Poslovni broj P-810/2023-34

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji tog Nevi Lukin, u pravnoj stvari tužiteljice NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Bićanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika NFN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zlatku Jurlini, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 05. studenog 2025. u nazočnosti tužiteljice i punomoćnika tužiteljice te zamjenika punomoćnika tuženika, 02. prosinca 2025. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev koji glasi:

“1. Utvrđuje se da je tužiteljica NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zemljišni knjižni odjel Zadar, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica], oznake zemljišta pašnjak, površine 429 m2 u 215/429 dijela.

2. Pravo tužiteljice NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ima se upisati u zemljišne knjiga Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar i to tako što će u istom z.k. ulošku biti brisano dosadašnje pravo vlasništva tuženika NFN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], STARIGRAD 23244 STARIGRAD PAKLENICA u 214/429 dijela, a ima se upisati pravo tužiteljice NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to u 215/429 dijela.

3. Nalaže se provedba ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda Zadar, zemljišnoknjižni odjel Zadar.“

II. Odbija se kao neosnovan (podredni) tužbeni zahtjev koji glasi:

“1. Utvrđuje se da je tužiteljica NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica], oznake zemljišta pašnjak, površine 429 m2 u 219/429 dijela, što u naravi prema nalazu sudskog vještaka Dražena Torbarine čini zapadni dio nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označenu točkama A-B-C-D-E-G-J-K-A.

2. Pravo tužiteljice NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ima se upisati u zemljišne knjiga Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar i to tako što će u istom z.k. ulošku biti brisano dosadašnje pravo vlasništva tuženika NFN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], STARIGRAD 23244 STARIGRAD PAKLENICA u 210/429 dijela, a ima se upisati pravo tužiteljice NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to u 219/429 dijela.

3. Nalaže se provedba ove presude u zemljišnim knjigama Općinskog suda Zadar, zemljišnoknjižni odjel Zadar.“

III. Nalaže se tužiteljici po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tuženiku iznos od 796,87 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 02. prosinca 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve ovo u roku od 15 dana, dok se za više zatraženi iznos u visini od 603,13 Eura zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.475,00 Eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica NF (dalje: tužiteljica) ovom sudu 11. travnja 2023. podnosi tužbu protiv tuženika NFN (dalje: tuženik) u kojoj navodi da je tužiteljica nasljednica iza pok GF iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji da je temeljem Ugovora o darovanju od 19. prosinca 2017. stekao pravo vlasništva na nekretnini čest. 4294 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], oznake zemljišta pašnjak površine 429 m2. Pok. GF da je tu nekretninu stekao od TF pok. N, koja da se je u zemljišnim knjigama vodila kao JF pok. N. Tužiteljica i njen pravni prednik da su bili kao što da su i danas u mirnom i nesmetanom posjedu nekretnine u ½ dijela preko 40 godina, tužiteljica da ju obrađuje, obilazi te se brine o istoj u tome dijelu. Tužiteljica je to dobila darovanjem od svoga oca pok. GF o čemu da postoji i darovnica pisana njegovom rukom na papiru. Kako da to nije sporno i ne može biti sporno, to da je jasno da tužiteljici pripada nekretnina u ½ dijela, jer da je tužiteljica i njeni pravni prednici koriste već preko 40 godina, nesmetano i samostalno u tome dijelu kako je to i opisano u ugovoru o darovanju, i kako ona i njezina obitelj to koriste i danas u naravi. Slijedom navedenog tužiteljica postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica], oznake zemljišta pašnjak, površine 429 m2 u ½ dijela te nalaganje upisa prava tužiteljice u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar i to tako što će u označenom zk. ul. biti brisano dosadašnje pravo vlasništva tuženika u ½ dijela uz upis prava vlasništva tužiteljice za ½ dijela. Tužiteljica postavlja i zahtjev za naknadu parničnih troškova.

