Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zagreb

Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11, Zagreb

P-37/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Sanda Jeromela, u pravnoj stvari tužitelja: Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Franje Župana 18, protiv tuženika: Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik iz ŠAVORIĆ & PARTNERI odvjetničko društvo, d.o.o., Zagreb, Ilica 1, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave 3. studenog 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, danom objave 2. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 5.2. Ugovora o kreditu broj: 016-1774/2006 sklopljenog dana 14.07.2006. između SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, s jedne strane i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora, s druge strane, i to u dijelu koji glasi: "Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% (jedancijelihdvadesetpet posto) iznosa kredita.".

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 plati iznos od 691,43 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od dana 25.07.2006. do isplate, koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.101,06 EUR zateznim kamatama tekućim od donošenja ove presude 2. prosinca 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 32,63 EUR s pripadajućim zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su dana **.**.2006. SG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao kao korisnik kredita i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditor s druge strane sklopili Ugovor o kreditu, broj: 016-1774/2006 te da je tražbina po tom Ugovoru prenesena na tužitelja temeljem Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija). Ugovorom o kreditu, u čl. čl. 5.2., ugovoreno je naplaćivanje administrativne naknade i to 1,25% od iznosa kredita, jednokratno, a koja je i naplaćena od korisnika kredita u iznosu od 5.209,58 kn/691,43 EUR, i to zaključno sa danom 25.07.2006. Navodi da se o odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, nisu pojašnjene, niti su jasne i razumljive. Korisniku kredita nije pojašnjeno koji bi eventualni stvarni troškovi bili obuhvaćeni predmetnom naknadom; razlozima koji bi eventualno opravdavali naplaćivanje takve naknade; eventualnoj svrsi naknade; relaciji odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga pa korisnik kredita nije mogao na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti koje ekonomske posljedice za njega temeljem takve odredbe uopće proizlaze. Predmetna naknada ustegnuta je od samog iznosa kredita, pa proizlazi da je korisnik kredita na kraju tuženiku morao plaćati i kamate na naknadu koja mu je naplaćena, a čime je svime i dodatno narušena već postojeća znatna neravnoteža u pravima i obvezama između ugovornih stranaka, na štetu korisnika kredita. Navedeno postupanje omogućilo je tuženiku proizvoljno određivanje naknade za obradu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a tuženik je tako i postupio. Samim time, ista je odredba nepoštena i ništetna sukladno relevantnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, dok su sama obveza korisnika kredita i eventualni stvarni troškovi na koje bi se ista imala odnositi, neodređeni i neodredivi sukladno čl. 272. ZOO- a. Tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5.2. predmetnog Ugovora o kreditu i isplatu iznosa od 691,43 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je u bitnome istaknuo da tužitelj nije priložio niti jedan dokaz na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva i istaknuo je prigovor zastare potraživanja. Prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi. Ne spori da je sklopljen predmetni Ugovor o kreditu i da je ugovorena naknada za obradu kredita, da time nije narušeno načelo savjesnosti i poštenja, niti načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu da je predmetna ugovorna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva te nije ništetna. Tuženik je imao troškove obrade kredita, odnosno troškovi osoblja uključenih u pregovaranje sa strankama podrazumijevaju: sastanak s klijentom koji prvi put dolazi informirati se o uvjetima i mogućnostima sklapanja ugovora o kreditu, pribavljanje osnovnih informacija o klijentu i njegovim potrebama (vrsta financiranja, podaci o primanjima klijenta, podaci o radnom odnosu i dr.), predviđeno minimalno vrijeme ovog sastanka iznosi 20 minuta, u stadiju obrade zaposlenik tuženika iznosi klijentu što od te vrste kredita banka ima u ponudi, s pružanjem informacija o kamatama, ročnosti, valuti, i drugim pravnim sastojcima s kojima se pojedini kreditni proizvod odobrava, odnosno sklapa ugovor o kreditu, zaposlenik tuženika pruža podatke klijentu o očekivanoj kreditnoj sposobnosti klijenta i dokumentaciji koju je potrebno pribaviti radi daljnje obrade kredita i na ovaj stadij obrade tuženik troši minimalno vrijeme od 30 minuta, zatim u stadiju postupka obrade klijent potpisuje dokumentaciju potrebnu za obradu zahtjeva za kredit, koja se interno pregledava, obrađuje i unosi u tuženikovu aplikaciju za obradu kreditnih prijedloga i po udovoljenju svih preduvjeta na odobrenje nadležnom tijelu tuženika i ovaj stadij obrade s opisanim radnjama traje minimalno 2 sata. Također, zaposlenik pravne službe tuženika daje pravno mišljenje o sredstvima osiguranja plaćanja, pa se potom predmetu prosljeđuje na utvrđivanje kreditne sposobnosti i zatim na odobrenje, a nakon internih odobrenja kredita zaposlenik pravne službe tuženika sastavlja ugovor o kreditu i isprave o pravnim poslovima kojima se osigurava ispunjenje obveza (vraćanja kredita, kamata i troškova) tj. osiguranje plaćanja po ugovoru o kreditu koje vrijeme rada iznosi minimalno 2 sata. Slijedi pozivanje korisnika kredita na sklapanje ugovora, priprema isprava, pri čemu se ugovor čita, tumači i potpisuje zajedno s instrumentima osiguranja plaćanja, obavlja se i dogovor oko isplate kredita, a ukupno minimalno trajanje ovog stadija iznosi 1 sat. Naprijed navedenom treba dodati i trošak odjela tuženika koje obavlja obradu kredita nakon odobravanja kredita (tzv. „Back office“), a on podrazumijeva: otvaranje kreditne partije s provjerom ovlaštenja za odobravanje kredita, provjera da li je ovlaštena osoba potpisala isplatni nalog (u trajanju obje stavke od 30 minuta), provjera podataka u bazi klijenta i eventualne dopune u bazi podataka, za sve sudionike ugovora se obavljao unos i ažuriranje podataka o poslodavcu, unos napomena, provjera odluke o odobrenju kredita i ugovora o kreditu, s kontrolom ovlaštenja, provjera sastojaka iz kupoprodajnog ugovora i naloga klijenta, u slučajevima kada je prodavatelj bila pravna osoba provodila se i kontrola eventualne blokade računa, provjera postoji li potpisan isplatni nalog, najava isplate u aplikaciji s unosom elemenata ugovora u „Core sustav“ koji se u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora zvao „Omega“, (x) unos naloga za isplatu kredita u „Core sustav“ tj. „Omega“ i verifikacija naloga, odnosno verifikacija od dva djelatnika za naloge veće od sto tisuća kuna, po potrebi i dodatna verifikacija od treće osobe kada je bilo propisano, ispis elemenata ugovora i otplatnog plana radi arhiviranja, slanje obavijesti klijentu o isplaćenom kreditu i dostava otplatnog plana (poštom), unos kolaterala u sustav (CP) i povezivanje s kreditnom partijom a ukupno vrijeme rada po ovim točkama je procijenjeno na daljnjih 1 do 2 sata vremena. Slijedom navedenog, smatra da su neosnovane tvrdnje kako je odredba čl. 5. Ugovora o kreditu ništetna odnosno da tužitelj ima pravo na povrat navodno naplaćenog iznosa od 691,43 eura. Osim toga, tužitelj nije predložio nijedan dokaz da su navedeni troškovi obrade kredita naplaćeni, kada su naplaćeni i u kojem iznosu.

