REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru - Stalna služba u Pakracu

Trg Pape Ivana Pavla II 12

34550 Pakrac

Posl.br.: Pn-189/2022-85

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu toga suda Matiji Stokiću, na temelju nacrta više sudske savjetnice-specijaliste HI, u pravnoj stvari tužitelja TI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Aniti Marković, odvjetnici iz Bjelovara, protiv tuženika Lovačkog društva "Fazan", Prekopakra, Matkovac 100, OIB: 43755918276, zastupan po odvjetniku Luki Kurjanu, odvjetniku iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, na strani tuženika, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri, Zagreb, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 23. listopada 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja II, odvjetničke vježbenice u Zajedničkom odvjetničkom uredu Saja Oulovski i Nevena Oulovski, iz Pakraca, punomoćnika tuženika Luke Kurjana, odvjetnika iz Zagreba te nenazočnosti punomoćnika umješača, uz javno objavljivanje 02. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Lovačkom društvu „Fazan“, Prekopakra, Matkovac 100, OIB:43755918276 da isplati tužitelju TI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 5.644,91 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počev od dana 02. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Lovačkom društvu "Fazan", Prekopakra, Matkovac 100, OIB:43755918276 da naknadi tužitelju TI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 3.827,19 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, počev od dana 02. prosinca 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj TI, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] podnio je tužbu protiv Lovačkog društva "Fazan", Prekopakra, Matkovac 100, OIB: 43755918276, radi naknade štete.

2. U tužbi navodi kako je dana 24. travnja 2022. godine, došlo do prometne nesreće na način da je vozilo u vlasništvu tužitelja reg. oznake [registarska oznaka] krećući se cestom D-5 izvan naselja, između naseljenih mjesta [adresa] i [adresa], dolaskom do blagog zavoja nadesno naletjelo na divlju životinju – srneću divljač (srnu) koja je istrčala iz istočnog putnog kanala na kolnik, pri čemu je na istočnoj prometnoj traci došlo do udara sa prednjim desnim dijelom osobnog automobila u srnu čime je nastala materijalna šteta na vozilu tužitelja. Tuženik je na dan prometne nesreće bio osiguran od šteta nastalih naletom vozila na divljač kod Euroherc osiguranja d.d., broj police [broj police], kojemu je tužitelj podnio odštetni zahtjev. Osiguravajuće društvo tuženika je dana 24. lipnja 2022. godine donijelo odluku kojom odštetni zahtjev tužitelja otklanja kao pravno neosnovan, uz obrazloženje kako temeljem dokumentacije kojom raspolaže nije moglo dovesti u uzročnu vezu utvrđena oštećenja na vozilu sa udarom u životinju koja je divljač kako je to opisano u zahtjevu za naknadom štete. U povodu prigovora na navedenu odluku, dana 14. srpnja 2022. godine, osiguravajuće društvo tuženika je odlučilo kako je prigovor također pravno neosnovan obrazlažući to na način da nema dokaza da bi analizom izuzete dlake djelatnici policije utvrdili da ista pripada životinji koja je divljač pa nije moguće nedvojbeno utvrditi odgovornost lovačkog društva za predmetni događaj. Tužitelj ističe kako su sa prednjeg odbojnika izuzeti tragovi dlake nalik na dlaku srneće divljači (srne). Za odgovornost tuženika dovoljno je utvrditi da je divljač prouzročila štetu na automobilu tužitelja, što je ovdje nesporno. Način vožnje tužitelja nije bio u uzročnoj vezi sa štetnim događajem. Tužitelj je prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti tako da može pravovremeno postupiti, no srna je nenadano istrčala iz putnog kanala na kolnik u samom zavoju pa ju tužitelj nije mogao na vrijeme uočiti i reagirati, a posebice zbog toga što na spornom dijelu ceste nije bio postavljen prometni znak opasnosti koji bi vozača upozorio na opasnost od pojave divljači na cesti. Također, na mjestu događaju nije bilo tragova kočenja, što dodatno ukazuje na činjenicu da je srna iz putnog kanala istrčala iznenada te da tužitelj nije mogao pravovremeno reagirati. Kroz lovište tuženika prolazi cesta na kojoj se dogodio štetni događaj. Životinja nepredvidivog načina reagiranja kao što je srna neupitno predstavlja opasnu stvar. Tuženik kao lovačko društvo odgovara za štetu nastalu na vozilu tužitelja na temelju objektivne odgovornosti kao vlasnik opasne stvari prema članku 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21; dalje u tekstu: ZOO). Obzirom na navedeno, tuženik je odgovaran za štetu koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju. Osiguravajuće društvo tuženika u Odluci o odštetnom zahtjevu od 24. lipnja 2022. godine navodi, iako isto ničim ne dokazuje, da je tuženik 2019. podnio zahtjev za postavljanjem znaka „divljač na cesti“ pravnoj osobi zaduženoj za istu cestu. Odgovornost tuženika svakako proizlazi iz citiranih odredbi kao vlasnika opasne stvari – srne, koja u konkretnim okolnostima pretrčavanja preko ceste nesumnjivo predstavlja opasnu stvar, pa za ocjenu opsega odgovornosti nije odlučno da li pravna osoba zadužena za cestu jest ili nije po zahtjevu tuženika postavila znak „divljač na cesti“. U povodu štetnog događaja nastala je materijalna šteta na automobilu tužitelja u iznosu od 42.531,59 kn / 5.644,91 €. Nestručnom procjenom djelatnika MUP-a iznos štete procijenjen je na 30.000,00 kn, no na posljetku je iznos koji je bio potreban za popravak automobila tužitelja iznosio 42.531,59 kn. Slijedom navedenog, razvidno je da je tužitelju nastala imovinska šteta na vozilu u iznosu od 42.531,59 kn / 5.644,91 € za koju je odgovoran tuženik na temelju objektivne odgovornosti kao vlasnik opasne stvari prema članku 1063. i 1064. ZOO-a te je istu dužan nadoknaditi tužitelju. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže Naslovnom sudu da po provedenom postupku donese sljedeću presudu: "I. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „Fazan“, Prekopakra, Matkovac 100, OIB:43755918276 da isplati tužitelju MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 42.531,59 kn / 5.644,91 € zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, u roku od 15 dana. II. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo „Fazan“, Prekopakra, Matkovac 100, OIB:43755918276 da naknadi tužitelju MI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, u roku od 15 dana." (list 1-4)

3. U odgovoru na tužbu tuženik po punomoćniku navodi da se tužbi i tužbenom zahtjevu protivi kao neosnovanom, činjenične navode tužbe poriče kao netočne i neistinite u cijelosti, osporava se kako osnov tako i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti, ističe se prigovor aktivne i pasivne legitimacije. Poriče se nastanak štetnog događaja kako ga opisuje tužitelj. Tuženik ističe kako ne postoji niti jedan dokaz da bi šteta na vozilu tužitelja nastala upravo od udara na životinju koja je divljač. Nije sporno da divljač predstavlja opasnu stvar za koju odgovara njezin imatelj po načelu objektivne odgovornosti. Međutim, u ovom slučaju ničime nije dokazano da bi predmetna šteta nastala upravo od divljači. Naime, izuzeti tragovi dlake koji su samo nalik na dlaku srneće divljači ne mogu kao takvi biti dokaz da se radi upravo o dlaci srneće divljači, a upravo je nedvojbeno utvrđenje da se radi o šteti koju je prouzročila upravo divljač jedan od preduvjeta za odgovornost tuženika za predmetnu štetu na vozilu tužitelja. Da bi tužitelj bio odgovoran za predmetni štetni događaj, potrebno je, među ostalim, nedvojbeno utvrditi da je štetu prouzročila životinja koja je divljač, što u predmetnom slučaju definitivno nije utvrđeno. Tužitelj u tužbi samo paušalno navodi da bi šteta na vozilu nastala naletom na srnu, a da pritom ne dostavlja niti jedan nedvojbeni dokaz kojim bi potvrdio te tužbene navode. S obzirom na činjenicu da nema dokaza da bi analizom izuzete dlake bilo utvrđeno da ista pripada životinji koja je divljač, nije moguće nedvojbeno utvrditi odgovornost tuženika za predmetnu štetu. Ispravno tako tužitelj u tužbi navodi kako je za odgovornost tuženika dovoljno utvrditi da je divljač prouzročila štetu na vozilu tužitelja, međutim, suprotno tužbenim navodima, ta okolnost niti je nesporna, niti je utvrđena, slijedom čega ne postoji osnova za odgovornost tuženika za predmetni događaj. Također se navodi da nikada nije pronađen leš životnije pa i navedeno govori u prilog tome da šteta nije nastala od divljači. Nadalje, tužiteljeva tvrdnja kako njegov način vožnje koji je neposredno prethodio nastanku predmetnog štetnog događaja nije u uzročnoj vezi sa samim štetnim događajem je također paušalna i nedokazana. Naime, tužitelj ničime ne potkrjepljuje tvrdnju da bi on kao vozač osobnog automobila prilagodio brzinu uvjetima na cesti, posebice s obzirom na nekoliko okolnosti koje proizlaze iz policijske Potvrde koja je priložena tužbi: - štetni događaj dogodio se u 22:45h, dakle po mraku, na neosvijetljenom dijelu ceste izvan naselja, - dozvoljena brzina kretanja na tom dijelu ceste je ograničena na 50 km/h, što je gotovo dvostruko niža brzina od uobičajene brzine dozvoljene na otvorenoj cesti izvan naselja - u policijskoj potvrdi izričito je navedeno kako “Na mjestu događaja nije bilo tragova kočenja” Tužitelj, dakle, ne čini niti vjerojatnim da bi brzinu i način vožnje prilagodio navedenim uvjetima i okolnostima, a činjenica da na mjestu događaja nema tragova kočenja, upućuje na to da tužitelj uslijed istrčavanja neidentificirane životinje nije reagirao na jedini logičan način - naglim kočenjem, koje, čak i kod modernih automobila opremljenih najnovijom ABS tehnologijom, uobičajeno ostavlja vidljive tragove kočenja na kolniku. Također se navodi da ukoliko je šteta koju opisuje tužitelj uistinu nastala od životinje, onda je takva životinja morala stradati na licu mjesta, no s obzirom da leš nije pronađen, paušalni i promašeni su navodi tužitelja. Tuženik osporava pasivnu legitimaciju s obzirom na činjenicu da se štetni događaj dogodio na javnoj cesti te da je tuženik, kao osoba koja gospodari lovištem, od pravne osobe koja upravlja javnom cestom zatražio postavljanje odgovarajuće prometne signalizacije, koja na taj njegov zahtjev nije postavljena. Člankom 50. stavkom 2. Zakona o cestama (“Narodne novine” broj 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22; dalje u tekstu: ZOC) propisano je kako za štetu nastalu zbog naleta na divljač na javnoj cesti odgovara pravna osoba koja upravlja javnom cestom, ako javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom. Kako je to u odluci o odštetnom zahtjevu od 24. lipnja 2022. na koju se tužitelj u tužbi poziva i istaknuto te kako to proizlazi i iz Zahtjeva za postavljanje prometnih znakova „Divljač na cesti” od 09. svibnja 2019. koji se dostavlja u prilogu ovog podneska, tuženik je još 09. svibnja 2019. godine od pravne osobe koja upravlja javnom cestom zatražio postavljanje odgovarajuće prometne signalizacije, koja po tom tuženikovom zahtjevu nije postavljena. S obzirom na navedeno, a sukladno citiranoj odredbi ZOC-a, u ovom slučaju dolazi do prijelaza odgovornosti za predmetnu štetu s tuženika na pravnu osobu koja upravlja javnom cestom. Pogrešno je, dakle, stajalište tužitelja koje se očituje kroz tužbene navode kako “za ocjenu odgovornosti tuženika nije odlučno da li pravna osoba zadužena za cestu jest ili nije po zahtjevu tuženika postavila znak “divljač na cesti”. Upravo suprotno, a s obzirom na citiranu zakonsku odredbu ZOC-a na koju tuženik ukazuje, navedena okolnost predstavlja upravo ključan moment koji se mora uzeti u obzir pri ocjeni odgovornosti tuženika. Tuženik, opreza radi, osporava i visinu traženog iznosa štete, budući da traženi iznos ničim nije obrazložen niti opravdan. Tužitelj, naime, uz tužbu dostavlja ponudu za servis koja glasi na tužiteljevo ime, međutim, ista je u cijelosti neobrazložena i neutemeljena. Primjerice, u ponudi je za iznos od 2.474,00 kn (kojem iznosu još valja pridodati i PDV) navedena stavka “GUMA 2 komada”, iako u izvidu štete broj 220513422114/2 od 17. svibnja 2022. u rubrici Dijelovi za zamjenu stoji “GUMA PR D - am 30%”. Iz navedenog nije jasno koje je opravdanje za zamjenu dvije gume, budući da je u oba izvida štete (koji izvidi se, nota bene, međusobno također uvelike razlikuju) navedeno da je potrebno zamijeniti samo prednju desnu gumu. Tuženik smatra kako, čak i kada bi njegova odgovornost za štetni događaj bila osnovana (što nije), on ne bi mogao bio odgovoran za popravke vozila koji ne potječu od štetnog događaja te kako je, slijedom toga, tužitelj dužan za svako pojedino oštećenje dokazati da potječe upravo od predmetnog štetnog događaja, a što tužitelj nije učinio. Ovo se posebno ističe s obzirom na okolnost da se šteta procijenjena od strane policijskih službenika uvelike razlikuje od one koju tužitelj ovom tužbom potražuje, kako u pogledu iznosa, tako i u pogledu navedenih oštećenja. Također se navodi da oštećenja koja je tužitelj imao na svojem osobnom automobilu ne mogu biti posljedica udara u životinju, nego posljedica izlijetanja sa ceste zbog točno neutvrđenih razloga. Tuženik nastavno predlaže Naslovljenom sudu da kao umješača u ovu parnicu pozove tuženikovog osiguratelja Euroherc osiguranje d.d., s obzirom na činjenicu da odluka u ovom sporu može imati izravan ili neizravan pravni učinak na pravni položaj osiguratelja tuženika, koji formalno nije stranka ovog postupka. Slijedom svega navedenog, a posebice s obzirom na okolnost da je tuženik od osobe koja upravlja javnom cestom zatražio postavljanje prometne signalizacije koja nije postavljena, te s obzirom na okolnost da tužitelj nije dokazao da je šteta uopće nastala od životinje koja je divljač, te da vrsta oštećenja ne može potjecati od udara na životinju, tuženik predlaže Naslovljenom sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev, uz nalog tužitelju na platež nastalog parničnog troška. (list 22-26)

