- 1 -              Rev 3120/2019-9

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3120/2019-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice F. S., OIB … iz P., koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u P. protiv I. tuženika-protutužitelja R. S., OIB: … iz P., kojeg zastupa punomoćnica B. R., odvjetnica u P., II. tuženika-protutužitelja J. P., OIB: … iz P., i III. tuženika J. B., OIB: … iz P., oboje zastupani po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K. i dr., odvjetnici u P., radi utvrđenja ništetnosti i dr., odlučujući o revizijama I. i II. tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1427/2018-2 od 20. rujna 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-2926/15 od 31. listopada 2017., u sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023.

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbijaju se revizije I. tuženika R. S. i II. tuženika J. P. protiv točke I. presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1427/2018 od 20. rujna 2018., te protiv točke I. rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž 1427/2018 od 20. rujna 2018. u odnosu na I. tuženika.

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. Odbacuju se revizije I. i II. tuženika protiv točke II. presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž 1427/2018 od 20. rujna 2018., te točke II. rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž 1427/2018 od 20. rujna 2018.

 

              II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na reviziju.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. prihvaćen je djelomično tužbeni zahtjev kojim je utvrđeno da je ugovor prodaji zaključen između pok. P. I. kao prodavatelja i S. R. , J. P. i J. B. zaključen 6. rujna 2004. kojim je pok. P. I. prodao tuženicima S. R., J. P. i J. B. svoju nekretninu upisanu kao kč.br.284 maslinjak sa 5020 m2 u zk.ul.1865 k.o. F. za 330.000,00 kuna, a na kojem su tuženici stekli vlasništvo: S. R. u ½ dijela, J. P. u ¼ dijela i J. B. u ¼ dijela, ništetan pravni posao i da ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane. Zatim je utvrđeno da je uknjižba prava vlasništva na nekretninama nastalim diobom kč.br. 284. k.o. F. i to na nekretninama kč.br. 284/2 maslinjak sa 573 m2, kč.br. 284/4 maslinjak sa 565 m2, kč.br. 284/6 maslinjak sa 553 m3 i kč.br. 284/8 maslinjak sa 580 m2 sve upisane u zk.ul. 3775 k.o. F. kao vlasništvo S. R. , nekretnine upisanoj kao 284/7 maslinjak 550 m2 u zk.ul. 3777 k.o. F. kao vlasništvo J. P. te na nekretnini kč.br. 284/1 poljski put sa 468 m2 upisanoj u zk.ul. 1865 k.o. F. kao suvlasništvo S. R. u 4/8 dijela i P. J. u 1/8 dijela izvršena na temelju navedenog ugovora o prodaji od 6. rujna 2004. pravno nevaljana. Nalaže se brisanje zemljišno-knjižnog stanja, nastalog na osnovi provedbe Ugovora o prodaji od 6. rujna 2004. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na novoformiranim kč.br. 284/2 maslinjak sa 573 m2, kč.br. 284/4 maslinjak sa 565 m2, kč.br. 284/6 maslinjak sa 553 m3 i kč.br. 284/8 maslinjak sa 580 m2 sve upisane u zk.ul. 3775 k.o. F. i nekretnini upisanoj kao 284/7 maslinjak 550 m2 u zk.ul. 3777 k.o. F. te na nekretnini kč.br. 284/1 poljski put sa 468 m2 upisanoj u zk.ul. 1865 tako da se briše pravo vlasništva i suvlasništva na predmetnoj nekretnini s imena tuženika S. R. i J. P. uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo tužiteljice F. S. kao singularnog sljednika temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju pok. P. I.. Obvezuje se treće tuženik J. B. na ime naknade za zemlju prenesenu na treće osobe tužiteljici kao singularnom sljedniku temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju pok. P. I. isplatiti iznos od 100.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja ove tužbe do isplate u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude. Obvezuje se drugotuženik J. P. na ime naknade za zemlju prenesenu na treće osobe tužiteljici kao singularnom sljedniku na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju pok. P. I. isplatiti iznos od 50.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja ove tužbe do isplate u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe. U točki II. odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji glasi da je obveza tužitelja da isplati I. tuženiku R. S. sve što je po ništavom ugovoru od 6. rujna 2004. od njega dobio. U točki III. prihvaćaju se djelomično protutužbeni zahtjevi kojim se utvrđuje obveza tužitelja-protutuženika da I. tuženiku-protutužitelju R. S. naknadi sve što je po ugovoru od 6. rujna 2004. dobio odnosno obveza isplate iznosa od 165.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom od 6. rujna 2004. do isplate, te je utvrđeno da je tužiteljica dužna vratiti II. i III. tuženiku iznos od 165.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. rujna 2004. do isplate koji iznos je primio pok. I. P. osnovnom ugovora o kupoprodaji od 6. rujna 2004, te kojim je naloženo tužiteljici da II. i III. tuženiku solidarno isplati iznos od 165.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. rujna 2004. U točki IV. odbijeni su protutužbeni zahtjevi u preostalom dijelu kojim traže isplatu i to I. tuženik isplatu iznosa od 8.250,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 5. studenog 2004. do isplate, a II. i III. tužitelji isplatu iznosa od 8.250,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 6. rujna 2004. do isplate. U točki V. nalaže se tuženicima da naknade tužiteljici parnične troškove u iznosu od 168.136,06 kuna u roku od 15 dana.

