REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-10324/2019-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Markotić, u pravnoj stvari tužitelja EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jasna Detelj Marković, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija, iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 27. listopada 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnice tužitelja Domagoja Mladičeka, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Silvije Crnogaće Ćorušić, odvjetnice, dana 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl.2. točki 1.Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3213242700 od dana 14. svibnja 2008. godine, a koji Ugovor je solemniziran kod javnoga bilježnika Mladen Burec, OU- 309/05 dana 23. svibnja 2008. godine, a koji glasi: “...u skladu s primjenama Odlukom o kamatnim stopama Kreditora....”.

II. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl.7. točki 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3213242700 od dana 14. svibnja 2008. godine, a koji Ugovor je solemniziran kod javnoga bilježnika Mladen Burec, OU-309/05 dana 23. svibnja 2008. godine, a koji glasi: ”...Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate...”.

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točki 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3213242700 od dana 14. svibnja 2008. godine, a koji Ugovor je solemniziran kod javnoga bilježnika Mladen Burec, OU-309/05 dana 23. svibnja 2008. godine, a koji glasi: “...uz valutnu klauzulu...“.

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. točki 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 3213242700 od dana 14. svibnja 2008. godine, a koji Ugovor je solemniziran kod javnoga bilježnika Mladen Burec, OU-309/05 dana 23. svibnja 2008. godine, a koji glasi: “...Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF...“.

V. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473 da tužitelju EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 47.166,49 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 1.listopada 2015. pa do isplate, određenim do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VI. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom daljnjeg iznosa od 31.995,56 EUR, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 1. listopada 2015. pa do isplate.

r i j e š i o j e:

I. Ne dopušta se preinaka isticanjem novog tužbenog zahtjeva od dana 22. ožujka 2022.

II. Dopušta se preinaka povišenjem postojećeg tužbenog zahtjeva za isplatom od dana 20. lipnja 2023.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.466,18 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 2. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 13.6.2019. podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredaba Ugovora o namjenskom kreditu broj 3213242700 koji je dana 14.5.2008. sklopio sa tuženikom i to odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke i odredbe o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak (CHF) te isplate preplaćenih iznosa s osnova ništetnosti navedenih ugovornih odredaba, sve uz naknadu prouzročenog parničnog troška uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate.

U tužbi navodi da je odredbom čl. 2 Ugovora ugovoreno da je tužitelj dužan tuženiku plaćati u anuitetima iznos kredita i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom ugovoru promjenjiva u skladu sa promjenama Odluke o kamatnim stopama tuženika s time da ista na dan sklapanja ugovora iznosi 5,70 % godišnje, interkalarnu kamatu po stopi jednakoj stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Odredbom čl. 7 točke 2. Ugovora ugovoreno je kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor (ovdje tuženik) povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. Osim što je tuženik ugovorio kamatnu stopu kao promjenjivu, tužitelju prilikom sklapanja predmetnog ugovora nije prezentirao mogući rizik nekontroliranog rasta tečaja CHF, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, tužitelju je ponuđen kredit uz valutnu klauzulu u CHF kao najpovoljniji kredit, s najnižom kamatnom stopom. Tužitelj stoga nije mogao znati za rizik tečaja CHF već je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik. Dakle, u predmetnom ugovoru postoje dva promjenjiva elementa i to valutna klauzula vezana uz CHF i promjenjiva kamatna stopa, a što ukazuje da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama temeljem kojih tužitelj u trenutku sklapanja ugovora pa tako ni tijekom otplate nije znao niti je mogao znati koliko će uopće iznositi glavnica niti kamata, odnosno nije znao koliko će iznositi njegova kreditna obveza. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12, potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 te presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt 249/14-2, kojima je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u švicarskom franku. Ističe da su odredbe predmetnog ugovora o kreditu koje se odnose na ugovornu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi i na valutnu klauzulu u CHF ništetne te da mu je tuženik dužan vratiti sve što je temeljem takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a sve to sukladno odredbama čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima o stjecanju bez osnove.

2. Tužitelj navodi i da je predmetni kredit konvertiran, ali konverzijom nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača jer Dodatkom Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana niti su tužitelju vraćeni preplaćeni iznosi kamata i razlike u valutnom tečaju već je isključivo za ubuduće definiran ugovorni odnos. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud utvrdi ništetnim odredbe predmetnog ugovora o namjenskom kreditu o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te naloži tuženiku da mu isplati iznose preplaćenih anuiteta s osnova ništetnosti navedenih ugovornih odredbi napominjući da pridržava pravo konačnog uređenja tužbenog zahtjeva po pojedinačnim mjesečnim preplaćenim iznosima nakon financijskog vještačenja kojeg predlaže provesti. Naime, u vrijeme podnošenja tužbe tužitelj ne raspolaže podacima o prometima po Ugovoru o kreditu od dana odobrenja kredita do zadnje promjene po kreditu, kao niti podacima o visini kamatnih stopa koje su se obračunavale na kredite s valutnom klauzulom u CHF (iznosima kamatne stope, razdobljima obračuna) te podacima o svim uplatama po Ugovoru o kreditu pa opisanu tužbu podnosi temeljem odredbe čl. 186 b Zakona o parničnom postupku i predlaže da sud naloži tuženiku dostavu cjelokupne dokumentacije vezane uz predmetni Ugovor o namjenskom kreditu broj 3213242700. Potražuje i naknadu prouzročenog parničnog troška uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

Tužitelj uz tužbu kao dokaze prilaže preslike Ugovora o namjenskom kreditu broj 3213242700 i Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015.) Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od dana 27.1.2016., Prijedlog izmjene Ugovora o kreditu i Pregled otvorenih stavki po kreditu na dan 30.9.2015. te Informativni sažetak izračuna konverzije na dan 30.9.2015.

3. Tuženik ne spori da je sa tužiteljem sklopio predmetni Ugovor o namjenskom kreditu broj 3213242700. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, osnov i tijek zateznih kamata. Tužitelju osporava svojstvo potrošača, ističe i prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 17.6.2014. Ukoliko se može smatrati da je tužba u kolektivnom sporu pred TS u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 (Pž-7129/13) prekinula tijek zastarnog roka za tražbine koje proizlazi iz promjene kamatnih stopa na ime stjecanja bez osnove, što tuženik osporava, tužiteljev zahtjev od 17.6.2019 je u svakom slučaju zastario jer je presuda u navedenom kolektivnom sporu donesena 13.6.2014. pa su zahtjev i podneseni nakon isteka petogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti navedene presude zastarjeli.

4. Tuženik navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF jasna, razumljiva i lako uočljiva, o njoj se pojedinačno pregovaralo i ista nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja niti je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik je informirao tužitelja o svim okolnostima vezanim uz kretanje CHF o kojima je imao saznanja te je u svemu postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa o informacijama koje su mu bile dostupne i o zaštiti interesa svojih korisnika. Ističe da je kamate naplatio temeljem valjanog ugovora o kreditu i valjane odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Promjena kamatne stope nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja već objektivnih tržišnih okolnosti i opravdanih razloga. O promjenama kamatne stope je obavještavao tužitelja. Obzirom da ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom već ugovor s promjenjivom kamatnom stopom tužitelj ne može zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom. da se ne mogu primijeniti. Smatra i da utvrđenja iz parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos koji je predmet tužbe, a sve i kada bi presuda iz parnice Potrošač bila primjenjiva niti tada nema mjesta izravnoj primjeni presude Visokog trgovačkog suda i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda.

5. Tuženik osporava tužitelju svojstvo potrošača. Naime, tužitelj je poduzetnik, izuzetno educirana i visoko kvalificirana osoba (sveučilišni predavač), vlasnik Poliklinike Lacić sa sjedištem u [adresa] te sasvim sigurno nije prosječan potrošač na kojeg se odnose utvrđenja presude radi kolektivne zaštite potrošača. U odnosu na istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije ističe kako tužitelj ničim ne dokazuje da je on vršio uplate po kreditnoj partiji koja je predmet ovog spora. Štoviše, iz iz prometa po kreditu je razvidno da su uplate vršile i treće osobe, točnije gđa. AC.

6. Tuženik naglašava da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/2015., u nastavku : ZID ZPK) s obzirom da su tužitelj i tuženik dana 27.1.2016. sklopili Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Sve tužiteljeve uplate (i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate) su uzete u obzirom prilikom izrade konverzije i iskorištene, odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita, u skladu s odredbama ZID ZPK. Izračun konverzije na dan 30.9.2015. pokazuje da je za tužitelja utvrđena preplata u iznosu od 31.586,49 EUR, odnosno 241.070,56 kn. Tuženik je tužitelju isplatio preplatu u iznosu od 269.511,39 kn dana 29.1.2016. Uvećanje plaćenog iznosa preplate u odnosu na iznos iz Izračuna konverzije je posljedica činjenice da se Izračun konverzije činio na dan 30.9.2015., a sama konverzija je provedena 29.1.2016. Tužitelj je istoga dana 29.1.2016. izvršio prijevremenu otplatu EUR kredita. Tuženik posebno ističe da su sklapanjem Dodatka sukladno odredbama ZID ZPK/15 stranke trajno i konačno uredile svoje pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF partiji te su stoga konverzijom posljedice nepoštene, ništetne odredbe CHF ugovora o kreditu uređene voljom stranaka, što smisleno isključuje pravo tužitelja da uz provedenu konverziju istodobno traži i povrat stečenog bez osnove, pozivom na uvjete ugovora o kreditu u CHF koji je konverzijom otpao i nadomješten je novom, nesporno zakonitom osnovom (EUR ugovor) temeljem koje je tužitelj stekao na zakonu utemeljeno potraživanje preplate. Kako su voljom ugovornih strana sva plaćanja u otplati CHF kredita ugovorena kao plaćanja s osnove EUR kredita s učinkom ab initio te je obračun svih uplata po ranijoj pravnoj osnovi plaćanja (konvertirani CHF ugovor) izvršen u odnosu na novu pravnu osnovu (EUR ugovor) tužitelj više ne može imati zahtjev zbog stjecanja bez osnove pozivom na uvjete CHF kredita.

