Poslovni broj: UsI-1003/2021-18

1

 

 

 

 

 

  REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

       Avenija Dubrovnik  6 i 8                                           Poslovni broj: UsI-1003/2021-18

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

             

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice B. C. iz S., OIB: …, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., OIB: …, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 13. listopada 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/19-01/03609500344, URBROJ: 341-99-05/3-19-2634 od 20. svibnja 2019. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S., KLASA: 141-06/18-01/OB, URBROJ: 341-15-05/3-18-8904 od 20. ožujka 2019.

 

II.               Utvrđuje se da kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje i to:

-60% prema odjeljku III, točka 5b – Parkinsonizam i drugi ekstrapiramidni sindrom –stanja koja dovode do djelomične ovisnosti o pomoći druge osobe

-30% prema odjeljku IV, točka 1c –Oštećenje pleksusa brahijalisa – uzetost nervusa medianusa

Ukupno tjelesno oštećenje iznosi 70%, od čega 40% na donje ekstremitete

Tjelesno oštećenje nastalo je 14 svibnja 2019., a uzrok je bolest.

 

III.               Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom zbog tjelesnog oštećenja.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/19-01/03609500344, URBROJ: 341-99-05/3-19-2634 od 20. svibnja 2019. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja  Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S., KLASA: 141-06/18-01/OB, URBROJ: 341-15-05/3-18-8904 od 20. ožujka 2019.

 

2.              Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužiteljice za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

 

3.              Tužiteljica tužbom osporava zakonitost odluke tuženika tražeći da se utvrdi postojanje invalidnosti – tjelesnog oštećenja, uzimajući u obzir činjenicu ostvarenog prava na invalidsku mirovinu u Švicarskoj, navodeći kako joj je navedeno potrebno radi porezne olakšice koju kao osoba s invalidnosti može ostvariti pred Poreznom upravom.

Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužiteljica predlaže osporeno rješenje staviti izvan snage.

 

4.              Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

 

5.              U smislu članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21., dalje  u tekstu: ZUS) održana je usmena i javna rasprava na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

              Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu. Tužiteljica predlaže provesti dokazni postupak sudsko medicinskim vještačenjem radi utvrđenja postojanja tjelesnog oštećenja.

 

6.              Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis kao i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika te je uzeo u obzir dokaze provedene i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke kao i činjenice koje je sam utvrdio, izvođenjem dokaznog postupka sudsko medicinskim vještačenjem.

 

7.              Na temelju odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

 

8.              Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku pokrenutom zahtjevom tužiteljice od 7. ožujka 2018., a temelji se na nalazu i mišljenju vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Z., Izdvojeno mjesto rada S., KLASA: 141-06/18-01/11380, URBROJ: 426-04-01/20-19-3, evidencijski broj vještačenja: 216812 od 6. ožujka 2019. kojim je utvrđeno da kod tužiteljice ne postoji tjelesno oštećenje prema članku 61. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., Odluka USRH,62/18. i 115/18., dalje u tekstu: ZOMO), jer kod tužiteljice nije nastao gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinih organa ili dijelova tijela, što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba.

 

9.              Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja uz obrazloženje da je u povodu žalbe prema članku 133. stavku 3. ZOMO  pribavljen nalaz i mišljenje  vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom,  Središnjeg ureda u Z., KLASA: 141-06/18-01/11380, URBROJ: 426-04-01/2-19-7, evidencijski broj vještačenja: 244491 od 14. svibnja 2019., sadržaj kojega se citira u obrazloženju osporenog rješenja. Zaključak je drugostupanjskog tijela vještačenja, postupajući po žalbi, uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju, da je pravilna ocjena vještaka u prvom stupnju kada je utvrdio da opisane promjene zdravstvenog stanja u postojećem stupnju izraženosti nisu obuhvaćene kriterijima Liste oštećenja organizma (LOO) i ne uvjetuju tjelesno oštećenje prema LOO.

Otklanjajući žalbene prigovore tužiteljice tuženik navodi da su vještaci oba stupnja suglasni da kod tužiteljice ne postoji tjelesno oštećenje  prema članku 61. ZOMO i odredbama LOO – Listi I Uredbe o metodologijama vještačenja, pa nema osnova za uvažavanje žalbenih navoda.

