Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-1035/2022-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Predragu Kraliku, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 66486182714, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu iz Karlovca, Građansko upravni odjel, radi isplate razlike plaće, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu pod posl. br. Pr-615/2016 od 01. travnja 2022., dana 02. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu pod posl. br. Pr-615/2016 od 01. travnja 2022. u toč. II) izreke.

II. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se odluka o trošku sadržana u toč. IV) izreke presude Općinskog suda u Karlovcu pod posl. br. Pr- 615/2016 od 01. travnja 2022., osim u dijelu koji se odnosi na trošak financijskog vještačenja, a u kojem dijelu se djelomično prihvaća žalba tužitelja, te se u tom dijelu odluka o trošku preinačava i sudi:

Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak u iznosu od 398,17 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I) izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 476,11 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 356,90 kn teku od 15.09.2013. do isplate, a na iznos od 119,21 kn od 15.02.2014. do isplate, dok je toč. II) izreke odbijen tužitelj sa dijelom zahtjeva u iznosu od 2.435,70 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Također je toč. III) izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto razlike plaće iz toč. I) izreke, dok je toč. IV) odlučeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2. Protiv toč. II) i IV) izreke citirane presude žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno iz razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1 i 3. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a), te predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno podredno ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U žalbi tužitelj u bitnom navodi da je predmetna presuda u pobijanom dijelu nezakonita, te da ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Navodi da smatra da mu pripada ukupno zatraženi iznos mjesečnih iznosa prema Varijanti II Dopune Nalaza i mišljenja vještaka od 10.03.2021. jer da nema zakonskog uporišta da mu se iz obračuna razlike plaće za ukupno ostvarene sate rada na terenu izuzmu sati rada vremena obvezatne prisutnosti na radnom mjestu. Navodi da je stajalište prvostupanjskog suda da mu pripada pravo na razliku plaće za ostvarene sate rada na terenu u dosuđenom iznosu od 476,11 kn, a koji iznos da se odnosi na neplaćene dodatke na plaću za rad na terenu uz odbijanje svih iskorištenih slobodnih dana, a ne samo onih za koje postoji evidencija da su ostvareni i iskorišteni temeljem rada tužitelja na trenu, pogrešno i pravno neodrživo. Navodi da je teret dokaza u pogledu radnih evidencija na tuženiku sukladno čl. 4. u svezi s čl. 131. Zakona o radu ( NN 149/09, dalje ZR-a ), a isti da tijekom postupka nije dostavio potpunu dokumentaciju, iako da teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu. Stoga da ga je prvostupanjski sud neosnovano odbio sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.435,70 kn. Osporava i odluku o trošku jer da mu je trebalo dosuditi trošak vještačenja neovisno o uspjehu u sporu, a koji trošak da je bio nužan za vođenje parnice, kao i da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda o podjednakom uspjehu stranaka u sporu.

4. Tuženik je u odgovoru na žalbu predložio da se pobijana presuda potvrdi, te odbije žalba tužitelja kao neosnovana.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe- pripadnika Hrvatske kopnene vojske sa sjedištem zapovjedništva u ... za isplatom razlike plaće s osnova prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanima u razdoblju od 07.08.2011. do 01.06.2014.

7. Donoseći pobijanu odluku prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je radi utvrđenja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje po D&S d.o.o. Karlovac, kao i dopuna istog

- da iz sačinjenog Nalaza i mišljenja proizlazi da je iz dostavljenih obračuna plaće tužitelja tj. kartica djelatnika, vidljivo da tuženik nije obračunavao tužitelju prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, noću i u smjenama, pa da su za potrebe vještačenja obračuni sačinjeni po tuženiku rekapitulirani po vrsti i mjesecima i to na način da su sati rada obračunati prema odredbama Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ( NN 118/09), te ZR-a,

- da vještak utvrđuje da je u priloženim evidencijama označeno koliko je dana tužitelj proveo u radu na straži, te da je iz obračunskih lista vidljivo da tužitelj u utuženom razdoblju nije bio na dežurstvu,

- da je vještačenjem obračun neplaćenih sati rada izrađen na temelju dnevne evidencije radnoga vremena iskazane po satima rada, a iz koje je vidljivo u koje je dana tužitelj radio, koliko je sati radio, koliko je vremena proveo u radu noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, te koliko je sati radio prekovremeno,

