REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Kennedyev trg 11
R1-252/2025
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu mr. sc. Maji Josipović, u izvanparničnom predmetu predlagatelja osiguranja M san grupa d.o.o., Rugvica, Dugoselska ulica 8, OIB: 34695138237, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, Maksimirska 81, protiv protivnika osiguranja SAMSUNG ELECTRONICS AUSTRIA GmbH, Austrija, Obergeschoss, Beč, Praterstrasse 31/14, OIB: 84703998870, radi izdavanja privremene mjere, 02. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I/ Odbija se kao neosnovan prijedlog predlagatelja koji glasi:
" I. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja koja se sastoji u zabrani protivniku osiguranja naplate bankarske garancije br. 76-08897 od 3. ožujka 2022. sa svim produljenjima i dodacima, za iznos od 1.000.000,00 EUR određuje se:
P R I V R E M E N A M J E R A
a) Zabranjuje se protivniku osiguranja poduzimanje bilo kakvih radnji usmjerenih na aktivaciju, korištenje ili podnošenje na naplatu bankarske garancije br. 76 -08897 izdanoj 3. ožujka 2022. od Erste & Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka, sa svim produljenjima i dodacima, za iznos od 1.000.000,00 EUR, kao i da se naplaćuje po bankarskoj garanciji br. 76-08897 izdanoj 3. ožujka 2022. od Erste & Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka, sa svim produljenjima i dodacima, za iznos od 1.000.000,00 EUR.
b) Zabrana iz toč. a) ovog rješenja provedena je dostavom ovog rješenja protivniku osiguranja.
c) Zabranjuje se trećoj osobi – Erste & Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka – da po nalogu protivnika osiguranja ili treće osobe postupa po bankarskoj garanciji br. 76-08897 izdanoj 3. ožujka 2022. od Erste & Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka sa svim produljenjima i dodacima, za iznos od ukupno 1.000.000,00 EUR te joj se zabranjuje da protivniku osiguranja ili bilo kojoj trećoj osobi na njegov račun isplati iznos naveden u toj bankarskoj garanciji.
d) Zabrana iz toč. c) ovog rješenja provedena je dostavom ovog rješenja Erste & Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka.
II. Predlagatelju osiguranja određuje se rok od 15 dana od dana izdavanja ove privremene mjere u kojemu je dužan podnijeti ovom sudu tužbu protiv protivnika osiguranja radi zabrane naplate po bankarskoj garanciji br. 76-08897 izdanoj 3. ožujka 2022. od Erste & Steiermärkische Bank d.d., Jadranski trg 3A, Rijeka sa svim produljenjima i dodacima za iznos od ukupno 1.000.000,00 EUR, u kojem slučaju ova privremena mjera ostaje na snazi najduže do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.".
II/ Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troška postupka u iznosu od 18.802,50 € u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Predlagatelj osiguranja je podnio prijedlog radi izdavanja privremene mjere u kojem navodi da protivnik osiguranja najavljuje protuugovornu naplatu bankarske garancije br. 76-08897, budući da je ista izdana isključivo za osiguranje obveza iz komercijalnog ugovora za 2022. godinu, dok protivnik osiguranja najavljuje njezinu naplatu za potraživanja nastala temeljem ugovora za 2025. godinu, što bi predlagatelju prouzročilo neposrednu i nenadoknadivu štetu. Ističe da je Bankarska garancija je izdana radi osiguranja urednog ispunjenja obveza iz Ugovora o prodaji i isporuci robe „(Sales and Supply Agreement (CE–Distributor) for 2022“ (dalje kao: ''Ugovor'') od 1. siječnja 2022., koja je izdana sukladno članku 9. Ugovora iz 2022. radi osiguranja urednog plaćanja obveza preuzetih po tom ugovoru. Dana 3. ožujka 2022. Erste & Steiermärkische Bank d.d. izdala je bankarsku garanciju br. 76-08897 u iznosu od 1.000.000,00 EUR (slovima: jedan milijun eura) u korist korisnika Samsung Electronics Austria GmbH. U istoj je navedeno kako se može zahtjev za naplatu iste može podnijeti samo na temelju