2. U odgovoru na tužbu dostavljenom sudu 22. svibnja 2023. tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Navodi da je tuženik knjižni vlasnik i posjednik za cijelo predmetne nekretnine, a stvarni i formalni vlasnik za cijelo tuženik da je postao temeljem rješenja Općinskoga suda u Zadru poslovni broj Z-15276/2022. U pojedinačnom ispravnom postupku tuženik da je priložio svu pravno valjanju dokumentaciju na osnovu koje da je i ishodio označeno rješenje, u kojem da je utvrđeno da je tuženik vlasnik i posjednik za cijelo predmetne nekretnine. U odnosu na tužiteljičine priložene darovne ugovore uz tužbu za koje ista smatra da su pravno valjani za stjecanje prava vlasništva za traženu ½ dijela predmetne nekretnine, tuženik ističe da ovi ugovori predstavljaju ništetne pravne poslove. Prema Zakonu o obveznim odnosima darovni ugovor da predstavlja dvostrano obvezan pravni posao u kojem jedna strana dobrovoljno i besplatno prepušta drugoj strani daroprimcu neku stvar ili imovinsku korist, a daroprimac to prihvaća. Kod priloženog darovnoga ugovora od 19. prosinca 2017. da se jasno vidi da se ovdje ne radi o besplatnom pravnom poslu nego o naplatnom pravnom poslu odnosno da je prednik tužiteljice za obavljeni rad od darovateljice navodno primio dio predmetne nekretnine. Drugi darovni ugovr da je ništetan u cijelost, isti da ne sadržava ništa što bi trebao sadržavati darovni ugovor pa da tako nema katastarske općine, oznake čestice, datuma, nikakve ovjere, osobnih podataka darovatelja niti daroprimatelja. Isti da nema apsolutno ništa što se može povezati sa spornom nekretninom. Također kod oba priložena Darovna ugovora da je evidentno da su isti, pa čak i kada bi formom odgovarali darovnim ugovorima, ugovori o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca, a da bi takav ugovor bio pravno valjan, isti da mora obavezno biti sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Dalje tuženik tvrdi da su netočni i neistiniti navodi tužiteljice da je ona u posjedu predmetne nekretnine više od 40 godina, te da ona predmetnu nekretninu obrađuje i da se brine o njoj. Takvi navodi da su samo paušalni, a očito iz razloga da tužiteljica pokuša zaobići zakonom strogo definirani oblik u kojem mora biti sklopljen darovni ugovor bez neposredne predaje u posjed. Također tuženik kao bitno ističe da tužiteljica, a ni njezin prednik nikada nisu bili u posjedu predmetnih nekretnina, nego da su desetljećima u posjedu predmetne nekretnine tuženikova majka, pa nakon njezine smrti tuženik, a tu da je činjenicu utvrdila i sudska komisija tijekom provođenja očevida na predmetnoj nekretnini. Propisana forma za pravnu valjanost ugovora o darovanju bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca da je navedena i u čl. 53. st. 1. toč. 2. Zakona o javnom bilježništvu koji da se primjenjuje kao lex specialis i u kojem da je određeno da je za ovu vrstu pravnog posla potreban javnobilježnički akt. Izostanak sklapanja ugovora u propisanom obliku da dovodi do ništetnosti tog pravnog posla. To da znači da takav ugovor neće proizvoditi namjeravane pravne učinke odnosno da će se postupati kao da pravni poslovni nisu ni zaključeni. Ništetnost da nastupa na temelju zakona (ex lege) i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc). Ako je ugovor sklopljen protivno zakonskoj odredbi odnosno protivno čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima isti da će biti ništetan, a posljedice nepoštivanja obvezatnosti oblika ugovora da su propisane čl. 290. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, prema kojem ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo, a u svezi čega tuženik upućuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-995/04-2 od 04. listopada 2005. Kako da je nesporno da su predmetni pravni poslovi opterećeni nedostatkom koji ih čini ništetnim, to da znači da takav posao neće proizvoditi namjeravane pravne učinke odnosno postupati će se kao da pravni posao nije ni zaključen, a ništetnost da nastupa na temelju zakona (ex lege) i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc). Zaključno tuženik navodi da se uz sve ovo do sada izneseno dolazi i do još jednog kontradiktornoga podatka, tog da je u povjesnici tužbe navedeno da je predniku tužiteljice predmetna nekretnina darovana 2017. godine, a što da je nemoguće kada je darovateljica pok. teta tuženika bila mrtva skoro 10 godina. Također, tuženik primjećuje da je u povjesnici tužbe tužiteljica istaknula da je nasljednica iz pok. oca GF, međutim, u predmetnoj tužbi kao prilog da nije dostavljeno nikakvo rješenje o nasljeđivanju, a koje rješenje s obzirom na osnov stjecanja vlasništva tužiteljice koje ona ističe u tužbi nije niti bitan dokaz. Slijedom svega iznesenog tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi parnični trošak.

3. U podnesku dostavljenom sudu 21. veljače 2025., ovo po zaprimanju skice sudskog očevida izrađene po stalnom sudskom vještaku, tužiteljica navodi da je jasno i da se sud mogao uvjeriti na očevidu da je samo tužiteljica sa svojom obitelji i njen pravni prednik njen pok. otac GF obrađivao, imao u posjedu i održavao preko 40 godina nekretninu koja mu je darovana u vlasnički posjed, a dio tužiteljice da je fizički ograđen od ostalog dijela čest. 4294 k. o. [katastarska općina] te da se jasno vidi da je taj dio cijelo vrijeme u posjedu i vlasništvu tužiteljice preko 40 godina. Tužiteljica smatra da navedeno nakon očevida više nije i ne može biti sporno jer da je tužiteljica dokazala da joj pripada nekretnina u označenom dijelu po sudskom vještaku, jer da ju tužiteljica i njeni pravni prednici koriste već preko 40 godina, nesmetano i samostalno u tome dijelu kako je to i opisano u ugovoru o darovanju, osim te nepreciznosti zbog vremena i nemogućnosti točne izmjere te kako ona i njezina obitelj to koriste i danas u naravi. Tužiteljica u ovom podnesku uređuje tužbeni zahtjev na način da traži utvrđenje da je temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], čest. 4294, pašnjak, površine 429 m2 u 219/429 dijela što prema nalazu vještaka Dražena Torbarine čini zapadni dio nekretnine čest. 4294 k. o. [katastarska općina] označen točkama A-B-C-D-E-G-J-K-A te nalaganje upisa prava tužiteljice u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar i to tako što će u označenom zk. ul. biti brisano dosadašnje pravo vlasništva tuženika u 210/429 dijela uz upis prava vlasništva tužiteljice za 219/429 dijela.