- da su vještačenjem sati rada iz dostavljene evidencije obračunate na način da se redovni rad, državni blagdane, godišnji odmor i plaćeni dopust računa u vremenu od 8 sati, a u prekovremeni rad je uračunato sve drugo vrijeme koje je tužitelj radio preko 8 redovnih sati, ako je tužitelj radio u tjednu, a ako je radio za vikend onda uračunava sve sate koje je tužitelj odradio u vikendu,

- da vještak utvrđuje da tužena za prosinac 2011. nije dostavila izvod iz dnevne evidencije radnog vremena, pa da je obračun sati rada u tom mjesecu rađen temeljem podataka iz obračunskih lista plaće tužitelja,

- da vještak utvrđuje da sati rada u obračunima plaća za 10/2011., 1/2012., 4/2012., 7/2012., 8/2012., 3/2013., 4/2013., 9/2013., 10/2013., 12/2013. i 3/2014. nisu usklađeni sa satima rada koji su navedeni u evidencijama, pa da je obračun razlike plaće za te mjesece rađen na osnovu podataka o satima rada iz obračunskih lista plaća,

- da je tuženik za potrebe vještačenja na poleđini pojedinih dnevnih evidencija naznačio po kojoj su osnovi korišteni slobodni dani, s time da za manji broj slobodnih dana nije bio u mogućnosti utvrditi po osnovi kojeg prekovremenog rada su odobreni ti slobodni dani,

- da je stoga Nalazom i mišljenjem izvršen obračun razlike plaće u 2 varijante i to prema prvoj varijanti da su odbijeni samo oni slobodni dani za koje je prema podacima dostavljenim u spisu u mogućnosti utvrditi po osnovu kojeg prekovremenog rada su korišteni, a u drugoj varijanti da su odbijeni svi slobodni dani ( izuzev po osnovi straže i dežurstva ),

- tako da prema prvoj varijanti temeljem propisa koji uređuju tužiteljev rad, odnosno Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ( NN 118/09 ), Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ( NN 118/09 ), Zakona o službi u oružanim snagama RH ( NN 73/13 i 75/15), te Odluke o rasporedu radnog vremena ( NN 66/14, 23/15, 84/15 ) razlika dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanom u utuženom razdoblju od 07.08.2011. do 01.06.2014. iznosi 5.771,19 kn, a prema drugoj varijanti 476,11 kn,

- da iz Dopune Nalaza i mišljenja prema prijedlogu tužitelja da se sati obvezne prisutnosti tužitelja na terenu tj. kada nije smio napuštati kompleks prostora gdje je radio, obračunaju sukladno točki VI. Odluke u svezi s člankom 17.b Pravilnika, proizlazi da prema prvoj varijanti ( u kojoj je prema podacima moguće utvrditi po osnovu kojeg prekovremenog rada su korišteni slobodno dani ) razlika dodataka na plaću iznosi 8.197,91 kn, dok da prema drugoj varijanti ( umanjeno za sve iskorištene slobodne dane ) razlika iznosi 2.902,81 kn,

- da je tužitelj pismenim podneskom od 16.04.2021. precizirao tužbeni zahtjev prema drugoj varijanti Dopune nalaza i mišljenja vještaka,

- da nije osnovana varijanta izračuna prema prijedlogu tužitelja, već varijanta iz temeljnog Nalaza vještaka s izračunom ukupne razlike plaće u iznosu od 476,11 kn, a koja uključuje prekovremeni rad tužitelja na terenu u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, kako proizlazi iz službenih evidencija o radu tužitelja, te koja umanjuje prekovremeni rad za iskorištene slobodne dane i koja ne uključuje dodatak za aktivno dežurstvo,

- da je umanjenje za iskorištene slobodne dane opravdano jer je neosporno tužitelj koristio slobodne dane, a što je zabilježeno u službenim evidencijama, te je vještak uvažio korištenje slobodnih dana po osnovi straže i dežurstva na način da je takve slobodne dane isključio,

- da je za sve ostale slobodne dane tužitelj trebao dokazati da su korišteni po nekim drugim osnovama, a ne za prekovremeni rad na terenu, te predočiti dokaze jer da za takvo dokazivanje nije bila eksplicitno potrebna evidencija poslodavca u smislu čl. 135. st. 4. ZR-a,

