REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-664/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Zlatka Pirc, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-9141/2023-19, od 6. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 9141/2023-19, od 6. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos 117.823,95 kn / 15.637,93 eur sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne promjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pa u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 15.637,93 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, koji iznos je isplatio svom osiguraniku DSD na ime invalidske mirovine u razdoblju od 1. listopada 2018. do 31. prosinca 2020.

7. Nesporno je među strankama da je osiguraniku tužitelja DSD priznato pravo na invalidsku mirovinu kao posljedica ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila 30. kolovoza 1990., a skrivio ju je osiguranik tuženika, da tužitelj isplaćuje svom osiguraniku DSD invalidsku mirovinu neprekidno počev od 6. listopada 1994., kao i da mu je u razdoblju od 1. listopada 2018. do 31. prosinca 2020. isplatio utuženi iznos od 15.637,93 EUR.

8. Prvostupanjski sud je temeljem navedenih nespornih činjenica odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je za pravni odnos parničnih stranaka mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14– dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate invalidske mirovine osiguraniku, da tuženik, koji je sklopio Ugovor o osiguranju sukladno odredbi članka 8. stavak 1. ZOOP-a, odgovara samo u okviru odredbi ZOOP-a i njime preuzetih ugovornih obveza, da u ovom slučaju, sukladno odredbi članka 27. ZOOP-a, obveza tuženika postoji samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku, bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, pa kako tužitelj tijekom postupka nije dokazao visinu štete, a koju čini razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine, koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, odbio je tužbeni zahtjev na temelju odredbe članka 221.a ZPP-a.

9. Tužitelj žalbom osporava primjenu materijalnog prava, ističe da nema mjesta primjeni članka 27. ZOOP, jer se ta odredba primjenjuje samo na subrogacijske zahtjeve, a zahtjev tužitelja je originarni, prema specijalnom propisu, odnosno Zakonu o mirovinskom osiguranju, i to članka 161. stavak 2. tog Zakona, pa kako se radi o trajnoj šteti koju trpi tužitelj, trebalo je primjenom odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju tužbeni zahtjev prihvatiti.

10. Suprotno žalbenim navodima, u ovom slučaju se primjenjuje ZOOP, jer se radi o osiguranju u prometu, kao posebnoj materiji u odnosu na materiju mirovinskog osiguranja, te je ZOOP specijalni zakon u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju (NN broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, i 120/16 dalje: ZOMO). Naime, tuženik kao osiguravatelj, ne nalazi se u poziciji u kojoj je štetnik – vozač, već je tuženikova odgovornost kao osiguravatelja regulirana jedino odredbama ZOOP-a, a ovo iz razloga jer tuženik ima obvezu naknaditi štetu umjesto štetnika (vozača) prema Ugovoru o osiguranju u smislu članka 8. ZOOP-a, kojeg je tuženik bio dužan zaključati čime je reguliran i opseg njegovog osiguravateljskog pokrića kao i rizici koji su uključeni u isto, pa time i navedeno načelo razmjernosti iz članka 27. ZOOP kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

11. U smislu odredbe članka 27. ZOOP, obveza tuženika - društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku HZMO, bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje uslijed umirovljenja zbog povrede na radu.

12. Kako tužitelj, na kojemu je teret dokaza, nije predložio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem da bi dokazao da postoji razlika između iznosa mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplate bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom članka 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev.

13. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.

14. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

mr. sc. Zlatko Pirc