 

10.              Kako je tužiteljica osporavala pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu ocjene zdravstvenog stanja, odnosno ne/postojanja tjelesnog oštećenja, rješenjem suda određeno je provođenje sudsko medicinskog vještačenja, te je za obavljanje vještačenja imenovana stalna sudska vještakinja mr.sc. V. K., dr. med. spec. opće medicine.

 

11.              Dana 6. travnja 2023. dostavljen je u spis nalaz i mišljenje sudske vještakinje. U istome se u bitnome navodi da je pregledan cijeli spis s priloženom medicinskom dokumentacijom, pregledana je tužiteljica te je zatraženo da dostavi medicinsku dokumentaciju koju ima, poglavito zbog primjedbi tužiteljice nađenih u spisu o nepravilnostima tijekom prethodnih vještačenja.

U nalazu se iznose konstatacije iz pregledane medicinske dokumentacije, analiziraju se postavljene dijagnoze i terapijski postupci i ishodi liječenja, te se iznose zapažanja sudske vještakinje prilikom neposrednog pregleda tužiteljice.

U završnom mišljenju navodi se da kod tužiteljice postoji oštećenje organizma /tjelesno oštećenje sukladno Listi oštećenja organizma (LOO) iz Uredbe o metodologijama vještačenja i to:

-60% prema odjeljku III, točka 5b – Parkinsonizam i drugi ekstrapiramidni sindrom i ataksija – stanja koja dovode do djelomične ovisnosti o pomoći druge osobe

-30% prema odjeljku IV, točka 1c – Oštećenje pleksusa brahijalisa – uzetost nervusa medianusa.

Prema pravilima zbrajanja postotka oštećenja sveukupno oštećenje iznosi 70%, od čega 40% na donje ekstremitete.

Uvidom u medicinsku dokumentaciju i u tijek bolesti taj postotak oštećenja primjenjiv je za datum donošenja drugostupanjskog nalaza i mišljenja dana 14. svibnja 2019. Oštećenja su posljedica bolesti, a ne ozljede na radu, niti profesionalne bolesti.

 

12.              Navedeni nalaz i mišljenje sudske vještakinje dostavljen je strankama spora radi očitovanja.

Tužiteljica se na isti nije očitovala.

Tuženik uz podnesak od 27. travnja 2023. dostavlja očitovanje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Središnjeg ureda u Z. KLASA: 141-06/18-01/11380, URBROJ: 426-04-03/40-23-19 od3. svibnja 2023. U navedenom  očitovanju iznose se prigovori na nalaz i mišljenje sudske vještakinje. Ističe se da „Vijeće viših vještaka nije suglasno u dijelu koji se odnosi na postojanje tjelesnog oštećenja prema odjeljku III točka 5b i odjeljku IV točka 1c za dijagnoze: Sy extrapiramidale G20 cum Ataxia R27 i Decompresion n mediani de. Status post op 2000. Vezano za tjelesno oštećenje prema LOO prema odjeljku IV točka 1c Vijeće viših vještaka napominje da se u nalazu i mišljenju sudskog vještaka citira nalaz EMNG iz 2000. prije operativnog zahvata u kojem se opisuje značajno usporeno provođenje za desni n. medianus a donekle i za lijevi te nalaz  prvog EMNG ruku nakon prvog operativnog zahvata iz 2001. koji pokazuju još uvijek usporeno provođenje kroz desni n. medianus ali u manjoj mjeri bez podataka o liječenju po fizijatru u cilju rehabilitacije postojećeg stanja, bez kontrolnog EMNG nakon dvije godine. Obzirom da se prema važećoj Listi oštećenja organizma lezija perifernog živca ocjenjuje najranije 2 godine od početka bolesti ili traume sa minimalno dva EMNG-a Vijeće viših vještaka nije suglasno sa mišljenjem sudskog vještaka jer postojeće stanje ne udovoljava kriterijima liste LOO. Također isto se odnosi na TO prema odjeljku III točke 5b. Priložen je nalaz neurologa iz 2018. u kojem je opisan akcijsko pozicionirani tremor prstiju šaka. Predlaže se pokušati sa terapijom i preporuča se učiniti obrada što u svom nalazu i mišljenju navodi i sam sudski vještak. Napominje da se radi bolesti koja je početno bila liječena davno a poslije nije dostatno obrađivana niti terapijski tretirana. navedena je dijagnoza esencijalni tremor a i dr. Parkinsona je isključena. Obzirom da se TO prema LOO utvrđuje na osnovu funkcionalnog deficita po završenoj obradi i liječenju Vijeće viših vještaka nije suglasno sa nalazom sudskog vještaka vezano za mišljenje o postojanju TO prema odjeljku III jer je u momentu vještačenja donošenje te ocjene bilo preuranjeno. Pogoršanje zdravstvenog stanja opisanog u kliničkom statusu sudskog vještaka zajedno sa novo priloženom medicinskom dokumentacijom može biti temelj za novo vještačenje ali nije od utjecaja na ocjenu iz 2019.“