 

2. Presudom suda drugog stupnja u točki. I. odbijena je kao neosnovana žalba I.,II. i III. tuženika-protutužitelja te je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj P-2926/15 od 31. listopada 2017. u točkama I. i IV. izreke, te u odluci o parničnim troškovima sadržanoj u točki V. izreke. U točki II. prihvaćena je žalba tužiteljice-protutuženice, preinačena je prvostupanjska presuda u točki III. izreke i odbijeni su kao neosnovani protutužbeni zahtjev I., II. i III. tuženika kojim je utvrđena obveza tužitelja-protutuženika da I. tuženiku-protutužitelju R. S. naknadi sve što je po ugovoru od 6. rujna 2004. dobio odnosno obveza isplate iznosa od 165.000,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom od 6. rujna 2004. do isplate, te kojom je utvrđena obveza tužiteljice vratiti II. i III. tuženiku iznos od 165.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. rujna 2004. do isplate te kojom je tužiteljici naloženo da II. i III. tuženiku solidarno isplati iznos od 165.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. rujna 2004. Drugostupanjskim rješenjem odbačena je kao nedopuštena žalba I. tuženika proti prvostupanjske presude u točki II. izreke, te žalba II. i III. tuženika izjavljena protiv prvostupanjske presude u točki III. izreke. U točki II. naloženo je I., II. i III. tuženicima da naknade tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 20.925,00 kn u roku od 15 dana.

 

3. Protiv presude i rješenja drugostupanjskog suda reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. i 3.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) podnio je I. tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, I. tuženik podnosi i reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP-a zbog materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da revizijski sud preinači pobijanu presudu i rješenje drugostupanjskog suda i prvostupanjsku presudu odnosno podredno ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.

 

4. Protiv točke I. i II. izreke drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 3. ZPP-a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava podnijeli su II. i III. tuženici po punomoćniku-odvjetniku R. M.-B., a podredno podnose i reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP-a zbog materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja koja smatraju važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

5. Protiv točke I. i V. (navedena točka nije dio drugostupanjske presude) drugostupanjske presude i točke II. drugostupanjskog rješenja reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. ZPP-a podnijeli su II. i III. tuženici po punomoćniku –odvjetniku M. B. zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava,, a protiv točke II. drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP-a zbog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlažu prihvatiti reviziju i ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, točke I. i V. drugostupanjske presude i prvostupanjsku presudu u vezi tih dijelova drugostupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, dok u pogledu revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP-a predlažu ukinuti drugostupanjsku presudu i drugostupanjsko rješenje te prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traže trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.