7. Tuženik se protivi i prijedlogu tužitelja da tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu postavi tek nakon što mu tuženik dostavi potrebnu dokumentaciju vezanu uz predmetni ugovor o kreditu i nakon što se provede financijsko vještačenje. Ističe da je tužitelju tijekom trajanja ugovornog odnosa redovno dostavljao sve relevantne isprave i podatke (otplatne planove, promjene po kreditu, odluke o promjeni kamatne stope) pa posljedice okolnosti u kojima tužitelj uslijed vlastita nemara te isprave nije sačuvao ne opravdavaju posvemašnju neodređenost tužbenog zahtjeva. Osim navedenog, počevši od 2016., svim korisnicima koji su svoje kredite konvertirali u EUR kredite je na tuženikovim mrežnim stranicama dostupan izračun konverzije za svakog korisnika posebno. Stoga je i tužitelj mogao, s malo uloženog napora, doći do izračuna konverzije svoje kreditne partije prije podnošenja tužbe sudu. U odnosu na pozivanje tužitelja na odredbu čl. 186 b st. 3 ZPP-a tuženik ističe da tužitelj mora navesti i dokazati da mu tuženik odbija dati potrebne isprave, a što nije učinio. Na temelju svega naprijed navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbene zahtjeve u cijelosti i naloži tužitelju da tuženiku podmiri parnične troškove.

Tuženik uz odgovor na tužbu kao dokaze prilaže Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015.) Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od dana 27.1.2016., Izračun konverzije na dan 30.9.2015., Pregled otvorenih stavki po kreditu na dan 30.9.2015., Prijedlog izmjene Ugovora o kreditu te Ispis s mrežne stranice za Polikliniku Lacić.

8. Rješenjem poslovni broj P-10324/19-8 od dana 4.6.2020. sud je naložio tuženiku dostavu cjelokupne dokumentacije vezane uz predmetni Ugovor o namjenskom kreditu broj 3213242700 od dana 14. 5.2008. te Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015.) Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od dana 27.1.2016., sve temeljem čl. 186 b st. 3 ZPP-a. Odlučujući o žalbi tuženika protiv navedenog rješenja, Županijski sud u Šibeniku je rješenjem poslovni broj Gž-690/2020-2 od dana 21.3.2021. uvažio žalbu tuženika te ukinuo prvostupanjsko rješenje i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak napominjući da tužitelj nije dokazao da je od tuženika zatražio predaju dokumentacije vezane uz kreditni odnos i da je tuženik istu odbio predati, a što tuženik izričito osporava. Nakon zaprimanja opisanog drugostupanjskog rješenja tužitelj više nije isticao manifestacijski zahtjev već je podneskom od dana 22.3.2022. postavio tužbeni zahtjev. Uz podnesak od dana 26.10.2022. tužitelj dostavlja daljnju dokumentaciju potrebnu za provođenje financijskog vještačenja i to promet po kreditu/specifikacija uplata i izračun konverzije.

9. Tužitelj je dana 22.3.2022. postavio tužbeni zahtjev prema kojem predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da su ništetne i bez pravnog učinka sljedeće odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj 3213242700 od dana 14. 5.2008.:

- dio odredbe sadržan u čl. 2. točki 1. koji glasi: “...u skladu s primjenama Odlukom o kamatnim stopama Kreditora....”.

- dio odredbe sadržan u čl. 7. točki 2. koji glasi: ”...Za slučaj izmjene promjenjive redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta/rate iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete/rate...”.

- dio odredbe sadržan u čl. 1. točki 2. koji glasi: “...uz valutnu klauzulu...“.

- dio odredbe sadržan u čl. 7. točki 1. koji glasi: “...Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF...“.

Tužitelj je preinačio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu te predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati zatezne kamate na svaki mjesečni više uplaćeni iznos na ime promjene kamatne stope kako slijedi:

• na iznos od 447,33 HRK od dana 10.11.2007. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 441,92 HRK od dana 01.12.2007. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 443,96 HRK od dana 10.01.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 445,59 HRK od dana 10.02.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 846,09 HRK od dana 10.03.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 827,21 HRK od dana 10.04.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 807,31 HRK od dana 10.05.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 799,50 HRK od dana 10.06.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 786,61 HRK od dana 10.07.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 773,19 HRK od dana 10.08.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 769,00 HRK od dana 10.09.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 786,10 HRK od dana 10.10.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 804,36 HRK od dana 10.11.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 771,87 HRK od dana 10.12.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 809,76 HRK od dana 10.01.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 808,15 HRK od dana 10.02.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 821,69 HRK od dana 10.03.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 781,46 HRK od dana 10.04.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 772,61 HRK od dana 10.05.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 758,82 HRK od dana 10.06.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 753,68 HRK od dana 10.07.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.056,59 HRK od dana 10.08.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.052,44 HRK od dana 10.09.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.028,65 HRK od dana 10.10.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.024,12 HRK od dana 10.11.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.013,66 HRK od dana 10.12.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.023,47 HRK od dana 10.01.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.025,68 HRK od dana 10.02.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.008,12 HRK od dana 10.03.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.016,72 HRK od dana 10.04.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.014,21 HRK od dana 10.05.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 901,39 HRK od dana 10.06.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 908,11 HRK od dana 10.07.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 873,60 HRK od dana 10.08.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 928,62 HRK od dana 10.09.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 888,20 HRK od dana 10.10.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 881,03 HRK od dana 10.11.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 611,38 HRK od dana 10.12.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 630,63 HRK od dana 10.01.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 592,54 HRK od dana 10.02.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 592,99 HRK od dana 10.03.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 573,72 HRK od dana 10.04.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 588,95 HRK od dana 10.05.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 601,90 HRK od dana 10.06.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 598,62 HRK od dana 10.07.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 536,34 HRK od dana 10.08.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 462,62 HRK od dana 10.09.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 447,49 HRK od dana 10.10.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 441,02 HRK od dana 10.11.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 434,05 HRK od dana 10.12.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 435,56 HRK od dana 10.01.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 433,32 HRK od dana 10.02.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 426,70 HRK od dana 10.03.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 416,27 HRK od dana 10.04.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 410,69 HRK od dana 10.05.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 406,87 HRK od dana 10.06.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 395,75 HRK od dana 10.07.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 388,87 HRK od dana 10.08.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 375,27 HRK od dana 10.09.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 370,26 HRK od dana 10.10.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 367,53 HRK od dana 10.11.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 359,00 HRK od dana 10.12.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 353,92 HRK od dana 10.01.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 341,35 HRK od dana 10.02.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 332,74 HRK od dana 10.03.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 330,95 HRK od dana 10.04.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 319,59 HRK od dana 10.05.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 310,49 HRK od dana 10.06.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 298,47 HRK od dana 10.07.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 294,93 HRK od dana 10.08.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 290,06 HRK od dana 10.09.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 285,70 HRK od dana 10.10.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 278,79 HRK od dana 10.11.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 273,18 HRK od dana 10.12.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 263,13 HRK od dana 10.01.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 12,99 HRK od dana 10.02.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 12,69 HRK od dana 10.03.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 12,29 HRK od dana 10.04.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 11,85 HRK od dana 10.05.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 11,48 HRK od dana 10.06.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 11,18 HRK od dana 10.07.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 10,91 HRK od dana 10.08.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 10,58 HRK od dana 10.09.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 10,19 HRK od dana 10.11.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 9,92 HRK od dana 10.11.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 9,57 HRK od dana 10.12.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 9,22 HRK od dana 10.01.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 8,85 HRK od dana 10.02.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 8,48 HRK od dana 10.03.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 8,11 HRK od dana 10.04.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 7,75 HRK od dana 10.05.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 7,38 HRK od dana 10.06.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 7,01 HRK od dana 10.07.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 6,64 HRK od dana 10.08.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 6,27 HRK od dana 10.09.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 5,90 HRK od dana 10.10.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 5,53 HRK od dana 10.11.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 5,16 HRK od dana 10.12.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 4,79 HRK od dana 12.01.2016. pa do 30.09.2015.