 

13.              Sudska vještakinja u odgovoru na prigovore tuženika u odnosu na dijagnozu Sy Extrapyramidale G20 navodi da je Vijeće viših vještaka u drugostupanjskom postupku KLASA: 141-06/18-01/11380, URBROJ: 426-04-01/3-19-13 i pripadajućem rješenju KLASA: UP/II 141-06/20-01/03609500344, URBROJ: 341-99-05/3-20-000053 od 7. siječnja 2020. upravo tu dijagnozu priznalo, a odobrilo i nastavak invalidnosti po toj dijagnozi. Ističe da je dijagnoza Sy extrapyramidale toliko izrazito vidljiva da ju je njihovo vlastito Vijeće viših vještaka uočilo i uvažilo na pregledu 24. listopada 2019. Sudska vještakinja navodi da medicinsko mišljenje o postojanju dijagnoze Sy extrapyramidale, izrečeno u ranije navedenom rješenju tuženika, nije uopće niti pobijano ni spomenuto poništenjem, niti kritizirano, iako je rješenje poništeno ne iz medicinskih nego iz formalno-pravnih razloga (povreda materijalnog propisa).

Obrazlaže se nadalje kako „Elementi za dijagnozu G20 Ekstrapiramidni sindrom & Ataktični sindrom, odjeljak III-5b Liste oštećenja organizma, ostaju kako stoji u mišljenju vještaka od dne 29.3.2023., te su navedeni kako slijedi:

Klinički pregled i anamneza:

Neurološki problemi počeli su 1995. godine kao tremor, početno glave, kasnije i drugih dijelova tijela, te sve jačeg intenziteta. Liječena je u Švicarskoj gdje je i radila.

Tremor s vremenom postaje sve jači, a pridružuju se i drugi neurološki problemi.

Tremor je sada takav da joj se prolijeva iz žlice kada prinosi hranu ustima, te ne može normalno jesti i „bude joj neugodno pred drugima jer se zaprlja". Pacijentica s oklijevanjem pristaje na preglede u stojećem stavu „jer će se nakon par minuta početi jako tresti i može pasti". Tremor je najjači u području glave i desne ruke, ali je prisutan i na nogama i cijelom I tijelu. Po naravi je grub, sa širokim oscilacijama, a spore frekvencije. Postoji komponenta I intencionog tremora. Izgledom je to ekstrapiramidni tip tremora.

Vidljiva je ataksija, hod je na široj bazi, korak je sitan, u hodu je pacijentica nestabilna. Pacijentica je u cijelosti zakočena i usporena, govor je također malo usporen, ali priseban i razumljiv. Na licu je vidljiva hipomimija. Fini pokreti rukom nisu mogući. GMS desno oslabljena.

U Rombergu oscilira, jake titubacije, nema lateralizacije. Ny 0, bulbomotorika uredna. Jezik medioponiran, men sy negat. Test adijadohokineze izvodi teško i vrlo usporeno. U testu prst- nos promašuje desnom rukom i uspijeva tek nakon nekoliko pokušaja. Hod prsti-peta otežan, spor i s pogreškama. Tandem hod ne može izvesti bez velikih odstupanja. Čučanj nije moguć, odnosno samo do 1/3 pokreta.