 

6. Odgovor na reviziju podnijela je tužiteljica. Traži trošak za sastav odgovora na reviziju.

 

7. Ovdje, valja reći da je III. tuženik povukao obje revizije podnijete 30. studenog 2018. protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1427/2018-2 po punomoćniku M. B., odvjetniku u P. i punomoćniku R. M.-B., odvjetniku u P., što je prvostupanjski sud utvrdio rješenjem poslovni broj P-2923/2015 od 2. svibnja 2019. Stoga revizija u odnosu na III. tuženiku, zbog navedenih razloga nije razmatrana.

 

8. Revizije I. i II. tuženika su neosnovane u odnosu na točku I. drugostupanjske presude i točku I. drugostupanjskog rješenja te nedopuštene u odnosu na točku II. drugostupanjske odluke i točku II. drugostupanjskog rješenja.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

 

- da je pok. I. P. zaključio sa I., II. i III. tuženicima ugovor o prodaji nekretnine 6. rujna 2004. i to kč.br. 284 maslinjak površine 5020 m2, da je ugovorena cijena od 330.000,00 kuna; da su tuženici istu kupili u dijelovima i to R. S. u 2/ 4 dijela, J. P. i J. B. svaki u ¼ dijela : da su nakon kupnje prijeporne nekretnine istu parcelirali na 9 parcela (284/1 do 284/9); da su diobu izvršili na način da je I. tuženik postao vlasnikom novonastalih kč.br. 284/2, 284/4, 284/6, 284/8, da je II. tuženik stekao vlasništvo na kč.br. 284/7, a J. B. kč.br. 284/3, 284/5 i 284/9, dok je kč.br. 284/1 ostala u suvlasništvu I. tuženika u 2/ 4 dijela, III. tuženika u 3/8 dijela i II. tuženika u 1/8 dijela , dok je III. tuženik svoju nekretninu darovao svom sinu B. B., dok je II. tuženik otuđio trećim osobama kč.br. 284/3 i 284/9 ; da je tijekom ovog postupka na nekretninama I. tuženika izvršen prijenos prava vlasništva u ½ dijela na D. S.

 

- da je na tim nekretnina 16. rujna 2005. u zemljišnim knjigama izvršena zabilježba ovog spora

 

- da je tijekom ovog postupka umro I. P. te da je na njegovo mjesto stupila tužiteljica temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10. svibnja 2007.

 

- u ugovoru o doživotnom uzdržavanju u točki III. ugovoreno je da tužiteljica stječe sva prava iz predmeta Općinskog suda u Puli koji se vodi pod poslovnim brojem P-2183/05 radi poništenja zelenaškog ugovora i uspostave ranije zemljišnoknjižnog stanja odnosno radi poništenja ugovora o prodaji uslijed prekomjernog oštećenja i uspostave ranije zemljišnoknjižnog stanja tako da je stjecanje stvari u vlasništvo davateljice uzdržavanja odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja

 

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja zaključak je prvostupanjskog suda da sada pok. I. P. u trenutku sklapanja ugovora nije imao poslovnu sposobnost za sklapanje ugovora jer nije mogao shvatiti značaj tog ugovora niti upravljati svojom voljom a sve zbog oštećenja kognitivnih i voljnih funkcija, što čini takav ugovor protivan odredbi članka 56. ZOO i takav nedostatak ugovor čini ništetnim sukladno odredbi članka 103. ZOO. Stoga je prvostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovora o prodaji od 6. rujna 2004. Nadalje, prvostupanjski sud nalazi osnovanim zahtjev tužiteljice kao pravne slijednice pok. I. P. za povratom prava vlasništva novonastalih parcela , kao dijelova matične čestice i to za one koje nisu otuđene u međuvremenu, dok u odnosu na II. tuženika dijelom i odnosu na III. tuženika prvostupanjski sud nalazi osnovanim da su II. i III. tuženici obvezni tužiteljici isplatiti razliku u vrijednosti između plaćene cijene i cijene nekretnine u vrijeme presuđenja, temeljem čl 104. ZOO-a. Prvostupanjski sud nalazi osnovanim protutužbeni zahtjev, da tužiteljica ima obvezu vratiti iznos kupoprodajne cijene , jer je zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica stupila u pravni položaj I. P. kao tužitelja, pa je dužna vratiti iznos kupoprodajne cijene, dok iznos od 8.250,00 kn na ime plaćenog poreza na promet nekretnina tužiteljica nije dužna vratiti tuženicima, već samo ono što je primila u ispunjenju ništetnog ugovora.