računa koji su izdani i dospijevaju u razdoblju važenja garancije te koji se odnose na robu isporučenu “in conformity with the terms of the mentioned agreement”, odnosno ugovora iz 2022. godine. Ističe kako stranke svake godine sklapaju novi i samostalni ugovor o prodaji i isporuci robe, pri čemu se raniji ugovori ne produljuju niti aneksiraju, nego prestaju po isteku svoje godišnje valjanosti. Garancija izdana 2022. godine pravno niti faktično ne osigurava komercijalni odnos, odnosno eventualne tražbine protivnika osiguranja za razdoblje 2023., 2024. ili 2025. godine, budući da ti odnosi predstavljaju nove, samostalne i pravno odvojene pravne poslove koji nemaju kontinuitet s izvornim ugovorom za 2022. Za naplatu bankarske garancije mjerodavno je jedino da su ispunjeni uvjeti iz bankarske garancije u smislu čl. 1039. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO). Ističe kako sadržaj međusobnog ugovornog odnosa između Predlagatelja i banke dodatno potvrđuje da je opseg predmetne garancije strogo određen nalogom Predlagatelja i ne može se tumačiti šire od onoga što je Predlagatelj izričito naložio banci. Naime, člankom 5.2. Ugovora o kratkoročnom limitu za garancije i akreditive KL3125651 izričito je propisano da će banka izdati garanciju „po nalogu Klijenta, pod uvjetima navedenim u tom nalogu, koji predstavlja sastavni dio ovog ugovora“. Time je sasvim jasno da predmet i opseg garancije proizlaze isključivo iz naloga Predlagatelja, a ne iz bilo kakvog autonomnog postupanja banke ili zahtjeva korisnika garancije. Nadalje, člankom 5.7. istog Ugovora propisano je da se banka, izdavanjem garancije, obvezuje izvršiti plaćanje korisniku garancije „pod uvjetima iz garancije“, što je potpuno u skladu s pravilima URDG 758 i ujedno nedvojbeno potvrđuje da je banka ovlaštena isplatiti samo one zahtjeve koji su u skladu s uvjetima i ograničenjima iz same garancije. Budući da se predmetna garancija odnosi isključivo na obveze iz Ugovora o prodaji i isporuci robe za 2022. godinu, svaki zahtjev za isplatu koji se odnosi na potraživanja iz 2025. godine bio bi u potpunoj suprotnosti s uvjetima iz garancije. Ove odredbe potvrđuju dvije ključne činjenice: da banka izdaje garanciju isključivo prema nalogu Predlagatelja, te da predmet garancije nije moguće tumačiti šire od onoga što je Predlagatelj naložio (čl. 5.2. Ugovora o kratkoročnom limitu za garancije i akreditive KL3125651 od 25. rujna 2024.); i da banka može isplatiti samo zahtjev koji je u skladu s garancijom, što zahtjev za potraživanja iz 2025. godine nesumnjivo nije (čl. 5.7. Ugovora o kratkoročnom limitu za garancije i akreditive KL3125651 od 25. rujna 2024.). U garanciji je mijenjan isključivo datum njenog isteka . Sukladno URDG 758 pravilima, izmjena garancije mora biti izričita, jasna i nedvojbena što znači da produljenje roka ne može, niti smije, mijenjati sadržaj garancije, osim ako je takva izmjena posebno unesena. Predmet garancije ostao je vezan i odnosi se isključivo na ugovor za 2022. godinu, bez obzira na njezinu produljenu vremensku valjanost. Predlagatelj osobito naglašava kako je u dopisu protivnika osiguranja od 20. prosinca 2024. izrijekom naveden uvjet prema kojemu se produženje garancije ima smatrati ništavim i nepostojećim ukoliko godišnji ugovor za 2025. godinu ne bude potpisan i dostavljen banci najkasnije do 1. ožujka 2025. godine. Budući da je predmetni ugovor za 2025. potpisan tek 15. odnosno 16. travnja 2025. (elektronički potpisi na str. 19. ugovora), nedvojbeno je da je uvjet iz dopisa protivnika osiguranja ostvaren, a time je i samo produženje garancije prema izričitoj volji protivnika osiguranja prestalo proizvoditi pravne učinke. Time se protivnik osiguranja unaprijed i izričito odrekao prava na naplatu garancije u slučaju da ugovor ne bude potpisan do roka koji je upravo on odredio. U takvim je okolnostima pravno nemoguće, a načelima savjesnosti i poštenja (čl. 5. ZOO) protivno, da protivnik osiguranja sada zahtijeva isplatu garancije, i to upravo u situaciji za koju je prethodno jasno odredio da isplata neće biti moguća. Čak i kada bi se hipotetski smatralo da je garancija nakon 1. ožujka 2025. nastavila formalno egzistirati, protivnik osiguranja je svojim dopisom od 20. prosinca 2024. preuzeo obvezu i dao neopozivu izjavu volje kojom je isključio vlastito pravo da traži naplatu, pa je svaki kasniji zahtjev za isplatu u izravnoj suprotnosti s vlastitom prethodnom pravnom izjavom, te predstavlja zlouporabu prava u smislu čl. 7. ZOO i pravno nasilje. Protivnik osiguranja je najavio aktivaciju (naplatu) garancije za potraživanja iz 2025. godine, iako je takav zahtjev pravno neodrživ i nema uporište u izdanoj garanciji. Protivnik osiguranja, kao korisnik bankarske garancije br. 76-0889, 12. studenoga 2025. je predlagatelju dostavio zahtjev kojim ultimativno traži podmirenje potraživanja nastalih iz godišnjeg ugovora za 2025. godinu, uz prijetnju da će, u protivnom, aktivirati garanciju 76- 08897. Predlagatelj ovdje osobito ističe da je takav zahtjev faktično i pravno neosnovan, iz sljedećih razloga: potraživanja iz 2025. godine ne temelje se niti imaju ikakvu poveznicu s ugovorom iz 2022. godine, garancija 76-08897 ne predviđa naplatu potraživanja iz višestruko kasnijih i zasebnih godišnjih ugovora nego samo potraživanja iz 2022. godine, dokumenti iz 2025. godine ne mogu biti uredni dokumenti (''complying documents'') u smislu URDG 758, jer nisu izdani u razdoblju pokrivenom garancijom i ne odnose se na predmetni ugovor ( ''mentioned agreement''), korisnik pokušava koristiti garanciju za potraživanja koja nikada nisu bila osigurana ovim instrumentom. Smatra da je ponašanje korisnika tipičan je primjer zlouporabe garancije, gdje se pokušava aktivirati instrument za potraživanja koja isti ne pokriva i koja nikada nisu bila predmet garancijskog odnosa. Upravo ovakva situacija predstavlja osnovu za određivanje privremene mjere radi sprječavanja isplate po garanciji koja se pokušava aktivirati izvan njezina sadržaja. Stajalište banke je da će po takvoj garanciji postupiti – što predstavlja opasnost od nastanka nenadoknadive štete za predlagatelja. Ako banka isplati 1.000.000 EUR po garanciji koja ne pokriva potraživanja iz 2025. godine, predlagatelj bi trpio trenutnu, ozbiljnu i nenadoknadivu štetu, neovisno o mogućnostima regresnih tužbi. Sudska zaštita tražbine kroz kasniji povrat iznosa bila bi nesagledivo otežana, dugotrajna i nesigurna. Opasnost je neposredna jer je korisnik dao ultimativni rok i najavio naplatu garancije, a banka najavila formalistički pristup zahtjevu. Predlagatelj se poziva na čl. 346. stavak 1. točka 2. i čl. 347. stavak 1. točka 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje u tekstu: OZ) te navodi kako se u ovom predmetu nedvojbeno radi o situaciji u kojoj postoji ozbiljna i konkretna opasnost od nastanka nenadoknadive štete, a koja proizlazi iz ponašanja protivnika osiguranja te prirode samog instrumenta bankarske garancije. Iz samog sadržaja dopisa od 12. studenoga 2025. razvidno je da protivnik osiguranja ne koristi garanciju kao instrument osiguranja urednog ispunjenja obveza, nego kao sredstvo pritiska kojim ultimativno zahtijeva plaćanje obveza koje ni faktički ni pravno nisu obuhvaćene predmetnom garancijom. Vjerojatnost tražbine predlagatelja (da protivnik osiguranja nema pravo na naplatu po garanciji 76-08897 za potraživanja iz 2025.) proizlazi iz toga da je garancija izdana isključivo za ugovor iz 2022., da su produljenja bila ograničena na rok, te da potraživanja iz 2025. ne mogu predstavljati urednu prezentaciju u smislu URDG 758. Takvo postupanje protivnika osiguranja nije tek puka poslovna strategija, već predstavlja oblik pravnog nasilja, jer se garancija pokušava aktivirati za potraživanja za koja niti po svojoj naravi niti temeljem sadržaja garancije