Tužitelj potražuje i isplatu zatezne kamate na svaki mjesečni više uplaćeni iznos zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kako slijedi:

• na iznos od 8,14 HRK od dana 10.01.2007. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 130,14 HRK od dana 10.02.2007. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 92,37 HRK od dana 10.03.2007. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 139,78 HRK od dana 10.04.2007. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 312,41 HRK od dana 10.05.2007. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 286,25 HRK od dana 10.06.2007. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 411,73 HRK od dana 10.07.2007. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 327,21 HRK od dana 10.08.2007. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 312,69 HRK od dana 10.09.2007. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 432,84 HRK od dana 10.10.2007. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 328,39 HRK od dana 10.11.2007. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 356,07 HRK od dana 10.12.2007. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 228,97 HRK od dana 10.01.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 109,07 HRK od dana 10.02.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 58,37 HRK od dana 10.03.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 65,50 HRK od dana 10.04.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 202,74 HRK od dana 10.05.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 203,62 HRK od dana 10.06.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 274,47 HRK od dana 10.07.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 329,33 HRK od dana 10.08.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 288,85 HRK od dana 10.09.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2,67 HRK od dana 10.10.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 312,41 HRK od dana 10.11.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 20,52 HRK od dana 10.12.2008. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 571,26 HRK od dana 10.01.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 651,48 HRK od dana 10.02.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 918,14 HRK od dana 10.03.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 526,58 HRK od dana 10.04.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 518,50 HRK od dana 10.05.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 448,53 HRK od dana 10.06.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 486,49 HRK od dana 10.07.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 383,76 HRK od dana 10.08.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 450,72HRK od dana 10.09.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 341,32 HRK od dana 10.10.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 405,74 HRK od dana 10.11.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 416,66 HRK od dana 10.12.2009. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 615,86 HRK od dana 10.01.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 747,61 HRK od dana 10.02.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 694,99 HRK od dana 10.03.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 890,99 HRK od dana 10.04.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 983,76 HRK od dana 10.05.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.267,71 HRK od dana 10.06.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.466,24 HRK od dana 10.07.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.201,02 HRK od dana 10.08.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.956,51 HRK od dana 10.09.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.622,72 HRK od dana 10.10.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.670,98 HRK od dana 10.11.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.968,29 HRK od dana 10.12.2010. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.443,91 HRK od dana 10.01.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.916,17 HRK od dana 10.02.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.065,91 HRK od dana 10.03.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 1.862,43 HRK od dana 10.04.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.285,75 HRK od dana 10.05.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.676,86 HRK od dana 10.06.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.773,49 HRK od dana 10.07.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 4.469,50 HRK od dana 10.08.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.860,86 HRK od dana 10.09.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.655,35 HRK od dana 10.10.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.660,58 HRK od dana 10.11.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.653,40 HRK od dana 10.12.2011. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.866,65 HRK od dana 10.01.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.982,53 HRK od dana 10.02.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.989,66 HRK od dana 10.03.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.898,27 HRK od dana 10.04.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.930,03 HRK od dana 10.05.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 3.014,13 HRK od dana 10.06.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.897,62 HRK od dana 10.07.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.897,82 HRK od dana 10.08.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.705,07 HRK od dana 10.09.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.757,35 HRK od dana 10.10.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.879,69 HRK od dana 10.11.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.830,84 HRK od dana 10.12.2012. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.886,77 HRK od dana 10.01.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.710,51 HRK od dana 10.02.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.654,42 HRK od dana 10.03.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.818,09 HRK od dana 10.04.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.617,70 HRK od dana 10.05.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.595,83 HRK od dana 10.06.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.417,09 HRK od dana 10.07.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.528,94 HRK od dana 10.08.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.598,21 HRK od dana 10.09.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.689,69 HRK od dana 10.10.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.689,89 HRK od dana 10.11.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.740,34 HRK od dana 10.12.2013. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.619,45 HRK od dana 10.01.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.675,28 HRK od dana 10.02.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.711,63 HRK od dana 10.03.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.672,86 HRK od dana 10.04.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.607,44 HRK od dana 10.05.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.589,45 HRK od dana 10.06.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.630,30 HRK od dana 10.07.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.710,51 HRK od dana 10.08.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.735,30 HRK od dana 10.09.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.703,85 HRK od dana 10.10.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.792,35 HRK od dana 10.11.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.810,68 HRK od dana 10.12.2014. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.813,57 HRK od dana 10.01.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.812,35 HRK od dana 10.02.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.805,34 HRK od dana 10.03.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.798,33 HRK od dana 10.04.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.791,31 HRK od dana 10.05.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.784,30 HRK od dana 10.06.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.777,29 HRK od dana 10.07.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.770,27 HRK od dana 10.08.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.763,26 HRK od dana 10.09.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.756,25 HRK od dana 10.10.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.749,23 HRK od dana 10.11.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.742,22 HRK od dana 10.12.2015. pa do 30.09.2015.

• na iznos od 2.735,20 HRK od dana 10.01.2015. pa do 30.09.2015.

Tužitelj potražuje od tuženika i isplatu iznosa od 124.670,68 HRK s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teče od 1.10.2015. pa do isplate, sve uz naknadu parničnog troška uvećano za zateznu kamatu tekuću od presuđenja pa do isplate.

10. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu, svih navoda i prigovora. U odnosu na naprijed opisani tužbeni zahtjev od dana 22.3.2022. tuženik ističe da se protivi preinaci. Naime, rješenje Županijskog suda u Šibeniku od 12.3.2021. Gž-690/2020-2 kojim je uvažena žalba tuženika u svezi s dostavom dokumentacije i čl. 186. b. st. 3 ZPP-a potvrđuje navode tuženika da tužitelj čak tri godine nije postavio uredan, procesno prihvatljiv tužbeni zahtjev. Dužnost je tužitelja postaviti uredan i određen tužbeni zahtjev. Jedina opravdana iznimka je stupnjevita tužba, o čemu ovdje nije riječ, a što potvrđuje i naprijed citirano drugostupanjsko rješenje. Ukoliko sud dopusti preinaku, tuženik osporava osnov i visinu te ustraje na prigovoru zastare.

11. Bitne činjenice potrebne za donošenje odluke sud je utvrdio čitanjem i pregledom Ugovora o namjenskom kreditu broj 3213242700 od dana 14.5.2008., Dodatka Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015.) Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR od dana 27.1.2016., Izračuna konverzije na dan 30.9.2015., Pregleda otvorenih stavki po kreditu na dan 30.9.2015., prometa po kreditu/specifikacija uplata, Prijedloga izmjene Ugovora o kreditu te Ispis s mrežne stranice za Polikliniku Lacić. Provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. U odnosu na osporenu aktivnu legitimaciju, svojstvo potrošača te mogućnosti pregovara sa tuženikom prilikom sklapanja predmetnog ugovora, kao i pojašnjavanja spornih ugovornih odredbi je saslušan tužitelj EC. Cijeneći provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku ZPP-a) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

12. Nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 14.5.2008. sklopili Ugovor o namjenskom kreditu broj 3213242700, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 390.000,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate. Člankom 2. Ugovora ugovorena je redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po Ugovoru promjenljiva i na dan sklapanja Ugovora iznosi 5,70 % godišnje. Člankom 3. Ugovora ugovoren je rok otplate kredita koji iznosi 20 godina. Člankom 6. Ugovora određena je namjena kredita, a to je izgradnja kuće. Člankom 7. Ugovora je ugovorena otplata kredita na način da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja za CHF. Prvi anuitet iznosi 2.727,02 CHF.

13. Nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 27.1.2016. sklopili Dodatak ugovoru o o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutom EUR, sve temeljem odredaba ZID ZPK-a. Tužitelju je prema izračunu konverzije na dan 30.9.2015. utvrđena preplata u iznosu od 31.586,49 EUR, odnosno 241.070,56 kn. Tuženik je tužitelju isplatio uvećanu preplatu od preplate navedene u izračunu od 30.9.2015. jer je samu konverziju proveo dana 29.1.2016. i tada je priznata preplata iznosila 269.511,39 kn. Nije sporno da je tužitelj istoga dana 29.1.2016. izvršio prijevremenu otplatu EUR kredita.

14. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja te ima li isti svojstvo potrošača. Sporno je i je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 5,70% godišnje, promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama kreditora, kao i ugovorne odredbe koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak ostvario korist u visini razlike iznosa anuiteta koje mu je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu i početnu vrijednost CHF i koliko ta razlika iznosi. Sporno je jesu li navedene ugovorne odredbe ništetne. Sporno je mogu li se na konkretan pravni odnos primijeniti pravna shvaćanja izražena u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/2013 od dana 13.6. 2014. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/2014. od dana 9.4.2015. i Rev-2221/2018. od dana 3.9.2019. s obzirom da je u tim odlukama izraženo pravno shvaćanje da su ugovorne odredbe ugovora o kreditu sklopljenih između tuženih banaka i potrošača u CHF uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo nerazumljive i nepoštene, a sve sukladno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 96/03) a od dana 7.8.2007. sukladno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

15. Sporno je ima li tužitelj pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba osnovnog Ugovora o kreditu, kao i pravo na zahtijevanu isplatu budući je, nesporno, s tuženikom sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu EUR, sukladno odredbama ZID ZPK. Sporna je visina tužbenog zahtjeva. Sporno je da li je preinaka dopuštena te osnovanost istaknutog prigovora zastare.

16. Tuženikovo osporavanje aktivne legitimacije tužitelja je neosnovano jer se u konkretnom slučaju traži isplata stečenog bez osnove temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu, a u smislu čl. 1021. Zakon o obveznim odnosima (NN br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023, u nastavku ZOO-a) stranke ugovora o kreditu su banka koja se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene i korisnik kredita koji se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Nije sporno da je tužitelj korisnik kredita i da je kredit u cijelosti prijevremeno otplaćen.

17. Na okolnost namjene trošenja novca dobivenog predmetnim kreditom te postupanja tuženika u fazi pregovora i pojašnjavanja tužitelju značenja spornih ugovornih odredbi sud je saslušao tužitelja EC koji u svom iskazu od dana 26.10.2023. ističe da je kod tuženika podigao namjenski kredit za izgradnju obiteljske kuće na adresi [adresa]. Kuća je izgrađena za potrebe obitelji budući ima tri sina, a i roditelji koji su živjeli u [adresa] su preselili kod njih u Zagreb. Do tada su živjeli na adresi [adresa], u prizemlju te kuće je imao privatnu praksu. Unazad 4,5 godina je i dio privatne prakse preselio na adresu u [adresa], dok je dio ostao na adresi [adresa]. Ostatak kuće u [adresa] se koristi za potrebe stanovanja obitelji. U vrijeme kada je podigao kredit su već neko vrijeme krediti u CHF bili popularni kao povoljni. Vjerovao je banci kada su mu prezentirali kredit u valuti CHF kao najpovoljniji, a ne može se sjetiti jesu li mu nudili i kredit u nekoj drugoj valuti, misli da nisu. Ugovor je pročitao. Jezično mu je sve bilo jasno, međutim nije ekonomske struke, a kako je imao povjerenja u banku to nije posebno tražio pojašnjenje pojedinih ugovornih odredbi niti izmjene ugovornih odredbi, išao je s maksimalnim povjerenjem u banku. Nije niti znao da je mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredbi budući mu je ponuđen gotov ugovor. Nije prigovarao kada su anuiteti počeli rasti, njegovo je razumijevanje ugovora da se ništa ne može mijenjati. Jasno mu je da tečaj može fluktuirati, no u banci ga nisu posebno upozoravali na to vezano uz CHF.