 

11. Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio kao neosnovan protutužbeni zahtjev I., II. i III. tuženika u odnosu na povrat kupoprodajne cijene. I to iz razloga, pozivajući se na članak III. Ugovora o doživotnom uzdržavanju da primatelj uzdržavanja predaje nakon svoje smrti davateljici uzdržavanja sva prava iz predmeta Općinskog suda u Puli koji se tada vodio pod brojem P-2183/05 , dok da predmetnim ugovorom nije izrijekom utvrđeno da bi tužiteljica kao davateljica uzdržavanja, nakon smrti primatelja uzdržavanja, preuzela odgovornost za njegove dugove. Zaključak je drugostupanjskog suda da tužiteljica u konkretnoj pravnoj situaciji u odnosu na protutužbene zahtjeve I., II. i III. tuženika, ne dolaze u obzir pravila o vraćanju onog što je stečeno na temelju pravnog posla za koji se utvrdi ništetnim. Stoga je zaključak drugostupanjskog suda da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije tužiteljice u odnosu na protutužbene zahtjeve I., II. i III. tuženika.

 

12. U odnosu na drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je dopuštena revizija iz članka 382. stavka 1. ZPP-a (utvrđenje ništetnosti ugovora o prodaji, uknjižbe prava vlasništva na nekretninama nastalim diobom kč.br. 284 k.o. F., brisanje zemljišnoknjižnog stanja uspostave zemljišnoknjižnog stanja uz istovremeni upis tih nekretnina te naknade za zemlju prenesenu na treće osobe (jer svi navedeni zahtjevi proizlaze iz zahtjeva za utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora) ispunjene su pretpostavke za reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. ZPP-a, jer vrijednosti pobijanog dijela drugostupanjske presude prelazi iznos od 200.000,00 kn te u odnosu na točku I. drugostupanjskog rješenja u odnosu na I. tuženika u skladu s odredbom članka 400. stavka 2. ZPP-a. Dok je u odnosu na dio drugostupanjske presude kojim je preinačena prvostupanjska presuda, a koji se odnosi na povrat kupoprodajne cijene i povrat iznosa plaćenog na ime poreza na promet nekretnina ispunjene su pretpostavke za reviziju iz članka 382. stavka 2. ZPP-a.

 

U odnosu na drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je dopuštena revizija iz članka 382. stavka 1. ZPP-a (revizija I. i II. tuženika):

 

13. Suprotno revizijskim navodima I. i II. tuženika, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 373. a ZPP-a, jer drugostupanjski sud nije utvrđivao činjenice na temelju isprava i izvedenih dokaza, već je na utvrđene činjenice, zbog pogrešne primjene materijalnog prava pravilno primijenio odredbu članka 373. točka 3. ZPP-a.

 

14. Suprotno revizijskim navodima II. tuženika, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP-a, jer tužiteljica može biti stranka u postupku.

 

14.1. Drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a , jer drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, za koje je drugostupanjski sud dao potpuno i valjano obrazloženje te ne postoji proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

14.2. Suprotno revizijskim navodima I. tuženika, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a odnosno nije prekoračio granice i opseg tužbenog zahtjeva na način kako to tumači I. tuženik.

 

15. Revizijski navodi II. tuženika u kojima ističe potrebu pribave zdravstvenog kartona pok. I. P., zatim u dijelu u kojem se referira na provedena medicinska vještačenja, kao i u dijelu koji se odnosi na ocjenu iskaza pojedinih svjedoka, su prigovori, kojima isti osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, koji prigovori se ne mogu isticati u revizijskom stupnju postupka (arg. iz čl. 385. stavak 1. ZPP-a).

 

16. Suprotno revizijskim navodima I. tuženika, davatelj uzdržavanja (ovdje tužiteljica) ne stječe imovinu koja je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju kao nasljednik primatelja uzdržavanja, već kao njegov singularni sukcesor.