Subj. postoji kronični umor. Pacijentica ulaže vidljivi napor za kretanje, dolazi s pratnjom.

Patelarni refleks lijevo uredan, desno ugašen. Osjet asimetričan, desno jako oslabljen.                           

Sveukupno opisana stanja daju sliku ekstrapiramidnog sindroma, koji s vremenom progredira. Majka pacijentice imala je slične simptome - ali se „majka počela godina, a pacijentica s 40 godina".

Nalazi:

Po nalazima je vidljivo da je i liječenje u Švicarskoj išlo u smjeru tretmana uobičajenih za parcijalne ekstrapiramidne simptome - jer u to doba je stanje i bilo mono-simptomatsko (samo tremor i to samo glave), pa je pacijentica liječena injekcijama Botulinum toksina kojeg je dobivala svaka 3 tjedna u vrat, s prednje i stražnje strane. Takva terapija primjenjuje se i inače za druge mono-simptomatske ekstrapiramidne simptome (npr za blefarospazam).

Terapija Botulin toksinom nije bila uspješna, kao ni medikamentozna terapija koja je u to vrijeme davana - a propisivani su antiepileptici primidon i gabapentin - jer neurolog tada, 31.1.2001.g., izrijekom ne indicira antiparkinsonike s obrazloženjem da nema pune kliničke slike Mb Parkinsoni.

Nalaz od 28.5.2001. već opisuje jaki tremor glave, te blaži tremor ruku i nogu što pacijenticu „stigmatizira u socijalnim kontaktima" i onemogućava joj normalno obavljanje posla. Preporučeni su tada beta-blokatori.

Već 10.12.2001. u nalazu se opisuje tremor dominantno glave, ali i ruku i nogu, više proksimalno, a manje prisutan distalno, teži u stanjima emocionalnog opterećenja (bol i strah). Tada je već prisutan i tremor prstiju s promašivanjem cilja (diskinezija). U tom nalazu se navodi i da se ciljanim testom pogoršava prividna stabilnost nogu u stavu stajanja. Ne može dulje stajati zbog tremora zbog kojeg ide prema padanju.

Neurolog 8.1.2002. opisuje tremor glave tipa ne-ne, gornjih ekstremiteta i donjih ekstremiteta, više u aktivnosti nego u mirovanju, s pogoršanjem u zadnje 2 godine, da je tremor intencioni i frekvencije 6Hz, a amplitude do nekoliko centimetara, uz obostranu dis- dijadohokinezu, te da primidon (Mysolin) nije pomogao, kao ni gabapentin (Neurontin). Predlaže th antiholinergicima (Akineton i Artane).

Fizijatar 11.12.2013. - hod otežan, na prste i pete se podiže otežano Neurokirurg 1.10.13. - vrlo teško pokretna, hoda uz pomoć i sa štakom... Ortoped 4.6.2013. - hod usporen, trup nagnut naprijed...

Neurolog 22.3.2018. naglašava tremor glave (tipa ,,ne-ne“ i ,,da-da“) i izraženi akcijsko- pozicijski tremor prstiju šaka. Predlaže ponovno pokušati terapiju Akineton-om i učiniti obradu.

Neurolog 5.6.2019. navodi i dalje tremor i da nema poboljšanja na Akineton.

NMR mozga 7.6.2018. - obostrano periventrikularno u dubokoj bijeloj tvari, te subkortikalno više nespecifičnih lakunarnih lezija, najvjerojatnije u sklopu vaskularne encefalopatije. MR angiografija arterija mozga, uključivo karotidne i vertebralne i bazilarne arterije je uredna.

Ostali argumenti za dijagnozu Ekstrapiramidni sindrom & Ataktični sindrom:

-              Ne može se smatrati relevantnim to što je prije 1A stoljeća pacijentici rečeno „da je isključen Mb Parkinsoni" i tog zaključka se držati kroz daljnjih mnogo godina jer se kroz toliko godina klinička slika može značajno promijeniti/pogoršati.