4. Tužitelj po punomoćnici u podnesku od 02. ožujka 2023., kojim odgovara na navode tuženika iz odgovora na tužbu, ističe kako se protivi prijedlogu tuženika da Naslovni sud kao umješača pozove tuženikovog osiguratelja Euroherc osiguranje d.d. Pravni interes meritorna je pretpostavka za sudjelovanje umješača u postupku. Tuženik nije ni na koji način dokazao pravni interes umješača, osim što paušalno navodi kako odluka može imati izravni ili neizravni pravni učinak na pravni položaj osiguratelja tuženika. Prema mišljenju tužitelja, eventualni interes umješača u ovom postupku je ekonomski, što u skladu s navedenim, nije dovoljno za intervenciju umješača. Eventualno sudjelovanje umješača u ovom bi postupku stvorilo, po mišljenju tužitelja, nepotrebni trošak obzirom na činjenicu kako odluka o pravnom pitanju utječe samo na pravni položaj tuženika. Navod tuženika ad I) ne stoji. Tužitelj je u tužbi predložio dovoljno dokaza na kojima zasniva svoje tvrdnje. Također, tuženik ničime ne obrazlaže prigovor kako aktivne, tako i pasivne legitimacije već ga samo paušalno ističe. Nije jasno iz kojeg razloga tuženik ne bi bio pasivno legitimiran, obzirom da tužitelj u tužbi čini vrlo vjerojatnim, a isto će i dokazati, kako je materijalna šteta na vozilu tužitelja nastala naletom divljači na cesti koja prolazi kroz lovište tuženika. Isto tako, nije jasno zašto tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran na podnošenje tužbe, niti se taj prigovor obrazlaže. Navodi iz ad II) u kojima se osporava nastanak štetnog događaja kako ga opisuje tužitelj su neutemeljeni. U skladu s mnogobrojnom sudskom praksom, u nastavku postupka trebali bi se izvesti predloženi dokazi na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, a to je u prvom redu vještačenje izuzete dlake i prometno-tehničko vještačenje na okolnosti dinamike prometne nezgode i visine štete. U skladu s navedenim, paušalni su navodi tuženika kako ne postoji niti jedan dokaz da bi šteta na automobilu nastala od udara divljači. Nesporno je da na mjestu štetnog događaja nije pronađen leš životinje, no to samo po sebi ne znači da šteta nije nastala od divljači, niti je pronalazak leša propisan kao pretpostavka za odgovornost tuženika, što je i životno logično. U konačnici, vještačenje izuzete dlake potvrdit će o kojoj se točno divljoj životinji u konkretnom slučaju radi. Tvrdnja tuženika da tužitelj ne čini vjerojatnim da je brzinu i način vožnje prilagodio uvjetima i okolnostima na cesti nije točna niti obrazložena. Na okolnost da način vožnje tužitelja nije bio u uzročnoj vezi sa štetnim događajem predloženo je, između ostaloga, saslušanje tužitelja, prometno-tehničko vještačenje i očevid na licu mjesta. Iako točno tvrdi tuženik da tužitelj nije reagirao naglim kočenjem uslijed naleta divlje životinje, to potvrđuje upravo ono što sam tužitelj i tvrdi; da se radi o iznenadnom iskakanju divlje životinje iz mraka na što tužitelj nije stigao reagirati. Uostalom, tuženik niti jedan svoj navod ne temelji na dokazima niti iste predlaže, već paušalno iznosi tvrdnje kako poriče činjenične navode tužbe. Nije jasno niti logično zašto tuženik tvrdi da je prilikom naleta u konkretnom slučaju „životinja morala stradati na licu mjesta“. Prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan. Nije sporno da je tuženik od pravne osobe koja upravlja javnom cestom zatražio postavljanje odgovarajuće prometne signalizacije. Međutim, člankom 61. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., dalje u tekstu: ZC) propisano je da se prometni znakovi, signalizacija i oprema te turistička i ostala signalizacija postavljaju na javnoj cesti na temelju prometnog elaborata. Dakle, pravna osoba koja upravlja javnom cestom ne može po vlastitom nahođenju na temelju dopisa lovačkog društva kojeg samo naziva „zahtjev“ postavljati znakove. Obzirom da je nalet automobila na divljač u prometu vrlo česta pojava, tuženiku bi trebala biti poznata procedura postavljanja prometnih znakova „Divljač na cesti“. Ona je propisana zakonom i vrlo je jasna, te ne uključuje izlazak djelatnika Hrvatskih cesta „na teren i postavljenje znakova obzirom da je u posljednje vrijeme bilo dosta prometnih nezgoda u kojima je sudjelovala divljač“. Uostalom, prema saznanjima tužitelja, pravna osoba koja upravlja javnom cestom pozvala je tuženika da dostavi prometni elaborat u skladu sa zakonom, na što se tuženik oglušio. Slijedom navedenog u konkretnom slučaju se ne primjenjuje članak 50. stavak 2. ZC prema kojemu je za štetu odgovorna pravna osoba koja upravlja javnom cestom. U prilog tvrdnjama tužitelja da za prijelaz odgovornosti nije dovoljan bilo kakav dopis lovačkog društva osobi koja upravlja cestom kojim se traži postavljanje znaka na određenoj dionici prometnice, govori i mnogobrojna sudska praksa. Pa tako Županijski sud u Zagrebu u presudi posl.br. Gž-4311/2017-3 od 15.05.2018. godine navodi: „Što se tiče prometnog znaka "divljač na cesti" valja navesti da prvotuženik prometne znakove ne postavlja po vlastitom nahođenju već uz prethodnu suglasnost Ministarstva nadležnog za poslove prometa na temelju prometnog projekta.“ Vezano uz navod tuženika ad IV), tužitelj ističe kako je ponuda za servis obrazložena i utemeljena. Uostalom, predloženim vještačenjem Naslovni sud će utvrditi osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Iako bi to trebalo biti poznato i tuženiku, tužitelj naglašava kako pravila struke nalažu da se pri zamjeni guma na jednoj osovini, imajuću u vidu sigurnost automobila te njegove performanse na cesti, nikako ne mijenja samo jedna guma. Čak i minimalne razlike u gumama na jednoj osovini utječu na njihovo ponašanje pri vožnji, tj. na sposobnost vozila da ubrza, koči i ne proklizava. Nije sporno kako se materijalna šteta procijenjena od strane policijskih službenika uvelike razlikuje od one koju tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom. Tužitelj opetovano ističe kako je takva procjena samo okvirna, nestručna procjena, što je, uostalom i naznačeno u zapisniku. Nije životno logično da bi policijski službenici nestručnim pregledom mogli utvrditi sva oštećenja koja su posljedica štetnog događaja i za to navesti točan iznos štete. Tužitelj zaključno ističe kako je teret dokazivanja činjenica koje isključuju odgovornost za štetu tuženika na samom tuženiku. Tuženik u svom odgovoru na tužbu nije iznio niti jednu činjenicu niti dokaz kojim tu činjenicu dokazuje, osim Zahtjeva za postavljanje prometnih znakova „Divljač na cesti.“ Odgovor na tužbu temelji se na paušalnom poricanju tužbenog zahtjeva bez konkretnih dokaza i obrazloženja. Navedeno govori u prilog tome kako postoji odgovornost tuženika da na temelju objektivne odgovornosti kao vlasnik opasne stvari prema članku 1063. i 1064. ZOO-a odgovara za imovinsku štetu te je istu dužan nadoknaditi tužitelju. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da Naslovni sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev, a tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi troškove postupka s pripadajućom kamatom. (list 35-38)

5. U podnesku od 02. svibnja 2025. punomoćnik umješača na strani tuženika navodi kako je Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, dana 04. travnja 2023.g. zaprimilo obavijest suda o parnici između gore navedenih parničnih stranaka. Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, navodi kako ima pravni interes za sudjelovanjem u predmetnoj parnici, obzirom je tuženik imao zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti lovačkog društva za štete počinjene trećim osobama s periodom važenja od 01.06.2021. - 31.05.2022. Sastavi dio ovog ugovornog odnosa su Uvjeti za osiguranje imovine i Uvjeti za osiguranje odgovornosti te su sva prava i obaveze osiguratelja za isplatom naknade štete oštećenicima po polici osiguranja /ugovoru/ regulirana navedenim Uvjetima. Dakle, obaveza osiguratelja kako prema osiguraniku tako i prema trećima se utvrđuje sukladno navedenim Uvjetima osiguranja. Umješač se u cijelosti pridružuje navodima tuženika iz odgovora na tužbu. Umješač osporava da bi do štetnog događaja došlo na način kako je to opisano u tužbi. Osporavaju se činjenične tvrdnje o štetnom događaju i navodi o tome da je predmetne zgode došlo do udara divljači u vozilo osiguranika tužitelja. Samim time umješač osporava i da bi na vozilu tužitelja nastala šteta uslijed udara divljači u vozilo. Nesporno je da nikakva životinja pa tako niti divljač nije ostala na mjestu nezgode niti je kasnije pronađena. Napominje se da ni priložena potvrda PP Pakrac ne predstavlja dokaz o udaru vozila u divljač. Naime, u toj potvrdi se događaj opisuje isključivo prema izjavi tužitelja. Stoga se može zaključiti da u konkretnom slučaju tužitelj svoje tvrdnje o tome da je predmetne zgode došlo do udara divljači u vozilo i da je uslijed toga došlo do štete na vozilu, nije potkrijepio odgovarajućim dokazima. Dakle, nije moguće utvrditi da je šteta nastala uslijed naleta na životinju koja predstavlja divljač u smislu odredbe čl. 9. Zakona o lovstvu. S obzirom da je predmetnom policom osiguranja obuhvaćena odgovornost lovačkih društava za štetu na vozilima od divljači, zahtjev tužitelja je neosnovan u cijelosti. Stoga umješač i osporava pasivnu legitimiranost. Nadalje, osporava se odgovornost za štetu i iz razloga što šteta na vozilu tužitelja nije nastala zbog provođenje lova. Naime, sukladno odredbi čl. 80. st. 6. toč. 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20 – u nastavku teksta Zakon o lovstvu) za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na slijedeći način: - Vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, - Lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova, Odredba čl. 80. Zakona o lovstvu predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na činjenične navode tužbe prema kojima postoji odgovornost lovoovlaštenika. Zakoni se primjenjuju u svojoj ukupnosti. Lex specialis se primjenjuje isključivo samo kada njegove odredbe izrijekom isključuju odredbe općeg zakona. Novi Zakon o lovstvu koji je na snazi od 17. studenoga 2018. godine tj. koji je bio na snazi u vrijeme predmetne nezgode 24.04.2022. godine, izrijekom sadrži takvu odredbu (čl. 76. st. 2.), pa se isti primjenjuje u konkretnom slučaju, a ne opći propis. Nadalje, nesporno je da se u vrijeme nezgode nije provodio lov, pa nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika kao osiguratelja lovoovlaštenika. Stoga, kad je Zakonom o lovstvu određeno da odgovornost za štetu na vozilu do koje je došlo zbog naleta divljači snosi prvenstveno vozač (ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da pravovremeno može postupiti po prometnom pravilu ili znaku) dok je odgovornost lovoovlaštenika uvjetovana provođenjem lova, a koji se u konkretnom slučaju nije provodio, to ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete. Umješač se u cijelosti pridružuje navodima tuženika iz točke III) odgovora na tužbu. Nesporno je kako ceste nisu dijelovi lovišta i tuženik istim ne gospodari, pa nema odgovornosti lovačkog društva za štetu nastalu na javnoj cesti. Takav stav zauzima i ŽS u Puli u presudi Gž- 2327/15 od 14.06.2017. u kojoj navodi:“ Odredbe ZL koje spominje prvostupanjski sud, (u prilog činjenici da je obveza tuženika tužitelju isplatiti regres), ne odnose se na predmetnu situaciju, budući da šteta u konkretnom slučaju nije nastala na području lovišta, nego na području javne ceste, koje se područje ne smatra lovištem, pa se na njega ima primijeniti spomenuta odredba ZJC.“ Stoga tuženik ističe kako se na predmetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. I 92/14 – u nastavku teksta Zakon o cestama) koji u čl. 50. st. 1. navodi: „ Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje". S obzirom na činjenicu da je tuženik tražio postavljanje znaka, a kojem zahtjevu nije udovoljeno, tu nema mjesta odgovornosti tuženika. Sudska praksa: *Županijski sud Šibenik Gž 663/2016. Umješač ističe ako je i došlo do nezgode kako se to opisuje u tužbi, za istu je odgovoran tužitelj jer je upravljao vozilom nedopuštenom i neprilagođenom brzinom. Naime, u slučaju da je tužitelj predmetne zgode upravljao vozilom dopuštenom i prilagođenom brzinom do kontakta sa životinjom ne bi došlo, a ako bi i došlo, tada bi šteta bila zasigurno manja. Umješač osporava visinu štete na vozilu. Nije jasno je li tužitelj uopće popravio svoje vozilo. S obzirom na opseg štete isti je za daljnje korištenje u prometu i prolazak na tehničkom morao popraviti vozilo. Ako je vozilo popravljeno, tužitelj nema pravo na veći iznos naknade od stvarnog troška popravka. Osporava se da bi tužitelju nastala šteta /umanjenje njegove imovine/ u utuženom iznosu. Na temelju naprijed navedenog predlažemo da sud donese presudu: "I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. II. Nalaže se tužitelju da tuženiku i umješaču naknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate." (list 51-55)

6. U podnesku od 31. listopada 2023. tuženik po punomoćniku ističe kako se u potpunosti pridružuje navodima umješača iz njegovog podneska te i dalje ostaje kod svojeg prijedloga za sudjelovanjem umješača u ovom postupku. Nadalje, tuženi se pridružuje navodima umješača: “osporava se odgovornost za štetu i iz razloga što šteta na vozilu tužitelja nije nastala zbog provođenja lova“ jer tuženi nije provodio lov na dan nastanka spornog štetnog događaja. Tuženik ponovno ističe kako ne postoji niti jedan dokaz da bi šteta na vozilu tužitelja nastala upravo od udara na životinju koja je divljač. Da bi tužitelj bio odgovoran za predmetni štetni događaj, potrebno je, među ostalim, nedvojbeno utvrditi da je štetu prouzročila životinja koja je divljač, što u predmetnom slučaju definitivno nije utvrđeno. Također se navodi da nikada nije pronađen leš životinje pa i navedeno govori u prilog tome da šteta nije nastala od divljači. Tuženik ponovno osporava pasivnu legitimaciju s obzirom na činjenicu da se štetni događaj dogodio na javnoj cesti te da je tuženik, kao osoba koja gospodari lovištem, od pravne osobe koja upravlja javnom cestom zatražio postavljanje odgovarajuće prometne signalizacije, koja na taj njegov zahtjev nije postavljena te da tuženik ne gospodari cestom kao lovištem. Slijedom svega do sada navedenog tuženik predlaže Naslovljenom sudu da odbije tužbu i tužbeni zahtjev, uz nalog tužitelju na platež nastalog parničnog troška. (list 61-62)

