Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž R-993/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AN iz [adresa], zastupane po punomoćniku Srđanu Simiću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Opće bolnice Pula, Zagrebačka 30, zastupanog po punomoćniku Ediu Slivaru, odvjetniku u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr- 1836/21-35 od 24. lipnja 2022., dana 2. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I.. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: Pr-1836/21-35 od 24. lipnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
Prvostupanjskom je presudom tuženiku naloženo tužiteljici isplatiti 9.903,35 kn s pripadajućim zateznim kamatama osim kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodaka te da joj naknadi trošak postupka od 10.212,57 kn, a odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.
Protiv te presude, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19., 80/22; dalje ZPP) žalbu podnosi tuženik te predlaže pobijnu presudu preinačiti, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Žalba nije osnovana.
Predmetom ovog postupka zahtjev je tužiteljice zaposlene kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre za isplatu bruto iznosa od 9.903,35 kn na ime neisplaćene razlike plaće i to s osnova neisplaćenog dodatka za otežane uvjete rada, neisplaćenog dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te neisplaćene naknade za prekovremeni rad odrađen na dane državnih blagdana i praznika te godišnji odmor u razdoblju od listopada 2013. do 31. prosinca 2017.
Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je tuženik u utuženom razdoblju isplatio tužiteljici umanjene plaće na način da joj nije plaćao dodatak na otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, dodatke zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na koje dodatke je tužiteljica imala pravo sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 95/15 – dalje: KU) te joj je u utuženom razdoblju s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćivao umanjeni iznos.
Sud je na temelju rezultata provedenog financijskog vještačenja utvrdio da postoji tražbina tužiteljice prema tuženiku u ukupnom iznosu od 9.90335 kn te naložio tuženiku da tužiteljici taj iznos isplati. Pri tome se prvostupanjski sud poziva i na Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i to Zaključak broj 148. donesen na sjednici održanoj 1. srpnja 2015. i Zaključak broj 153. donesen na sjednici održanoj 21. prosinca 2015., smatrajući da Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora te da su obvezujući.
Prije svega valja navesti da je predmetni spor, spor male vrijednosti te se, u smislu odredbe čl. 467. ZPP-a presuda u takvom sporu može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga žalbeni navodima kojima tuženik ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, nisu dopušteni i ovaj ih sud nije uzeo u obzir.
Donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti pa niti povreda iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužena. U presudi su naime izneseni jasni razlozi za njeno donošenje te je istu moguće ispitati.
Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat, kada je radila u otežanim uvjetima rada, dodatak za posebne uvjete rada, da joj pripada dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, pa tako i za odrađene prekovremene sate, a s tim u vezi i naknada za godišnji odmor (čl. 57., čl. 59.a, čl. 36. KU), obzirom da niti iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje plaće s drugih osnova rada međusobno isključuju.
Za napomenuti je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeo pravno shvaćanje prema kojemu zdravstveni radnici za vrijeme važenja KU koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU/13 (i pravo na uvećanje plaće na iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU/13) imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.
Žalbeni navodi tuženika da ne postoji pogreška pri obračunu plaće nisu doveli u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju tuženik, kao poslodavac tužiteljici u dijelu utuženog razdoblja isplaćivao umanjenu plaću, iako je sukladno čl. 7. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/13, 127/17, dalje: ZR) dužan za obavljeni rad radniku isplatiti plaću, a za koje utvrđenje je dao valjane razloge.
Budući da između stranka nije bio sporan matematički izračun visine tužbenog zahtjeva, nakon očitovanja na prigovore tuženika, utvrđen financijskim vještačenjem, to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu razlike plaće koju je tuženik dužan isplatiti tužiteljici za sporno razdoblje. Također je pravilno, na dospjele tražbine za navedeni period na osnovi razlike i naknade plaće tužiteljici za sporno razdoblje dosudio zatezne kamate tekuće od dospijeća, odnosno od trenutka kada je tuženik trebao isplatiti plaću, odnosno naknadu plaće do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).
Obzirom na žalbene navode posebno valja istaknuti da je prvostupanjski sud uzeo u obzir da je Povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora u vezi izračuna mjesečnog fonda sati dalo dva tumačenja, a u žalbenom stadiju postupka sporan je upravo način utvrđivanja fonda radnih sati. Sporno je dakle tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU.
Prema čl. 18. KU ugovorne strane osnivaju zajedničko povjerenstvo za tumačenje ovoga Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora. Sjedište povjerenstva je u Ministarstvu. Povjerenstvo za tumačenje ovog Ugovora:– daje obvezujuće tumačenje odredbi ovoga Ugovora i o njima obavještava obje ugovorne strane – prati izvršavanje ovoga Ugovora, – izvještava obje ugovorne strane o kršenju ovoga Ugovora. Prema čl. 19. KU Povjerenstvo donosi svoje odluke većinom glasova svih članova. Ako se povjerenstvo ne može složiti oko tumačenja odredbi ovoga Ugovora, povjerit će tumačenje neutralnom stručnjaku. Pri izboru neutralnog stručnjaka i određivanja rokova za donošenje odluka, odgovarajuće će se primijeniti odredbe čl. 6. st. 2. i 3. ovoga Ugovora. Neutralni stručnjak ima pravo na odgovarajuću naknadu koju zajednički snose obje ugovorne strane. Tumačenje neutralnog stručnjaka povjerenstvo je obvezno prihvatiti kao svoje tumačenje. Tumačenja povjerenstva obvezna su i dostavljaju se podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnosi, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora.
Imajući dakle u vidu sadržaj odredbe čl. 19. st. 6. KU, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, koji stav je izražen u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13, Rev-214/21, Revr-290/21, Rev-824/21, Rev-1009/21 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično.
Odredbom čl. 51. st. 10. KU određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.
Odredbu čl. 51. st. 10. KU Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo:
-tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli Zaključak broj 148 koji glasi:
"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.
U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.
Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.
Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine, jedan blagdan pada u radni tjedan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.“
-na sjednici od 21. prosinca 2015. povjerenstvo za tumačenje KU je donijelo Zaključak 153. koji glasi:
"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati.
Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.
Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.
Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima
Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.
Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."
Usputno se dodaje da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU donijelo na 30. sjednici zaključak broj 169., koji glasi:
„Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.“
Dakle, Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU, koji se primjenjuje od 21. prosinca 2015., nije stavljen izvan snage te je Zaključak identičnog sadržaja donesen na 5. sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/18 održanoj 21. studenog 2018., o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kojim se zahtijeva isplata manje isplaćene plaće za razdoblje od 21. prosinca 2015. do prosinca 2019., valja odlučivati primjenom Zaključka broj 153, odnosno identičnog Zaključka od 21. studenog 2018.
Imajući u vidu obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU) i činjenicu da je tumačenje broj 148. stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153., koje je doneseno 21. prosinca 2015., a koje je odredbe vještak u svom nalazu i dopuni nalaza primijenio prvostupanjski je sud osnovano i pravilno usvojio postavljen tužbeni zahtjev.
Pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a odlučeno je troškovima postupka.
Tuženiku, budući da nije uspio u žalbenom postupku nije priznat trošak sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 2. prosinca 2025.
Sudac
Larisa Gačanin