-              Čista forma navodno isključene Mb Parkinsoni nije i jedina forma vrlo široke lepeze pojma Sy extrapyramidale (šifra G20). Nespretna je činjenica da ista šifra bolesti G20 pokriva i Mb Parkinsoni i cijeli veliki spektar Sy extrapyramidale. Ali, tako je i u MKB (Međunarodna klasifikacija bolesti), kao i u Listi oštećenja organizma.

-              Pacijentica ima ekstrapiramidne simptome godinama i jasno se vide i u nalazima i pri pregledu - tremor (grubi, spore frekvencije, intenzitetom progresivan kroz godine, kao i zahvaćanje sve većih dijelova tijela - nalazi 2001. i 2002.), pacijentica je onemogućena u pokretima naročito desne ruke („prolijeva joj se iz žlice kad jede"), kao i u stajanju kada tremor postaje izrazitiji te pacijentica ne može izdržati dugo stajanje (opisana tendencija padanja pri duljem stajanju već u nalazu od 10.12.2001.), ataksija (hod na širokoj bazi, sitan korak, nesigurnost u hodu), nestabilnost (već 2001.), diskinezija (promašivanje cilja, također već u nalazima 10.12.2001., kao i 8.1.2002.) i to u pokretima kako ruke &. prstiju tako i nogu, hipomimija, kruti i spori pokreti, opća usporenost.

-              Simptomi su postupno progresivni kroz dugi period od preko 20 godina, kako to i inače biva kod Sy extrapyramidale.

- Činjenica je da je pacijentica dijelom i odustala od liječenja smatrajući s jedne strane da je stanje nepopravljivo (jer joj lijekovi koje je dobivala, antiepileptici i Botulin toxin, ali i Akineton, Artane i beta-blokatori nisu pomogli), a s druge strane je stalno ponavljala „da je Parkinson isključen". Zbog odustajanja (djelomično pripisivog i depresiji pacijentice) nema puno pregleda - ali svi nalazi, uključivo oni iz 2001. i 2002.g, se slažu u postojanju i progresiji simptoma - kod bolesti koja je i inače progresivna i degenerativna po naravi.

Stoga nema govora ,,o naglom pogoršanju stanja pri pregledu vještaka", kako se navodi u prigovoru tuženika HZMO, i to zato jer se doslovno u svakom nalazu od 1996.godine na dalje spominje tremor, progredirajući početno glave, a poslije i ruku i nogu i cijelog tijela, te ostali simptomi (diskinezija, nestabilnost, padanje u duljem stajanju) već 2001. i 2002.godine. Tipične simptome spominju u svojim nalazima prije 2019.g čak i oni specijalisti koji se primarno bave drugim bolestima (internisti hipertenzijom, ortopedi lumboishialgijom, psihijatri depresijom...). Jedino se sami izraz „Ekstrapiramidni sindrom" izrijekom spominje tek u gore navedenom drugostupanjskom mišljenju Vijeća viših vještaka i pripadajućem Rješenju.

U mišljenju vještaka preporučeno je obaviti pregled u amb. za ekstrapiramidne bolesti prvenstveno radi preciznije dijagnoze jer pacijentica je uvjerena da nema tu dijagnozu. Preporučena konzultacija o terapiji dana joj ie isključivo u cilju event. usporavanja progresije (a ne izlječenja, niti poboljšanja) te teške bolesti - što bi također bilo vrijedno truda. Smatram da kao liječnik koji vidi zabludu pacijentice u pogledu dijagnoze moram dati savjet o možda mogućoj pomoći u vidu usporenja tog inače progresivnog procesa.

Dg/ Syndroma canalis carpi I dex. G56.0 et Paresis n, mediani dex, chr.

(odjeljak IV, točka lc Liste oštećenja organizma: Oštećenje pleksusa brahijalisa - uzetost nervusa medianusa)

St post op. 2000. - op. Decompressio n. mediani dex

Pacijentici je još davne 2000. godine dijagnosticiran Sy canalis carpi, Laesio n. mediani dex., te je iste godine operirana. Tegobe se nastavljaju i nakon operacije. Ima kronične bolove, trnce i slabost u desnoj ruci, naročito desnoj šaci. Šaka je kronično bitno smanjeno funkcionalna.