- da bi svako drugačije tumačenje tako iskorištenih slobodnih dana značilo neosnovano pogodovanje tužitelju i stjecanje dvostruke zarade za isti rad u njegovu korist,

- da su se u dijelu utuženog razdoblja kao posebni propisi primjenjivali Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ( NN 118/09, 118/12 ) i Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ( NN 50/08, 33/14), te da je izmjenama i dopunama navedenog Pravilnika bilo određeno da se straža i dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom ( toč. V. i VIII.), dok da je navedenom Odlukom određeno da se dežurstvo u funkciji unutarnje službe ne smatra prekovremenim radom i da će se dodatak za dežurstvo urediti posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću, kao i da za vrijeme dežurstva u funkciji unutarnje službe pripadniku OS RH ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. cit. Odluke ( uvećanja za prekovremeni rad, rad noću, subotama, nedjeljama i dr. kako je navedeno u točki XIII Odluke),

- da kako je tužitelj osim slobodnih dana za obavljene straže, dobivao i druge slobodne dane, a dobivao je i dodatak za stražarsku službu, te kako je navedenom Odlukom određeno da se dodatak za obavljanje stražarske službe i dodatak za aktivno dežurstvo međusobno isključuju, kao i da za vrijeme obavljanja stražarske službe djelatnoj vojnoj osobi ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke, to da nije osnovan zahtjev tužitelja iz Dopune nalaza jer isto uključuje dodatak za aktivno dežurstvo.

8. Slijedom navedenog prvostupanjski sud primjenom navedene Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, te Zakona o službi u oružanim snagama RH, kao i Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ( NN 9/03) i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ( NN 50/08, 33/14 ) djelomično prihvaća tužbeni zahtjev do iznosa od 476,11 kn, dok u preostalom dijelu istog odbija. Odluku o trošku donosi na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio postojanje apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer pobijana odluka sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

10. Nadalje pobijana prvostupanjska presuda donijeta je u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, pa se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. U ovoj žalbenoj fazi sporno je među strankama da li od obračunate razlike plaće po osnovi prekovremenog rada treba odbiti sve iskorištene slobodne dane ili samo one slobodne dane koji su prema evidenciji tuženika iskorišteni za prekovremeni rad. Također je sporno da li tužitelju pripada pravo na isplatu dodatka za aktivno dežurstvo koje potražuje za sate provedene na terenu nakon efektivno određenih sati rada.

12. U odnosu na žalbene navode ističe se da je pravilno prvostupanjski sud prihvatio Varijantu II iz sačinjenog Nalaza i mišljenja kojom je vještačenjem utvrđena razlika po osnovi prekovremenog rada umanjena za sve iskorištene slobodne dane i koja ne uključuje dodatak za aktivno dežurstvo.

13. Naime, provedenim vještačenjem je na temelju dostavljene dokumentacije od strane tuženika ( obračunskih lista, knjigovodstvene kartice naknada za rad na terenu, evidencije nazočnosti na poslu i dnevne evidencije radnog vremena ) utvrđeno koliko je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario sati, odnosno dana rada, te koliko je ostvario slobodnih dana, dok tužitelj nije dokazao da je slobodne dane na ime odrađenih prekovremenih sati iskoristio po nekoj drugoj osnovi različitoj od ostvarenih prekovremenih sati.

14. Teret dokaza da je ostvarene slobodne dane tužitelj koristio po nekoj drugoj osnovi, a ne na ime ostvarenih prekovremenih sati bio je na tužitelju, neovisno o tome što iz priloženih evidencija nije razvidno po kojoj je točno osnovi tužitelj iskoristio slobodne dana ( Rev-378/24 od 23.04.2024. ), a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Stoga su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

15. Isto tako pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio obračun prema dopuni Nalaza i mišljenja u svezi obračuna prekovremenog rada na terenu.

16. Naime, u ovom sporu u razdoblju od 11.10.2009. do 01.06.2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika ( NN 118/09 i 118/12 - u daljnjem tekstu: Odluka/09) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ( NN 118/09, dalje Pravilnik/09) koji je stupio na snagu 01.10.2009.

17. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo, i stražarska služba. Odredbom čl. VII. st. 3. propisano je da se dežurstvo u funkciji unutarnje službe ne smatra prekovremenim radom, a dodatak za dežurstvo uredit će se posebnim propisima kojim se uređuju dodaci na plaću. Osim što je Odlukom određeno da se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra prekovremenim radom, dežurstvo se dijeli na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe. Dežurstvo u funkciji unutarnje službe traje 24 sata i ne smatra se prekovremenim radom.