3.1. Potom tužiteljica podneskom od 30. srpnja 2025. vrši preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP), ovo jer sada tužiteljica postavlja i glavni i podredni tužbeni zahtjev, glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica], oznake zemljišta pašnjak, površine 429 m2 u 215/429 dijela te nalaganje upisa prava tužiteljice u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar i to tako što će u označenom zk. ul. biti brisano dosadašnje pravo vlasništva tuženika u 214/429 dijela uz upis prava vlasništva tužiteljice za 215/429 dijela; te podredni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kat. čest. [katastarska čestica], oznake zemljišta pašnjak, površine 429 m2 u 219/429 dijela što prema nalazu vještaka Dražena Torbarine čini zapadni dio nekretnine čest. 4294 k. o. [katastarska općina] označen točkama A-B-C-D-E-G-J-K-A te nalaganje upisa prava tužiteljice u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Zadar i to tako što će u označenom zk. ul. biti brisano dosadašnje pravo vlasništva tuženika u 210/429 dijela uz upis prava vlasništva tužiteljice za 219/429 dijela.

3.2. Obzirom da iz tako postavljenih tužbenih zahtjeva (glavnog i podrednog) proizlazi da tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva na suvlasničkom (idealnom) dijelu nekretnine (215/429 dijela odnosno 219/429 dijela) i uknjižbu prava vlasništva u korist tužiteljice za idealni suvlasnički dio (215/429 dijela odnosno 219/429 dijela) te brisanje prava vlasništva tuženika za određeni suvlasnički dio, ali da pri tome u podrednom tužbenom zahtjevu tužiteljica idealni suvlasnički dio za koji tvrdi da je vlasnica istog opisuje kao zapadni dio nekretnine koji je na skici sudskog vještaka označen točkama A-B-C-D-E-G-J-K-A (čime idealni suvlasnički dio povezuje sa realnim, geometrijski određenim dijelom nekretnine), sud je poradi odlučivanja o tome da li je takva preinaka tužbe dopuštena u smislu čl. 190. st. 1. i st. 2. ZPP na ročištu glavne rasprave 05. studenog 2025. od punomoćnika tužiteljice zatražio očitovanje da li su glavni i podredni tužbeni zahtjev usmjereni na utvrđenje prava vlasništva na idealnom ili na realnom dijelu nekretnine. Ovo jer u slučaju da tužiteljica ovako uređenom tužbom traži utvrđenje prava vlasništva na realnom (geometrijski određenom) dijelu nekretnine, sud takvu preinaku tužbe ne bi dopustio budući bi ista bila nepravodobna, ovo iz razloga što je tužiteljica početno tužbom tužila na utvrđenje prava vlasništva idealnog dijela nekretnine, a prema ocjeni suda preinaka tužbe na način da se istom više ne traži utvrđenje prava vlasništva idealnog dijela nekretnine već realnog (geometrijski određenog) dijela nekretnine nije preinaka koju tužiteljica bez svoje krivnje (ovo vodeći računa o sadržaju tužbi priloženih materijalnih dokaza) nije mogla učiniti najkasnije do zaključenja prethodnog postupka, a što pak znači da bi takva preinaka koja se vrši tek u fazi glavne rasprave bila nepravodobna u smislu čl. 190. st. 1. u svezi st. 2. ZPP. Kako je međutim punomoćnik tužiteljice na takav upit suda izričito naveo da se i glavnim i podrednim tužbenim zahtjevom (kako ga postavlja u podnesku od 30. srpnja 2025.) traži utvrđenje da je tužiteljica temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva na idealnom suvlasničkom dijelu nekretnine, to je sud, uz napomenu da se tuženik nije protivio ovako izvršenoj preinaci tužbe, ocijenio da je izvršena preinaka (postavljanjem uz glavni i podrednog tužbenog zahtjeva pri čemu se i jednim i drugim i dalje traži utvrđenje prava vlasništva idealnog suvlasničkog dijela nekretnine) dopuštena te je ovom presudom odlučio o tako preinačenoj tužbi.