EMNG jest učinjen 2 puta, kako pravila procjene oštećenja organizma zahtijevaju. U oba EMNG nalaza nađeno je oštećenje nervusa medianusa, tj usporeno provođenje kroz n. medianus.

Prvi EMNG je prije operacije, tj 18.9.2000. i pokazuje značajno usporeno provođenje za desni n. medianus, a donekle i za lijevi n. medianus - Sy canalis carpi lat dex.

Drugi EMNG je nakon operacije, tj 2001.godine i pokazuje još uvijek usporeno provođenje kroz desni n. medianus, ali u nešto manjoj mjeri.

Operacija je bila 7.10.2000. - endoskopska dekompresija živca.

Dakle, operacija tipa dekompresije nervusa medianusa nije bila uspješna. Po medicinskoj literaturi i po medicinskoj praksi postoji određeni postotak operacija dekompresije nervusa medianusa u karpalnom kanalu koje nisu sasvim uspješne, te zaostaju simptomi, smetnje i tegobe. 

Nalazi (nakon operacije):

U nalazu od 28.5.2001. dalje postoje tegobe u desnoj šaci (bolovi i utrnulost). Jasno se navodi da je u pogledu dijagnoza koje utječu na radnu sposobnost (...„kronične tegobe desne ruke koje perzistiraju nakon operacije od 7.10.2000.") stanje stacionarno i da „medicinske mjere to ne mogu popraviti".

Fizijatar 10.12.2001.: nema snage u rukama, pa joj ispadaju stvari iz ruku, prisutni bolovi u desnoj ruci su nepromijenjeni unatoč operacije, bolovi su predominantno u području 2. i 3. prsta, nemogućnost izvođenja finih pokreta rukom i prstima, osjet u jagodicama prstiju desne ruke oslabljen.

Neurolog 8.1.2002. opisuje nepromijenjene bolove u desnoj ruci i dizesteziju, te da pacijentica može obavljati samo lakše poslove - bez finih pokreta prstiju i ruke.

Klinički status

Pacijentica ima kronične bolove, trnce i slabost u desnoj ruci, naročito desnoj šaci. Iz ruke joj ispadaju stvari („kad držim telefon u ruci, onda mi ispadne nakon par minuta").

I nakon operacije tipa dekompresije n. medianusa nastavljaju se problemi s desnom rukom u obliku bolova, slabosti i parestezija. Nemogućnost izvođenja finih pokreta rukom i prstima vidi se i u nalazima 2001. i 2002.g.

Pri pregledu se nađe smanjena GMS desne ruke, izrazito asimetričan osjet, oslabljen u desnoj šaci, naročito u području inervacije n. medianusa, ali i izvan. Prste osjeća „kao drvene", prisutne parestezije, povremeno i bol u šaci. Desna ruka diskinetična, nemogući su fini pokreti.

Pacijentica je pohađala fizikalnu terapiju u mnogo navrata, kako pre-operativno, tako i postoperativno u cilju rehabilitacije. Dapače, pri pregledu je navela da si je i sama privatno plaćala fizikalne terapije.

U mišljenju vještaka je preporučen EMNG i dodatna obrada iz razloga što je stanje šake po opisu pacijentice još lošije nego po nalazima iz 2001. i 2002., pa postoji mogućnost da su se razvile priraslice i da dodatno pritišću živac - a takvo stanje bi se možda moglo re-operirati i popraviti gotovo afunkcionalnu desnu ruku.

Sudska vještakinja navodi da su u cilju preciznijeg obrazloženja za ovo očitovanje ponovno pregledani nalazi u spisu kao i opsežne bilješke sa samog pregleda pacijentice. Elementi za priznavanje dijagnoza i tjelesnog oštećenja su gore detaljno navedeni.

Pri tome očito postoje i druge dijagnoze, ali su nedovoljno potkrijepljene nalazima da bi se mogle priznati kao tjelesno oštećenje (? zagubljeni nalazi).