3. Na pripremnom ročištu dana 3. listopada 2025. tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva a tuženik kod odgovora na tužbi i učinio je nespornim visinu tužbenog zahtjeva na isplatu, nije posebno prigovarao naznačenoj vrijednosti predmeta spora i u troškovniku je naznačio kao vrijednost predmeta spora upravo onu naznačenu u tužbi.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i saslušao svjedoka SG na okolnost statusa potrošača, informiranosti i pregovaranja o pojedinim odredbama ugovora o kreditu.

5. Na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredbe čl. 5.2., Ugovora o kreditu, broj: 016-1774/2006 od 14.07.2006. koji je sklopio SG, kao kao korisnik kredita i prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, kao kreditor s druge strane sklopili, a koja se odnosi na jednokratnu naknadu za obradu kredita i to 1,25% od iznosa kredita, koja je i naplaćena od korisnika kredita u utuženom iznosu od 5.209,58 kn/691,43 EUR, po osnovi ništetnosti takve odredbe ugovora.

7. Među strankama je sporno je li navedena ugovorna odredba Ugovora o kreditu ništetna, osnovanost potraživanja i da li je nastupila zastara predmetnog potraživanja.

8. Nije sporna visina tužbenog zahtjeva niti da su tuženik i SG sklopili predmetni Ugovor o kreditu.

9. Nesporno je i da je SG kao ustupitelj sa tužiteljem sklopio Ugovor o ustupu o kojem je tuženik obaviješten 13. lipnja 2023. (list 26 spisa) a kojim je ustupio tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojeg je sklopio sa tuženikom i to tražbinu s osnove ništetnih odredbi ugovora o kreditu na povrat preplaćenih iznosa s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada.

10. Čl. 5.2. Ugovora o kreditu broj: 016-1774/2006 od 14.07.2006. (list 383-389 spisa) prednik tuženika kao kreditor odobrio je korisniku kredita SG stambeni kredit u kunskoj protuvrijednost iznosa od 90.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. U čl. 5.2. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se prije isplate kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25 % od iznosa kredita.