18. Na temelju iskaza tužitelja te odredbe čl. 6 predmetnog Ugovora o kreditu u kojem je navedeno da je namjena kredita izgradnja kuće, sud sa sigurnošću utvrđuje da tužitelj ima status potrošača tj. da je kao fizička osoba sklopio pravni posao sa tuženikom i da djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, sve sukladno čl. 3 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003). Dakle, tužitelj ispunjava oba kumulativno postavljena uvjeta: 1. radi se o fizičkoj osobi i 2. sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu s ciljem koji nije u svrhu poslovne djelatnosti, već u osobne nekomercijalne svrhe. Ukazivanje tuženika da je tužitelj poduzetnik, izuzetno educirana i visoko kvalificirana osoba, vlasnik Poliklinike Lacić, svakako govori o njegovim kompetencijama, no tužitelj je po struci liječnik što ga ne čini, automatizmom, i stručnjakom za monetarnu ekonomiju i bankarstvo, a da mu ne bi trebala jasna upozorenja djelatnika tuženika o mogućnosti promjene tečaja CHF prema kuni te objašnjenja o tome što utječe na odluku banke o promjeni kamatne stope. Okolnost da se unazad četiri, pet godina dio poliklinike u vlasništvu tužitelja nalazi u nekretnini koju je tužitelj sagradio novcem od odobrenog kredita iz 2008., ne predstavlja dokaz da je i inicijalna svrha predmetnog pravnog posao sa tuženikom bila financiranje nekretnine za potrebe tužiteljeve poslovne aktivnosti ili poduzetničke djelatnosti. Tužitelj iz dostupnih informacija (ugovor) nije mogao razumjeti niti predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, a tuženik jednostrano mijenja kamatnu stopu temeljem svoje odluke niti je mogao informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Smatra se da se o pojedinoj odredbi ugovora pojedinačno pregovaralo ako je potrošaču omogućeno da intervenira u unaprijed formulirani ugovor, a on to ne prihvati ili ako je potrošaču omogućeno da prihvati određenu odredbu ili ne, pa se onda smatra da je postojala mogućnost potrošača da utječe na sadržaj ugovora. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30.4.2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva. Tuženik, na kojem je teret dokaza, nije u konkretnom slučaj dokazao da je tužitelj kao potrošač mogao utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi definiranih od strane tuženika kao trgovca slijedom čega sud u potpunosti prihvaća kao istiniti dio iskaza u kojem tužitelj navodi da su mu u banci ponudili kredit u CHF kao najpovoljniji te da nije niti znao da je mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredbi budući mu je ponuđen gotov ugovor. S obzirom da tužitelj kao potrošač nije bio u mogućnosti pregovarati sa tuženikom oko jednostrano promjenjive kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora kao niti valutne klauzule u CHF niti mu je tuženik na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasnio sporne odredbe ugovora kako bi tužitelj mogao predvidjeti posljedice koje iz toga proizlaze, to su u pitanju ništetne ugovorne odredbe koje su dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja.

19. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13.6.2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem broj Revt 249/14-2 od 9.4.2015. VSRH odbio revizije tuženih banaka iz postupka "Potrošač" (tužitelj u tom postupku Potrošač-Hrvatski savez za zaštitu potrošača) koje su pobijale drugostupanjsku presudu Pž-7129/13 u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda P-1401/12 kojim je ugovaranje promjenjive kamatne stope u skladu s jednostranim odlukama tih banaka ocjenjeno nepoštenim odredbama kojima su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača. VSRH polazi od toga da je nesporno da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bile jasne i uočljive, međutim nisu bile razumljive potrošačima jer su sadržavale neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope te je time suprotno temeljnim načelima obveznog prava korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj. Odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapanih s potrošačima u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu su bile nepoštene slijedom čega su temeljem čl. 87 ZZP/03 i čl. 102 ZZP/07 te odredbe ništetne. Presudom VSRH broj Rev 2221/2018 od 3.9.2019. odbijena je revizija osam tuženih banaka u predmetu tužitelja Potrošač - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, uključujući i tuženika te je u navedenoj presudi izražen pravni zaključak da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne odredbe ugovaranjem klauzule uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula), a da se o tome nije pojedinačno pregovaralo. Kako je, dakle, pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja kao potrošača, tj. korisnika kredita, u smislu da je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu jednostrano promjenjive kamatne stope kredita i valutu kredita iskazanu u CHF to je dužan tužitelju vratiti, odnosno nadoknaditi vrijednost postignute koristi ostvarene uplatama više plaćenih anuiteta, sukladno čl. 1111 ZOO-a. Takvu je korist kao nepošten stjecatelj ostvarivao od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa iz kojeg je razloga dužan platiti i zakonske zatezne kamate. Odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz odredbe čl. 106. st. 1. ZZP-a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kako je to propisano člankom 118. ZZP-a.

20. Prema odredbi čl. 502.a st.1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom koji se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakona utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđenom i uz uvjete predviđene tim zakonom podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem uključujući propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Citiranom je odredbom propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

21. Navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz odredbe čl. 502.a st.1. ZPP. Dakle, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istovremeno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-3142/2018. od dana 19.3.2019.). Primjenjujući sve navedeno, sud je odučio kao u točkama I. - IV. izreke presude.

22. U odnosu na sporno pitanje ima li tužitelj pravnog interesa zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu broj 3213242700 budući je, nesporno, dana 27.1.2016. sa tuženikom sklopio Dodatak Ugovoru o kreditu temeljem ZID ZPK kojim je provedena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR valja se pozvati na stav koji je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u svojoj odluci broj Rev- 2868/2018 od dana 12.2.2019. (tako i u odlukama broj Rev 3142/2018-2 od 19.3.2019., Rev 8/2018-2 od 26.5.2020., Rev 809/2021-2 od 21.12.2022.), a po kojem korisnik kredita samim sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom.

23. Odgovarajući dalje na pitanje je li sporazum o konverziji sklopljen po osnovi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Gos-1/2019 od dana 4.3.2020., izrazio pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Navedeno, suprotno stavu tuženika, ne znači da je u posebnom sudskom postupku kao što je ovaj, nakon izvršene konverzije po odredbama ZID ZPK isključeno pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja kao potrošača i banaka kao davatelja kredita, već znači da je sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovanog ugovora o kreditu.

24. Dakle, sklapanjem Dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija po pravilima ZID ZPK iz čl. 19 c. st. 1. t. 6. korisnik kredita (potrošač) ne gubi niti pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovanog ugovora o kreditu niti pravo potraživati, u slučaju da se utvrdi da postoji, razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ovdje čl. 2 t. 1 i čl. 7. t. 2 kojim je ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa te čl. 1 t. 2 i čl. 7 t. 1 kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF, ako se utvrdi da, na štetu potrošača, postoji razlika između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovu ništetnosti navedenih ugovornih odredbi do dana izvršene konverzije i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita i to po pravilima o stjecanju bez osnove. Temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takve odredbe.

25. Kako bi se naprijed navedeno moglo utvrditi, sud je prihvatio prijedlog tužitelja i odredio provođenje financijskog vještačenja. Za vještaka je imenovao stalnu sudsku vještakinju Petru Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Vještaku je zadano utvrditi sljedeće:

- koliko je tužitelj preplatio kredit s osnova iznosa redovnih kamata izraženih u kunama po mjesecima svojom otplatom ugovora o kreditu do dana konverzije u odnosu na iznose koje bi bio dužan platiti da se od početka otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 5,70% do 31.12.2013., a od 1.1.2014. po zakonski određenoj kamatnoj stopi od 3,23%

- kolike je iznose izražene u kunama po mjesecima tužitelj preplatio na ime dužnih kunskih iznosa anuiteta do dana konverzije u odnosu na kunske iznose koje bi bio dužan platiti po ugovorenom tečaju CHF spam kune na dan isplate kredita kada se ujedno uvaži preplata zbog povećanja kamatne stope.

- koliki je kunski iznos preostale glavnice do dana konverzije tužitelju od strane tuženika više obračunat u odnosu na kunski iznos preostale glavnice prema ugovorenom tečaju CHF spram kune na dan isplate kredita

- kolika preostaje razlika kad se od navedenog više obračunatog iznosa oduzme iznos otpisa glavnice u kunama koje je tuženik priznao prilikom izračuna konverzije sukladno ZID ZPK.

26. Sudski vještak je dana 31.10.2022., nakon što je proučio dokumentaciju iz spisa i to Ugovor o kreditu, Izračun konverzije na dan 30.9..2015., Stvarni otplatni plan i uplate/promjene po kreditu te Prometu po kreditu i sačinio potrebne izračune preplata za vrijeme otplate do dana provođenja konverzije dostavio svoj nalaz i mišljenje.

