REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10761/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika PANDORA LOGISTICS d.o.o., kao pravne osobe, zbog prekršaja iz čl. 46.a st. 1. podst. 7. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu („Narodne novine“, broj 75/13, 36/15, 46/17, 152/22), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, broj: Pp-1757/2024, od 24. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Vrbovsko i pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je na temelju čl. 161. st. 6. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, da bi na način činjenično opisan u izreci te presude počinio prekršaj iz čl. 46.a st. 1. podst. 7. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prometu, s obrazloženjem da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, jer da je u samom činjeničnom opisu bilo nužno navesti Uredbu Vijeća (EZ) br. 561/2006, a kojom se određuje biće prekršajnog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret, a ne kako je to navedeno samo u okviru zakonskog opisa djela.

2. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog povrede materijalnog prekršajnog prava.

3. Žalba nije osnovana.

4. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 18/18, 114/22) ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud imao valjane osnove za oslobađanje okrivljenika od optužbe jer djelo za koje se okrivljenici optužuju na način činjenično opisan u izreci, nije prekršaj.

5. Naime, obaveznim prekršajnim nalogom (optužnim prijedlogom) okrivljeniku se stavlja na teret: što je dana 18.03.2024., godine u 22:04 sati na 22. km autoceste A6 Rijeka-Zagreb kao pravna osoba-poduzeće dopustili da u prometu na cesti sudjeluje, njihovo teretno vozilo marke „SCANIA“, reg. oznake i broja GS-387/HH s poluprikolicom marke „SCHMITZ“, reg. oznake [registarska oznaka], sa kojim skupom vozila je upravljao njihov vozač ŠP iz mjesta Pula, Osječka ulica kbr. 9. upravljajući navedenim skupom vozila u smjeru Rijeke čini prekršaje iz ZRMU kojem su na mjestu nadzora uručena obavijest/izvješće i uplatnica s rokom plaćanja od 3 dana za prekršaj vozača.

Naime, izvršenim nadzorom kartice vozača za digitalni tahograf u navedenom teretnom automobilu, skidanjem podataka zabilježenih na istoj, te izvršenom analizom podataka pomoću licenciranog programa „Tachospeed 3. 140“, utvrđeno je da je dana 25.02.2024. godine u vremenu od 23:11. sati do dana 26.02.2024. do 23:11 sati njihov vozač ŠP koristio nedovoljno skraćeno dnevno razdoblje odmora od 9 sati ako je skraćeno dnevno razdoblje odmora dopušteno, odnosno da je koristio skraćeno dnevno razdoblje odmora u trajanju od 7 sati i 41 minutu, te da nedostaje 1 sat i 19 minuta, čime je počinio prekršaj iz čl. 8. st. 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 tj. iz čl. 46.a st.1 (ps) t.7. kažnjivo po čl. 46.a st. 1 (ps) t.7. ZRMU.

6. Imajući u vidu prethodno navedeni činjenični opis djela, nelogično je i životno neuvjerljivo da bi okrivljenik mogao počiniti prekršaj na način da bi kasnijeg datuma (18. ožujka 2024.) vozaču dopustio upravljanje vozilom na protupravni način, a do kojeg upravljanja je došlo vremenski ranije (25. veljače 2024. do 26. veljače 2024.), odnosno retroaktivno mu dopustio protupravno upravljanje vozilom, slijedom čega djelo opisano na takav način nije prekršaj.

7. Neosnovano žalitelj u žalbi tvrdi da je sud pogriješio što sukladno čl. 161. st. 4. PZ, nije pozvao tužitelja da nadopuni ili ispravi obavezni prekršajni nalog koji je prigovorom počinitelja postao optužni prijedlog, ako nedostaju podaci iz čl. 160. st. 2. PZ bez kojih nije moguće voditi postupak. Naime, odredbom čl. 161. st. 4. PZ propisano je postupanje suda ako u optužnom prijedlogu nedostaju podaci iz čl. 160. st. 2. PZ bez kojih nije moguće voditi postupak ili su pogrešni. Međutim, kako je odredbom čl. 161. st. 6. PZ propisano: „Ako sud , ispitujući optužni prijedlog nađe da djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret nije prekršaj, odmah će donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe“, proizlazi da citirana odredba čl. 161. st. 6. PZ isključuje mogućnost pozivanja tužitelja na dopunu ili ispravak optužnog prijedloga u odnosu na činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja u optužnom prijedlogu.

8. Slijedom navedenog, s obzirom da se optužnim aktom okrivljeniku stavlja na teret djelo, koje iz prethodno navedenih razloga, nije prekršaj, trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi, ali iz razloga navedenih u ovoj presudi.

-

U Zagrebu 2. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.