ne postoji nikakva osnova pa je takvo postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. i zabrani zlouporabe prava iz čl. 6. ZOO-a jer se instrument garancije koristi isključivo kao sredstvo pritiska za naplatu tražbina koje on uopće ne osigurava , stoga bi sud morao intervenirati privremenom mjerom kako bi spriječio zlouporabu instrumenta garancije. Opasnost je dodatno ozbiljna i naglašena činjenicom da je korisnik garancije inozemni subjekt, sa sjedištem u [adresa]. Isplatom iznosa od 1.000.000,00 EUR sredstva bi bila isplaćena izvan pravnog i teritorijalnog suvereniteta Republike Hrvatske i bila bi u rukama stranog subjekta protiv kojeg bi predlagatelj eventualno mogao voditi samo dugotrajan, skup i neizvjestan postupak pred stranim sudovima. Takva situacija već sama po sebi čini štetu nenadoknadivom u smislu čl. 347. st. 2. Ovršnog zakona. Sudovi su više puta zauzimali stajalište da je šteta nenadoknadiva kada je njezin povrat znatno otežan, neizvjestan ili zahtijeva vođenje postupaka pred stranim sudovima, a upravo bi to bio slučaj ako bi banka isplatila predmetnu garanciju. Dodatno, priroda samog instrumenta garancije „na prvi poziv“ sama po sebi povećava rizik od nenadoknadive štete budući da URDG 758 pravila banku obvezuju da provjerava samo formalnu sukladnost dokumentacije, ne i stvarnu osnovanost zahtjeva. U situaciji kada protivnik osiguranja najavljuje da će podnijeti zahtjev iako zna da takav zahtjev nije materijalno valjan, a banka jasno naglašava da će postupati isključivo formalno, rizik od neosnovane isplate postaje ne samo objektivno moguć, nego i izravan. Čim bi banka isplatila iznos garancije, predlagatelj bi pretrpio štetu koja bi u cijelosti nastupila u tom trenutku i koja se kasnije više ne bi mogla otkloniti ni jednim dostupnim pravnim lijekom u Republici Hrvatskoj. Zbog svega navedenog jasno proizlazi da su u cijelosti ispunjeni uvjeti iz čl. 347. OZ, budući da je vjerojatno da će predlagatelj u glavnom postupku uspjeti dokazati nepostojanje obveze po garanciji, kao i da postoji izravna i ozbiljna opasnost da će protivnik osiguranja svojom najavljenom radnjom, u kombinaciji s formalističkim pristupom banke, prouzročiti predlagatelju nenadoknadivu štetu. Upravo radi sprječavanja tog pravnog nasilja te zaštite svrhe budućeg postupka, sud je ovlašten i dužan odrediti privremenu mjeru u predloženom obliku. Također navodi da bi isplatom predmetne garancije nastao reputacijski rizik jer je predlagatelj jedno od najvećih distributivnih društava u regiji, s dugogodišnjim poslovnim odnosima s više desetaka međunarodnih dobavljača. Aktivacija garancije u visini od 1.000.000,00 EUR, pogotovo ako bi bila rezultat neutemeljenog i pravno neodrživog zahtjeva korisnika, imala bi za posljedicu stvaranje pogrešne percepcije financijske nepouzdanosti predlagatelja na međunarodnom tržištu. Takva percepcija neposredno bi utjecala na uvjete pod kojima predlagatelj može pribavljati robu, financirati zalihe i održavati komercijalne limite kod drugih principala. Reputacijska šteta tog intenziteta, jednom kada nastane, ne može se popraviti kasnijim regresnim zahtjevima ili eventualnom naknadom štete, te predstavlja klasičan oblik nenadoknadive štete u smislu čl. 346. st. 2. OZ. Zaključno navodi kako je Garancija 76-08897 izdana je isključivo za ugovor iz 2022. godine, da produljenja putem MT767 nisu mijenjala predmet garancije, da potraživanja iz 2025. godine nisu niti mogu biti obuhvaćena predmetnom garancijom, da najava aktivacije za takva potraživanja predstavlja zlouporabu garancije i pravno nasilje, da postoji neposredna opasnost da banka, uslijed formalnog pristupa, isplati iznos od 1.000.000,00 EUR, da bi za predlagatelja nastanak štete bio trenutno i nenadoknadivo, budući da je protivnik osiguranja ima sjedište u inozemstvu te protutražbina u slučaju provedbe naplate po bankarskoj garanciji bi bila otežana za predlagatelja.
