 553,09 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja koje na taj iznos teče od donošenja ove presude (2. prosinca 2025.) pa do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za ostale odnose, dok je za više traženu kamatnu stopu zahtjev tužitelja valjalo odbiti, slijedom čega je odlučeno kao pod točki II. izreke ove presude.

28. Tužitelju nije priznat više traženi trošak od 100,00 EUR (a što odgovara protuvrijednosti od 50 bodova po Tbr. 9.3. Tarife za zastupanje na ročištu za objavu presude, budući na to ročište nije pristupio, kao ni troškovi određeni rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj Ovrv-24647/2024-2 od 21. listopada 2024. u iznosu od 212,50 EUR, budući je taj trošak dosuđen pod točkom I. izreke ove presude. Slijedom navedenog, više traženi iznos od 312,50 EUR s osnove parničnog troška s pripadajućim zakonskim zateznim kamata valjalo je odbiti, radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.

U Splitu 2. prosinca 2025.

Sutkinja

Ana Golub Gruić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 3. točke 3. tog Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP-a)

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- u spis