 

16.1. Naime, prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova, člankom III. Ugovora o doživotnom uzdržavanju ugovoreno je da primatelj uzdržavanja predaje nakon svoje smrti davateljici uzdržavanja sva prava iz predmeta Općinskog suda u Puli koji se tada vodio pod poslovnim brojem P-2183/05, sadašnji poslovni broj P-2926/15, a da predmetnim ugovorom nije izrijekom utvrđeno da bi tužiteljica kao davateljica uzdržavanja, nakon smrti primatelja uzdržavanja, preuzela odgovornost za dugove istog.

 

17. Činjenica da je prvostupanjski sud u izreci rješenja naveo da tužiteljica nastavlja postupak u svojstvu univerzalnog sukcesora, koji položaj implicira svojstvo nasljednika, a koje svojstvo tužiteljica nema, jer nije zakonska niti oporučna nasljednica iza pok. I. P., ovdje treba napomenuti da je rješenje o nastavku postupka postalo pravomoćno, I. i II. tuženici su se upustili u raspravljanje u nastavku postupka, te se na to rješenje nisu žalili. U odnosu na revizijske navode I. i II. tuženika u kojem isti ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 192. st.3. i čl.195. stavka 2. ZPP-a, odnosno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a valja reći da drugostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuju I. i II. tuženici.

 

17.1. Kroz revizijske navode I. i II. tuženika problematizira se materijalno pravna legitimacija tužiteljice sa njenom procesnopravnom legitimacijom u ovom sporu. Dakle, tužiteljica je u ovom predmetu stupila u parnicu, temeljem prava koja su joj pripala iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju-čl.III., kojom odredbom ju je pok. I. P. koji je započeo ovaj postupak kao tužitelj ovlastio da preuzme prava iz ove parnice. U trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju pok. I. P. nije raspolagao imovinom koja je bila predmetom ništetnog kupoprodajnog ugovora, a niti su bile poznate obveze koje je tužiteljica eventualno potpisivanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju mogla preuzeti.

 

17.2.Ovdje se ne radi o brisovnoj tužbi, kako to I. i II.tuženici ističu u reviziji, već se radi o pravnoj posljedici koja je nastupila temeljem utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji, a koja posljedica rezultira brisanjem zemljišnoknjižnog stanja koje je nastalo provedbom ništetnog kupoprodajnog ugovora uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo tužiteljice kao singularnog sljednika temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju.

 

18. Naime, odredbom članka 582. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, dalje: ZOO/05) propisano je da davatelj uzdržavanja ne odgovora poslije smrti primatelja uzdržavanja za njegove dugove, ali se može ugovoriti da će on odgovarati za one njegove dugove koji postoje u trenutku sklapanja ugovora prema određenim vjerovnicima.

 

19. Kako prema shvaćanju drugostupanjskog suda, iz ugovora o doživotnom uzdržavanju proizlazi da je tužiteljica stupila u pravni položaj pok. I. P. samo kao singularni sukcesor, a ne kao nasljednik primatelja uzdržavanja, i ovaj sud prihvaća pravilnim zaključak drugostupanjskog suda

 

20. Slijedom navedenog valjalo je odbiti revizije I. i II. tuženika u odnosu na točku I. drugostupanjske presude i točku I. drugostupanjskog rješenja, temeljem odredbe članka 393. ZPP-a te odlučiti kao u izreci presude.

 

U reviziji iz članka 382. stavka 2. ZPP-a :

 

21. Odredbom članka 382. stavka 2. ZPP-a propisano je u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice kako je to navedeno u članku 382. stavku 2. točkama 1. do 3. ZPP-a.

 

22. Prema odredbi članka 382. stavka 3. ZPP-a u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

23. Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

24. I. tuženik u reviziji postavlja slijedeća pitanja:

 

              „1. Smije li drugostupanjski sud temeljiti svoju odluku na zaključcima koji su proturječni sa stanjem spisa a ne cijeneći druge odredbe ugovora, isprave, druge dokaze u spisu i dato obrazloženje prvostupanjskog suda bez otklanjanja i obrazlaganja takve proturječnosti ili time čini (apsolutno) bitnu povredu postupka?