7. U podnesku od 13. studenog 2023. tužitelj po punomoćniku navodi kako se očituje na navode iz podneska umješača Euroherc osiguranje d.d. Zagreb od dana 02. svibnja 2023. godine (dalje u tekstu: umješač). Prije svega, tužitelj ističe kako se protivi svim navodima umješača te iste smatra neutemeljenim i paušalnim. Naglašava se kako je navod ad (4) u kojemu se osporava nastanak štetnog događaja kako ga opisuje tužitelj neutemeljen i vrlo paušalan. Naime, u Potvrdi PP Pakrac izričito je navedeno kako su izuzeti materijalni tragovi koji upućuju na točno mjesto, vrijeme i dinamiku nastanka oštećenja na vozilu, a to je srneća dlaka - „ sa prednjeg odbojnika oštećenog automobila tužitelja izuzeti su tragovi dlake nalik na srneću dlaku“. Navedeno je, uz ostale dokaze koji su predloženi po tužitelju, i više nego dovoljno razborit dokaz koji upućuje na odgovornost za štetu tuženika u ovom slučaju. Nadalje, a što je vrlo dobro poznato tuženiku, kao i umješaču, u skladu je s mnogobrojnom sudskom praksom kako će se u nastavku postupka izvesti predloženi dokazi na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev, a to je u prvom redu vještačenje izuzete dlake i prometno-tehničko vještačenje na okolnosti dinamike prometne nezgode i visine štete. Nadalje, nije uopće sporno da na mjestu štetnog događaja nije pronađena nikakva životinja, ali to samo po sebi ne znači da šteta nije nastala od divljači, niti je pronalazak životinje propisan (bilo kojim propisom) kao pretpostavka za odgovornost tuženika, a što je svakako i životno logično. Sudska praksa je razvila čvrst stav o tome kako je i samo vještačenje izuzete dlake (ako se njime utvrdi da je ista zaista dlaka divlje životinje) i više nego dovoljan dokaz o tome da je šteta nastala od divljači, pa da slijedom navedenog postoji i odgovornost tuženika za štetu od te divljači. Navod ad (5) umješača je potpuno neutemeljen. Zakon o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20., dalje u tekstu: ZOL) posebni je zakon koji u Republici Hrvatskoj uređuje pitanje gospodarenja lovištima i divljači, dok se u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu od divljači primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima, pa je upućivanje na ZOL kao mjerodavni propis za odgovornost tuženika posve neutemeljen. Tuženikova odgovornost ne proizlazi iz odredbe članka 80. stavka 6. ZOL-a kako navodi umješač, već se primjenjuje odredba članka 76. stavka 2.ZOL-a koja izričito upućuje na odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, što znači da tuženikova odgovornost proizlazi iz odredbe članka 1064. Zakona o obveznim odnosima. Činjenica što je 2018. donesen novi Zakon o lovstvu na koji se poziva umješač, a koji odredbom članka 80. stavka 6. uređuje odgovornost za štetu kod naleta vozila na divljač – zbog provođenja lova - ne znači kako ne postoji odgovornost za štetu u ostalim situacijama, a posebno ne znači da je ta odredba derogirala opće odredbe Zakona o obveznim odnosima koje uređuju odgovornost za štetu u ostalim situacijama, kako to pogrešno tumači umješač. To je potvrđeno odukom Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-I/4249/2018 od 18.06.2019. godine iz koje proizlazi da cilj odredbe članka 80. stavka 6. ZOL-a nije ograničenje odgovornosti lovoovlaštenika na u tom članku propisane situacije niti derogacija objektivne odgovornosti lovoovlaštenika, već ostavlja otvorenu mogućnost pojave drugih situacija do kojih može doći. To znači da ukoliko dođe do štetnog događaja i štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov – što posebno ističe tuženik, a zapravo nije od važnosti za ovaj spor - za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima sukladno odredbi članka 76. stavka 2. ZOL-a. O tome je pitanju praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske jedinstvena, dok se o objektivnoj odgovornosti lovoovlaštenika izjasnio i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br. U-I-6264/2014 od 04.03.2015. godine. Zbog naprijed navedenog, time što je ZOL-om propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti lovoovlaštenika za štetu (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da ona čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Upravo zbog navedenog, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti odgovara se po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama ZOO-a, u vezi članka 76. stavka 2. ZOL-a. O tome je pitanju praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske jedinstvena. Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke posl.br. U-I-4249/2018 od 18.06.2019. godine, između ostalog, navodi sljedeće „14.1. Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takva rješenja u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti svu odgovornost na građane već će odštetnu odgovornost za štete od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. Polazeći od ovlaštenja zakonodavca da mijenja modele pojedinih zakonskih instituta, posebice na području gospodarskih odnosa, Ustavni sud ne nalazi da je postojeće zakonsko rješenje iz članka 80. stavka 6. Zakona o lovstvu nesuglasno s člankom 3. Ustava odnosno nije nesuglasno načelu izvjesnosti pravne norme jer je osporena norma dostatno određena, precizna i dostupna kako bi subjekti na koje se primjenjuje mogli prilagoditi svoje postupanje. Dakle, odštetna odgovornost nije isključivo na vozaču ili lovoovlašteniku jer je za određivanje odštete potrebno ispitati ponašanje lovoovlaštenika, vozača i oštećenika u svakom konkretnom slučaju.” Prema članku 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete. Prema članku 1064. ZOO-a za štetu od opasnih stvari odgovara njezin vlasnik. Imajući u vidu smjer kretanja divljači, za zaključiti je da je ona na cestu stupila iz tuženikovog lovišta. Zakonom o lovstvu čl. 3., propisano da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku. Stoga, pojam divljači nije vezana isključivo za lovište i provođenje lova, već se odnosi i na površine izvan lovišta. Divljač je dio prirode koji se kreće i migrira kako na godišnjoj i mjesečnoj tako i na dnevnoj bazi i kao takva prateći prirodni nagon prelazi granice lovišta. Svatko tko gospodari lovištem i divljači svjestan je navedene migracije divljači. Samim time, po svojim osobinama divljač ne može biti u vlasti fizičke ili pravne osobe, nego je opće dobro. Međutim, zakonom je propisano tko vodi brigu o tom općem dobru, njime upravlja i za njega odgovara, a u konkretnom slučaju je to lovoovlaštenik - stoga postoji odgovornost tuženika za nastali štetni događaj. Naime, po općeprihvaćenom pravnom shvaćanju u mjerodavnoj sudskoj praksi, od Vrhovnog suda prema nižim redovnim sudskim instancama, lovoovlaštenici u predmetnim štetnim događajima odgovaraju po načelu kauzaliteta, uzročnosti odnosno objektivne odgovornosti, dakle bez obzira na krivnju, jer je divljač istrčala na javnu cestu. Nastavno, tužitelj u nastavku citira bitne fragmente nekoliko presuda Vrhovnog suda u kojima je deklarirano pravno shvaćanje o lovoovlašteničkoj odgovornosti po načelu kauzaliteta: 1.: „… Međutim, lovačko društvo koje gospodari okolnim lovištem odgovara tužitelju za štetu do koje je došlo naletom divljači, u konkretnom slučaju srne, na motor kojim je upravljao tužitelj na javnoj cesti po principu uzročnosti. Naime pojava divljači na javnoj cesti se u datim okolnostima smatra opasnom stvari suglasno odredbi iz čl. 174. Zakona o obveznim odnosima ("Sl. list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 46/85 i 57/89) a koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZOO). Svoje odgovornosti se tuženo lovačko društvo u cijelosti ili djelomično može osloboditi ako dokaže da je šteta nastala od nekog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a čije se djelovanje nije moglo predvidjeti, ni izbjeći ili otkloniti (čl. 171/1. ZOO), krivnjom tužitelja kao oštećenika ili pak od treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti (čl. 177/2. i 3. ZOO) …“ (Vrhovni sud Republike Hrvatske, presuda posl.br. Rev-2070/1992-2 od 16.12.1992. godine); 2.: „… Temeljem tih činjeničnih utvrđenja proizlazi da je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova o odgovornosti tuženika za štetu tužitelju. Naime, s obzirom na utvrđenje da je šteta uzrokovana naletom divljači (srne ili srndaća) na tužiteljevo vozilo na javnoj prometnici pri čemu nije odlučno da li je srna mogla biti težine od 50 kg već je odlučno da se radilo o divljači, valjan je pravni stav sudova da tuženo društvo odgovara po općim propisima za naknadu štete u smislu odredbe čl. 174. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 - dalje ZOO), jer po ocjeni ovog revizijskog suda lovačko društvo odgovara za štetu u ovom slučaju po principu uzročnosti budući da je divljač u takvim okolnostima opasna stvar…“ (Vrhovni sud Republike Hrvatske, presuda posl.br. Rev-2436/1995-2 od 4.02.1999. godine) i dr.. Iako se tužitelj već očitovao o tome da nema mjesta primjeni Zakona o cestama o kojemu umješač navodi u ad (6), a ujedno i iz razloga što Zahtjev koji je poslan od strane tuženika Hrvatskim cestama d.o.o. ne predstavlja okolnost koja isključuje njegovu odgovornost, opetovano ističe da lovačko društvo u konkretnom slučaju, u kojem je tužitelj utužio (samo) lovačko društvo - za ocjenu opsega odgovornosti lovačkog društva nije odlučno da li pravna osoba koja upravlja prometnicom na kojoj se dogodio štetni događaj jest/ili nije po zahtjevu lovačkog društva obilježila mjesto događaja znakom opasnosti „divljač na cesti“ (a nije, jer nije ispoštovana propisana zakonska procedura koju je tužitelj već naveo u ranijem očitovanju), već navedena okolnost može biti od značaja tek za eventualni regresni odnos lovačkog društva i pravne osobe koja upravlja prometnicom. Divljač na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar te je lovačko društvo dužno dokazati postojanje okolnosti koje njegovu odgovornost djelomično ili potpuno isključuju. Ukoliko se i dokaže da je (u skladu sa zakonom) zatraženo postavljenje prometne signalizacije na prometnici kojem zahtjevu nije udovoljila pravna osoba koja upravlja prometnicom, lovačko društvo se ne oslobađa odgovornosti prema tužitelju. To zato što su lovoovlaštenik i pravna osoba koja upravlja cestom, u odnosu na tužitelja solidarni obveznici (čl. 43. st. 1. ZOO-a). Ta činjenica eventualno može imati utjecaja na međusobnu regresnu odgovornost solidarnih dužnika. Pravilnost navedenog stajališta podržana je i stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci posl.br. Rev-x-949/2014- 2 od 25.11.2014. godine o postojanju odgovornosti lovačkog društva koje gospodari lovištem po načelu uzročnosti neovisno o tome što za štetu odgovara i pravna osoba kojoj je povjereno upravljanje javnom prometnicom (što ovdje čak ni nije slučaj jer nema nikakve druge odgovornosti, osim odgovornosti tuženika). Radi razjašnjenja spornih činjenica oko postavljanja znaka „divljač na cesti“ tužitelj predlaže da Naslovni sud kao umješača u ovu parnicu pozove Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, obzirom da predloženi umješač svakako ima pravni interes zaštite svoje pravne pozicije - isključivanje svoje eventualne kasnije odgovornosti. Navod umješača (6) je također neutemeljen. Nije u pravu umješač kada navodi kako nema odgovornosti tuženika obzirom da je do štetnog događaja došlo na cesti, a ceste nisu dijelovi lovišta. Tuženikova odgovornost procjenjuje prema načelu uzročnosti, jer je imatelj opasne stvari – divljači, o čemu nema dvojbe i što potvrđuje jedinstvena praksa Vrhovnog suda RH. ZOO-om je propisano da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, što tuženik nije dokazao. Dakle, divljač na cesti predstavlja opasnu stvar. Zato tuženik za štetu koju je prouzročila divlje životinja iz lovišta u njegovoj nadležnosti, odgovara po načelu uzročnosti (tzv. kriterij objektivne odgovornosti). Premda on nije ni vlasnik lovišta ni divlje životinje, u ovom slučaju s obzirom na njegove ovlasti, prava i obveze kao koncesionara ili zakupnika lovišta, može mu se priznati takvo svojstvo posredno u smislu odgovornosti za ovu štetu sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a. Umješač nastoji osnažiti svoj pravni položaj u ovoj pravnoj stvari, kao i položaj tuženika, pozivajući se na odredbu čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., dalje u tekstu: ZC) odnosno na odgovornost po načelu krivnje, umjesto objektivne odgovornosti. Tom odredbom je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje (st. 1.), pri čemu pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (st. 2.). No, citiranu odredbu o odgovornosti pravne osobe koja upravlja cestom trećim osobama, valja primjenjivati u vezi s odredbom čl. 1067. st. 4. ZOO-a, kojom je propisano da ako je nastanku štete od opasne stvari djelomično pridonijela i treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. Zato tuženik, time što je (eventualno) zatražio postavljenje prometne signalizacije na spornoj prometnici i što njegovom zahtjevu pravna osoba koja upravlja prometnicom nije udovoljila, se ipak ne oslobađa odgovornosti prema tužitelju. To zato što su tuženik kao lovoovlaštenik i pravna osoba koja upravlja cestom, u odnosu na tužitelja solidarni obveznici (čl. 43. st. 1. ZOO-a). Kao što je već i navedeno, ta činjenica eventualno može imati utjecaja na međusobnu regresnu odgovornost solidarnih dužnika (čl. 52. ZOO-a), ali ne i na oslobođenje tuženika od odgovornosti prema tužitelju – što je manje relevantno, obzirom da nije dovoljan samo puki zahtjev prema pravnoj osobi koja upravlja cestom

– da bi se lovoovlaštenik, ovdje tuženik oslobodio svoje odgovornosti. Vezano uz daljnje navode umješača, tužitelj ističe da su i oni, kao i svi ostali neutemeljeni, obzirom da umješač ponavlja navode tuženika iz odgovora na tužbu. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da Naslovni sud pozove kao umješača u postupak Hrvatske ceste d.o.o. te da po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi troškove postupka s pripadajućom kamatom. (list 63-68)

8. Rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu, posl.br. Pn- 189/2022-13 od 23. studenog 2023. prihvaćeno je sudjelovanje Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kao umješača na strani tuženika u ovom predmetu.

9. U podnesku od 12. siječnja 2024. punomoćnica umješača na strani tuženika navodi kako ostaje kod svih istaknutih navoda i dokaznih prijedloga. Umješač osporava visinu štete na vozilu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i naložiti tužitelju da tuženiku i umješaču naknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate. (list 113-114)

10. U podnesku od 08. ožujka 2024. punomoćnica umješača na strani tuženika navodi kako oštećenja nastala na vozilu nisu mogla nastati naletom na divljač. U cijelosti se umješač pridružuje navodima tuženika iz podneska od 31.10.2023. Ističe se prigovor promašene pasivne legitimacije i iz razloga jer je do štete došlo na cesti, a cesta nije dio lovišta. Naime, prema članku 11. st. 2. Zakona o lovstvu zabranjeno je ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama. Nadalje, i prema tumačenju Ministarstva poljoprivrede od 02. lipnja 2016.g. (koje se dostavlja u prilogu) cesta nije lovište već površina izvan lovišta na kojoj je lovoovlaštenik onemogućen u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači pa tako i za provođenje mjera sprečavanja šteta od divljači i te mjere i radnje je obvezatna propisati i provoditi pravna osoba koja upravlja predmetnom cestom. Umješač osporava visinu štete na vozilu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i naložiti tužitelju da tuženiku i umješaču naknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate. (list 115-116)

11. U podnesku od 16. travnja 2024. Hrvatske ceste d.o.o. izvještavaju sud kako su Lovačkom društvu "Fazan" Pakrac uputile dopis od 20. studenog 2019. u kojem su ih upozorile da su dužni izraditi prometni elaborat za postavljanje prometnih znakova "divljač na cesti" sve sukladno čl. 61. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 04/23 i 133/23). Razlog za upućivanje navedenog dopisa je u činjenici da je zahtjev Lovačkog društva "Fazan" Pakrac bio nepodoban za postupanje. Naime, dio državne ceste DC5 na kojem je traženo postavljeno prometnog znaka "divljač na cesti" je bio označen kao "od križanja ulice Tabor i Lipičke ulice u naselju Filipovac do početka naselja Kip". Duljina te dionice je nešto veća od 15 km (prema Google maps) i obuhvaća cijelu duljinu državne ceste DC5 uz lovište kojim upravlja Lovačko društvo "Fazan" Pakrac. Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama (Narodne novine br. 92/19) je propisano da prometni znak A33 "divljač na cesti" označava posebno opasna mjesta na kojima divljač učestalo prelazi preko ceste. Navedeno znači da se taj prometni znak ne može postaviti cijelom duljinom ceste koji graniči sa cestom, već se postavlja isključivo na mjestima gdje divljač učestalo prelazi preko ceste. Lovačko društvo "Fazan" Pakrac smatra da se postavljanjem gore navedenog općenitog zahtjeva može osloboditi odgovornosti za divljač kojom upravlja i koju je dužno držati pod nadzorom, ali postavljanje prometnih znakova po tom zahtjevu bi bilo protuzakonito (protivno Pravilniku i Zakonu) pa stoga smatramo takav stav Lovačkog društva "Fazan" Pakrac neosnovanim i pogrešnim. U prilogu ovog podneska dostavljamo i popis lovišta na području Požeško-slavonske županije iz kojeg proizlazi da u Požeško-slavonskoj županiji ima 43 lovišta, čija ukupna površina iznosi 1573 km[2] . Površina Požeško-slavonske županije iznosi 1823 km što znači da je nešto manje od 90 % površine Županije obuhvaćeno lovištima. Kad bi se prometni znak "divljač na cesti" postavljao na mjesta gdje cesta prolazi uz lovišta tada bi svaka cesta u cijeloj svojoj duljini morala biti označena tim prometnim znakom, što bi poništilo svrhu postojanja znaka. Dostavlja se i karta lovišta XI/121 FAZAN iz koje je vidljivo da to lovište graniči neposredno s drugim lovištima (kao potvrda tvrdnje da bi sve ceste trebale biti označene prometnim znakom kada bi osnova za postavljanje istog bilo postojanje lovišta uz cestu).Valja naglasiti da je državna cesta DC5 obilježena prometnim znakom "divljač na cesti", ali na mjestima za koje utvrđena osnova postavljanja takvog znaka. Također, veoma je upitno da je postojanje ili nepostojanje prometnog znaka "divljač na cesti" u uzročnoj vezi sa nastankom štetnog događaja. Brzina na mjestu štetnog događaja je bila ograničena na 50 km/h te je malo vjerojatno da bi postojanje prometnog znaka imalo za posljedicu kretanje tužitelja manjom brzinom (najmanja dopuštena brzina je 40 km/h). Drugim riječima, do štetnog događaja bi vjerojatno došlo i da je prometni znak "divljač na cesti" postojao. Hrvatske ceste d.o.o. ne mogu stupiti u parnicu na strani tužitelja jer pravni interes Hrvatskih cesta d.o.o. nije identičan pravnom interesu bilo tužitelja bilo tuženika (u oba slučaja se Hrvatske ceste d.o.o. izlažu zahtjevu strane koja gubi spor). U ovom sporu svakako postoji osnova za isticanje odgovornosti tužitelja za nastanak štetnog događaja s obzirom na ograničenje brzine na mjestu istoga (50 km/h), a što Hrvatske ceste d.o.o. ne bi mogle isticati da se pridruže tužitelju u parnici. (list 136-138)