4. U dokaznom je postupku sud pročitao i pregledao Ugovor o darovanju sklopljen 16. srpnja 2004. (list spisa 5-6), izjavu GF (list spisa 7), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-15276/2022-16 od 14. studenog 2022. (list spisa 25-28) i skicu sudskog očevida izrađenu po društvu ovlaštenom za obavljanje poslova sudskog vještačenja iz područje geodezije Geo Lesi j.d.o.o. Zadar od 17. prosinca 2024. s fotografijama (list spisa 58-59), proveo je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka za geodeziju (zapisnik na listu spisa 52-56), saslušao je svjedoke ZF (list spisa 53-54), PF (list spisa 54) i OF (list spisa 55) te tužiteljicu NF (list spisa 86-87). Izvedeni su time u dokaznom postupku svi po strankama predloženi dokazi, osim dokaza saslušanjem svjedoka GF, EF, BF i ĆF (budući je tužiteljica na očevidu 17. prosinca 2024. i na ročištu glavne rasprave 05. studenog 2025. odustala od tih dokaznih prijedloga) te osim dokaza saslušanjem svjedoka IF i ĐF (budući je tuženik na očevidu održanom 17. prosinca 2024. odustao od tih dokaznih prijedloga).

5. Tužbeni zahtjevi, glavni i podredni, nisu osnovani.

5.1. Tužiteljica u tužbi navodi da je ona nasljednica pok. GF koji da je temeljem Ugovora o darovanju od 19. prosinca 2017. stekao pravo vlasništva ne nekretnini čest. 4294 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od TF pok. N koja se u zemljišnim knjigama vodila kao JF pa kako su tužiteljica i njezin pravni prednik u mirnom i nesmetanom posjedu označene nekretnine za ½ dijela preko 40 godina, koju da je nekretninu tužiteljica od svog oca dobila darovanjem, to tužiteljica glavnim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je ona temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva čest. 4294 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 215/429 dijela i uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini za označeni udio uz brisanje prava vlasništva tuženika za 214/429 dijela, a podrednim tužbenim zahtjevom utvrđenje da je ona temeljem dosjelosti stekla pravo vlasništva čest. 4294 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za 219/429 dijela što prema nalazu vještaka Dražena Torbarine čini zapadni dio nekretnine čest. 4294 k. o. [katastarska općina] označen točkama A-B-C-D-E-G-J-K-A i uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini za označeni udio uz brisanje prava vlasništva tuženika za 210/429 dijela; pa je tako predmet ovog spora stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću.

5.2. Odredba čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV) propisuje da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona pri čemu je sukladno st. 2. tog članka pravo vlasništva stečeno kad se ispune sve pretpostavke određene zakonom.

5.3. Odredba čl. 159. st. 1. ZV propisuje da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Pri tome, odredba čl. 159. st. 2. ZV propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok odredba čl. 159. st. 3. ZV određuje da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

6. U postupku među strankama nije sporno da je u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] kao vlasnik predmetne nekretnine čest. 4294, pašnjak površine 429m2, u vrijeme pokretanja ovog spora kao i u vrijeme zaključenja raspravljanja upisan NFN ovdje tuženik za cijelo.

6.1. Pri tome, sud uvidom u rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-15276/2022- 16 od 14. studenog 2022. (list spisa 25-28) utvrđuje kao prvo, to da je upis prava vlasništva za cijelo u korist ovdje tuženika na predmetnoj nekretnini određen 14. studenog 2022. rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-15276/2022-16 donesenom u pojedinačnom ispravnom (zemljišnoknjižnom) postupku, te kao drugo, da su prethodno upisu prava vlasništva u korist tuženika za cijelo kao suvlasnici predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] bili upisani tuženik za ½ dijela (kao nasljednik svoje majke KF JF i ranije upisane zemljišnoknjižne vlasnice za ½ dijela) i JF za ½ dijela (nesporno sestra majke ovdje tuženika).

6.2. Također, iz rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-15276/2022-16 od 14. studenog 2022. (list spisa 25-28) proizlazi i to da iz povijesti posjedovanja čest. 4294 k. o. [katastarska općina] proizlazi da predmetna nekretnina (nove izmjere) odgovara dijelovima čest. stare izmjere 72, 409/193 i 409/249 k. o. [katastarska općina]; da je čest. 72 k. o. [katastarska općina] stare izmjere bila evidentirana kao posjed LF dok je na čest. 409/27 nakon Općine [adresa] kao posjednik upisan MNO Starigrad, međutim, 1971. godine je tehničkom reambulacijom od dijela čest. 409/27 formirana čest. 409/193, a 1973. godine od dijela čest. 409/27 formirana čest. 409/249 koja je evidentirana kao posjed JF za ½ dijela i KF za ½ dijela; nakon čega je novom izmjerom i revizijom za k. o. [katastarska općina] provedenom 1978. godine formirana predmetna čest. 4294 kao posjednici koje su upisani JF za ½ dijela i RF za ½ dijela.