 

              2.Da li tužiteljica, kao singularni sljednik, može preuzeti postupak iza pok. tužitelja bez suglasnosti ijedne stranke u postupku, ili se u takvom slučaju radi o subjektivnoj preinaci tužbe za što je potreban pristanak tuženika, kao i nasljednika pok. tužitelja?

 

              3. Da li je singularni sukcesor ugovorne strane kupoprodajnog ugovora ovlašten utvrđivati ništetnost Ugovora i ostvarivati povrat nekretnina temeljem članka 104. ZOO/91 (sada članka 323. ZOO/05), te da li singularni sukcesor, kao osoba koja nije bila upisana kao nositelj knjižnog prava (vlasništva) u trenutku provedbe uknjižbe prava (vlasništva) u korist tuženih, niti je ikada ranije bila uknjižena u zemljišne knjige, ovlaštena zahtijevati ocjenu valjanosti i brisanje uknjižbe provedene u korist tuženika tj. uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (tzv. brisovna tužba)?

 

              4. Da li obvezivanje tuženika na povrat nekretnine a bez obveze tužitelja da vrati tuženiku kupoprodajnu cijenu predstavlja prekoračenje tužbenog zahtjeva u situaciji kada je sam tužbeni zahtjev postavljen kao povrat nekretnina uz istodobnu obvezu tužitelja da prvo tuženim vrati sve što je na temelju ništetnog ugovora primio?

 

              Da li prilikom nalaganja tuženicima da tužiteljici vrate stečeno na temelju ništetnog kupoprodajnog ugovora, treba primijeniti pravilo o istodobnom ispunjenju iz čl.122. ZOO/91 (sada čl.358. ZOO/05), te obvezati (prvo) tuženika na povrat (nekretnina) tužiteljici tek kada mu ona izvrši povrat isplaćenog temeljem istog ništetnog ugovora, odnosno isplati tražbinu specificiranu njegovim protutužbenim zahtjevom ili je moguće i dopušteno da je jedna od ugovornih strana iz ništetnog kupoprodajnog ugovora, ovlaštena od tuženika zahtijevati povrat primljenog iz ništetnog kupoprodajnog ugovora, ovlaštena od tuženika zahtijevati povrat primljenog iz ništetnog kupoprodajnog ugovora, a da isto to pravo ne pripada i drugoj ugovornoj strani?

 

              5. Da li je dopušteno djelomično preuzimanje parnice, odnosno djelomična procesno pravna sukcesija? Da li je tužiteljica mogla preuzeti parnicu samo djelomično tj. preuzeti samo prava a ne i obveze iz iste?

 

              6. Postoji li pravni interes žalitelja za podnošenjem žalbe i onda kada je odbijen dio tužbenog zahtjeva protivne strane, ako bi usvajanje tog dijela zahtjeva predstavljao „uspjeh u sporu“ za žalitelja?“

 

25. I. tuženik se obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja poziva na veći broj odluka, međutim te odluke nisu činjenično i pravno podudarne sa konkretnim predmetom.

 

26. Drugotuženik u reviziji postavlja slijedeća pravna pitanja:

 

              „Da li stranka koja osnovom singularne sukcesije stupa u parnicu umjesto dotadašnjeg tužitelja sva prava i obveze dotadašnjeg tužitelja sukladno čl. 192. st. 4. ZPP-a ili je taj procesni položaj moguće ograničiti ugovorom sklopljenim između novog i dotadašnjeg tužitelja?

 

              Da li se odredba članka 582. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj davatelj uzdržavanja poslije smrti primatelja uzdržavanja ne odgovara za njegove dugove primjenjuje i na pravne odnose koji nastaju kada davatelj uzdržavanja preuzme parnicu kao novi tužitelj umjesto primatelja uzdržavanja kao dotadašnjeg nositelja? ili

 

              Između davatelja uzdržavanja činom njegovog stupanja u parnicu umjesto primatelja uzdržavanja kao dotadašnjeg tužitelja i stranke tog konkretnog parničnog postupka nastao novi (materijalno/procesnopravni odnos sui generis) koji ostaje izvan dosega norme iz čl. 582. ZOO-a?