27. U nalazu vještak navodi da je Ugovor o kreditu je sklopljen dana 14.5.2008. te je kredit sukcesivno isplaćivan u razdoblju od 11.6.2008. do 19.12.2008. godine. Ukupno isplaćeni iznos kredita je 390.000,00 CHF što je u kunskoj protuvrijednosti iznosilo 1.759.832,46 kn, te bi prosječni tečaj isplate kredita iznosio 4,512391 kn za 1 CHF. Ugovorena je otplata u 240 jednakih mjesečnih anuiteta po srednjem tečaju HNB za devize na dan plaćanja. Ugovorom se navodi kamatna stopa od 5,70%. Anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu, počevši od 1.2.2009. kada dospijeva prvi anuitet na naplatu. Dana 27.1.2006. sklopljen je Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, utvrđen je iznos preostale glavnice za otplatu na dan 30.0.2015. u iznosu 51.557,59 EUR što primjenom tečaja na dan 30.0.2015. iznosi 393.491,55 kn (primjena tečaja 7,632078 kn za 1 EUR). Dodatkom Ugovoru kojim je provedena konverzija je utvrđen preplaćeni iznos tužitelja na 30.9.2015. u iznosu 241.070,56 kn.

28. Vještak daje mišljenje po kojem je, usporedbom stvarnog otplatnog plana te anuiteta i iznosa koji bi tužitelj platio pod pretpostavkom da nije došlo do promjene kamatne stope i tečaja ni anuiteta u odnosu na početni anuitet, kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora u razdoblju do 1.1.2014. te u razdoblju od 1.1.2014. na dalje u odnosu na kamatnu stopu 3,23% i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, utvrdio da je u razdoblju otplate kredita zbog promjene kamatne stope te rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno preplaćeno 596.445,96 kn, od kojeg iznosa je zbog promjene kamatne stope ukupno više plaćeno 8.099,12 kn, a te zbog rasta tečaja iznos od 588.346,84 kn. Obzirom na Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22) te fiksni tečaj konverzije kune u euro određen temeljem Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 85/2022) koji iznosi 7,53450 kuna za jedan euro, vještak preračunava svaki pojedinačni iznos potraživanja po datumima, kao i ukupan iznos utvrđene preplate te navodi da je u razdoblju otplate kredita zbog promjene kamatne stope te rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno preplaćeno 79.162,05 EUR, od kojeg iznosa je zbog promjene kamatne stope ukupno više plaćeno 1.074,98 EUR, a zbog rasta tečaja iznos od 78.087,07 EUR.

29. Nadalje vještak navodi da je dana 27.1.2016. sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditu temeljeno, između ostalog, na Izračunu konverzije na dan 30.9.2015. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik zaključno s anuitetom dospjelim 1.1.2016. vršio obračun po kreditu u CHF. Vještak ističe da ne raspolaže informacijama je li tuženik u vrijeme kada je odobren kredit tužitelju imao u ponudi kredit u EUR koji bi se točno primijenio na tužitelja te bi li došlo do sklapanja ugovora o kreditu u EUR, a ne u CHF. Također, vještak nema saznanja bi li tuženik tužitelju odobrio i pod kojim točno uvjetima kredit bilo u kunama ili EUR na dan odobrenja kredita u CHF, a s obzirom na razlike u inicijalnim iznosima anuiteta primjenom mogućih uvjeta za kredite u EUR i odobrenih uvjeta za kredit u CHF, što sve predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi.

30. Temeljem raspoložive dokumentacije proizlazi da je tuženik izvršio izračun konverzije kao da je kredit prilikom ugovaranja ugovoren u EUR s kamatnom stopom 6,40%. Simulirani otplatni plan za kredit u EUR iskazuje da bi moguće tužitelju bila početna kamatna stopa za kredit u EUR 6,40% (veća od kamatne stope za kredit u CHF) te da bi u tom slučaju početni anuitet za kredit u EUR iznosio 1.810,22 EUR što primjenom prosječnog srednjeg tečaja HNB za EUR za sve dane isplate kredita iznosi 13.017,50 kn. Obzirom da je početni anuitet za kredit u CHF preračunato u kune iznosio 12.305,38 kn to bi značilo da bi početni anuitet za kredit u EUR bio za 5,79% veći od iznosa anuiteta, preračunato u kune, koji je tužitelj početno imao za kredit u CHF na dan isplate kredita. Prema raspoloživoj dokumentaciji proizlazi da je tuženik u skladu s čl.19. c ZID ZPK izvršio izračune na način da je uplate tužitelja, izvršenih po kreditu u CHF, a realiziranih u kn, preračunao na uplate kao da je kredit bio odobren u EUR po simuliranom otplatnom planu te je za izvršene uplate u kn od strane tužitelja izvršio preračun koristeći primjenjivi tečaj EUR na dan uplate. Tuženik je preračunom izvršio umanjenje iznosa glavnice CHF preračunate u kn na dan konverzije te sveo iznose glavnice sukladno simuliranom otplatnom planu za EUR po promjenjivom tečaju i promjenjivoj kamatnoj stopi za EUR kredit. Slijedom navedenog, prilikom izrade simuliranog otplatnog plana u EUR za određivanje iznosa početne glavnice u EUR uzeta je početno odobrena glavnica kredita u CHF po primijenjenom tečaju na dan isplate kredita za CHF čime je dobiven iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita. Na kunski iznos je primjenom tečaja za EUR koji je vrijedio na dan isplate kredita izračunata početno odobrena glavnica kredita u EUR. Početna kamatna stopa za simulirani kredit u EUR, ali i naknadne su u simuliranom otplatnom planu kredita u EUR više od primijenjenih, promjenjivih, kamatnih stopa po obračunu banke za kredit tužitelju u CHF (po kreditu u CHF kamatne stope su bile od 5,25% do najviše 6,30% te su u razdoblju nakon 1/2014. godine bile 3,23% dok su za simulirani otplatni plan u EUR korištene kamatne stope od 5,59% kao najniže simulirane kamatne stope do 7,00% kao najviše simulirane kamatne stope u usporedbi kao da je kredit bio od početka odobren u valuti EUR). Prilikom izračuna je korišten promjenjivi tečaj EUR kao i promjenjiva kamatna stopa koja bi se moguće odnosila na tužitelja da je imao kredit u EUR. Prilikom izračuna konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate koje je tužitelj izvršio u razdoblju od dana isplate kredita do dana provođenja konverzije 29.01.2016. godine te ih je preračunao na mogući anuitet pod pretpostavkom da je tužitelju bio odobren kredit u EUR, s početnom (promjenjivom) kamatnom stopom od 6,40 %, te je iskazao u dokumentu Izračun konverzije na dan 30.09.2015. više uplaćeno (preplatu) tužitelja na dan 30.09.2015. u iznosu 241.070,56 kn. Dodatak navodi da je predviđeno da se za iznos priznate preplate umanjuju budući iznosi obveze plaćanja anuiteta kredita konvertiranog u valutu EUR.

31. Uvidom u dokument Prometi po kreditu/Specifikacija uplata tuženik je konverzijom glavnicu na dan konverzije za kredit u CHF obračunao u iznosu 735.094,97 kn. Tuženik je izračunom konverzije izvršio umanjenje dijela obračunatog iznosa glavnice te je konverzijom ista utvrđena u iznosu 48.018,73 EUR što je preračunato iznosilo 368.135,11 kn. Pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa u odnosu na ugovorenu kamatnu stopu do 1.1.2014., a kasnije u odnosu na kamatnu stopu 3,23%, ni tečaj u odnosu na početni tečaj (prilagođeni početni otplatni plan) preostala nedospjela glavnica tužitelja na dan stvarne provedbe konverzije bi iznosila 106.186,78 CHF što primjenom prosječnog tečaja za isplate kredita iznosi 479.156,26 kn, slijedom čega nema potraživanja tužitelja.

32. Zaključno vještak daje mišljenje da je ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope u odnosu da je kamatna stopa u razdoblju otplate do 1.1.2014. bila 5,70%, a od 1.1.2014. do dana konverzije da je kamatna stopa iznosila 3,23%, te rast tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznose 596.445,96 kn, od kojeg iznosa je tužitelj preplatio na ime porasta kamatne stope iznos od 8.099,12 kn te je preplatio zbog rasta tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa) iznos od 588.346,84 kn. Ukupan iznos preplata preračunom po fiksnom tečaju konverzije kune u euro iznosi 79.162,05 EUR, od kojeg iznosa se 1.074,98 EUR odnosi na preplatu zbog porasta kamatne stope, a iznos od 78.087,07 EUR na preplatu zbog rasta tečaja. Glavnica po kreditu u CHF na dan provođenja konverzije, temeljem prilagođenog inicijalnog otplatnog plana, uzevši u obzir početnu kamatnu stopu do 31.12.2013., a od 1.1.2014. zakonski određenu kamatnu stopu 3,23% i prosječni tečaj koje je vrijedio za isplate kredita bi iznosila 479.156,26 kn dok je konverzijom utvrđena nedospjela glavnica u iznosu 368.135,11 kn, te nema potraživanja tužitelja po više obračunatom iznosu glavnice u konverziji. Ukupno iskazane preplate za vrijeme otplate kredita u CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđen višak u uplatama polaze od istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn, ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika, što predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi.

33. Tužitelj nije imao prigovora na nalaz i mišljenje vještaka Podneskom od dana 20.6.2023., ispravljenog na ročištu održanom dana 27.10.2025., tužitelj specificira tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu prema nalazu i mišljenju vještaka. Od tuženika potražuje isplatu zateznih kamata na svaki mjesečni više uplaćeni iznos zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli (točka V.), isplatu zateznih kamata na svaki mjesečni više uplaćeni iznos zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (točka VI) te ukupan iznos preplata na ime porasta kamatne stope i porasta tečaja CHF u visini od 79.162,05 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 1.10.2015. pa do isplate, sve uz naknadu parničnog troška.

34. Tuženik je prigovorio opisanom nalazu i mišljenju financijskog vještaka. Posebno prigovara da vještak nije uzeo u obzir preplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije u iznosu od 241.070,56 kn. Posebno ističe kako nema nikakve pravne niti činjenične osnove, pravnog instituta ili zakonske odredbe da tužitelj, kojeg obvezuje Dodatak kojim je izvršena konverzija i koji taj Dodatak ne poništava niti predlaže utvrditi ništetnim, ima istovremeno pravo zadržati priznati iznos preplate iz konverzijskog dodatka (241.070, 56 kn) te pored toga tražiti iznose razlike.