2. Uvidom u Jamstvo/Stand by akreditiv (Guarantee/Standby Letter od Credit) br. 76-08897 razvidno je da je dana 03.03.2022. istu izdala Erste & Steiermärkische bank d.d., da je nalogodavac ovdje predlagatelj, a korisnik ovdje protivnik osiguranja, a da iznos jamstva 1.000.000,00 €. Ista ističe dana 31.03.2023. Istim jamstvom banka je dala uputu za dokumente i podnošenje zahtjeva navodeći da je potreban propisno potpisan zahtjev korisnika za plaćanje u pisanom obliku koji mora sadržavati navode: da je isporučena roba podnositelju zahtjeva koja je naručena u skladu s uvjetima navedenog ugovora, da je podnositelj zahtjeva u prekršaju ugovornih obveza plaćanja jer protivnik nije primio uplatu u roku od 60 dana od datuma fakture u iznosu koji je predmet ovog jamstva. Zahtjev za plaćanje podnosi se u obliku kako je ranije navedeno te mora biti potkrijepljen: kopijom ili fotokopijo neplaćene fakture koje su obvezno izdane i imaju datum dospijeća tijekom razdoblja valjanosti ovog jamstva te se odnose na robu iz gornjeg teksta uz navođenje broja jamstva 76-08897 i kopijom ili fotokopijom prijevozne isprave CMR koja je poslana podnositelju zahtjeva. Također se u Garanciji navodi od strane banke da je ona obaviještena da su predlagatelj i protivnik osiguranja sklopili Ugovor o isporuci televizora/uređaja za reprodukciju zvuka/rashladnih uređaja/kućanskih aparata za pranje/kuhanje/održavanje podova (u daljnjem tekstu: roba) u skladu s ugovorom o prodaji i isporuci robe (CE-distributer) za 2022. sklopljenom dana 01.01.2022. te da primaju na znanje da će plaćanje isporučene robe do iznosa od 1.000.000,00 € biti osigurano bankovnim jamstvom.
3. Iz Jamstvo/Izmjena i dopuna stand by akreditiva razvidno je da je 22.01.2025. od strane Erste & Steiermärkische bank d.d. izvršilo produljenje Jamstvo/Stand by akreditiv br. 76-08897 na način da ista ističe 31.03.2026. (a koje je ranije važilo do 31.03.2025.).
4. Uvidom u Ugovor o kratkoročnom limitu za garancije i akreditive broj:
KL3125651 razvidno je da je isti sklopljen dana 25.09.2024. između Erste &Steiermaerkische bank d.d. (kao banka), predlagatelj (kao nalogodavac i jamac platac) i KING ICT d.o.o. (kao Klijent II), oboje kao klijenti. Predmet istog Ugovora izdavanje bankarskih garancija, pisma namjere za izdavanje bankarskih garancija, otvarati akreditive s odloženim polaganjem pokrića do ukupnog iznosa od 5.800.000,00 €. Istim ugovorom ugovoreno je da će se akreditiv otvoriti sukladno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje dokumentarnog akreditiva koji se prilaže ovom Ugovoru i čini njegov sastavni dio. Klijent se obvezuje banci predati dokumente na temelju kojih se otvara Akreditiv, dok se Garancije izdaju po nalogu Klijenata pod uvjetima navedenim u ovom Ugovoru radi osiguranja izvršenja obveze Klijenta s osnove posla između korisnika garancije i klijenta navedenog u tom nalogu koji predstavlja sastavni dio ovog Ugovora. Navedeni ugovor sklopljen je nakon što je izdano Jamstvo/Stand by akreditiv (Guarantee/Standby Letter od Credit) br. 76-08897.