 

27. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pitanja 2. tuženik se poziva na odluku Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-3261/14 od 14. rujna 2015., odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-651/12 od 17. rujna 2014. Rev-204/1997 od 17. prosinca 1997., Rev-616/03 od 21. srpnja 2004, Revr-397/12 od 18. lipnja 2013., Gžzp-381/07 od 20. siječnja 2009., Rev-789/08 od 28. siječnja 2010., Rev-935/05 od 29. ožujka 2006., Rev-937/1999 od 27. lipnja 2002., Rev-876/09 od 16. studenog 2011., Rev-683/05 od 25. srpnja 2007. i Rev-658/10 od 24. siječnja 2012.

 

28. Drugotuženik u reviziji postavlja slijedeća pravna pitanja:

 

              „Da li u parničnom postupku u kojem davatelj uzdržavanja stupa u postupak kao tužitelj iza prethodnog tužitelja koji je preminuo tijekom postupka i to kao njegov pravni slijednik temeljem odredbi ugovora o doživotnom uzdržavanju kojim je ugovoreno da prethodni tužitelj kao primatelj uzdržavanja za dano uzdržavanje predaje u vlasništvo, po svojoj smrti na davatelja uzdržavanja i sva prava iz parničnog predmeta i u kojem je tužbeni zahtjev po prethodnom tužitelju postavljen protiv tuženika na utvrđenje ništetnosti ugovora o prodaji nekretnina kojega je prethodni tužitelj sklopio sa tuženicima, na utvrđenje nevaljanim postojećeg upisa, na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja i na upis prava vlasništva pokojnog tužitelja i na obvezu tuženika na isplatu na ime naknade za prenesenu zemlju i u kojem parničnom predmetu je protiv davatelja uzdržavanja kao novog tužitelja (nakon smrti primatelja uzdržavanja),po tuženicima postavljen protutužbeni zahtjev da isplati novac koji je primljen sa osnova ništetnog ugovora o prodaji nekretnina tako postavljeni protutužbeni zahtjev odnosno ono što se istim zahtijeva predstavlja postojeći dug prethodnog tužitelja za koju novi tužitelj ne odgovara ili je to obveza ili dužnost novog tužitelja proizašla iz parničnog postupka i njegove stranačke pozicije i time i pasivne legitimacije u parničnom postupku kao tužitelja-protutuženika u odnosu na postavljene protutužbene zahtjeve i sve imajući u vidu odredbe članka 104. ZOO-a/91, članka 323. ZOO/05 i članka 582. ZOO-a/05 i odredbe članka 192. stavka 4. ZPP-a?

              Je li osoba koja je parnični postupak preuzela od prethodnog tužitelja po njegovoj smrti temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju u kojem je kao davatelj uzdržavanja i novi tužitelj ugovorila sa primateljem uzdržavanja i prethodnim tužiteljem da isti po smrti predaje i sva prava iz predmeta koji je prethodni tužitelj pokrenuo protiv trećih osoba kao tuženika sa zahtjevom da se utvrdi ništetnim ugovor o prodaji nekretnina koji je kao prodavatelj sklopio sa tuženicima kao kupcima pasivno legitimirana u odnosu na postavljeni protutužbeni zahtjev tuženika kojim kontriraju tužbenom zahtjevu novog tužitelja i traže povrat plaćene im kupoprodajne cijene ukoliko se ugovor o prodaji nekretnina utvrdi ništetnim i sve uzimajući u obzir odredbe članka 104. ZOO-a/91, članka 323 ZOO-a/05 i članka 582. ZOO-a/05 i odredbe članka 192. stavka 4. ZPP-a?"

 

29. Obrazlažući razloge postavljenog pitanja II. tuženika se poziva na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1931/1993-2 od 2. listopada 1996., presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2654/1995-2 od 3. studenog 1999.