18. Pripadnik oružanih snaga RH koji je dežuran u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog) ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće. Sukladno točkama VI., VII. i VIII. Odluke/09, za vrijeme aktivnog dežurstva, dežurstva u funkciji unutarnje službe te za vrijeme obavljanja stražarske službe pripadniku oružanih snaga RH, odnosno djelatnoj vojnoj osobi ne pripada uvećanje plaće iz toč. XIII. Odluke/09, odnosno ne pripada mu uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danom, već mu pripada isključivo pravo na dodatke uređene posebnim propisom.

19. Prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ( NN 118/09) kojim je propisan način obračuna dodataka za spomenute oblike rada djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme provedeno na aktivnom dežurstvu pripada dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva. Dodatak za aktivno dežurstvo, sukladno čl. 17.b Pravilnika, određuje se prema osobnom činu u koeficijentu od osnovice za obračun plaće za svaki sat aktivnog dežurstva i iznosi: za vojnike 0,0019, za dočasnike 0,0023, za niže časnike 0,0026 i za više časnike, generale/admirale 0,0034.

20. Dakle, u razdoblju nakon 01.10.2009. djelatna vojna osoba za vrijeme obavljanja stražarske službe i dežurstva nema pravo na uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima, neovisno o tome jesu li stražarska služba ili dežurstvo obavljani na terenu, već za to ima pravo na dodatke sukladno odredbama naprijed citiranog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ( Rev-995/22 od 24.07.2024. i Rev-130/23 od 12.09.2023. ). Stoga su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani.

21. U odnosu na žalbene navode u svezi dostavljene dokumentacije od strane tuženika valja istaknuti da je u konkretnom slučaju provedeno financijsko vještačenje na temelju dostavljenih izvoda iz dnevne evidencije radnog vremena koji su potpisani od strane zapovjednika i tužitelja, te obračunskih lista plaća, s time da su vještačenjem podaci iz tih isprava uspoređivani, te rekapitulirani po vrsti i mjesecima i to na način da su sati rada obračunati prema odredbama Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ( NN 118/09), te ZR-a. Dakle, provedenim vještačenjem uspoređivani su podaci iz dostavljenih isprava, te su otklonjene sve nejasnoće slijedom čega su žalbeni navodi u tom smislu također neosnovani.

22. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe čl. 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I) izreke ove presude.

23. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 154. st. 4. ZPP-a jer su stranke u sporu uspjele u približno jednakim dijelovima. U odnosu na žalbene navode ističe se da trošak nije moguće cijeniti samo kvantitativno, već i kvalitativno, te da navedena zakonska odredba ne propisuje matematičku točnost u uspjehu stranaka, već „približno jednaki uspjeh“, a o čemu se upravo u konkretnom slučaju radi.

24. Međutim prilikom donošenja odluke o trošku prvostupanjski sud nije vodio računa o odredbi čl. 155. ZPP-a. Naime, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja kao i odredbu čl. 155. ZPP-a, odnosno uzimajući u obzir da je tužitelj djelomično uspio u sporu, te da je za odlučivanje o njegovom zahtjevu bilo nužno provesti financijsko vještačenje, to mu je tuženik po stavu ovog suda u obvezi nadoknaditi trošak vještačenja u iznosu od 398,17 eura/ 3.000,00 kn ( list 154 spisa ) kao opravdanog i nužnog troška jer bi svaka druga odluka predstavljala nerazmjerno ograničenje na strani tužitelja.

25. Tužitelju ne pripada trošak za dopunu vještačenja koje je izrađeno po njegovom zahtjevu iz razloga što isto nije bilo potrebno za vođenje postupka.

26. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u točci II) izreke ove presude.

27. Budući da tužitelj u žalbenom postupku nije uspio u pogledu odluke o glavnoj stvari, već je uspio samo sa razmjerno neznatnim dijelom u odnosu na odluku o trošku, to mu nije priznat žalbeni trošak, primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 166. ZPP-a kako je odlučeno u točci III) izreke ovog rješenja.

28. Prvostupanjska presuda, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena u toč. II) i III) izreke.

U Rijeci, 02. prosinca 2025.

SUTKINJA:

Iva Smokvina Dadasović