12. U podnesku od 13. svibnja 2024. tuženik po punomoćniku prvenstveno navodi kako je iz dopisa Hrvatskih cesta od 16. travnja 2024., navoda i dokaza tuženika jasno vidljivo da je tuženik tražio postavljanje znaka divljač na cesti upravo na dionici ceste za koju tužitelj za sada samo tvrdi ali i ne dokazuje da je nastao predmetni štetni događaj. Naime, na posljednjem ročištu, sud je iskazao dvojbu u navode tuženika kada je isti naveo da je tražio postavljanje znaka na dijelu ceste na kojem dijelu tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta. S obzirom da je tuženik tražio od Hrvatskih cesta d.o.o. postavljanje znaka divljač na cesti na dionici D5- od križanja Tabor ul. I. Lipičke ul. u naselju Filipovac, pa do početka naselja Kip, sasvim je jasno da se navedena dionica nalazi na dijelu dionice za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta. Nadalje, u odnosu na navode Hrvatskih cesta d.o.o. iz dopisa od 16. travnja 2024.tuženik ističe kako su nakon slanja zahtjeva za postavljanje znaka, dana 31. listopada 2019. godine, članovi društva BI, PI i NI s predstavnikom Hrvatskih cesta d.o.o. ZI izašli na ”teren” te su posebno ukazivali na mjesta na kojima je potrebno postaviti prometne znakove. Nakon izlaska na teren, zaposlenik Hrvatskih cesta d.o.o. je uputio i elaborirani dopis, zajedno s fotografijama tuženiku, iz kojeg je razvidno da je tuženik ukazao na posebna mjesta za koja je smatrao da bi se trebao postaviti znak. S obzirom da tužitelj još uvijek nije dokazao na točno kojem dijelu ceste se dogodio sporni štetni događaj, tuženik ne može tvrditi da je ili nije upravo na tom dijelu predlagao postavljanje znaka te će isto učiniti nakon održavanja očevida na licu mjesta ili prometnog vještačenja koje je predložio umješača, i to na okolnost dinamike nastanka spornog štetnog događaja. Naime, iz do sada dostavljenih dokaza od strane tužitelja, nije jasno o kojem točno dijelu prometnice se radi pa do točnog utvrđenja mikrolokacije na kojem je nastao sporni štetni događaj, tuženik ne može iznositi i predlagati dokaze. U odnosu pak na navode iz dopisa Hrvatskih cesta d.o.o. u odnosu na navodnu zakonsku obvezu tuženika radi izrade prometnog elaborata, tuženik ističe kako iz niti jedne navedene odredbe propisa od strane Hrvatskih cesta d.o.o. ne proizlazi da bi upravo tuženik, odnosno podnositelj zahtjeva za postavljanje znaka morao izraditi prometni elaborat, nego se ovdje radi o interpretaciji propisa na način da idu u prilog Hrvatskim cestama d.o.o. Tuženik navodi se niti jednim zakonskim ili podzakonskim propisom ne ukazuje na obvezu izrade elaborata, nego Hrvatske ceste d.o.o. isto samo paušalno navode. Sukladno svim gornjim navodima tuženik i dalje ostaje kod svojeg odgovora na tužbu i dosadašnjih navoda te predlaže naslovnom sudu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti uz nalog tužitelju za naknadom nastalog parničnog troška tuženiku. (list 153-154)

13. U podnesku od 03. listopada 2024. punomoćnica umješača navodi kako ostaje kod svih navoda istaknutih tokom postupka i u cijelosti se pridružuje navodima tuženika iz podneska od 10. svibnja 2024. Ostaje se kod navoda da oštećenja koja su navedena u ponudi servisa nisu nastala u štetnom događaju 24. travnja 2022. Navedena ponuda nije u skladu s izvidom štete, a kojim su utvrđena oštećenja iz tog štetnog događaja. Nadalje, ponuda nije dokaz o nastaloj šteti niti visini štete, a kako je umješač to već istaknuo tokom postupka. Osporava se pasivna legitimacija i odgovornost tuženika. Sukladno Zakonu o lovstvu nema odgovornosti tuženika te se dostavlja i najnovija sudska praksa: -presuda VTS RH Pž-1812/2024. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i naložiti tužitelju da tuženiku i umješaču naknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate. (list 184-186)

14. Tijekom postupka radi utvrđivanja odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem potvrde PP Pakrac od 27. travnja 2022. (list 6-7, 16-17), izvida štete od 27. travnja 2022. i 17. svibnja 2022. (list 8-10, 57), očitovanja tuženika na odštetni zahtjev od 24. lipnja 2022. (list 11), prigovora tužitelja od 29. lipnja 2022. (list 12-14), odluke tuženika po prigovoru od 14. srpnja 2022. (list 18), ponude za servis od 17. lipnja 2022. (list 19), zahtjeva za postavljanje prometnih znakova "divljač na cesti" od 09. svibnja 2019. s povratnicom (list 28-29), police osiguranja od odgovornosti Euroherc osiguranja d.d. od 31. svibnja 2021. (list 32-33), očitovanja Ministarstva poljoprivrede od 02. lipnja 2016. (list 117), službene bilješke PP Pakrac od 25. travnja 2022. sa prilogom (list 127-130), dopisa – odgovora na zahtjev za postavljanje prometnih znakova "divljač na cesti" Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb s prilogom (list 139-142), dopisa zaposlenika Hrvatskih cesta d.o.o. od 18. studenog 2019. te vršenjem uvida u fotografije (list 155-163), vršenjem uvida u karte preuzete s Internet servisa Google maps (list 164-165), nalaza i mišljenja Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" od 07. lipnja 2024. (list 167-170), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl.ing. Ivana Pekere od 16. prosinca 2024. (list 223-233), procjene popravka od 16. siječnja 2025. (list 246-252), vršenjem uvida u fotografije prometnih znakova s aplikacije Google maps (list 256-258), e-mail prepiske Hrvatskih cesta i punomoćnika tuženika (list 259-260), očitovanja stalnog sudskog vještaka dipl.ing. Ivana Pekere od 19. veljače 2025. (list 266-269), ponuda Auto Zubaka od 19. ožujka 2025. i 20. ožujka 2025. (list 278-283), očitovanja stalnog sudskog vještaka dipl.ing. Ivana Pekere od 03. lipnja 2025. (list 310).

Sud je pročitao iskaze svjedoka ŠI, ĆI (list 197-198, 218), DI (list 217-218), AI (list 305), stalnog sudskog vještaka dipl.ing. Ivana Pekere (list 289-291), te tužitelja MI (list 217 i 306).

Sud je pročitao sudsku praksu (list 39-48, 187-191).

Sud nije saslušao svjedoke LI i EI budući je tužitelj odustao od prijedloga za njihovo saslušanje (list 305-306).

15. Sve izvedene dokaze sud je cijenio temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

16. Nesporno je kako se i na tuženika kao osiguranika odnosi ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu počinjenu trećim osobama s periodom važenja od 01. lipnja 2021. do 31. svibnja 2022. (polica osiguranja od odgovornosti Euroherc osiguranja d.d. od 31. svibnja 2021.) dakle, sklopljenog za razdoblje kada je došlo do prometne nesreće. Nesporno je da se u vrijeme štetnog događaja nije na tom području provodio lov. Nesporno je kako je tužitelj kao sudionik prometne nesreće aktivno legitimiran pokrenuti postupak budući je na osobnom automobilu u vlasništvu tužitelja nastala šteta.

17. Nesporno je da je tuženik uputio zahtjev za postavljanje prometnog znaka „Divljač na cesti“ u svibnju 2019. trgovačkom društvu Hrvatskim cestama d.o.o. na koji su iste odgovorile kako je tuženik dužan izraditi i dostaviti prometni elaborat sukladno čl. 61. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 04/23 i 133/23 – dalje ZC).

18. Sporna je odgovornost tuženika i visina štete, je li tužitelj doprinio nastanku i visini štete; sporno je porijeklo izuzete dlake s vozila tužitelja kao i je li postoji uzročno-posljedična veza između ne postavljanja znaka opasnosti "Divljač na cesti" i navedenog štetnog događaja što bi ukazivalo na odgovornost osobe koja upravlja javnom cestom.

19. Na području lovišta uz prometnicu - javnu cestu na kojoj je nastao štetni događaj, iz kojeg pravca je izletjela divljač, ovlaštenik prava lova je tuženik, pa je tuženik svakako pasivno legitimiran u ovom postupku. Prigovor da je cesta izvan lovišta bez utjecaja jer izvor štete nije cesta nego divljač izišla iz lovišta.

20. Iz potvrde Policijske postaje Pakrac od 27. travnja 2022., odnosno službene bilješke PP Pakrac od 25. travnja 2022., proizlazi da je dana 24. travnja 2022., u 22:45 sati van naseljenog mjesta između mjesta [adresa] i [adresa] ([adresa]) TI upravljao osobnim automobilom marke Audi A5, SPORT back, reg. oznake [registarska oznaka], krećući se cestom smjerom jug-sjever te mu je dolaskom do blagog zavoja nadesno, iz istočnog putnog kanala na kolnik istrčala srneća divljač pri čemu je na istočnoj prometnoj traci došlo do udara s prednjim desnim dijelom automobila u srnu, a nakon toga je s prednjim i zadnjim desnim kotačem automobila udario u istočni betonski rub mosta, a sa desnim bočnim retrovizorom je udario u ploču za označavanje zapreke, na kojoj nema štete; srna se udaljila u smjeru šume, odnosno u smjeru istoka te je na vozilu nastala materijalna šteta. Ograničenje brzine je 50 km/h, nije utvrđeno na navedenom dijelu ceste postojanje prometnog znaka opasnosti "Divljač na cesti". Reakcija vozača – tužitelja na prisustvo alkohola je izostala što je utvrđeno alkotestiranjem. Sa prednjeg odbojnika izuzeti su tragovi dlake nalik na dlaku srneće divljači (srne).

21.1. Na ročištu za glavnu raspravu održanoj 15. listopada 2024. saslušan je svjedok NI koji je iskazao: "Prije same tužbe ja sam bio upoznat s predmetnom nezgodom iz predmetne stvari jer sam dobio policijski zapisnik. Sada je predsjednik LD Fazan RI. Ništa posebno nismo razgovarali o predmetnoj nezgodi. Na poziv policije UI koji je lovnik i lovočuvar izašao je na mjesto događaja. Na upit Euroherc osiguranja LD je odgovorilo na pitanja je li u to vrijeme provođen lov, je li postavljen prometni znak opasnosti "Divljač na cesti", na način da u to vrijeme nije provođen lov i nije bio postavljen znak "Divljač na cesti". Po mojoj procijeni taj prometni znak trebao je pokrivati područje na između [adresa] i [adresa]. Lovačko društvo se obraćalo Hrvatskim cestama u 2019. godini vezano uz postavljanje prometnog znaka, izašli su na teren te smo im ukazali na cijeloj dionici gdje je potrebno postaviti znakove. Hrvatske ceste nisu postavile prometni znak, odgovorile su da LD treba izraditi prometni elaborat, što mi smatramo da nismo u obvezi. U blizini cesta mi ne postavljamo hranu već samo u šumi no divljač prirodnom migracijom prolazi i cestom. Znam da je bilo još prometnih nezgoda između [adresa] i [adresa] no ne znam točno kada su se dogodile, riječ je o nenaseljenom dijelu i dolazilo je do prometnih nezgoda u kojima su sudjelovala osobna vozila i divljač. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara kako je prometni znak "Divljač na cesti" postavljen kada se prometuje iz drugog smjera na relaciji [adresa], no mi smo tražili postavljanje prometnog znaka i za pravac kretanja između [adresa] i [adresa]. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara kako je nakon upita od strane LD prema Hrvatskim cestama postavljen prometni znak "Divljač na cesti" prije sela [adresa] kada se ide iz smjera grada Pakraca. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara kako se provode mjere po planu lovno-gospodarske osnove i to odstrel divljači, prihrana i prehrana divljači. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara kako mu nije poznato kada su Hrvatske ceste točno postavile znak "Divljač na cesti" prije sela [adresa], da li je to bilo prije ili poslije prometne nezgode, taj prometni znak je još uvijek na tom mjestu. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara kako se postavljanje znaka tražilo na relaciji između [adresa] i [adresa] zato štio se imalo saznanja da dolazi do kretanja divljači; nije mi poznato tko izrađuje prometne elaborate za postavljanje znakova; nije mi poznato gdje je točna lokacija prometne nezgode no znam da se dogodila između [adresa] i [adresa]; zahtjev Hrvatskim cestama je podnesen u svibnju 2019., a predstavnici Hrv. cesta su izašli u listopadu 2019. Na poseban upit suda odgovara kako prometni znak "divljač na cesti" koji je postavljen prije [adresa] vjerojatno ima i dopunsku ploču sa naznakom kilometraže."

21.2. Na uviđaju-rekonstrukciji prometne nesreće održanoj 12. prosinca 2024. saslušan je svjedok NI koji je iskazao: "Dolazio sam na lice mjesta nakon što je lovačko društvo zatražilo postavljanje znaka "Divljač na cesti". Lovačko društvo je tražilo da se prometni znak "Divljač na cesti" postavi od kraja naselja Omanovac do [adresa]. Prometni znak nije postavljen, razlog traženja je učestalost kretanja divljači, odnosno izlaska na prometnicu. Točne lokacije ne znam." Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara kako je na licu mjesta bio s predstavnikom Hrvatskih cesta. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara kako smatra da LD nije dužno izraditi elaborat (prometni), no dobili su poziv za izradu tog elaborata od strane Hrvatskih cesta."

21.3. Na ročištu za glavnu raspravu održanoj 15. listopada 2024. saslušan je svjedok UI koji je iskazao: "Ja sam član LD Fazan, te sam lovnik i lovočuvar. Poznato mi je da se dogodila predmetna prometna nezgoda, budući sam ja kao lovnik zadužen za taj dio. Na poziv policije izašao sam na lice mjesta, rekli su mi da divljač nije zatečena, policija je još uvijek radila očevid kada sam došao, fotografirali su lice mjesta, nisu vršili mjerenja kada sam ja došao, ja sam tražio divljač tu noć i drugi dan no nisam je našao. Ja nisam uočio nikakve tragove na cesti, na desnoj strani kolnika gledano iz pravca [adresa] nalazilo se vozilo. Prometna nezgoda se dogodila u nenaseljenom dijelu, prođe se putopisna tabla mjesta [adresa], koja označava završetak mjesta [adresa], te se od tog znaka do samog mjesta prometne nezgode prođe udaljenost od nekih 700-800 metara, vozilo se nalazilo na samom mostu, ja računam tih 700 do 800 m do samog vozila. Bila je noć, ništa drugo nisam uočio. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara kako nije svjedočio izuzimanju dlaka; taj dan niti dan prije nije se provodio skupni lov na tom području. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovara kako promet nije bio zaustavljen, auto se nalazio na samoj cesti. Ja sam išao sam tražiti divljač; meni nije nitko pokazivao tragove na cesti niti pored ceste no to nije niti moja dužnost u smislu da bi ja utvrđivao tragove."

21.4. Na uviđaju-rekonstrukciji prometne nesreće održanoj 12. prosinca 2024. saslušan je svjedok UI koji je iskazao: "Predmetnog dana nazvali su me iz policije kako bi pristupio očevidu. Zatekao sam tužitelja i policajca danas prisutnog na uviđaju. Ja nisam pogledao na vozilo da li ima tragova dlake od divljači, ja sam otišao tražiti divljač i to prije mosta, gledano iz pravca Pakraca, desno. Ne sjećam se da li je bila pokošena trava do kanala od ceste, no sjećam se da je u nastavku trava bila visoka. Na poseban upit punomoćnika tuženika je li vidio kada je policajac izuzimao dlaku s vozila, odgovara da nije. Svjedok odgovara kako se ne sjeća je li gledao oštećenja na vozilu i da li je bilo tragova dlake na vozilu."