 

30. Imajući u vidu cjelokupni sadržaj podnesenih revizija od strane I. i II. tuženika, kao i sadržaj postavljenih pitanja valja reći da navedena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

30.1. Prvim pitanjem I. tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka čime izražava nezadovoljstvo pobijanom drugostupanjskom odlukom. Drugim pitanjem I. tuženik polazi od pogrešnih pretpostavki u odnosu na zaključak nižestupanjskog suda jer postavljenim pitanjem implicira postojanje subjektivne preinake tužbe, dok se u konkretnom predmetu radilo o nastavku postupka, uslijed sukcesije. Rješenjem o nastavku postupka tužiteljica je stupila u parnicu. Trećim pitanjem I. tuženik polazi od pretpostavke da se u odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja radi o brisovnoj tužbi, pa dovodi u pitanje legitimaciju tužiteljice za takvu tužbu, odnosno jesu li u konkretnom predmetu ispunjene pretpostavke za brisovnu tužbu. Obzirom da se to pitanje odnosi na dio drugostupanjske presude za koji su ispunjene pretpostavke za reviziju iz članka 382. stavka 1. točke 1. ZPP-a, upućuje se I. tuženik na taj dio ranije navedenog obrazloženja ove odluke. Četvrtim pitanjem, u prvom dijelu pitanja I. tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a čime I. tuženik izražava nezadovoljstvo pobijanom odlukom. Dok u drugom dijelu četvrtog pitanja I. tuženik problematizira pravilo istodobnog ispunjenja kod utvrđenja ništetnosti kupoprodajnog ugovora, pri čemu polazi od pogrešne pretpostavke da je tužiteljica bila ugovorna strana takvog ništetnog kupoprodajnog ugovora, a nije, već je singularni sukcesor ugovorne strane, koja ugovorom o doživotnom uzdržavanju nije preuzela obvezu povrata dugova. Peto pitanje se odnosi na djelomičnu procesnopravnu sukcesiju, odnosno je li tužiteljica mogla preuzeti parnicu samo djelomično tj. preuzeti prava, ali ne i obveze iste . Ovdje valja reći, da I. tuženik problematizira procesno pravnu sukcesiju, iako kroz postavljeno pitanje isprepliće procesno pravnu sukcesiju sa materijalno pravnom sukcesijom. Procesno pravna sukcesija se odnosi na procesna ovlaštenja i procesne terete, a ne i na prava i obveze iz ugovornog odnosa koji je proglašen ništetnim. Šesto pitanje se odnosi na postojanje pravnog interesa I. tuženika za podnošenjem žalbe protiv dijela prvostupanjske presude kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva –ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka koja se odnosi na konkretan predmet. Stoga niti jedno od navedenih pitanja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

30.2 Prvim i drugim pitanjem II. tuženik u reviziji koji podnosi po punomoćniku R. M.-B. problematizira pitanje singularne sukcesije u procesno pravnom smislu (čl.192.st.4. ZPP-a) i u materijalno pravnom smislu (čl.582. ZOO). Za navedeno pitanje II. tuženik se poziva na veći broj odluka, koje nisu činjenično i pravno podudarne sa konkretnim predmetom, s time da se u razlozima važnosti poziva i na raniju ukidnu odluku u istom postupku (rješenje Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-3261/14 od 14. rujna 2015.) koja ne može biti adekvatan razlog važnosti u smislu postojanja različite prakse drugostupanjskih sudova. Stoga postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

30.3. II. tuženik u reviziji koji podnosi po punomoćniku M. B. protiv točke II. drugostupanjske presude postavlja vrlo opširno pitanje koje sadržava činjenične okolnosti konkretnog predmeta , a vezano je uz pitanje pasivne legitimacije tužiteljice u odnosu na protutužbeni zahtjev. U odnosu na postavljeno pitanje ne dostavlja odluke koje činjenično i pravno koincidiraju , a iz kojih bi se dalo zaključiti da je pobijana odluka u suprotnosti sa praksom revizijskog suda.

 

31. Slijedom navedenog, obzirom da revizija I. i II. tuženika u odnosu na točku II. drugostupanjske presude i točku II. drugostupanjskog rješenja ne udovoljava pretpostavkama koje su propisane odredbama članka 382. stavka 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije, pa je primjenom članka 392. b stavka 2. ZPP-a riješeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

 

32. Temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na reviziju, jer takav trošak nije bio potreban za vođenje postupka te je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.

 

Zagreb,13. rujna 2023.