7. Tužiteljica u postupku sudu iskazuje (list spisa 86-87) da je ona predmet ovog spora dobila darovanjem od svog oca GF, a on darovanjem od svoje sestrične VF, osobe koja se zvala VF i pod tim imenom bila upisana u katastar, ali čije je ime bilo TF kako su ju svi u Zagrebu gdje je živjela zvali i na koje je ime primala mirovinu, dakle, TF i VF da su ista osoba, a koja da je zajedno sa svojom sestrom KF bila vlasnica predmetne nekretnine, svaka za pola, međutim, one da su se na terenu podijelile tako da je TF tj. VF pripao zapadni dio nekretnine, onaj koji je ona (tužiteljica) na terenu pokazala kao svoj dio, a Danici je pripao istočni dio nekretnine. Svoj zapadni dio nekretnine da je pisanim ugovorom TF tj. VF darovala njezinom (tužiteljičinom) ocu, od toga da ima puno godina i za koje da je darovanje KF znala, jer je bila nazočna kada su oni sklopili ugovor o darovanju te nakon čega da KF nikada njezinom ocu nije osporavala pravo na ovaj zapadni dio nekretnine niti mu branila posjed istog, a njezin otac da je ovdje godinama obrađivao zemlju i držao kokošinjac, samo da je on imao ključ od vrata kojima se dolazi na ovaj dio nekretnine, a on da je ta vrata i postavio, da je svakodnevno ovo koristio i jer se brinuo o kući TF tj. VF koja se nalazi odmah uz nekretninu, ovo budući je ona živjela u [adresa]. Tuženik da je vidio i uvijek znao da ovo koristi njezin otac od darovanja i ona, da se nikada nije bunio niti išta prigovarao niti im branio posjed nekretnine, a nikada da se ni nitko treći pa ni međni susjedi nisu bunili niti prigovarali njezinom ocu ni njoj što koriste taj dio, njezin otac da je čak do ove nekretnine napravio put u dogovoru sa susjedom i uzidao zid za komad puta budući ranije nije bilo normalnog pristupnog puta. Upitana kada je TF njenom ocu darovala ovu nekretninu, tužiteljica odgovara da ima od toga 20 godina, a uz Jozicinu suglasnost da je njezin otac ovo koristio i prije darovanja, od kada tužiteljicu sežu sjećanja, on da je izgradio i pomoćne objekte koji su izgrađeni na nekretnini i nikada da mu nitko nije osporavao tu gradnju odnosno nitko da mu nije branio tu gradnju.

7.1. Dio iskaza tužiteljice da su TF tj. VF (koja osoba sklapa Ugovor o darovanju od 16. srpnja 2004.) i njezina sestra RF ranije bile vlasnice predmetne nekretnine svaka za pola, je potvrđen sadržajem rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-15276/2022-16 od 14. studenog 2022. (list spisa 25-28) iz kojeg proizlazi da su prethodno upisu prava vlasništva u korist tuženika za cijelo kao suvlasnici predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] bili upisani tuženik za ½ dijela i to kao nasljednik svoje majke KF i ranije upisane zemljišnoknjižne vlasnice za ½ dijela te JF pok. N za ½ dijela; pri čemu sud činjenicu da je JF pok. N upravo osoba pod imenom TF (pod kojim imenom ista sklapa Ugovor o darovanju od 16. srpnja 2004.) kao nedvojbenu utvrđuje ocjenom za ovaj sud sasvim uvjerljivih iskaza svjedoka ZF (list spisa 53-54) i OF (list spisa 55) koji upitani tko je TF sudu iskazuju identično i to ZF navodeći da je TF njihova daljnja tetka koju da su oduvijek oni znali pod imenom JF ili G, a OF navodeći da su oni TF zvali Fina od G, te dalje u svezi s navedenim cijeneći i činjenicu da je osoba koja kao darovateljica sklapa Ugovor o darovanju od **.**.2004. TF u tom Ugovoru označena kao kći pok. N, a upravo pod kojom je oznakom, kao kći pok. N, osoba imena JF bila upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi. Osim toga, tuženik u tijeku ovog postupka nije niti osporavao navod da je darovateljica TF pok. N upravo sestra njegove pok. majke KF odnosno osoba koja je bila upisana u zemljišnoj knjizi kao suvlasnica predmetne nekretnine kao JF pok. N.