21.5. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. svibnja 2025. saslušan je svjedok ČI koji je iskazao: "Ja sam mehaničar i obavljao sam servis vozila tužitelja marke Audi A5. Sjećam se da je tužitelj rekao kako je prije 3 godine naletio na životinju te sam mu ja na vozilu promijenio gume i felge, skinuo stare i stavio nove. Poznat mi je autoservis Turkalj jer sam s tužiteljem išao odvesti automobil na popravak i dovesti ga. Bilo je to u lipnju 2022. godine. Ne sjećam se koliko je automobil dugo bio u autoservisu. Sjećam se da mi je tužitelj rekao kako je popravak bio oko 40.000,00 kuna. Tužitelj je platio popravak kada smo došli po automobil i to u gotovini. Ne sjećam se je li tužitelj dobio i račun." Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika odgovara kako su bile dvije probušene gume na desnoj strani; promijenili smo dvije gume i felge na desnoj strani; nije izdao račun za tu zamjenu. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tužitelja odgovara kako je gume zamijenio na licu mjesta nakon same prometne nesreće. Tužitelj ga je zvao da dođe zamijeniti gume kako bi automobil bio mobilan.

21.6. Na uviđaju-rekonstrukciji prometne nesreće održanoj 12. prosinca 2024. saslušan je svjedok ŽI koji je iskazao: "Kad sam došao na lice mjesta, vozilo je bilo pomaknuto i parkirano s desne strane. Pokazuje mjesto gdje je na kolniku bilo tragova zemlje, prometni znak uz most u kojeg je udarilo vozilo desnim vanjskim ogledalom, riječ je o ploči za označavanje zapreka. Pokazuje i mjesto gdje je prednjim i zadnjim desnim kotačem udario tužitelj. Navodi kako je brzina kretanja na ovom dijelu ceste bila 50 km/h. Prilikom obavljanja očevida gledano iz pravca kretanja tužitelja, nije bio postavljen prometni znak "divljač na cesti". Prije mjesta [adresa] postoji znak "divljač na cesti" u dužini 1800 m, no on samo pokrije selo. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara kako je bio na očevidu kada je došao lovnik UI. Tragove dlake sam izuzimao tek nakon što je lovnik pristupio na lice mjesta. Nisam tražio divljač, no lovnik je otišao tražiti divljač, navodi kako je vegetacija bila s desne strane dosta visoka, misli na travu."

21.7. Na uviđaju-rekonstrukciji prometne nesreće održanoj 12. prosinca 2024. saslušan je tužitelj TI koji je iskazao: "Pokazuje smjer iz kojeg se kretao s vozilom te vještak uzima potrebne podatke, opisuje način na koji mu je na cestu s desne strane istrčala srneća divljač. Vidio sam divljač na staklu prozora od suvozača. Pokazuje položaj vozila na kolniku kada je došlo do kontakta tijela divljači s vozilom i mjesto gdje se neposredno iza toga zaustavio na mostu preko kanala. Vidio sam da divljač odlazi prema šumi, gledano iz mjesta [adresa], desno. Tragovi dlake divljači su bile na prednjem bočnom dijelu vozila. Tužitelj navodi kako je sa desne strane bila dosta velika trava. Tužitelj navodi kako je vozio 40 km/h, cesta je bila suha, nije bilo padalina. Nakon kontakta ja sam počeo kočiti i udario sam prednjim desnim kotačem u rubnik mosta. Do dolaska policije, pomaknuo sam vozilo na prvo slobodno mjesto s desne strane. Na poseban upit punomoćnika tuženika navodi kako nije imao oštećenja na staklu; nisam imao vjerojatno oštećenja na vozilu koja bi utjecala na upravljanje vozilom; nakon kontakta s divljači moja reakcija je bila skretanje vozilom u desno. Na poseban upit punomoćnika tužitelja navodi kako je divljač samo vidio na bočnom staklu; odgovara kako nije vidio divljač, ona je iskočila s desne strane. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovara kako je imao upaljena kratka svjetla."

21.8. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. svibnja 2025. saslušan je tužitelj TI koji je iskazao: " U cijelosti ostaje kod danog iskaza prilikom očevida. Navodi kako je popravio vozilo. Nakon prometne nezgode koja se dogodila u travnju 2022. kontaktirao sam procjenitelja Euroherca, popisao je vanjska oštećenja i rekao da bi trebalo napraviti ponudu ovlaštenog servisa. Ja sam dobio ponudu od autoservisa Turkalj, već sam imao prvi izvid, kojeg su oni kasnije i mijenjali. U lipnju 2022. popravio sam vozilo u tom isto servisu koje je izradilo i ponudu. Prilikom preuzimanja vozila platio sam vozilo u iznosu od oko 42.200,00 kuna, platio sam gotovinom. Dobio sam i račun. Odmah nakon prometne nezgode na licu mjesta nazvao sam ovdje prisutnog svjedoka kako bi došao i promijenio gumu odnosno i samu felgu, i to obadvije gume s desne strane." Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika odgovara kako je predmetnog dana imao upaljena kratka svjetla; vozio je 40 do 50 km/h; odgovara kako mu je poznat svjedok ŽI kao kolega s posla; odgovara kako je alkotestiran; odgovara kako nije vidio divljač prije kontakta već nakon kontakta s bočne prednje strane."

22. Radi utvrđivanja porijekla izuzete dlake s vozila tužitelja određeno je biološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", Zagreb, koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 10. lipnja 2024. u kojem navodi kako sporne dlake dostavljene u plastičnoj vrećici po svojim morfološkim karakteristikama odgovaraju dlakama srne ili jelena. Zbog velike sličnosti u histološkoj građi, nije moguće razlikovati dlake jelena od dlake srne. (list 166-171)

23. Tužitelj po punomoćnici u podnesku od 11. srpnja 2024. navodi kako u vezi nalaza i mišljenja ističe kako na isti nema primjedbi, uzimajući u obzir da se vještak obrazloženo, te u skladu s pravilima struke, očitovao o porijeklu dostavljenog uzorka dlake s mjesta prometne nesreće te je nedvojbeno utvrđeno da dlaka koja je dostavljena pripada srni ili jelenu (porodica jelena - Cervidae). Iz navedenog nedvojbeno proizlazi činjenica da je u spornoj prometnoj nesreći od dana 24.04.2022. godine doista došlo do naleta divljači iz porodice jelena (Cervidae) na osobni automobil tužitelja – kako još u tužbi tvrdi tužitelj. Obzirom da nije sporno da kroz lovište tuženika prolazi cesta na kojoj se dogodio štetni događaj, a na temelju gore navedenog, nije sporna niti činjenica kako je šteta nastala upravo naletom divlje životinje iz porodice jelena koja u konkretnim okolnostima pretrčavanja preko ceste nesumnjivo predstavlja opasnu stvar, za štetu koja potječe od opasne stvari temeljem odredbe čl. 1045. odgovara se bez obzira na krivnju, dok se prema odredbi čl. 1063. ZOO-a za šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Slijedom navedenog, posve je jasno da je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju, iako tuženik, sasvim pogrešno, tijekom postupka tvrdi da je za štetu odgovorna pravna osoba koja upravlja javnom cestom. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da Naslovni sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi troškove postupka s pripadajućom kamatom. (list 179-180)

24. Radi utvrđivanja dinamike nastanka prometne nezgode i visine štete određen je uviđaj-rekonstrukcija događaja uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka Ivana Pekere, dipl. ing. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 16. prosinca 2024. u kojem navodi kako provedena analiza pokazuje da je do nesreće došlo na nenaseljenom dijelu prometnice D5 između [adresa] i [adresa]. Nesporno prije nesreće tužitelj se kretao od pravca [adresa] u pravcu [adresa]. Srneća divljač na prometnicu je izašla s desne strane prometnice gledano za pravac kretanja tužitelja. Gledano s desne strane kolnika za pravac kretanja tužitelja do asfaltnog dijela kolnika se nadovezuje zemljana bankina širine 1,0 m na koju se nadovezuje zemljana padina koja završava ispod nivoa bankine za oko 2,0 m. Na samom mjestu nesreće kolnik se proteže kroz desni zavoj radijusa zakrivljenosti 221 m mjereno po vanjskom rubu asfalta. Kolnik je horizontalno položen. Gledano uzdužno na kolnik do kontakta vozila i srneće divljači je došlo na udaljenosti 26,4 m prije mjesta gdje su neposredno nakon kontakta zaustavilo vozilo. Gledano poprečno na kolnik do kontakta tijela srneće divljači i vozila tužitelja je došlo na desnoj polovini kolnika gledano za pravac kretanja tužitelja pri čemu je centar masa u sudaru udaljen 0,7 m u lijevo od desnog ruba kolnika. Neposredno prije naleta na srneću divljač vozilo se kretalo brzinom 67 km/h, dok se srneća divljač trčeći po kolniku i van kolnika kretala brzinom min 15 km/h. Srneća divljač u kretanju po kolniku i van kolnika, koje kretanje je uočljivo za tužitelja prolazi put od 2,5 m u vremenu od 0,6 sek. U vremenu od 0,6 sek prije nesreće tužitelj je od mjesta nesreće udaljen 11,2 m. U tom međusobnom položaju obzirom na uvjete kolnika i tehničke značajke vozila tužitelj bi intenzivnim kočenjem zaustavio vozilo prije mjesta nesreće za brzine kretanja do 32 km/h. Šteta nastala na vozilu tužitelja prilikom štetnog događaja gledano na današnji dan ima vrijednost u iznosu od 6.480,80 EUR. (list 223-233)

25. Punomoćnica umješača u podnesku od 16. siječnja 2025. navodi kako iz pisanog nalaza i mišljenja nije razvidno da li je na dionici gdje je došlo do naleta na divljač postavljen znak opasnosti „divljač na cesti“? S obzirom da je u vrijeme kritične zgode bila noć, bez javne rasvjete i imajući u vidu domet kratkih svjetala, kojom se je brzinom vozač dužan kretati vozilom, a da bi bila prilagođena osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da se vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku? U slučaju upravljanja brzinom ispod 67 km/h ( a kojom se je kretalo vozilo kritične zgode) da li bi nalet na divljač bio izbjegnut, a ukoliko bi do istoga došlo, da li bi sile sraza bile manje i samim time i šteta na vozilu? U odnosu na visinu utvrđene štete umješač se očituje: tuženik prigovara utvrđenoj visini štete na vozilu tužitelja. Kao dokaz osnovanosti prigovora tuženik dostavlja obračun štete iz Audatexa iz kojeg je razvidno da je vještak utvrdio radove servisa u većem iznosu nego što realno i jesu u ovlaštenom servisu. Trošak komore i sušenja od 55 eura je već ukalkuliran u troškove popravka vozila i ne iskazuje se posebno. Vještak pogrešno utvrđuje cijenu sata rada ovlaštenog servisa u iznosu od 67 eura!?! Nije jasno kako je vještak i u kojem ovlaštenom servisu utvrdio ovu satnicu? Osim toga, tužitelj nije vozilo popravio u ovlaštenom servisu. Ukoliko je vještaku za utvrđivanje (točnu identifikaciju) koji su dijelovi oštećeni na vozilu potrebna fotodokumentacija kojom raspolaže umješač, umješač moli da vještak istu zatraži za potrebe utvrđivanja oštećenih dijelova, a posebno na činjenicu da isti i sam navodi kako uz dijelove koje treba zamijeniti nije navedena proizvođačka šifra, a što može dovesti do pogrešnog utvrđivanja dijela vozila i pogrešnog obračuna štete. Tužitelj nema pravo na naknadu štete s uključenim porezom; tužitelj nije štetu sanirao, nisu izvedeni radovi i usluge niti je na iste plaćen PDV. Kako nije izvršen popravak vozila tužitelj nema pravo na isplatu naknade štete sa uključenim iznosom poreza. Porez pripada državnom proračunu te se isti obračunava kod izvršene usluge. Priznanjem tužitelja ovog iznosa sud bi joj omogućio protupravnu imovinsku korist jer se radi o iznosu koji ne pripada njemu, već RH, niti je za taj iznos poreza umanjena imovina tužitelja. S obzirom na opseg štete isti je za daljnje korištenje u prometu i prolazak na tehničkom morao popraviti vozilo. Ako je vozilo popravljeno, tužitelj nema pravo na veći iznos naknade od stvarnog troška popravka koliko je stvarni trošak, tj. za koji iznos je umanjena imovina tužitelja-isti ničem ne dokazuje. Vještak prilikom utvrđivanja troškova popravka uzima cijene u vrijeme izrade pisanog nalaza i mišljenja kao i PDV. Ukoliko je tužitelj popravio vozilo, nije platio po cijenama u vrijeme izrade nalaza i mišljenja te bi isti morao imati i račun popravka na kojem bi bio iskazan i plaćeni porez. Umješač predlaže dostaviti ovaj podnesak vještaku na očitovanje, a podredno se predlaže usmeno saslušanje vještaka. (list 242-245)

26. Punomoćnik tuženika u podnesku od 29. siječnja 2025. prvenstveno navodi kako se tuženik u potpunosti pridružuje navodima i prigovorima umješača iz njegovog očitovanja na nalaz i mišljenje. Nadalje se ističe kako je iz samog nalaza i mišljenja, iskaza tužitelja danog dana 05.07.2022. i održanog očevida sasvim jasno da šteta na automobilu nije nastala od udara u divljač, nego od udarca u rubnik mosta. Sukladno gornjim navodima, tuženik predlaže da se vještak očituje o navedenom, tj. da potvrdi da li je moguće da je šteta na vozilu nastala od udara u divljač, uzimajući u obzir da je tužitelj divljač navodno vidio kroz prozor suvozača, a da je šteta nastala na donjem, prednjem, desnom dijelu automobila. Također, predlaže se vještaku da se očituje na okolnost da je tužitelj iskazao kako je njegova prva reakcija nakon navodnog kontakta s divljači bila skretanje u desno. Dakle, a s obzirom je vještak prometni stručnjak i ima iskustva kod rekonstrukcije prometnih nesreća, postavlja se pitanje da li je uobičajena reakcija vozača skretanje u desno u situaciji u kojoj mu s desne strane dolazi prepreka, tj. u ovom slučaju divljač kako to tužitelj navodi. Naime, tužitelj je izjavio kako je vidio divljač na staklu prozora suvozača, a dlaka je izuzeta s prednjeg bočnog dijela vozila. Sukladno navedenom, predlaže se vještaku očitovati da li je šteta na vozilu tipična šteta koja nastaje od udara u divljač. U odnosu na dio nalaza i mišljenja vještaka pod toč. 5. (mogućnost izbjegavanja nesreće), tuženik se očituje u sljedećem. Dakle, nesporno je vještak utvrdio da je tužitelj srneću divljač mogao vidjeti prije samog udara te je prema kazivanju tužitelja isti u trenutku kada je navodno vidio divljač reagirao na način da je skrenuo u smjeru od kuda je divljač navodno dolazila. Sukladno navedenom, predlaže se vještaka pitati: je li pravodobnom reakcijom tužitelja u vidu skretanja njegovog osobnog vozila u lijevo (u smjeru suprotnom od dolaska divljači) bilo moguće izbjeći udar ili umanjiti oštećenja na vozilu? Također se ističe kako je vještak utvrdio da se tužitelj kretao brzinom od 67 km/h na dijelu ceste gdje je ograničenje brzine 50 km/h pa se samo iz tog razloga ističe da je za nastanak štetnog događaja odgovoran isključivo tužitelj. U slučaju da je ograničenje brzine kako to navodi tuženik sporno, predlaže se od nadležnog tijela zatražiti podatak o navedenom, tj. traži se dodatno očitovanje vještaka na navedeno te njegovo mišljenje o tome da li bi tužitelj izbjegao nastanak štetnog događaja da se kretao dozvoljenom brzinom od max. 50 km/h. Tuženik u predmetni spis dostavlja fotografije s Google maps-a iz kojih je razvidno da je prije samog zavoja na kojem tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta, ograničenje brzine od 50 km/h te da se sljedeći znak koji regulira ograničenje brzine nalazi tek nakon zavoja, a kojim znakom je brzina vozila ograničena na 80 km/h. Sukladno svim gornjim navodima tuženik i dalje ostaje kod svojeg odgovora na tužbu i dosadašnjih navoda te predlaže naslovnom sudu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti uz nalog tužitelju za naknadom nastalog parničnog troška tuženiku. (list 254-255)