5. Uvidom u Ugovor o prodaji i isporuci robe za 2022. razvidno je da je navedeno kako su ga stranke sklopile 01.01.2022., iako nije vidljivo kada su ga stranke potpisale. Također je razvidno da su stranke ugovorile kako ugovor stupa na snagu 01.01.2022. i da ostaje na snazi do 31.12.2022. te da u tom period predlagatelj od protivnika kupuje proizvode te ih prodaje drugom distributeru i/ili trgovcu unutar područja. Iz čl. 3. Ugovora za 2022. razvidno da su sastavni dio Ugovora i Komercijalni uvjeti kao i Operativni uvjet.
6. Iz Komercijalnih uvjeta razvidno je da predlagatelj plaća cijene protivnika prema važećem cjeniku, da je dužan dostaviti protivniku osiguranja neopozivo i bezuvjetno bankovno jamstvo koje dolazi na naplatu na prvi poziv i bez prigovora, a kojim jamči ispunjenje svojih obveza u skladu s Ugovorom te da ga je dužan dostaviti protivniku u roku od 15 dana od potpisivanja Ugovora, osim ako ga već nije dostavio. Razdoblje valjanosti bankovnog jamstva mora biti barem jednako razdoblje primjene Ugovora te je predlagatelj dužan dostaviti protivniku bankovno jamstvo u iznosu od 1.750.000,00 € koje je izdala ugledna banka koju je odobrio protivnik osiguranja.
7. Uvidom u Ugovor o prodaji i isporuci robe za 2025. razvidno je da je navedeno kako su ga stranke sklopile 01.01.2025., iako je isti potpisan u razdoblju od 07.04.2025 do 16.04.2025. Međutim iz ugovora je razvidno kako su stranke ugovorile da ugovor stupa na snagu 01.01.2025. i da ostaje na snazi do 31.12.2025. te da u tom period predlagatelj od protivnika kupuje proizvode te ih prodaje drugom distributeru i/ili trgovcu unutar područja. Iz čl. 3. Ugovora za 2025. razvidno da su sastavni dio Ugovora i Komercijalni uvjeti kao i Operativni uvjet.
8. Iz Komercijalnih uvjeta razvidno je da predlagatelj plaća cijene protivnik prema važećem cjeniku, da je dužan dostaviti protivniku osiguranja neopozivo i bezuvjetno bankovno jamstvo koje dolazi na naplatu na prvi poziv i bez prigovora, a kojim jamči ispunjenje svojih obveza u skladu s Ugovorom te da ga je dužan dostaviti protivniku u roku od 15 dana od potpisivanja Ugovora, osim ako ga već nije dostavio. Razdoblje valjanosti bankovnog jamstva mora biti barem jednako razdoblje primjene Ugovora te je predlagatelj dužan dostaviti protivniku bankovno jamstvo u iznosu od 1.750.000,00 € koje je izdala ugledna banka koju je odobrio protivnik osiguranja.
9. Dakle, ranije naveden odredbe jednake su u Ugovoru za 2022. i u Ugovoru za 2025.
10. Bankarska garancija na poziv je sukladno čl. 1039. ZOO-a svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije.
11. Predmet postupka u ovom predmetu nije spor vezano za izdavanje same bankarske garancije, niti je ona sporna sama po sebi, već predlagatelj zapravo osporava protivniku pravo da istu garanciju da na naplatu što pokušava zabraniti donošenjem privremene mjere.
12. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere sud je uvidom u spis zaključio kako nisu ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere.
13. Prema odredbi čl. 346. st. 1. OZ-a radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.
14. Navedene pretpostavke moraju biti ostvarene kumulativno, odnosno predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim i postojanje svoje tražbine i opasnost i (bilo da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari bilo ako je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti).