35. Tuženik ističe i da je tužitelj u podnesku od 20.6.2023. preinačio tužbeni zahtjev kojoj se preinaci protivi. Ukoliko sud dopusti preinaku, ističe prigovor zastare na sve preinačene iznose. Posebno ističe kako je za računanje zastare odlučan dan preinake tužbe 820.6.2023.), a ne dan podnošenja tužbe. Osporava i tijek zateznih kamata. Drži da ga se nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem od 2009. godine. Čak i da treba vratiti navodno stečeno bez osnove, što tuženik osporava, vraćanje sa zateznim kamatama ne bi smjelo uslijediti prije dana podnošenja tužbe u ovom predmetu.

36. Sudski vještak se pisanim putem dana 31.1.2023. očitovao o tuženikovom prigovoru. Navodi da iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik usporedbom uplata tužitelja po stvarnom otplatnom planu u CHF sa simuliranim otplatnim planom u EUR iskazao preplatu u iznosu 241.070,56 kn a što je vještak i naveo na str. 1 Nalaza, kao i Izračunu konverzije te Mišljenju. Vještak napominje da utvrđenja nalaza, odnosno iznosi ukupno iskazane preplate za vrijeme otplate kredita u CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđen višak u uplatama polaze od istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn, ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika, što predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi.

37. Tuženik ustraje na iznesenim prigovorima te ponovno osporava navode vještaka ponavljajući da vještak nije uzeo u obzir iznos preplate priznat konverzijom. Prigovara da je vještak uzeo u obzir samo slučajeve u kojima je tečaj na dan uplate anuiteta bio viši od tečaja na dan isplate kredita. Dakle, kada je kasniji aktualan tečaj bio viši, vještak računa preplatu tužitelja, međutim kada je kasniji aktualni tečaj bio niži, vještak isto zanemaruje i ne uzima u obzir prilikom izračuna. Ističe i kako uzimanje u obzir činjenica koje idu u korist tužitelja, a ne i onih koje idu u korist tuženika, nije u skladu s pravilima financijske i pravne struke. Posebno ističe da do promjene tečaja nije dolazilo odlukama tuženika već neovisnog tijela, HNB-a, a u slučaju eventualnog utvrđenja nepoštenosti valutne klauzule posljedica je njeno neprimjenjivanje. Jednostavnim pregledom izračuna je vidljivo da u situacijama kada je tečaj bio niži od onog na dan isplate kredita, vještak isto ne iskazuje u korist banke.

38. Stalni sudski vještak za financije Petra Blašković se na prigovore tuženika ponovno očitovala podneskom od dana 7.11.2023. i, zaključno, podneskom od dana 10.2.2025. U podnesku od dana 7.11.2023. sudski vještak, a vezano uz navod tuženika kako vještak nije uzeo u obzir preplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije u iznosu od 241.070,56 kn, ističe kako iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik usporedbom uplata tužitelja po stvarnom otplatnom planu u CHF sa simuliranim otplatnim planom u EUR iskazao preplatu u iznosu 241.070,56 kn a što je vještak i naveo na str. 2, te 14 Nalaza. Vještak napominje da utvrđenja ovog nalaza, iznosi ukupno iskazane preplate za vrijeme otplate kredita u CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđen višak u uplatama polaze od istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn, ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika, što predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi. U odnosu na navod tuženika kako je vještak u svom izračunu uzimao u obzir samo slučajeve u kojima je tečaj na dan uplate anuiteta bio viši od tečaja na dan isplate kredita te da sveukupna razlika tečaja uključuje i pozitivne i negativne razlike, vještak se očituje na način kako je izvršio izračun na način kako mu je to bilo naloženo. Međutim, opreza radi, pod pretpostavkom da sud zauzme stav da se uzimaju u obzir i razdoblja kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene i kada je tečaj za otplatu bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit, odnosno kada je tužitelj manje plaćao anuitete zbog niže kamatne stope i tečaja, vještak daje i takav izračun te navodi da : 1. Ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta kamatne stope i tečaja u odnosu na kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 79.162,05 EUR što je preračunom pojedinačnih iznosa ukupno 596.445,96 kn, od kojeg iznosa je više plaćeno zbog rasta kamatne stope 1.074,98 EUR (8.099,12 kn) te zbog rasta tečaja 78.087,07 EUR (588.346,84 kn).

2. Ukupan iznos manje plaćenog, uzevši u obzir pad anuiteta zbog pada kamatne stope i tečaja u odnosu na kamatnu stopu i tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 1.753,54 EUR, što je preračunom pojedinačnih iznosa ukupno 13.210,72 kn od kojeg iznosa je manje plaćeno zbog pada kamatne stope iznos od 1.753,54 EUR (13.210,72 kn) te zbog pada tečaja 0,00 EUR (0,00 kn). Slijedom navedenog, sveukupan iznos razlike (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na kamatnu stopu i tečaj koji su vrijedili prilikom isplate kredita, iznosi 77.408,51 EUR odnosno zbroj ukupno više i manje plaćenog iznosi 583.235,24 kn od kojeg iznosa je ukupno manje plaćeno zbog promjene kamatne stope 678,56 EUR (5.111,60 kn) te zbog promjene tečaja (na više i niže) je ukupno više plaćen iznos od 78.087,07 EUR (588.346,84 kn). Vještak napominje kako se dio mišljenja koji se odnosio na konverziju kredita iz CHF u EUR ne mijenja, tj. ostaje isti kao u inicijalnom Nalazu i mišljenju. U preostalom dijelu podneska riječ je o pravnim pitanjima u koja vještak ne ulazi.

39. U podnesku od dana 10.2.2025., vezano uz opetovano isticanje tuženika kako je vještak u izračunu trebao uzeti u obzir i preplatu priznatu tužitelju prilikom provođenja konverzije, vještak navodi kako iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik usporedbom uplata tužitelja po stvarnom otplatnom planu u CHF sa simuliranim otplatnim planom u EUR iskazao preplatu u iznosu 241.070,56 kn, a što je vještak i naveo na str. 2, te 14 Nalaza. Vještak napominje da utvrđenja ovog nalaza, iznosi ukupno iskazane preplate za vrijeme otplate kredita u CHF, kao i iznosi utvrđene preostale glavnice za otplatu kredita u EUR kojim je po konverziji utvrđen višak u uplatama polaze od istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn, ali su različite pretpostavke tužitelja i tuženika, što predstavlja pravno pitanje u koje vještak ne ulazi. Vještak napominje da je sve prethodno navedeno već obrazložio i naveo u Dopuni nalaza i mišljenja prema prijedlogu tuženika od 7.11.2023. Također, pravno je pitanje uzima li se navedeni iznos utvrđene preplate po konverziji u obzir i da li se tim iznosom umanjuje iznos koji proizlazi posljedično na razliku u plaćanju zbog promjene kamatne stope i tečaja tijekom otplate kredita u CHF, ili od neke druge moguće tražbine, u što vještak ne ulazi. S tim u vezi, tuženik nije naveo od kojeg iznosa mogućeg potraživanja bi se preplata koju je tuženik priznao tužitelju prilikom konverzije trebala priznati na način da se umanjuje tražbina, kako bi vještak isto mogao izvršiti. Međutim, opreza radi, pod pretpostavkom da sud zauzme stav da se za iznos preplate utvrđene u konverziji treba umanjiti utvrđeni iznos razlike (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na kamatnu stopu i tečaj koji su vrijedili prilikom isplate, vještak daje izračun te navodi sljedeće: 1. Preplata priznata po konverziji na dan 30.9.2015. (tečaj 7,632078 kn za 1 EUR)

2. Ukupno razlike (zbroj više i manje plaćenog) zbog promjene kamatne stope i tečaja za vrijeme otplate kredita u CHF iznose 77.408,51 EUR

3. Ukupno preostali iznos preplate priznate po konverziji iznosi 0,00 EUR.

4. Preostali iznos razlike (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita u CHF iznosi 45.412,95 EUR.

40. Nakon zaprimanja opisanog očitovanja financijskog vještaka od dana 10.2.2025. tuženik nije imao daljnjih prigovora. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

41. Tužitelj je predmetnu tužbu u kojoj postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi odlukom tuženika te valutne klauzule u CHF te zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa s osnova ništetnosti navedenih ugovornih odredbi podnio dana 13.6.2019. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja reći da zastara počinje teći pravomoćnošću presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe o jednostranoj izmjeni kamatne stope, dakle presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13 od dana 13.6.2014. i presude kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule, dakle presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-632/2017 od dana 14.6.2018. Od navedenih datuma počinje teći petogodišnji zastarni rok prema odredbi čl. 225. ZOO- a. Tužitelj je tužbu podnio putem pošte dana 13.6.2019., a u sudu je zaprimljena dana 17.6.2019. Sukladno odredbi čl. 113 st. 2 ZPP-a ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski, dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojem je upućen. Stoga je je jasno da je tužba predana prije isteka roka od pet godina iz čl. 225. ZOO-a.