7.2. U prilog onom dijelu iskaza tužiteljice da su se TF tj. JF i njezina sestra KF podijelile na terenu tako da je TF tj. JF pripao zapadni dio nekretnine (onaj koji je tužiteljica pokazala na terenu kao dio vlasništvo kojeg je stekla dosjelošću te je po takvom njenom pokazivanju na skici sudskog očevida sudski vještak isti označio točkama i slovima A-B-C-D-E-F-G-J-K-A), a KF istočni dio nekretnine (onaj koji je na skici sudskog očevida sudski vještak označio točkama i slovima B-L-M-N-O-P-E-D-C-B) i da je TF tj. JF svoj zapadni dio nekretnine pisanim ugovorom darovala njezinom ocu GF, prema ocjeni ovog suda svjedoči kao prvo, sadržaj Ugovora o darovanju sklopljenog 16. srpnja 2004. (list spisa 5-6) budući iz istog proizlazi da tim Ugovorom darovateljica TF pok. N daroprimatelju GF pok. T daruje dio čest. zemlje [katastarska čestica] površine 215m2 zvana Kljenić, zapadna strana, cijenjenog u svezi sa u postupku nespornom činjenicom da čest. 4294 m2 prema A listu zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ima površinu od 429m2, dakle, da tim Ugovorom o darovanju TF tj. JF GF daruje relano određeni dio nekretnine (zapadni dio u površini od 215m2) što logično i životno ne bi bio slučaj da prethodno tom darovanju među sestrama suvlasnicama nije došlo do diobe nekretnine na način da je svakoj pripao točno površinom i položajem određeni dio nekretnine; kao drugo, iskaz saslušanog svjedoka ZF (list spisa 53-54) koji je sud cijenio logičnim, životnim, okolnosnim te uvjerljivim sve poradi čega je sud njegov iskaz prihvatio kao istinit, ne nalazeći okolnosti koje dovode u pitanje vjerodostojnost i objektivnost njegova iskaza, ovo usprkos činjenici da je isti brat tužiteljice i stoga logično osobno zainteresiran za uspjeh iste u ovom sporu, a obzirom je njegov iskaz u bitnom potvrđen i sadržajem materijalnih dokaza u spisu (Ugovora o darovanju sklopljenog 16. srpnja 2004. i izjave GF) te obzirom tuženik nije predložio izvođenje niti jednog dokaza kojima bi bila dovedena u pitanje vjerodostojnost iskaza ovog svjedoka (primjerice dokaz saslušanjem svjedoka koji bi iskazivali suprotno iskazu ovog svjedoka), a koji sudu iskazuje da je TF bila vlasnica ovog dijela koji je njegova sestra ovdje tužiteljica pokazala kao predmet spora, to da je stekla nasljeđivanjem od prednika, TF da je imala dvije sestre, njezina sestra KF da je stekla ovaj istočni dio nekretnine, a treća sestra J da je dobila drugu zemlju, naime, obitelj JF da je na ovom predjelu imala puno zemlje pa su se tri sestre nakon što su zemlju naslijedile, podijelile, pa je primjerice ovaj istočni dio dobila KF, tuženikova majka, a ovaj zapadni dio JF tj. TF koja je njegovom ocu GF dala na korištenje predmet spora još prije rata pa je on od tada koristio ovaj dio, ovdje držeći kokoši, on da je izgradio ovaj kokošinjac i međne zidove, a kako je TF imala kuću odmah ispod predmeta spora da su se oni dogovorili da će on njoj popraviti stvari na kući, dovesti vodu i slično, a ona je njemu u znak zahvalnosti darovala predmet ovog spora na kojem je GF postavio ogradu i lokot, ključeve od kojeg da su prije oni znali držati odmah tu kraj vrata, ali kako su ovdje držali materijal i željezo da bi im znali ljudi provaliti i ukrasti stvari pa da su tada promijenili lokot i sada da ključeve imaju samo on i tužiteljica; te kao treće, ocjenom u svezi s navedenim dokazima i iskaza svjedokinje OF (list spisa 55) koja je saslušana po prijedlogu tuženika, a koja je sudu iskazala da ona ne zna da li je TF čija je ovo bila zemlja raspolagala tom zemljom, ali da je ranije ona tu znala vidjeti GF i njegovu ženu kako idu hraniti kokoše, da je znala da oni negdje imaju kokošinjac, ali da do danas nije znala da je to upravo ovdje (nesporno pod ovdje svjedokinja podrazumijeva predmetnu nekretninu), budući takav iskaz svjedoči na okolnost da su na predmetnoj nekretnini otac tužiteljice GF i njegova žena imali kokošinjac i držali kokoši, a navedeno pak dalje svjedoči u prilog činjenici da je JF tj. TF uistinu dio predmetne nekretnine predala u posjed ocu tužiteljice GF.