Stoga mišljenje i ocjena postotka tjelesnog oštećenja ostaju kako je navedeno u nalazu vještaka od dne 29.3.2023.“

 

14.              Navedeno očitovanje sudske vještakinje dostavljeno je strankama spora. Na isto nije bilo dodatnih očitovanja, niti su nakon ovako provedenog dokaznog postupka stranke predložile izvođenje daljnjih dokaza saslušanjem sudske vještakinje niti provođenjem novog vještačenja.

 

15.              Člankom 61. ZOMO-a propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika (stavak 1.).

Prema stavku 2. članka 61. ZOMO-a pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

Prema stavku 3. članka 61. ZOMO-a vrste tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja, na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju se posebnim propisom.

 

16.              U postupku koji je prethodio ovom sporu relevantna činjenica postojanja tjelesnog oštećenja utvrđivana je na način kako je propisano odredbama ZOMO-a i Uredbe o metodologijama vještačenja, a ovlaštena tijela vještačenja  u dva stupnja suglasno iznose zaključak da kod tužiteljice  ne postoji  tjelesno oštećenje.

 

17.              U upravnom sporu, pravno relevantna činjenica utvrđena je nalazom i mišljenjem sudske vještakinje na drugačiji način nego u upravnom postupku, utvrđenjem postojanja tjelesnog oštećenja.

 

18.               Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja osporenog i prvostupanjskog rješenja, sud cijeni kako je navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, izvedenim dokazima, prvenstveno sudsko medicinskim vještačenjem dovedena u pitanje, a slijedom toga i primjena materijalnog prava.

 

19.              Sud je prihvatio valjanim, detaljno obrazloženim i prema pravilima struke napravljenim, a utemeljenim na medicinskoj i drugoj dokumentaciji spisa nalaz i mišljenje sudske vještakinje kojim se utvrđuje da kod tužiteljice postoji  tjelesno oštećenje kako je izrekom presude određeno, s tim da je uzrok oštećenja bolest, a nastalo je s danom 14. svibnja 2019. Pri tom se ističe da su prema ocjeni suda, valjano i obrazloženo, pozivom na medicinsku dokumentaciju otklonjeni prigovori Vijeća viših vještaka u očitovanju od 03. svibnja 2023. godine. Napominje se i da je kontradiktorno mišljenje u očitovanju nadležnog drugostupanjskog tijela vještačenja od 03. svibnja 2023. u odnosu na spisu priležeću dokumentaciju, odnosno nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka u drugostupanjskom postupku Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, KLASA: 141-06/18-01/11380, URBROJ: 426-04-01/3-19-13 od 24. listopada 2019. kojim je kod tužiteljice utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja 30% prema odjeljku III – točka 5a LOO iz Uredbe, te je kao datum nastanka tjelesnog oštećenja utvrđen raniji datum u odnosu na nalaz sudske vještakinje (6. ožujka 2019.), zbog bolesti. Na ove okolnosti opravdano ukazuje i sudska vještakinja u očitovanju na prigovore Zavoda za vještačenje. Sudska je vještakinja svoje mišljenje detaljno obrazložila, izneseni razlozi za zaključke su razumljivi, jasni i potkrijepljeni dokumentacijom koja je priložena spisu, stoga u konkretnoj situaciju suprotstavljenih nalaza i mišljenja sudske vještakinje i vještaka iz upravnog postupka, sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje, iz razloga koji su prethodno u ovom odjeljku izneseni.

             

20.              Pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja tužiteljica ne može ostvariti budući da je tjelesno oštećenja uzrokovano bolešću, a ne ozljedom na radu ili profesionalnom bolesti, što je uvjet iz odredbe članka 61. stavka 2. ZOMO za priznanje prava na naknadu.

 

21.              Slijedom navedenog, sud je prihvatio osnovanima navode tužbe, poništio osporeno i prvostupanjsko rješenje te u skladu s ovlaštenjem iz odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a tužiteljici utvrdio postojanje tjelesnog oštećenja na način kako je to određeno nalazom i mišljenjem sudske vještakinje, koji je sud u potpunosti prihvatio.

 

U Zagrebu 13. listopada 2023.

 

Sutkinja

Mirjana Harapin, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.