27. Punomoćnik tuženika u podnesku od 12. veljače 2025. navodi kako je od Hrvatskih cesta d.d. zatražio očitovanje o ograničenju brzine na dijelu državne [adresa] gdje tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta te je tuženik zaprimio odgovor Hrvatskih cesta d.d. u kojem se navodi „kako se vozila na navedenoj lokaciji u idealnim uvjetima ne smiju kretati brzinom većom od 50 km/h označenom na prometnim znakovima B30 „ograničenje brzine". U slučaju da će biti potrebno, tuženik ostaje kod svojeg navoda iz očitovanja na nalaz i mišljenje vještaka u kojem se traži dostava službenim putem podatka o ograničenju brzine na predmetnoj dionici. Sukladno svim gornjim navodima tuženik i dalje ostaje kod svojeg odgovora na tužbu i dosadašnjih navoda te predlaže naslovnom sudu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbiti uz nalog tužitelju za naknadom nastalog parničnog troška tuženiku. (list 258)

28. Stalni sudski vještak Ivan Pekera u očitovanju od 20. veljače 2025. na prigovor punomoćnika tuženika navodi: u stavku 3. podneska tuženik predlaže očitovanje " ... da li je moguće da je šteta na vozilu nastala od udara u divljač, uzimajući u obzir da je tužitelj navodno vidio kroz prozor suvozača, a da je šteta nastala na donjem, prednjem desnom dijelu automobila". Analizom kontaktnog položaja vozila i tijela divljači, što je detaljno opisano u toč. 3.2 nalaza, smatra da je dao odgovor na postavljeno pitanje. U navedenoj toč. nalaza naznačena su oštećenja vozila tužitelja nastala tijekom kontakta vozila sa tijelom divljači, a iz tih oštećenja je proizašao i sam mehanizam sudara. Posebno je naznačeno da je prilikom kontakta vozila sa tijelom divljači došlo do rotacije divljači po prednjoj desnoj strani vozila u uključujući pri tome i kontakt sa prednjim desnim vratima vozila. Taj kontakt sveukupno traje 0,1 s. Tehnički gledano je moguće da tijekom procesa toga kontakta vozila i tijela divljači tužitelj kroz prozor suvozača vidio divljač. U stavku 4. podneska tuženik predlaže očitovanje " na okolnost da je tužitelj iskazao kako je njegova reakcija nakon kontakta sa s divljači bila skretanje u desno" Prema stanju materijalnih tragova na mjestu nesreće proizlazi da je tužitelj nakon nesreće izvršio vozilom pomak u desno. U stavku 5. podneska tuženik postavlja pitanje " da li je uobičajena reakcija vozača skretanje u desno u situaciji u kojoj mu s desne strane dolazi prepreka tj. u ovom slučaju divljač kako to tužitelj navodi". U podnesku punomoćnik tuženika ( vidi st. ) navodi da je tužitelj iskazao svoju reakciju nakon kontakta vozila i tijela divljači. Provedenom analizom kretanja vozila i divljači toč. 5. nalaza utvrđeno je da je divljač ušla bočno sa desne strane u snop svjetala vozila te da je za tužitelja bila uočljiva u vremenu 0,6 s prije samog kontakta. Prema publiciranim podacima specijaliziranih ustanova koja su proučavala vrijeme reakcije prosječnog vozača proizašlo je da minimalno vrijeme reakcije prosječnog vozača na opasnost u prometu iznosi 0,6 s. Temeljem navedenoga proizlazi da od trenutka mogućeg uočavanja divljači do trenutka kontakta tužitelj upravljajući sa vozilom nije mogao učiniti ništa kako bi promijenio smjer kretanja vozila. U stavku 6. podneska tuženik uz utvrđenje traži očitovanje " ......da li je šteta na vozilu tipična šteta koja nastaje od udara u divljač". Prema stanju u spisu nesporno proizlazi da je šteta nastala na vozilu tužitelja šteta koja je posljedica predmetne prometne nezgode. Nije mi poznato da bi netko istraživao i posebno utvrdio što je to tipična šteta koja nastaje kod udara vozila u divljač. Provedenom analizom u nalazu sam naznačio koja su oštećenja nastala u ovom slučaju u kontaktu vozila sa tijelom divljači. U stavku 8. podneska tuženik postavlja pitanje " ..... da li je pravodobnom reakcijom tužitelja u vidu skretanju njegovog osobnog vozila u lijevo (. .. ) bilo moguće izbjeći udar....". Smatra da je na ovo pitanje odgovoreno u toč 1.3 danog očitovanja.

U odnosu na prigovor punomoćnika umješača navodi kako je u toč. 1. st. 1 navedeno "... nije razvidno da li je na dionici gdje je došlo do naleta na divljač postavljen znak ; divljač na cesti,". Da li je u vrijeme same prometne nesreće gledano za pravac kretanja tužitelja bio postavljen znak " divljač na cesti " bilo je moguće utvrditi po djelatnicima policije koji su vršili očevid. Naknadno je to moguće traženjem od odgovorne osobe cesta da se očituje o položaju prometnih znakova na toj dionici ceste za pravac [adresa]. U toč. 1. st. 2., st. 3. traži se odgovor da li je brzina kretanja tužitelja bila prilagođena mogućnosti uočavanja prepreka koje bi se našle ispred vozila tužitelja gledano za njegov pravac kretanja. Kod koje bi brzine sudar bio izbjegnut. Na to pitanje sam praktički već odgovoreno u toč. 1.3 ovog očitovanja, odnosno iz toč. 5. nalaza proizlazi da je divljač ušla bočno sa desne strane u snop svjetala vozila i da je za tužitelja bila uočljiva u vremenu 0,6 s prije samog kontakta. U istoj toč. Nalaza je utvrđeno da bi u tim uvjetima sudar vozila sa divljači bio izbježiv za brzine kretanja vozila do 32 km/h. Kod te i manjih brzina na vozilu ne bi trebalo doći do oštećenja jer bi vozilo moglo biti zaustavljeno prije kontakta sa tijelom divljači. U toč.1. st.5. umješač prigovara izračunu štete te prilaže svoj izračun prema Audatex-u. Kako je u nalazu naveo temeljni dokument za izračun štete je Izvid štete koji je sačinio procjenitelj umješača prilikom vršenja pregleda vozila. Svi parametri izračuna su u nalazu navedeni, izračun je sukladno pravilima struke sačinjen za vršenje popravaka vozila u ovlaštenom servisu i sa ugradnjom originalnih rezervnih dijelova. Sve navedeno je provjerljivo. Generalni uvoznik i ovlašteni servis za vozila Audi je Auto Zubak Sesvete sa ispostavama po regijama. Telefonskim pozivom Audi centra Sesvete se može provjeriti cijena sata rada ovlaštenog servisa za radove na vozilu A5. Cijenu sata rada od 26,55 €/h sa pdv-om (koliko navodi umješač) privatna osoba zasigurno ne može ostvariti u ovlaštenom servisu. (list 266-269)

29. Punomoćnik tuženika u podnesku od 13. ožujka 2025. navodi kako i dalje nije jasno da li je šteta na osobnom automobilu tužitelja nastala od udara u divljač ili od udara u betonski rubnik mosta. Navedeno je važno, s obzirom je tužitelj pravodobnom i ispravnom reakcijom mogao izbjeći oštećenja koja su nastala na automobilu od udara u betonski rubnik mosta. Naime, iz iskaza tužitelja i nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da je tužitelj nakon navodnog udara u divljač neprimjereno reagirao na način da je skrenuo u desnu stranu pa unatoč činjenici da vještak odbija dati izravan odgovor na pitanje da li je uobičajena reakcija vozača nakon udara u prepreku (divljač) s desne strane vozila, skrenuti u desno, tuženik je stava kako takva reakcija nije životna i logična. Ponovno se ustraje na navedenom pitanju s obzirom je odgovor vještaka u njegovom očitovanju toč. 1.3.i toč. 2.2. u odnosu na pitanje umješača, u potpunosti promašen i ne daje odgovor na postavljena pitanja. Ponovno se navodi kako je izrazito bitno utvrditi koja oštećenja na vozilu potječu od udara u divljač, a koja od udara u betonski rubnik mosta jer je tužitelj pravodobnom i ispravnom reakcijom mogao izbjeći oštećenja na vozilu koja potječu od udara u betonski rub mosta, s obzirom je tužitelj nelogičnom i neprimjerenom reakcijom skretanjem vozila u desno prouzročio veću štetu nego što bi ista bila od udara u samu divljač. Također se predlaže da vještak odgovori na pitanje o tome koje je ograničenje brzine na mjestu prometnice na kojoj tužitelj tvrdi da je došlo do štetnog događaja i da li činjenica da tužitelj nije poštivao prometna pravila u vidu ograničenja brzine utjecala na njegovu odgovornost za nastanak štetnog događaja. Sukladno svim gornjim navodima, tuženik i dalje ostaje kod svih navoda i dokaznih prijedloga te predlaže naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz nalog tužitelju radi podmirenja nastalog parničnog troška. (list 273-274)

30. Punomoćnik umješača u podnesku od 21. ožujka 2025. očituje se na dopunski nalaz i mišljenje kako slijedi. Umješač je u svom prigovoru naveo: iz pisanog nalaza i mišljenja nije razvidno da li je na dionici gdje je došlo do naleta na divljač postavljen znak opasnosti „divljač na cesti“? S obzirom da je u vrijeme kritične zgode bila noć, bez javne rasvjete i imajući u vidu domet kratkih svjetala, kojom se je brzinom vozač dužan kretati vozilom, a da bi bila prilagođena osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da se vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku? U slučaju upravljanja brzinom ispod 67 km/h ( a kojom se je kretalo vozilo kritične zgode) da li bi nalet na divljač bio izbjegnut, a ukoliko bi do istoga došlo, da li bi sile sraza bile manje i samim time i šteta na vozilu? Vještak na isto uopće nije odgovorio. Kako je isti obavio uviđaj na licu mjesta, tokom uviđaja je bilo potrebno utvrditi sve okolnosti bitne za nastalu nezgodu-nalet na divljač, a jedna od tih okolnosti je postojanje znaka opasnosti. Kako je vještak propustio utvrditi ovu činjenicu, umješač, po uputi vještaka predlaže zatražiti podatak od PP Pakrac ili Hrvatske ceste d.d. U odnosu na primjedbe umješača glede visine štete utvrđene po vještaku, umješač se očituje: Vještak uopće nije odgovorio na primjedbe umješača. Isti je samo naveo da je napravio izračun u skladu s Izvidom štete i po cijenama u ovlaštenom servisu te da se telefonski može provjeriti cijena sata rada. Umješaču nije jasno tko bi trebao zvati servis? Sud?? Je li izračun u skladu s ponudom ovlaštenog servisa, to nije utvrdivo iz nalaza i mišljenja vještaka. Tko bi trebao provjeriti cijene rada i dijelova u ovlaštenom servisu?? Umješač je zatražio 2 ponude ovlaštenog servisa za popravak vozila u vlasništvu privatne osobe po izvidu štete (kojeg je kao bazu koristio i vještak) i to sa satnicom po kojoj se obavlja popravak za sve osobe (važeća satnica). Ponude se dostavljaju u prilogu podneska. Iz istih je vidljiva potpuno drugačija cijena dijelova, ali i cijena satnice od 44 do 46 eura. Nadalje, popravak vozila u vrijeme nastanka štete 2022.god. bio bi i znatno manji s obzirom na rast cijena. Kako tužitelj nije popravio vozilo, neće mu niti nastati šteta prema cijenama u vrijeme izrade nalaza i mišljenja, neće platiti niti PDV. Tužitelj ničim ne dokazuje da je popravio vozilo, kada, i za koliko je uopće umanjena njegova imovina. (list 275-277)

31. Punomoćnica tužitelja u podnesku od 15. travnja 2025. navodi kako tužitelj nema primjedbi na dio nalaza i mišljenja koji se odnosi na visinu štete na vozilu. U tom smislu, vještak je utvrdio da je visina štete na vozilu osnovana, čak i veća od postavljenog tužbenog zahtjeva te da su sva nastala oštećenja u vezi s predmetnim štetnim događajem. Također, tužitelj nema primjedbi na dio nalaza i mišljenja u kojem vještak navodi kako bi tužitelj izbjegao nalet na životinju da se kretao brzinom manjom od 32 km/h, što ukazuje kako se nalet na životinju nije mogao izbjeći te da u postupanju tužitelja nema krivnje. Međutim, tužitelj prigovara nalazu i mišljenju vještaka u dijelu koji se odnosi na utvrđenu brzinu kretanja tužitelja. Naime, vještak u nalazu i mišljenju navodi da na mjestu nezgode nisu pronađeni materijalni tragovi koji bi definirali kretanje vozila prije i nakon kontakta sa srnećom divljači, da bi nakon toga utvrdio brzinu kretanja vozila tužitelja u trenutku naleta na divljač od 63 km/h, odnosno brzinu kretanja vozila u trenutku tužiteljeva reagiranja kočenjem od 67 km/h. Tužitelj smatra kako je u tom dijelu nalaz i mišljenje vještaka kontradiktoran i u određenoj mjeri nepotpun. Tužitelj je u svom iskazu naveo kako se kretao brzino od oko 40 km/h, stoga nije jasno na temelju čega vještak utvrđuje brzinu kretanja vozila od 67 km/h. Također iz nalaza i mišljenja nije moguće utvrditi da li su nastala oštećenja na vozilu teorijski moguća i pri brzinom od 40 km/h odnosno unutar ograničenja brzine, stoga je u tom smislu nalaz i mišljenje vještaka potrebno nadopuniti. Tužitelj u odnosu na dopunsko očitovanje vještaka nema prigovora te naglašava kako je isto potpuno, obzirom da je svojim očitovanjem otklonio sve prigovore kako tuženika, tako i umješača o doprinosu tužitelja u nastanku samog štetnog događaja, kao i činjenice kako je nesporno da je šteta na vozilu nastala kao posljedica prometne nesreće onako kako to tužitelj i tvrdi. U odnosu na navode umješača tuženika iz podneska od dana 16. siječnja 2025. godine te podneska od dana 21. ožujka 2025. godine, tužitelj ističe kako se istima protivi te ih smatra neosnovanima. Navod umješača kako tužitelj nema pravo na naknadu štete s uključenim porezom na dodanu vrijednost, tužitelj ističe kao potpuno neosnovan. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 05. prosinca 2013. godine jasno zauzeo pravno shvaćanje kako oštećenik ima pravo na naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost iako nije popravio oštećenu stvar niti je imao izdatke radi popravljanja stvari. Uzimajući u obzir navedeno, tužitelj svakako ima pravo potraživati naknadu štete koja uključuje i porez na dodanu vrijednost, a sve kako bi ga se obeštetilo u smislu odredbe čl. 1090. ZOO-a. Tuženik u svom očitovanju opetovano ustraje na već ranije iznesenim prigovorima, a na koje prigovore je vještak dao svoje očitovanje u svom nalazu i mišljenju, kao i u dopunskom očitovanju. Tužitelj naglašava kako je vještak u svom nalazu i mišljenje iznio tvrdnju kako nesporno proizlazi da je do kontakta vozila i tijela srneće divljači došlo. Ističe se također, kako su neosnovani i navodi tuženika o neživotnoj i nelogičnoj reakciji tužitelja nakon udara u divljač. Tužitelju nije jasno zašto bi reakcija nakon udara divlje životinje u vidu skretanja njegovog osobnog automobila u lijevo bila životna i logična. S lijeve strane vozila kreću se druga vozila iz suprotnog smjera. Teoretski gledano, upravo suprotno navodima tuženika, šteta je mogla biti puno veća, kako na automobilu tužitelja tako i na eventualnim drugim automobilima, da je tužitelj umjesto u desno, skrenuo u lijevo. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da Naslovni sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi troškove postupka s pripadajućom kamatom. (list 284-286)

32. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 24. travnja 2025. saslušan je vještak Ivan Pekera koji je iskazao: " U cijelosti ostajem kod danog nalaza i mišljenja kao i kasnije danog očitovanja od 20. veljače 2025. U podnesku od 15. travnja 2025. tužitelj prigovara izračunu brzine kretanja vozila tužitelja neposredno prije predmetne nesreće. U toč.4. nalaza 4 detaljno su obrazložene sve faze izračuna brzine kretanja tužitelja prije štetnog događaja a te faze su udar prednjeg desnog kotača vozila u betonski rub mosta, usporavanje vozila od trenutka udara u divljač do zaustavljanja te gubitak brzine vozila nastalog udarom u divljač te gubitak brzine od trenutka reagiranja kočenjem do započetih kočenja. S obzirom na navedeno, ostajem kod navedenog izračuna, dok se iskaz tužitelja o brzini kretanja može smatrati subjektivnim s njegove strane. Što se tiče podneska tuženika od 13. ožujka 2025. mogu odgovoriti da što se tiče ponašanja tužitelja neposredno prije nesreće kao što sam naveo u odgovoru i očitovanju od 20. veljače 2025. mogu samo ponoviti da je nesporno da je do prometne nesreće došlo tijekom vožnje tužitelja kroz za njegov pravac kretanja desni zavoj. U vožnji kroz zavoj u pravilu se vodi računa da se održi stabilnost vozila u kretanju i svaki pokret volanom u smislu promjene pravca kretanja koji bi vodio izlasku iz zavoja u svakom slučaju bi mogao dovesti do destabilizacije vozila. Sukladno navedenom, smatram da se ne može od prosječnog vozača očekivati da tijekom vožnje vrši pomake vozilom u suprotnu stranu od pravca protezanja prometnice. Što se tiče nastalih oštećenja na vozilu tužitelja u toč. nalaza 3.1. sam naznačio koja su oštećenja na vozilu nastala kontaktom vozila s tijelom divljači. Usporedivši navod na točki 3.1. nalaza sa popisom oštećenja naznačenim u izvidu štete broj 220513422114/2 proizlazi da se može utvrditi da pozicije 10 do 13 naznačene na izvidu štete se mogu uzeti kao pozicije koje ne bi bile oštećene da nije došlo neposredno prije zaustavljanja do udara vozila prednjim desnim kotačem u betonski rub mosta. Ako bismo te pozicije izuzeli iz obračuna sveukupne štete, tada bi vrijednost dijelova bila manja za 1.181,56 EUR, vrijednost rada bi se umanjila ta 201,00 EUR, te se procjenjuje da bi se na potrošni materijal potrošio iznos od 15,00 EUR. Navedeno sve zajedno daje iznos od 1.397,56 EUR što rezultira štetom od 5.083,24 EUR (uključen PDV). U slučaju da se je tužitelj kretao brzinom 50 km/h a s obzirom na utvrđeno mjesto kontakta s divljači, kočenjem, odnosno usporavanjem vozila na način na koje je vozilo usporavano u ovoj prometnoj nesreći, tužitelj bi zaustavio vozilo za brzine kretanja do 47 km/h a da ne udari u betonski rub mosta. Preostala brzina od 3 km/h u odnosu na utvrđena oštećenja ne bi bila dovoljna da dođe do prije navedenih pozicija 10-13 koje su oštećene udarom u betonski rub mosta. Što se tiče pitanja umješača da li bi nalet bio izbježiv za brzine kretanja ispod 67 km/h mogu odgovoriti da je iz nalaza vidljivo da je divljač bila za tužitelja objektivno uočljiva u vremenu od 0.6 sekundi kada je isti od nje udaljen 11,2 metra, što bi značilo brzinu kretanja do 32 km/h. Na pitanje da li bi oštećenja vozila u kontaktu s divljači bila manja za slučaj naletne brzine od 50 km/h smatram da na to pitanje tehnički jednoznačno ne mogu odgovoriti. Što se tiče vrijednosti popravka, a posebice sata rada mogu reći da sam telefonski jučer kontaktirao Auto Hrvatska automobile gdje sam dobio podatak da se cijena sata rada za vozilo Audi A5 kreće u visini 80,00 EUR s PDV-om, dok sam ja u nalazu koristio na isti način dobivenu cijenu od Auto Zubaka (Porsche automobili ) koja cijena je i korištena u nalazu. Što se tiče daljnje ponude koju je u spis priložio umješač, napominjem da je u napomeni te ponude od Auto Zubaka navedeno slijedeće : "Ponuda za popravak napravljena prema izvidu štete Euroherc osiguranja broj 220513422114 prema uvjetima za Euroherc osiguranje prema ugovoru o poslovnoj suradnji" kako je vidljivo iz te ponude na njoj je naznačena cijena rada s PDV-om od 57,05 EUR što je za 16,5% niža cijena nego što sam ja dobio za cijenu u nalazu. S obzirom da se u ovom slučaju radi o poslovnoj suradnji i ugovornim odnosima smatram da razlika i do 20% u odnosu na privatne osobe je zasigurno prihvatljiva." Na poseban upit zamjenika punomoćnika tužitelja odgovara kako udar vozila u betonski rub mosta je posljedica sudara vozila s divljači. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika odgovara kako je udar u most u pravilu posljedica sudara, a i veće brzine kretanja od 47 km/h; koja je uobičajena reakcija vozača kada prepreka dolazi s desne strane odgovora u ovom slučaju je divljač nailazeći s desne strane bila uočljiva u vremenu od 0.6 s koje je vrijeme manje od vremena reakcije prosječnog vozača koje iznosi 0,8 s prema literaturi tako da smatram da prosječni vozač u tim uvjetima vožnje kroz zavoj će reagirati kočenjem s tim da uspije održati vozilo na kolniku jer sve su to refleksne radnje; za slučaj kada bi vozač u vožnji kroz zavoj u desno izvršio naglo skretanje u lijevo okretajem upravljača moguće je i da dođe do prevrtanja vozila. Na poseban upit da je vozač skrenuo lijevo da li bi sudar bio izbjegnut odnosno šteta manja, odgovora kako iz analize proizlazi da je divljač bila uočljiva za tužitelja u vremenu od 0,6 s. Kako je vrijeme od 0.6 s manje do jednako vremenu reakcije prosječnog vozača, navedeno znači da bi u tih 0.6 s se vozilo kretalo kroz zavoj poštujući radijus vožnje, a ukoliko bi tužitelj reagirao u lijevo ta reakcija bi se dogodila u trenutku samog udara ili neposredno nakon udara. Što se tiče pitanja da li je šteta tipična za udar vozila u divljač, mogu odgovoriti da je šteta sukladna slikama sačinjenima tijekom očevida i oštećenjima utvrđenim prilikom pregleda vozila od strane procjenitelja osiguravajućeg društva u obvezi. Šteta koja je nastala udarom u tijelo koje nije čvrsto tijelo. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tuženika odgovara kako prometni znak "divljač na cesti" odnosno njegovo postojanje ili ne postojanje ulazi u pravno pitanje, odnosno nema nikakvog utjecaja na samu analizu prometne nesreće.“

33. Punomoćnik tuženika u podnesku od 14. svibnja 2025. navodi između ostalog, kako je u ovom predmetu nedvojbeno utvrđeno kako je tužitelj javnom cestom upravljao suprotno propisima, tj. suprotno postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi o ograničenju brzine. Sukladno gornjem navodu i sukladno čl. 80. Zakona o lovstu koji je lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima je jasno propisano: Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: – vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi – lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Nadalje, tuženik ne odgovara za nastalu štetu jer u vrijeme nastanka eventualnog štetnog događaja tuženik nije provodio lov te ujedno lov nije mogao provoditi na mjestu gdje tužitelj navodi da mu je šteta nastala jer predmetno mjesto ne može biti unutar lovišta kojim gospodari tuženik. Naime, tuženik ne može odgovarati za štetu samo zato što cesta kojom upravlja nadležno trgovačko društvo prolazi kroz lovište kojim upravlja tuženik, ali ne čini sastavni dio lovišta. Naime, neovisno o tome je li lovištem ili pored njega prolazi cesta, ta cesta na kojoj je došlo do udara vozila u srnu na cesti, ne može se smatrati sastavnim dijelom lovišta ili područjem lovišta već iz lovišta izdvojenim područjem kojim upravlja pravna osoba zadužena za javne ceste. Zakonom o lovstvu, i to čl. 11. istog Zakona je propisano kako: Lovište se ustanovljuje prema vrsti divljači koja prirodno obitava ili se uzgaja na površinama zemljišta, prema broju divljači koja se prema mogućnostima staništa može uzgajati na tim površinama i namjeni lovišta. Zabranjeno je ustanovljenje lovišta: 1. na miniranim površinama i sigurnosnom pojasu širine do 100 m 2. na moru i ribnjacima s obalnim zemljištem koje služi za korištenje ribnjaka 3. u rasadnicima, nasadima voćaka, vinove loze i višegodišnjega ukrasnog, ljekovitog i drugog bilja koji su namijenjeni intenzivnoj proizvodnji te pašnjacima, ako su ograđeni ogradom koja sprječava prirodnu migraciju dlakave divljači 4. na zaštićenim dijelovima prirode ako je posebnim propisima u njima zabranjen lov 5. na javnim cestama i drugim javnim površinama 6. na građevinskom području, osim na neizgrađenom dijelu građevinskog područja do njegova privođenja namjeni 7. na vojnim lokacijama 8. na drugim površinama na kojima je aktom o proglašenju njihove namjene zabranjen lov. Sukladno gornjem navodu, sasvim je jasno, a što proizlazi i iz propisa da tuženik nije imao i nema ovlasti upravljati mjestom gdje tužitelj navodi da mu je nastala šteta te u ovom predmetu odgovornost za nastanak štetnog događaja pada isključivo na teret tužitelja. Upravo iz svih gore navedenih razloga je tuženik istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije i dalje stoji kod navedenog. U odnosu na podnesak tužitelja od 02.03.2023., tuženik ponovno ističe kako mu je isti dostavljen tek 05.05.2025. godine nakon zaključenja prethodnog postupka iako je podnesak predan prije navedenog, no opreza radi tuženik iako je prekludiran u podnošenju protutužbe, predlaganju dokaza i prigovoru nadležnosti navodi sljedeće. U toč. 5 podneska tužitelj ne spori kako je tuženik od pravne osobe koja upravlja predmetnom javnom cestom zatražio postavljanje znaka opasnost od divljači no nadalje navodi kako je odredbom čl. 61. Zakona o cestama propisano da se prometni znakovi, signalizacija i oprema te turistička i ostala signalizacija postavljaju na javnoj cesti na temelju prometnog elaborata, no tužitelj namjero izostavlja napomenuti kako ne postoji niti jedna odredba da bi upravo tuženik morao izraditi prometni elaborat niti isto proizlazi iz Pravilnika o sadržaju, namjeni i razini razrade prometnog elaborata za ceste. Obveza izrade elaborata pada na onoga tko gospodari prostorom na kojem se navodi da je šteta nastala, a s obzirom tuženik nema nikakve ovlasti na navedenom prostoru, isti nije bio u obvezi izraditi prometni elaborat. U toč. 6. podneska tužitelja se ističe kako je uobičajeno mijenjati sve pneumatike na vozilu, no s obzirom da nisu svi pneumatici oštećeni u predmetnom štetnom događaju te da je tužitelj pneumatik oštetio udarom u rubnik mosta, a da je takvo oštećenje moglo biti izbjegnuto, osporava se visina štete za sve pneumatike. Nadalje i u odnosu na podnesak tužitelja od 15.04.2025. koji je dostavljen tuženiku nakon održavanja rasprave od 24.04.2025., tuženik se očituje u sljedećem. S obzirom da tužitelj i dalje tvrdi kako je svojim vozilom upravljao brzinom od 40 km/h, a da je prometni vještak utvrdio da kako bi se nalet na životinju mogao izbjeći da je tužitelj upravljao vozilom takvom brzinom, sasvim je jasno da je tužitelj mogao izbjeći udar u životinju i u rubnik mosta pa je očito navedeno učinio s namjerom. Nadalje, tužitelj ničime nije dokazao da je u trenutku kada tvrdi da je nastao štetni događaj na prometnici bilo drugih vozila pa je njegov navod iz toč. 6. podneska od 15.04.2025. u potpunosti promašen kada tvrdi da su se s lijeve strane vozila kretala druga vozila. U odnosu pak na navod vještaka s održanog ročišta od 24.04.2025. u kojem ističe da ne može odgovoriti na pitanje da li bi oštećenje vozila u kontaktu s divljači bila manja za slučaj naletne brzine od 50 km/h, tuženik ističe kako je potrebno ponovno pozvati vještaka na davanje odgovora ili provesti novo vještačenje na navedenu okolnost jer je odgovor na takvo pitanje od presudne važnosti radi donošenja pravilne odluke u ovoj pravnoj stvari. Sukladno svim gornjim navodima, tuženik i dalje ostaje kod svih navoda i dokaznih prijedloga te predlaže naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz nalog tužitelju radi podmirenja nastalog parničnog troška. (list 296-299)

34. Punomoćnik umješača u podnesku od 21. svibnja 2025. navodi kako ostaje kod odgovora i svih navoda istaknutih tokom postupka, pridružuje se navodima tuženika iz podneska od 14. svibnja 2025. i predlaže odbiti tužitelja uz obvezu da nadoknadi trošak umješaču. (list 301-302)

35. U podnesku od 03. lipnja 2025. stalni sudski vještak navodi kako je na raspravi na postavljeno pitanje " da li bi oštećenja vozila u kontaktu s divljači bila manja za slučaj naletne brzine 50 km/h" odgovorio " da se na to pitanje ne može tehnički jednoznačno odgovoriti". Sudarom vozila sa preprekom nastaju lomovi i deformacije vozila. Dinamički gledano prepreka može biti pomična ili nepomična. Prepreka također može biti kruta, elastična i plastična. Vozilo u kretanju određenom brzinom ima kinetičku energiju proporcionalnu kvadratu brzine kretanja. Sudarom se ta energija troši na deformacije i lomove dijelova vozila, pri čemu razlikujemo, prvo da se vozilo sudarom zaustavi (v = 0), drugo da nakon sudara promjeni pravac kretanja i nastavi sa kretanjem (v nakon sudara) do zaustavljanja. Za jednaku brzinu kretanja neposredno prije sudara u slučaju kada dođe do zaustavljanja vozila na vozilu će nastati veća deformacija nego u slučaju da se vozilo sudarom ne zaustavi već nastavi kretanje do nekoga mjesta. Može se zaključiti da u slučaju kada vozilo nakon sudara nastavi kretanje da je sudarom nastalo oštećenje uzrokovalo određeni gubitak energije (brzine) koji je funkcionalno vezan nastalim oštećenjima, tako nastala oštećenja koja nisu u direktnoj ovisnosti od brzine kretanja neposredno prije sudara već su funkcija gubitka energije kretanja tijekom sudara. Nastala oštećenja vozila kod sudara se analiziraju usporedbom tih oštećenja sa oštećenjima koja su dobivena provedenim ispitivanjima realnih sudara ZV Crash - testovima. Ako takovih testova nema onda se vrši procjena koje može biti više manje točna. Slijedom navedenoga proizlazi da jednoznačan odgovor na pitanje punomoćnika umješača u ovom slučaju je moguć samo na način da se provede testiranje sa stvarnim vozilom i modelom životinje istih anatomskih karakteristika sa mjerenjima pri danim brzinama. (list 310)

36. Punomoćnik tuženika u podnesku od 09. lipnja 2025. navodi kako je iz iskaza vještaka nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj svojim osobnim vozilom upravljao protivno zakonskim propisima i znakovima ograničenja brzine pa tuženik sukladno odredbama Zakona o lovstvu ne može odgovarati za štetu koja je nastala na osobnom vozilu tužitelja. Iz odgovora vještaka dipl.ing. Ivana Pekera proizlazi da isti na postavljeno pitanje ne zna, ne želi odgovoriti ili nije dovoljno stručan za davanje takvog odgovora pa tuženik ostaje kod svih prigovora izjavljenih na vještački nalaz i mišljenje vještaka. U ovom predmetu je nesporno utvrđeno da tužitelj nije upravljao svojim osobnim vozilom sukladno propisima pa ne postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu, nego je za istu isključivo odgovoran tužitelj. Sukladno svim gornjim navodima, tuženik i dalje ostaje kod svih navoda i dokaznih prijedloga te predlaže naslovnom sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz nalog tužitelju radi podmirenja nastalog parničnog troška. (list 313-314)

37. Punomoćnica tužitelja u podnesku od 07. srpnja 2025. navodi kako nema primjedbi na dopunsko očitovanje vještaka, obzirom da je potpuno jasno da se na pitanje da li bi oštećenja na vozilu bila manja da je naletna brzina bila 50 km/h, ne može jednoznačno odgovoriti. Iako tužitelj nema stručnih znanja, po logici stvari takav odgovor ne može biti jednoznačan jer kinetička energija ne raste proporcionalno s porastom brzine kretanja već s kvadratom brzine. Uostalom, takav odgovor nije od značaja za ovaj postupak, obzirom da je štetni događaj u ovoj pravnoj stvari uzrokovan naletom divljači koja u konkretnim okolnostima pretrčavanja preko ceste nesumnjivo predstavlja opasnu stvar. U odnosu na navode tuženika, koji u većem dijelu ponavlja svoje ranije navode, tužitelj ističe kako se istima protivi te ih smatra neosnovanima. Suprotno navodima tuženika, u ovoj pravnoj stvari nema odgovornosti tužitelja za štetu. Iako je, prema utvrđenjima vještaka brzina kretanja tužitelja u trenutku naleta bila približno 63 km/h (dakle samo 13 km/h veća od dopuštene - koja je prometnim znakom ograničena na 50 km/h), tužitelj zbog noćnih uvjeta nije mogao pravovremeno uočiti divljač, a niti je prometnom signalizacijom bio upozoren na moguću opasnost izlijetanja divljači na cestu. Prekoračenje brzine nije u uzročnoj vezi s nastankom predmetnog štetnog događaja jer bi nalet na divljač bio neizbježan i da se tužitelj kretao, ne samo unutar granica dopuštene brzine, već do brzine od 32 km/h. Nesporno je da šteta na vozilu nastala kao posljedica prometne nesreće onako kako to tijekom cijelog postupka tvrdi tužitelj. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže da Naslovni sud po provedenom postupku usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi troškove postupka s pripadajućom kamatom. (list 315-316)

38. U podnesku od 21. listopada 2025. punomoćnik umješača navodi kako ostaje kod svih navoda tijekom postupka te se pridružuje navodima tuženika iz podneska od 06. lipnja 2025. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i potražuje trošak. (list 323- 324)

39. Sud u cijelosti prihvaća nalaze i mišljenja stalnih sudskih vještaka, koji su sačinjeni po pravilima struke i objektivno. Sud prihvaća i očitovanje vještaka na prigovore na koje je vještak argumentirano i stručno dao svoje mišljenje.