42. Tužitelj nije jasno i određeno postavio tužbeni zahtjev za isplatom jer mu, kako navodi, tuženik prije podnošenja tužbe nije želio dostavio zatraženu dokumentaciju potrebnu za izračun. Budući da kod podnošenja manifestacijskog zahtjeva nije dokazao istinitost svojih navoda Županijski sud u Šibeniku je rješenjem poslovni broj Gž-690/2020-2 ukinuo prvostupanjsko rješenje kojim je ovaj sud usvojio prijedlog tužitelja. Opravdanost ukidne odluke ogleda se odmah u idućem koraku tužitelja koji u podnesku od dana 22.3.2022., tri godine nakon podnošenja tužbe, dostavlja tužbeni zahtjev u cijelosti opisan u točci 9. obrazloženja. Isti je nepromijenjen u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi iz čl. 2 t.1., čl. 7. t. 2., čl. 1 t.2. i čl. 7 t.1. Ugovora. U dijelu koji se odnosi na isplatu preplaćenih anuiteta s osnove ništetnih ugovornih odredbi tužitelj potražuje isplatu ukupnog iznosa od 124.670,68 kn. Osim navedenog, tužitelj uz ranije postavljeni tužbeni zahtjev za isplatom preplaćenih anuiteta s osnova ništetnih ugovornih odredbi, ističe i dva nova i to zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na svaki mjesečni više uplaćeni iznos na ime promjene kamatne stope i zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na svaki mjesečni više uplaćeni iznos zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli. U čl. 191. st. 1 ZPP-a je propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Tužba je preinačena u roku propisanom čl. 190 st. 1 ZPP-a, dakle do zaključenja prethodnog postupka (ovdje rješenjem od dana 23.3.2022.). Međutim, nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe je potreban i pristanak tuženika koji se preinaci u cijelosti protivi. Posebno naglašava da u konkretnom slučaju nisu ispunjene niti pretpostavke iz čl. 186 b st. 3 ZPP-a, kao što ne postoje niti razlozi koji bi opravdali preinaku tri godine nakon podnošenja tužbe. Tužitelj se na navedeno nije očitovao niti je argumentirao zašto bi dopuštenje preinake bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Tužitelj je potom podneskom od dana 20.6.2023. uredio, a na ročištu za glavnu raspravu dana 27.10.2025. ispravio pogreške u pisanju u dijelu tužbenog zahtjeva (točka V. i VI). Predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati zatezne kamate − na iznos od 150,82 EUR / 1.136,38 HRK od dana 01.02.2009.

− na iznos od 199,81 EUR / 1.505,45 HRK od dana 01.03.2009.

− na iznos od 128,61 EUR / 968,98 HRK od dana 01.04.2009.

− na iznos od 127,38 EUR / 959,77 HRK od dana 01.05.2009.

− na iznos od 114,77 EUR / 864,71 HRK od dana 01.06.2009.

− na iznos od 121,99 EUR / 919,15 HRK od dana 01.07.2009.

− na iznos od 108,24 EUR / 815,55 HRK od dana 01.08.2009.

− na iznos od 121,47 EUR / 915,20 HRK od dana 01.09.2009.

− na iznos od 100,37 EUR / 756,26 HRK od dana 01.10.2009.

− na iznos od 113,15 EUR / 852,54 HRK od dana 01.11.2009.

− na iznos od 115,51 EUR / 870,32 HRK od dana 01.12.2009.

− na iznos od 154,90 EUR / 1.167,13 HRK od dana 01.01.2010.

− na iznos od 181,22 EUR / 1.365,37 HRK od dana 01.02.2010.

− na iznos od 171,22 EUR / 1.290,05 HRK od dana 01.03.2010.

− na iznos od 210,46 EUR / 1.585,72 HRK od dana 01.04.2010.

− na iznos od 229,40 EUR / 1.728,40 HRK od dana 01.05.2010.

− na iznos od 281,17 EUR / 2.118,50 HRK od dana 01.06.2010.

− na iznos od 320,81 EUR / 2.417,17 HRK od dana 01.07.2010.

− na iznos od 293,45 EUR / 2.030,15 HRK od dana 01.08.2010.

− na iznos od 419,15 EUR / 3.158,12 HRK od dana 01.09.2010.

− na iznos od 354,21 EUR / 2.668,79 HRK od dana 01.10.2010.

− na iznos od 364,69 EUR / 2.747,78 HRK od dana 01.11.2010.

− na iznos od 407,55 EUR / 3.070,66 HRK od dana 01.12.2010.

− na iznos od 499,67 EUR / 3.764,73 HRK od dana 01.01.2011.

− na iznos od 399,69 EUR / 3.011,44 HRK od dana 01.02.2011.

− na iznos od 429,57 EUR / 3.236,59 HRK od dana 01.03.2011.

− na iznos od 391,42 EUR / 2.949,19 HRK od dana 01.04.2011.

− na iznos od 474,43 EUR / 3.574,58 HRK od dana 01.05.2011.

− na iznos od 551,66 EUR / 4.156,48 HRK od dana 01.06.2011.

− na iznos od 571,98 EUR / 4.309,62 HRK od dana 01.07.2011.

− na iznos od 888,22 EUR / 6.692,28 HRK od dana 01.08.2011.

− na iznos od 581,38 EUR / 4.380,40 HRK od dana 01.09.2011.

− na iznos od 543,35 EUR/ 4.093,88 HRK od dana 01.10.2011.

− na iznos od 545,86 EUR / 4.112,81 HRK od dana 01.11.2011.

− na iznos od 545,98 EUR / 4.113,72 HRK od dana 01.12.2011.

− na iznos od 588,41 EUR/ 4.433,37 HRK od dana 01.01.2012.

− na iznos od 613,25 EUR / 4.620,56 HRK od dana 01.02.2012.

− na iznos od 616,38 EUR / 4.644,09 HRK od dana 01.03.2012.

− na iznos od 599,59 EUR / 4.517,59 HRK od dana 01.04.2012.

− na iznos od 608,13 EUR / 4.581,94 HRK od dana 01.05.2012.

− na iznos od 626,50 EUR / 4.720,34 HRK od dana 01.06.2012.

− na iznos od 605,17 EUR / 4.559,66 HRK od dana 01.07.2012.

− na iznos od 606,94 EUR / 4.572,97 HRK od dana 01.08.2012.

− na iznos od 599,13 EUR / 4.514,18 HRK od dana 01.09.2012.

− na iznos od 5.613,15 EUR / 42.292,30 HRK od dana 03.09.2012.

− na iznos od 582,35 EUR / 4.387,72 HRK od dana 01.10.2012.

− na iznos od 608,55 EUR / 4.585,12 HRK od dana 01.11.2012.

− na iznos od 600,49 EUR / 4.524,36 HRK od dana 01.12.2012.

− na iznos od 613,51 EUR / 4.622,48 HRK od dana 01.01.2013.

− na iznos od 579,63 EUR / 4.367,24 HRK od dana 01.02.2013.

- na iznos od 10.579,44 EUR / 79.710,76 HRK od dana 13.02.2013.

− na iznos od 569,93 EUR / 4.294,17 HRK od dana 01.03.2013.

− na iznos od 604,91 EUR / 4.557,73 HRK od dana 01.04.2013.

− na iznos od 576,80 EUR / 4.345,88 HRK/ od dana 01.05.2013.

− na iznos od 5,509,70 EUR / 41.512,86 HRK od dana 15.05.2013.

− na iznos od 562,95 EUR / 4.241,54 HRK od dana 01.06.2013.

− na iznos od 527,88 EUR / 3.977,31 HRK od dana 01.07.2013.

− na iznos od 552,48 EUR / 4.162,69 HRK od dana 01.08.2013.

− na iznos od 568,44 EUR / 4.282,90 HRK od dana 01.08.2013.

− na iznos od 589,10 EUR / 4.438,59 HRK od dana 01.10.2013.

− na iznos od 590,90 EUR / 4.452,16 HRK od dana 01.11.2013.

− na iznos od 603,20 EUR / 4.544,82 HRK od dana 01.12.2013.

− na iznos od 579,70 EUR / 4.367,78 HRK od dana 01.01.2014.

− na iznos od 557,12 EUR / 4.197,65 HRK od dana 01.02.2014.

− na iznos od 565,61 EUR / 4.261,56 HRK od dana 01.03.2014.

− na iznos od 559,21 EUR / 4.213,40 HRK od dana 01.04.2014.

− na iznos od 4.457,43 EUR / 33.584,47 HRK od dana 17.04.2014.

− na iznos od 547,49 EUR / 4.125,05 HRK od dana 01.05.2014.

− na iznos od 545,17 EUR / 4.107,57 HRK od dana 01.06.2014.

− na iznos od 6.204,84 EUR / 46.750,40 HRK od dana 26.06.2014.

− na iznos od 554,60 EUR / 4.178,66 HRK od dana 01.07.2014.

− na iznos od 568,04 EUR / 4.279,87 HRK od dana 01.08.2014.

− na iznos od 574,31 EUR / 4.327,17 HRK od dana 01.09.2014.

− na iznos od 569,37 EUR / 4.289,92 HRK od dana 01.10.2014.

− na iznos od 5.779,78 EUR / 43.547,76 HRK od dana 29.10.2014.

− na iznos od 588,46 EUR / 4.433,77 HRK od dana 01.11.2014.

− na iznos od 593,54 EUR / 4.472,02 HRK od dana 01.12.2014.

− na iznos od 595,53 EUR / 4.486,99 HRK od dana 01.01.2015.

− na iznos od 596,70 EUR / 4.495,80 HRK od dana 01.02.2015.

− na iznos od 596,70 EUR / 4.495,80 HRK od dana 01.03.2015.

− na iznos od 596,70 EUR / 4.495,80 HRK od dana 01.04.2015.

− na iznos od 596,70 EUR / 4.495,80 HRK od dana 01.05.2015.

− na iznos od 596,70 EUR / 4.495,80 HRK od dana 01.06.2015.

− na iznos od 596,70 EUR / 4.495,80 HRK od dana 01.07.2015.

− na iznos od 596,70 EUR / 4.495,80 HRK od dana 01.08.2015.

− na iznos od 596,70 EUR / 4.495,80 HRK od dana 01.09.2015.

− na iznos od 596,70 EUR / 4.495,80 HRK od dana 01.10.2015.