7.3. Konačno, u prilog onom dijelu iskaza tužiteljice da je ona predmet ovog spora dobila darovanjem od oca GF prema ocjeni ovog suda svjedoči sadržaj izjave GF (list spisa 7) kojom GF sa brojem osobne iskaznice [broj osobne iskaznice] svojoj kćeri NF daruje komad zemlje zvan Kljenić 214 kvadrata kao i činjenica, a koju je sud utvrdio neposrednim opažanjem na licu mjesta prilikom provođenja očevida (i konstatirao na zapisniku s očevida održanog 17. prosinca 2024. – list spisa 52-56), da po pozivu suda pokazati predmet spora upravo brat tužiteljice ZF po uputi tužiteljice ključem otključava lokot kojim su zaključana žičana ogradna vrata kojima se pristupa na predmetnu čest. 4294 k. o. [katastarska općina], a budući sudu nije niti životno niti logično da bi tužiteljica raspolagala ključem lokota kojim su zaključana žičana ogradna vrata predmetne nekretnine, a koja je prema iskazu tužiteljice kao i svjedoka ZF (list spisa 53-54) na nekretnini postavio još njihov otac GF, ukoliko GF predmetnu nekretninu uistinu prije smrti nije darovao i predao u posjed tužiteljici (predajom ključeva ulaznih vrata). Neosnovano pri tome tuženik navodi da iz izjave GF (list spisa 7) nije razvidno što točno GF daruje tužiteljici obzirom je iz oznake sadržane u toj izjavi „komad zemlje zvani Kljenić 214 kvadrata“ nedvojbeno da GF daje izjavu o darovanju tužiteljici upravo onog dijela nekretnine koji je predmet Ugovora o darovanju sklopljenog 16. srpnja 2004., dakle, upravo onog dijela predmetne nekretnine koji je ranije GF darovala TF tj. JF pok. N, a koji je u Ugovoru o darovanju od 16. srpnja 2004. opisan kao „dio čest. zemlje [katastarska čestica] površine 215 m2 zvana Kljenić, zapadna strana“. Također, u prilog ovog dijela iskaza tužiteljice svjedoči i iskaz svjedoka ZF (list spisa 53-54), koji je iskaz sud prihvatio kao istinit iz prethodno u točci 7.3. pojašnjenih razloga, a koji sudu iskazuje da se ovaj dio zemlje zove Kljenić i taj dio da je njegov otac posebno darovao njegovoj sestri ovdje tužiteljici, koja da je još s ocem ovdje dolazila, tu da su držali prasce i danas da ona to koristi sa suprugom.

7.4. Navedenim su prema ocjeni ovog suda tako kao nedvojbeno dokazani tužbeni navodi da je tužiteljica, što osobno što putem pravnog prednika oca GF, u mirnom i neprekinutom posjedu dijela predmetne nekretnine od 16. srpnja 2004. kada vlasnica TF tj. JF pok. N Ugovorom o darovanju ocu tužiteljice GF daruje „dio čest. zemlje [katastarska čestica] površine 215 m2 zvana Kljenić, zapadna strana“, koji dio predmetne nekretnine otac tužiteljice GF koristi još od prethodno sklapanju Ugovora o darovanju (ranije po osnovi dozvole TF za korištenje njezinog dijela predmetne nekretnine o čemu sudu u bitnom identično iskazuju tužiteljica kao i svjedok ZF), a uslijed kojeg darovanja GF postaje samostalni i neposredni posjednik predmeta spora budući da od tada predmet Ugovora o darovanju posjeduje kao vlasnik, a iz čega proizlazi utvrđenje ovog suda da tužiteljica, što osobno što putem svog pravnog prednika oca GF, samostalno, neprekinuto i nesmetano dio predmetne nekretnine u trenutku pokretanja ovog spora posjeduje 18 godina i 8 mjeseci.