40. Iskaze saslušanih svjedoka te tužitelja sud prihvaća jer su bili sigurni, uvjerljivi i u bitnim dijelovima neproturječni ostalim izvedenim dokazima, osim u dijelu iskaza tužitelja kako je upravljao vozilom brzinom od 40 km/h.

41. Ocjenom provedenih dokaza u bitnome utvrđeno je slijedeće:

- dana 24. travnja 2022., u 22:45 sati van naseljenog mjesta između mjesta [adresa] i [adresa] (DC 5) tužitelj je upravljao osobnim automobilom marke Audi A5, SPORT back, reg. oznake [registarska oznaka], krećući se cestom smjerom jug-sjever te mu je dolaskom do blagog zavoja nadesno, iz istočnog putnog kanala na kolnik istrčala srneća divljač pri čemu je na istočnoj prometnoj traci došlo do udara s prednjim desnim dijelom automobila u srnu, a nakon toga je s prednjim desnim kotačem automobila došlo do udara u betonski rubnik mosta;

-srna se udaljila u smjeru šume, odnosno u smjeru istoka te je na osobnom automobilu nastala materijalna šteta;

-sporne izuzete dlake po svojim morfološkim karakteristikama odgovaraju dlakama srne ili jelena;

-nije utvrđeno na navedenom dijelu ceste gledano iz pravca kretanja tužitelja postojanje prometnog znaka opasnosti "Divljač na cesti"; prema iskazivanju svjedoka ŽI, pol.službenika koji je izašao nakon dojave na lice mjesta, u smjeru kretanja vozila tužitelja, prije mjesta [adresa] postoji znak „Divljač na cesti“ u dužini 1800 m, što obuhvaća samo selo; ne i mjesto štetnog događaja;

-brzina prometnim znakom na predmetnoj cesti ograničena je 50 km/h,

-vremenski uvjeti su bili: noć; bez ulične rasvjete;

-neposredno prije naleta na srneću divljač vozilo tužitelja se kretala brzinom 67 km/h dok se srneća divljač trčeći po kolniku i van kolnika kretala brzinom min 15 km/h;

-srneća divljač u kretanju po kolniku i van kolnika, koje kretanje je uočljivo za tužitelja prolazi put od 2,5 m u vremenu od 0,6 s. U vremenu od 0,6 s prije nesreće tužitelj je od mjesta nesreće udaljen 11,2 m. U tom međusobnom položaju obzirom na uvjete kolnika i tehničke značajke vozila tužitelj bi intenzivnim kočenjem zaustavio vozilo prije mjesta nesreće za brzine kretanja do 32 km/h dakle ne i pri propisanoj brzini kretanja na mjestu prometne nesreće do 50km/h;

-prilikom kontakta vozila sa tijelom divljači došlo je do rotacije divljači po prednjoj desnoj strani vozila u uključujući pri tome i kontakt sa prednjim desnim vratima vozila, taj kontakt sveukupno traje 0,1 s, tehnički gledano moguće je da je tijekom procesa toga kontakta vozila i tijela divljači tužitelj kroz prozor suvozača vidio divljač;

- do prometne nesreće došlo je tijekom vožnje tužitelja kroz za njegov pravac kretanja desni zavoj. U vožnji kroz zavoj u pravilu se vodi računa da se održi stabilnost vozila u kretanju i svaki pokret volanom u smislu promjene pravca kretanja (u ovom slučaju skretanje u lijevo) koji bi vodio izlasku iz zavoja u svakom slučaju bi mogao dovesti do destabilizacije vozila; stoga se ne može od prosječnog vozača očekivati da tijekom vožnje vrši pomake vozilom u suprotnu stranu od pravca protezanja prometnice pa da bi izbjegao udarac u betonski most; dakle, udar vozila u betonski rub mosta je posljedica sudara vozila s divljači, a i veće brzine kretanja od 47 km/h;

- tehnički nije moguće jednoznačno odgovoriti na pitanje da li bi oštećenja vozila u kontaktu s divljači bila manja za slučaj naletne brzine od 50 km/h što znači kako bi se moralo provesti testiranje sa stvarnim vozilom i modelom životinje istih anatomskih karakteristika sa mjerenjima pri danim brzinama;

- visina štete na osobnom automobilu (vrijednost popravka vozila na dan izrade nalaza) utvrđena je u iznosu od 6.480,80 EUR;

- tužitelj je popravio vozio i platio popravak vozila te je prema ponudi servisa iznos popravka vozila iznosio 42.531,59 kn/5.644,91 EUR.

42. U vrijeme nastanka štetnog događaja bila je na snazi odredba čl.80. st.6. Zakona o lovstvu (Narodne novine, br. 99/2018, 32/2019, 32/2020 - dalje: ZL) kojom je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

43. U konkretnom slučaju nema osnove za primjenu citirane zakonske odredbe jer iz rezultata dokaznog postupka proizlazi kako tužitelj kao vozač, iako nije upravljao svojim automobilom po pravilima o sigurnosti prometa na cestama (67km/h) nije ni djelomično pridonio nastanku i visini štete, a nalet na divljač nije se dogodio ni zbog provođenja lova, jer u to vrijeme lova nije bilo.

44. Odredbom čl. 50. st.1. ZC propisano je da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, st.2. istog članka da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Dakle, predmetnim propisom je propisana odgovornost osobe koja upravlja javnom cestom.

45. Slijedom citirane odredbe čl.50.st.1.ZC krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači (pravno shvaćanje izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-6264/214 od 4. ožujka 2015.).

46. U predmetnoj pravnoj stvari proizlazi da je pravna osoba koja upravlja javnom cestom uputila dopis tuženiku u kojem su ih upozorile da su dužni izraditi prometni elaborat za postavljanje prometnih znakova "divljač na cesti", iz odgovora na zahtjev tuženika proizlazi kako je dio državne ceste DC5 na kojem je traženo postavljeno prometnog znaka "divljač na cesti" bio označen "od križanja ulice Tabor i Lipičke ulice u naselju Filipovac do početka naselja Kip". Duljina te dionice je nešto veća od 15 km (prema Google maps) i obuhvaća cijelu duljinu državne ceste DC5 uz lovište kojim upravlja Lovačko društvo "Fazan" Pakrac, dakle riječ je o općem zahtjevu. Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ( Narodne novine br. 92/19) je propisano da prometni znak A33 "divljač na cesti" označava posebno opasna mjesta na kojima divljač učestalo prelazi preko ceste. Navedeno znači da se taj prometni znak ne može postaviti cijelom duljinom ceste koji graniči sa cestom, već se postavlja isključivo na mjestima gdje divljač učestalo prelazi preko ceste. Dakle, traženjem prometnog elaborata pravna osoba nije definitivno odbila tuženika vezano uz postavljanje prometnog znaka, već je on bio preduvjet kako bi se eventualno dalje pristupilo postavljanju prometnog znaka, ukoliko se ocijeni da je opravdano postavljanje prometnog znaka što ukazuje na to da nema eventualne odgovornosti za ovaj štetni događaj na strani pravne osobe koja upravlja cestom. Isto tako potrebno je istaknuti da eventualni propust u postavljanju prometnog znaka mora biti u uzročno – posljedičnoj vezi s nastankom štete i štetnog događaja. S obzirom na to da iz nalaza i mišljenja vještaka nedvojbeno proizlazi da srneća divljač u kretanju po kolniku i van kolnika, koje kretanje je uočljivo za tužitelja prolazi put od 2,5 m u vremenu od 0,6 s. U vremenu od 0,6 s prije nesreće tužitelj je od mjesta nesreće udaljen 11,2 m. U tom međusobnom položaju obzirom na uvjete kolnika i tehničke značajke vozila tužitelj bi intenzivnim kočenjem zaustavio vozilo prije mjesta nesreće za brzine kretanja do 32 km/h, sud utvrđuje da je u okolnostima u kojima se dogodio konkretni štetni događaj, nalet na divljač za vozača vozila bio neizbježiv, čak i da je na navedenoj dionici bio postavljen znak opasnosti "Divljač na cesti", dakle, proizlazi da nema uzročno-posljedične veze između ne postavljanja znaka opasnosti i navedenog štetnog događaja. Pored toga, nije razumno očekivati niti da bi se prosječni vozač na toj cesti, na kojoj je brzina kretanja vozila ograničena prometnim znakom od 50 km/h, vozio brzinom do 32 km/h, za koji je sud utvrdio da bi u tom slučaju na raspoloživom zaustavnom putu vozač radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti vozilo. Sud je zaključio da nepostojanje prometnog znaka u toj dužini puta nije pridonijelo nastanku štetnog događaja jer se od konkretnog vozača, koji je predmetnog dana upravljao motornim vozilom neprilagođenom brzinom ne poštujući pritom ograničenje brzine za dionicu ceste kojom se kretao, ne može očekivati da bi prilagodio brzinu do 32 km/h, zbog postojanja znaka opasnosti "Divljač na cesti".

47. Stoga, u ovoj pravnoj stvari dolaze do primjene opći propisi obveznog prava. Odredbom članka 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) propisano je da se za štetu od stvari od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju; čl. 1063. ZOO propisano je da se za štetu nastalu u vezi opasne stvari, smatra da potiče od te stvari, osim ako se ne dokaže da ona nije bila uzrok štete sukladno odredbi čl. 1067 st.1. ZOO koja propisuje da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, te st.2. i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, dok je čl. 1064. ZOO propisano da za štetu od opasne stvari odgovora njezin vlasnik.

48. U ovome postupku nije utvrđeno da bi postojala odgovornost na strani vozača jer bi prema rezultatima vještačenja izbjegao prometnu nesreću za brzinu kretanja do 32 km/h, a udarac u betonski zid za sve brzine kretanja do 47 km/h (uzimajući u obzir da je ograničenje brzine 50 km/h).

49.Tuženik kao lovoovlaštenik koji gospodari sa divljači, sukladno odredbama ZL, a koja predstavlja stvar od koje potječe povećana opasnost za okolinu dakle opasnu stvar nije dokazao postojanje činjenica koje bi isključivale njegovu odgovornost, dok je tužitelj dokazao uzročnu vezu između štete i opasne stvari-divljači.

50. Slijedom navedenog, usvojen je tužbeni zahtjev na ime imovinske štete u traženom iznosu od 5.644,91 EUR (vrijednost popravka vozila prema nalazu i mišljenju utvrđena je u iznosu od 6.480,80 EUR, dok je tužitelj popravio vozio i platio popravak vozila te je prema ponudi servisa iznos popravka vozila iznosio 42.531,59 kn/5.644,91 EUR) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju novčani iznos od 5.644,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude, sve uz primjenu odredbi čl. 1046., čl. 1085.st.4. i čl.1089. te čl. 29. ZOO odnosno odlučeno je kao u toč. I izreke.

51. U odnosu na pitanje prava oštećenika na naknadu štete s PDV-om ističe se kao u nastavku. U situacijama u kojima oštećenik ima pravo na naknadu štete isplatom novčanog iznosa naknada se određuje u onom iznosu koji je prema redovnom tijeku stvari potreban da bi se materijalna situacija oštećenika dovela u prijašnje stanje, a u slučaju oštećenja stvari naknadu štete predstavlja novčani iznos u visini cijene dobara i usluga potrebnih za popravljanje stvari. Kako oštećenik ima pravo popraviti stvar kod ovlaštene stručne osobe (poduzetnika) koji je kao porezni obveznik ovlašten zaračunati kupcu (naručitelju) porez na dodanu vrijednost, slijedi zaključak da je iznos poreza na dodanu vrijednost dio novčanog iznosa potrebnog za popravljanje stvari čime se materijalna situacija oštećenika dovodi u stanje prije štetne radnje (ili propuštanja) u smislu odredbe čl. 1090. ZOO. Radi se o općeprihvaćenom stajalištu zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 05. prosinca 2013. br. Su-IV-127/13 i izraženom u brojnim odlukama Vrhovnog suda RH (npr. Rev-280/11 od 11. prosinca 2013. i Rev-1667/10 od 22. listopada 2014.).

52. Odluka o naknadi parničnih troškova donesena je sukladno članku 154. st. 1. i 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23 – dalje: Tarife).

Tužitelju su priznati troškovi na ime tužbe u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 50,00 EUR, sastava podneska od 02. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 50,00 EUR, sastava podneska od 13. studenog 2023. u iznosu od 100,00 EUR, PDV u iznosu od 25,00 EUR, a ne u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), zastupanja na ročištu od 13. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 50,00 EUR, sastava podneska od 11. srpnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 50,00 EUR, zastupanja na ročištu od 15. listopada 2024. u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 50,00 EUR, zastupanja na očevidu od 12. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 50,00 EUR, sastava podneska od 15. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 50,00 EUR, zastupanja na ročištu od 24. travnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 50,00 EUR, zastupanja na ročištu od 22. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 50,00 EUR, sastava podneska od 07. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 50,00 EUR, zastupanja na ročištu od 23. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR, PDV u iznosu od 50,00 EUR, zastupanja na ročištu za objavu presude 02. prosinca 2025. u iznosu od 100,00 EUR, PDV u iznosu od 25,00 EUR, na ime sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 51,45 EUR i na presudu u iznosu od 102,90 EUR, te trošak na ime vještačenja u iznosu od 672,84 EUR, odnosno ukupni troškovi u iznosu od 3.827,19 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude do isplate, odnosno odlučeno je kao u točki II izreke.

U Pakracu, 02. prosinca 2025.

S U D A C:

MATIJA STOKIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu i uručenje presude u odnosu na one stranke koje su o tome ročištu uredno obaviještene ili od dostave prijepisa presude u odnosu na one stranke koje o tom ročištu nisu uredno obaviještene.

DNA:

1. Odvjetnica Anita Marković

Bjelovar, Antuna Mihanovića 2

2. Odvjetnik Luka Kurjan

Zagreb, Ulica kralja Držislava 4

3. Odvjetničko društvo Grgić & partneri, Pisarnica Varaždin I.

Zagrebačka 63, Varaždin