− na iznos od 596,70 EUR / 4.495,80 HRK od dana 01.11.2015.

− na iznos od 596,70 EUR / 4.495,80 HRK od dana 01.12.2015.

− na iznos od 596,70 EUR / 4.495,80 HRK od dana 01.01.2016.,

sve do dana 30.9.2015., a po stopi koja se od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 30. rujna 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Tužitelj predlaže i da sud naloži tuženiku isplatu zatezne kamate na svaki mjesečni više uplaćeni iznos na ime promjene kamatne stope i to:

− na iznos od 79,25 EUR / 597,08 HRK od dana 01.08.2009.

− na iznos od 79,25 EUR / 597,08 HRK od dana 01.09.2009.

− na iznos od 79,25 EUR / 597,08 HRK od dana 01.10.2009.

− na iznos od 79,25 EUR / 597,08 HRK od dana 01.11.2009.

− na iznos od 79,25 EUR / 597,08 HRK od dana 01.12.2009.

− na iznos od 79,25 EUR / 597,08 HRK od dana 01.01.2010.

− na iznos od 79,25 EUR / 597,08 HRK od dana 01.02.2010.

− na iznos od 79,25 EUR / 597,08 HRK od dana 01.03.2010.

− na iznos od 79,25 EUR / 597,08 HRK od dana 01.04.2010.

− na iznos od 79,25 EUR / 597,08 HRK od dana 01.05.2010.

− na iznos od 47,08 EUR / 354,72 HRK od dana 01.06.2010.

− na iznos od 47,08 EUR / 354,72 HRK od dana 01.07.2010.

− na iznos od 47,08 EUR / 354,72 HRK od dana 01.08.2010.

− na iznos od 47,08 EUR / 354,72 HRK od dana 01.09.2010.

− na iznos od 47,08 EUR / 354,72 HRK od dana 01.10.2010.

− na iznos od 47,08 EUR / 354,72 HRK od dana 01.11.2010.

sve do dana 30.09.2015., a po stopi koja se od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. ZOO-a određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 30. rujna 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Sud ne dopušta preinaku tužbe isticanjem novih tužbenih zahtjeva, prvotnu istaknutu u podnesku od dana 22.3.2022. jer nije utvrđeno da su za istu ispunjeni uvjeti iz čl. 190 st. 2 ZPP-a, a tuženik se preinaci protivi. Sud dopušta preinaku u dijelu koji se odnosi na isplatu temeljem ništetnih ugovornih odredbi učinjenu nakon provedenog financijskog vještačenja temeljem čl. 190 st. 3 ZPP-a, a kojom je tužitelj povisio postojeći tužbeni zahtjev jer je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Za napomenuti je i da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog dana 26.11.2021., broj Su IV-162/2021, iznesen stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke rješenja.

43. U odnosu na izračune financijskog vještaka Petre Blašković u nalazu i mišljenju od dana 31.10.2022. i dopunama nalaza i mišljenja, sud prihvaća izračun vještaka u kojem je, postupajući po rješenju suda, vještak utvrdio više preplaćene iznose s osnove ništetnih ugovornih odredbi, dakle razdoblja kada je kamatna stopa bila viša od početno ugovorene te kada je tečaj na dan uplate anuiteta bio viši od tečaja na dan isplate kredita (nalaz i mišljenje od 31.10.2022.).

44. U odnosu na izračun vještaka sačinjen na traženje tuženika, a u kojem je uzeo u obzir i manje plaćene anuitete zbog niže kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu i nižeg tečaja od onog po kojem je kredit isplaćen (dopuna nalaza i mišljenja od 7.11.2023.), valja reći da tuženik u pogledu tih razlika do zaključenja prethodnog postupka nije istaknuo određeni protutužbeni zahtjev odnosno prigovor u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO-a. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u vijeću od trinaest sudaca u odluci u predmetu pod brojem Rev-549/23 od dana 18.12.2023. zaključio da u situaciji kada tužena banka po osnovi tzv. negativnih tečajnih razlika nije istaknula protutužbeni zahtjev, procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO-a, onda nema mjesta umanjivanju potraživanja tužitelja na ime ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli sa onim iznosima kada je tečaj CHF bio niži od početno utvrđenog, samo na temelju općenitih prigovora tuženika materijalnopravne naravi u odnosu na visinu potraživanja tužitelja.

45. U odnosu na utvrđeni iznos preplate zbog promjene kamatne stope te rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno je, prema izračunu vještaka, preplaćeno 79.162,05 EUR. Predmetnim Dodatkom Ugovoru o kreditu od dana 27.1.2016. je izvršena konverzija kredita temeljem odredbi ZID ZPK i to čl. 19b kojim je propisano načelo konverzije kredita tako da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Način izračuna konverzije kredita propisan je odredbom čl. 19.c ZID ZPK.

46. Sudski vještak u nalaz i mišljenju od dana 31.10.2022., u dijelu koji se odnosi na izračun konverzije, navodi da prema raspoloživoj dokumentaciji proizlazi da je tuženik u skladu s čl. 19 c ZID ZPK izvršio izračun na način da je uplate tužitelja izvršene po kreditu u CHF, a realizirane u kunama, preračunao na uplate kao da je kredit bio odobren u EUR (s kamatnom stopom 6,40 %) po simuliranom otplatnom planu te je za izvršene uplate u kunama od strane tužitelja izvršio preračun koristeći primjenjivi tečaj EUR na dan uplate. Tuženik je u preračunom izvršio umanjenje iznosa glavice CHF preračunate u kune na dan konverzije te sve iznose glavnica sukladno simuliranom otplatnom planu za EUR po promjenjivom tečaju i promjenjivoj kamatnoj stopi za EUR kredit. Dakle, tuženik prilikom konverzije nije vršio izračune izvršenih preplata po kamati i valuti, već je uspoređivao stvarni otplatni plan kredita u CHF-u sa simuliranim otplatnim planom za kredite u valuti EUR te je na taj način utvrđivao je li potrošač do dana konverzije imao kakvu preplatu po kreditu ili je banci ostao nešto dužan pa je Dodatkom Ugovoru o kreditu reguliran ugovorni odnos za period nakon konverzije, dok se ne rješava pitanje preplaćenih kamata i tečajnih razlika za period do dana konverzije. U ovom je konkretnom slučaju tuženik priznao u konverziji tužitelju dana 30.9.2015. preplatu u iznosu od 31.995,56 EUR. Iz navedenog proizlazi da je tuženik priznao tužitelju pretplatu koja je manja od stvarno izvršene pretplate, a što nadalje znači da tužitelj, iako je proveo konverziju, nije u cijelosti obeštećen za preplatu temeljem jednostrano promjenjive kamatne stope i temeljem valutne klauzule.

47. Za napomenuti je i da se tužitelj potpisom Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK nigdje nije odrekao svojih eventualnih potraživanja prema tuženiku na temelju ništetnih ugovornih odredbi niti bi mu takvo odricanje bilo dopušteno temeljem odredbi Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15) koji u čl. 41.st. 1 propisuje da se potrošač ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju ovog Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Stoga tužitelj ima pravo na razliku između stvarno utvrđene preplate i preplate priznate u konverziji koju je tuženik s osnova valutne klauzule i CHF i promjenjive kamatne stope od njega neosnovano stekao, a koja iznosi ukupno 47.166,49 EUR, dok je sa preostalim dijelom zahtjeva za isplatu daljenjg iznosa od 31.995,56 EUR tužitelj odbijen jer isti nije osnovan. Zatezne kamate su dosuđene prema postavljenom tužbenom zahtjevu od dana 1.10.2015., dakle, počevši od dana nakon dana priznate konverzije, sve temeljem odredbe čl. 1111 ZOO-a koji propisuje opće pravilo stjecanja bez osnove te odredaba čl. 1115. ZOO-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, od dana neosnovano stečenog ukupnog iznosa preplate, kao to predlaže tužitelj, jer je tuženik nesavjestan stjecatelj s obzirom da su ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF ništetne, a provedenom konverzijom tužitelj kao potrošač nije u cijelosti obeštećen.

48. Odluka o troška je donesena temeljem čl. 154 st. 2 i čl. 155 ZPP-a, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora (1.327,36 EUR). Tužitelj je u pogledu osnove uspio u omjeru od 100%, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 60 % pa je omjer uspjeha tužitelja 80%, a omjer uspjeha tuženika 20%. Nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici (na način da se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela), utvrđen je uspjeh tužitelja u omjeru od 60%. Troškovi koji su tužitelju bili potrebni za svrhovito vođenje postupka odnose se na sastav tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1), podnesaka od 22.3.2022. i 20.6.2023. u iznosu od po 100 bodova za svaki (Tbr. 8.t.1), zastupanja na ročištima održanim 23.1.2020. i 28.11.2024. u iznosu od po 25 bodova za svako (Tbr. 9.t.5) te zastupanja na ročištima održanim 23.3.2022., 26.10.2023. i 27.10.2025. u iznosu od po 100 bodova za svako (Tbr. 9.t.1). Uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i 25 % PDV-a u iznosu od 325,00 EUR trošak iznosi 1.625,00 EUR. Obzirom na omjer uspješnosti od 60% tužitelju pripada pravo na isplatu troška u iznosu od 975,00 EUR. Navedenom treba dodati predujam za financijsko vještačenje u ukupnom iznosu od 385,00 EUR te trošak sudskih pristojbi na tužbu (53,09 EUR) i presudu (53,09 EUR) pa ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 1.466,18 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 2.12.2025. pa do isplate, obračunatim po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, plativo u roku od 15 dana.

U Zagrebu dana 2. prosinca 2025.

Sutkinja

Ivana Markotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo na žalbu koju mogu podnijeti ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rj o sudskoj pristojbi na presudu (53,09 EUR)

2. Pun. tuženika