11. Sadržajno proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Čl. 2. ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita stambeni kredit za kupnju nekretnine. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi taj stan bio korišten u bilo kakve poslovne svrhe.

12. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

13. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP-a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

14. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača kao i pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu. Tužitelj ima pravo tražiti isplatu temeljem potraživanja svoga prednika budući da se ne radi o tražbini strogo osobne naravi. Ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine i tužitelj ima sva prava prema tuženiku koja je imao i vjerovnik odnosno korisnik kredita. Tužitelj je aktivno legitimiran za ostvarenje svoga tužbenog zahtjeva.

15. Prema utvrđenju ovoga suda, u ovom se slučaju ne radi o ustupanju tražbine iz Ugovora o kreditu, već o ustupanju tražbine po osnovi stjecanja bez osnove jer je korisnik kredita isplatio banci iznos na temelju ništetne odredbe Ugovora o kreditu. Tražbina povrata tako plaćenih iznosa sadržajno predstavlja tražbinu po osnovi stjecanja bez osnove jer se ništetna odredba ugovora smatra kao da nije niti ugovorena.

16. Iz iskaza svjedoka SG na ročištu dana 3. studenog 2025. (list 522- 523 spisa) proizlazi da je sklopio predmetni ugovor o kreditu sa tuženikom 2006. radi kupnje stana, iz razloga zatvaranja prijašnja dva manja ugovora o kreditu i radi adaptacije obiteljske kuće, da je kredit otplatio kreditom Zagrebačke banke, da je predmetni ugovor o kreditu sklopio sa Hypo Alpe Adria bank, da prilikom sklapanja ugovora nije imao mogućnosti pregovaranja, nije znao što znači naknada za obradu kredita jer mu nije pojašnjeno, nije mu pojašnjena niti visina naknade za obradu kredita, niti koje protuusluge banka daje za tu naknadu već je ona naplaćena te nije mogao o njoj pregovarati već je bilo po sistemu „uzmi ili ostavi“.

17. Dakle, iz iskaza svjedoka proizlazi da nije pregovarao niti o jednoj odredbi ugovora o kreditu pa niti o odredbi koja se odnosila na naknadu za obradu kredita već je prihvatio ugovor koji mu je ponuđen kao takav, bez mogućnosti pregovaranja. Sud je prihvatio iskaz svjedoka jer je logičan i uvjerljiv te u skladu dokumentacijom koja prileži spisu a iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi nekretninu koristio u bilo kakve poslovne svrhe.

18. Predmetni Ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik a korisnik kredita je iz ugovorne odredbe čl. 5.2. Ugovora mogao zaključiti koji je iznos troškova jednokratne naknade s obzirom na to da je ugovoreno da se prije isplate kredita odbijaju jednokratni troškovi od 1,25% iznosa kredita, čime je iznos odobrenog kredita umanjen za navedeni trošak a korisnik kredita nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).

19. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

20. Zbog toga sud utvrđuje da je ništetna odredba koja je predmet tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, sukladno odredbama čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a. Međutim, ništetnost tih odredbi ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.

21. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetne ugovorne odredbe je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju te odredbe, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 691,43 EUR.

22. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za troškove obrade kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti tih odredbi (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

23. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 5.2. Ugovora koji se odnosi na naknadu za obradu kredita te isplatu iznosa od 691,43 EUR. Stoga odlučeno kao pod točkom I. i II. Izreke.

24. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o tome od kojih se konkretnih troškova ta naknada sastoji, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana kada je tužitelju ista naplaćena. Što se tiče stope zatezne kamate na iznos glavnice tužitelj potražuje po stopi propisanoj za ostale odnose, kako je odlučeno u točki II. izreke.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa) obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u glavnoj stvari, priznat mu je trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 Tarife), za sastav podneska od 15. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 Tarife), za zastupanja na ročištima dana 3. listopada 2025. i 3. studenog 2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a (Tbr. 42 Tarife) ukupno iznosi 1.000,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,69 EUR i presudu u iznosu od 67,37 EUR, te je tužitelju priznat ukupni parnični trošak u iznosu od 1.101,06 EUR, sa zakonskim zateznima kamatama u smislu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a , kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

26. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude jer nije bio potreban radi vođenja ove parnice, kao niti trošak zatražen preko iznosa koji tužitelju pripada sukladno utvrđenoj VPS-u, Tarifi i Zakonu o sudskim pristojbama te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke.

U Zagrebu, 2. prosinca 2025.

Sudac:

Sanda Jeromela

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dostave pisanog otpravka odnosno od dana objave ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po odvj. uz nalog o sudskoj pristojbi na presudu u iznosu od 67,37 EUR

2. tuženiku po odvj.

3. pisarnica – kal. 60 dana