15. Prema navodu predlagatelja, Jamstvo/Stand by akreditiv (Guarantee/Standby Letter od Credit) br. 76-08897, predstavlja bankarsku garanciju radi osiguranja plaćanja obveza po Ugovoru za 2022. te je naveo da se ista ne odnosi na Ugovor za 2025. Iz navoda predlagatelj razvidno je da je banka upravo na njegov zahtjev kasnije mijenjala isključivo datum isteka garancije, što i potvrđuje Jamstvo/Izmjena i dopuna stand by akreditiva. Međutim, prema mišljenju ovog suda nije životno da se Garancija koja je vrijedila za Ugovor za 2022. produžava u 2025. sa važenjem do 31.03.2026. , obzirom da tijekom 2025. Ugovor za 2022. više nije bio na snazi pa ga više nema potrebe osiguravati predmetnom garancijom. Nadalje, valja napomenuti da iz Jamstvo/Izmjena i dopuna stand by akreditiva razvidno je da je predmetna Bankarka Garancija bila produžena i ranije te da je temeljem tog produženja važila do 31.03.2025. (list 20 spisa) što upućuje da je očito između stanaka bila praksa da se predmetna bankarska Garancija produžava, a ne da se izdaje svaka godine nova Bankarska Garancija.
16. Nadalje, iz dopisa protivnika od 20.12.2024. razvidno je kako isti navodi da su stranke sklopile Ugovor za 2024. o prodaji proizvoda protivnika predlagatelju te da s obzirom na nastavak poslovnog odnosa u 2025. godini, ljubazno moli da predlagatelj produlji valjanost bankovnog jamstva br. 76-08897 u korist protivnika te da će godišnji ugovor za 2025. biti dostavljen banci koja izdaje jamstvo odmah po njegovu potpisivanju, a najkasnije do 01.03.2025. U slučaju da Godišnji ugovor za 2025. nije potpisan i dostavljen banci do gornjeg datuma, da će se jamstvo smatrati ništavnim. Iznos bankovnog jamstva iznosi 1.000.000,00 €, a valjanost bankovnog jamstva minimalno 12 mjeseci od datum izdavanja počevši od 01.04.2025.
17. Iz navedenog dopisa razvidno je da je protivnik tražio da se produlji predmetna Bankarska Garancija kako bi se ista odnosila i na Ugovor za 2025. i to čak u manjem iznosu (1.000.000,00 €), nego što je obveza predlagatelja po Ugovoru (1.700.000,00 €), a također je razvidna namjera protivnika po potpisu ugovora za 2025. isti ugovor dostaviti banci. Ovdje valja napomenuti kako je predlagatelj i u Ugovoru od 2022. bio u obvezi dostaviti Bankarsku garanciju na iznos od 1.700.000,00 €, no međutim izdana je bankarska garancija na 1.000.000,00 € pa je očito da je između stranka postojao dogovor da se izda Bakarska garancija na manji iznos nego što je to ugovoreno Ugovorom između stranaka.
18. Predlagatelj navodi da se protivnik ranije navedenim dopisom izričito odrekao prava na naplatu garancije jer je isti naveo da se ista smatra ništavom ukoliko ugovor ne bude sklopljen do 01.03.2025., a isti je sklopljen u travnju 2025. Navedena izjava po ocjeni ovog suda nije izričito odricanje prava na naplatu garancije, a niti bi se tako mogla shvatiti.
19. Slijedom navedenog sud smatra da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine zabrane naplate bankarske garancije, obzirom da nije učinio vjerojatni da je predmetna Garancija ne odnosi na Ugovor za 2025. Naime, očito je da su stranke od 2022. sklapale Ugovor o prodaji i isporuci robe i to svake godine, da je prema ugovorima za 2022. kao i za 2025. predlagatelj bio u obvezi dostaviti Bankarsku garanciju na iznos od 1.700.000,00 €, da je po uputi predlagatelja izdana Bankarska garancija 2022., a da se potom njezino trajanje produžavalo pa se tako i produžila za 2025., po zahtjevu protivnik osiguranja, slijedom navedenog nije logično, a ni životno da bi se produžavalo trajanje Bankarske garancije godinama nakon njezinog izdavanja ukoliko se ista ne bi odnosima i na kasnije ugovore sklopljene između stanaka pa tako i ovdje Ugovora za 2025.
20. Iz posljednjeg upozorenja razvidno je da je protivnik upozorio predlagatelja da postoje nepodmirena dugovanja koje predlagatelj ima prema protivniku te da mu daju krajnji rok do 19.11.2025. za dobrovoljno plaćanje cjelokupnog nepodmirenog duga, nakon čega će započeti s postupkom aktivacije bankarske garancije bez dodatnih upozorenja.