7.5. Dakle, iznesenom ocjenom dokaza kao nedvojbeno proizlazi to da tužiteljica, što osobno što putem pravnog prednika, od 16. srpnja 2004. samostalno, neprekidno i nesmetano posjeduje realni (geometrijski određeni) dio predmetne nekretnine, upravo onaj koji je tužiteljica prilikom očevida pokazala sudu te koji je po kazivanju tužiteljice na skici sudskog očevida izrađenoj po društvu ovlaštenom za obavljanje poslova sudskog vještačenja iz područje geodezije Geo Lesi j.d.o.o. Zadar od 17. prosinca 2024. (list spisa 58) prikazan točkama i slovima A-B-C-D-E-F-G-J-K-A, dio čest. 4294 k. o. [katastarska općina] u površini od 219m2. Kako su međutim tužbeni zahtjevi tužiteljice, kako glavni tako i podredni, usmjereni na utvrđenje prava vlasništva idealnog (suvlasničkog) dijela predmetne nekretnine (215/429 dijela odnosno 219/429 dijela), dakle, na utvrđenje prava suvlasništva predmetne nekretnine te na uknjižbu prava vlasništva u korist tužiteljice za idealni suvlasnički dio (215/429 odnosno 219/429), to je sud tužbeni zahtjev, kako glavni tako i podredni, ocijenio neosnovanima. Naime, onda kada sud ocjenom izvedenih dokaza među kojima i iskaza same tužiteljice utvrdi da je tužiteljica u samostalnom, neprekinutom i nesmetanom posjedu realnog, geometrijski određenog dijela nekretnine (onog dijela čest. 4294 k. o. [katastarska općina] koji je na skici sudskog očevida prikazan točkama i slovima A-B-C-D-E- F-G-J-K-A), tada tužiteljica nikako ne može uspjeti sa tužbenim zahtjevom koji je usmjeren na utvrđenje da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva idealnog (suvlasničkog) dijela cijele nekretnine pa niti onda kada taj idealni dio tužiteljica izražava kroz površinu onog dijela koji drži u posjedu u odnosu na cjelokupnu površinu nekretnine niti kada taj idealni (suvlasnički) samo opisno povezuje sa realnim dijelom prikazanim na skici vještaka (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 147/2021-2 od 27. travnja 2021., broj Rev 2412/2015-2 od 16. siječnja 2019., broj Rev 3064/2015-2 od 16. veljače 2016. i broj Revx 995/13 od 29. siječnja 2014. te Županijski sud u Zadru u odluci poslovni broj Gž- 746/2021-2 od 16. siječnja 2021. i Županijski sud u Varaždinu u odlukama poslovni broj Gž- 210/2019-3 od 14. listopada 2020. i Gž-24/2019-2 od 10. rujna 2020.). Iz svih dokaza koji su po prijedlogu tužiteljice izvedeni u ovom postupku, iskaza saslušanog svjedoka ZF i iskaza tužiteljice te sadržaja Ugovora o darovanju sklopljenog 16. srpnja 2004. (list spisa 5-6) i izjave GF (list spisa 7) proizlazi da je predmet darovanja te predmet posjeda tužiteljice i njenog pravnog prednika GF realni, geometrijski određeni dio predmetne nekretnine, a ne suvlasnički (idealni) udio predmetne nekretnine; a poradi čega tužiteljica ne može uspjeti sa tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva suvlasničkog dijela nekretnine.

7.6. Slijedom navedenog je sud tužbene zahtjeve, glavni i podredni, ocijenio neosnovanima te iste ovom presudom odbio. Ističe se pri tome da sud, a obzirom da je tužbene zahtjeve, glavni i podredni, valjalo odbiti kao neosnovane već iz navedenog razloga, nije dalje obrazlagao o pitanju da li su predmetna darovanja valjani pravni poslovi, ovo jer su tužbeni zahtjevi prema ocjeni suda neosnovani neovisno o pitanju da li su predmetna darovanja valjani ili ništetni pravni poslovi pa bi svako daljnje obrazlaganje bilo suvišno.

8. Odluka o parničnom trošku je donesena temeljem čl. 154. st. 1. ZPP koji propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, primjenom koje je odredbe sud odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od ukupno 2.475,00 Eura dok je tuženiku priznao pravo na naknadu troškova koji su u smislu čl. 155. ZPP bili nužni, ovo u visini odmjerenoj prema vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi (1.000,00 Eura) i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa). Tuženiku su prema ocjeni suda osnovano nastali troškovi po osnovi zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to trošak sastava odgovora na tužbu od 22. svibnja 2023. (1 x 75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 05. rujna 2023. koje je odgođeno prije početka raspravljanja o predmetu spora (1 x 25% od 75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 05. prosinca 2023. na kojem se je raspravljao o predmetu spora te je sud zaključio prethodni postupak (1 x 75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), trošak zastupanja na očevidu (očito samo omaškom u pisanju tuženik u specifikaciji troškova navodi da se radi o podnesku od 17. prosinca 2024.) održanom 17. prosinca 2024. (1 x 75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 7. Tarife) i trošak zastupanja na ročištu glavne rasprave održanom 05. studenog 2025. na kojem se je provodio dokazni postupak (1 x 75 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što sveukupno uz zatraženi i temeljem Tbr. 46. Tarife pripadajući PDV od 25% iznosi 796,87 Eura. Nije sud kao osnovan cijenio zahtjev tuženika za naknadu troškova u visini od 150,00 Eura po osnovi sudske pristojbe budući tuženik do ovog trenutka u postupku nije obveznik plaćanja sudske pristojbe za niti jednu radnju pa da bi mu trošak po toj osnovi u ovom postupku opravdano uopće mogao nastati, a niti tuženik u spis dostavlja kakav dokaz o plaćanju sudske pristojbe u visini od 150,00 Eura. Tuženiku je međutim, ovo temeljem čl. 151. st. 3. ZPP, priznato pravo na isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na ovom mu odlukom dosuđeni trošak parničnog postupka počevši od dana donošenja ove odluke do isplate.

U Zadru, 02. prosinca 2025. godine

S u d a c

Neva Lukin

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisano ovom sudu za sud drugog stupnja.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu,

2. Tuženiku po punomoćniku.