21. Ovdje valja napomenuti da je predlagatelj 02. prosinca 2025. dostavio u spis novi podnesak u kojem navodi da je zaprimio obavijest banke da je podnesen zahtjev za aktivaciju bankarske garancije na iznos od 1.000.000,00 € te da se u zahtjevu protivnik poziva na Ugovor za 2025. i dostavlja se popis otvorenih stavak iz kojih je razvidno da je riječ o tražbinama nastalim u 2025.
22. Iz dopisa od 02.12.2025. Erste & Steiermärkische bank d.d. razvidno je da je ista proslijedila predlagatelju poziv za plaćanje na iznos od 1.000.000,00 € , a koji zahtjev je poslan 27.11.2025. te da su uz prilog istog zahtjeva dostavljeni: lista otvorenih stavki, fakture, CMR i otpremnice.
23. Iz dopisa protivnika razvidno je da je isti sastavljen na engleskom jeziku, no unatoč tome razvidno je da se odnosi na bankarsku garanciju 76-08897 te se spominje Yearly Agreement for 2025., a što se odnosi na Ugovor za 2025.
24. Također iz dostavljenih otvorenih stavki (na engleskom jeziku) razvidno je da se radi od računima koje je protivnik izdao predlagatelju tijekom perioda od 24.02.2025. do 31.03.2025., da se radi o računima koji su neplaćeni te da je njihov ukupni zbroj 1.000.000,00 €. Dakle, radi se o dugovanju po Ugovoru za 2025.
25. Slijedom svega navedenog sud je ocijenio kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da protivnik osiguranja hoće naplatiti predmetnu Bankarsku Garanciju neopravdano.
26. U odnosu na vjerojatnost nastanka nenadoknadive štete valja napomenuti kako je predlagatelj osiguranja naveo kako je protivnik inozemni subjekt sa sjedištem u [adresa] te da isplatom iznosa od 1.000.000,00 € bi sredstva bila isplaćena izvan pravnog i teritorijalnog suvereniteta Republike Hrvatske i bila bi u rukama stranog subjekta protiv kojeg bi predlagatelj eventualno mogao voditi samo dugotrajan, skupi neizvjestan postupak pred stranim sudovima, što čini štetu nenadoknadivom. Također se poziva na reputacijski rizik koji bi mu nastao isplatom predmetne garancije obzirom da je predlagatelj najveće distributivno društvo u regiji. Ovdje valja reći kako iz dokumentacije u spis ne proizlazi da se radi o neopravdanoj naplati bankarske garancije. Također je razvidno da protivnik naplaćuje fakture po Ugovoru 2025. koje mu predlagatelj nije platio, a predlagatelj nije dokazao vjerojatnost da se predmetna Bankarska garancija prilikom produžavanja na period od 01.04.2025. do 31.03.2026. nije odnosila upravo na osiguranje Ugovora iz 2025. Predlagatelj nije dokazao da bi stoga naplatom bankarske garancije njemu nastala nenadoknadiva šteta, unatoč tome što je protivnik pravna osoba sa sjedištem u [adresa]. Nadalje, predlagatelj nije dokazao ni da postoji vjerojatnost reputacijskog rizika koji bi nastao predlagatelju zbog naplate Bankarske garancije.
27. Nadalje, predlagatelj osiguranja navodi kako protivnik osiguranja neopravdanim pozivom bankarske garanciju na plaćanje zapravo zloupotrebljava sredstvo osiguranja čime se čini nasilje. Iz dokumentacije u spis ne proizlazi da bi došlo do neopravdane naplate bankarske garancije, slijedom čega predlagatelj nije učinio vjerojatnim da bi privremenu mjeru bilo potrebno donijeti radi sprječavanja nasilja.
28. Slijedom navedenog, sud smatra kako nisu ispunjenje pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 346. st. 1. OZ-a i to u odnosu na tražbinu zabrane naplate bankarske garancije te je odlučio kao pod točkom I/ izreke ovog rješenja.
29. Kako je predlagatelj izgubio u cijelosti spor, tako je sud odbio njegov zahtjev za naknadu troška kao neosnovan sukladno čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 te odlučio kao pod točkom II/ izreke ovog rješenja.
U Zagrebu 02. prosinca 2025. godine
SUDAC:
mr. sc. Maja Josipović
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana po primitku istog. Žalba se ulaže putem ovog suda u tri primjerka.
DNA:
1. predlagatelju po punom.