Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-676/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog VJ zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj K- 244/2024-15 od 30. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog VJ kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda optuženi VJ proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. u vezi st. 4. KZ/11. Za počinjeno kazneno djelo izrečena mu je kazna zatvora od 7 mjeseci, a po čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom kušnje od 2 godine.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu optuženiku, za slučaj opoziva uvjetne osude, uračunava se vrijeme uhićenja od 4. do 6. kolovoza 2018.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., – dalje: ZKP/08) optuženi VJ dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 za putne troškove svjedoka od 157,67 EUR, iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnoj svoti od 500,00 EUR i iz čl. 145. st. 2. toč. 7. ZKP/08 za nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja i nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika o čemu će prvostupanjski sud donijeti posebnu odluku (ponovno, kao i u ranijoj presudi nedostaje oznaka vjerovnika, uplatom u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske i određivanje paricijskog roka).

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Goranu Gatari, odvjetniku, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi optužbe.

3. Na žalbu optuženika državni odvjetnik nije odgovorio.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

5. Stranka koja je podnijela žalbu nije zatražila održavanje drugostupanjske sjednice u prisutnosti stranaka, a ovo vijeće ne nalazi da bi prisutnost stranaka sjednici, u smislu čl. 475. st. 1. (druga rečenica) ZKP/08, bila korisna za razjašnjenje stvari.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe optuženika, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio postojanje koje od povreda iz navedene odredbe na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Žalitelj tvrdi kako je prvostupanjski sud propustio obrazložiti zašto u odnosu na optuženika nije nastupila rehabilitacija.

8.1. Ne stoji žalbena tvrdnja da prvostupanjski sud nije provjerio je li nastupila rehabilitacija za osude navedene u izreci prvostupanjske presude, kao što ne stoji niti tvrdnja da za svoja utvrđenja prvostupanjski sud nije dao razloge (toč. 11. razloga). Izvršenom provjerom kod Odjela za kaznenu evidenciju prvostupanjski sud utvrđuje kako nije nastupila rehabilitacija za optuženika i osude navedene u izvodu iz kaznene evidencije, koje utvrđenje žalitelj stvarno niti ne pobija.

9. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalitelj tvrdi da je prvostupanjski sud izveo pogrešne zaključke iz iskaza svjedoka ČJ i FJ, sina i prijateljice žrtve, koji prema žalitelju nisu potvrdili da bi ima žrtva prenijela ili bi sami čuli, da joj je optuženik prijetio.

9.1. Protivno navedenome, prema integralnom sadržaju iskaza ovo dvoje svjedoka, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da ti iskazi podržavaju i potvrđuju iskaz žrtve o primljenoj prijetnji optuženika. Tako svjedok ČJ iskazuje o razgovoru s majkom i riječima koje joj je uputio optuženik: "i da joj je govorio da će je razbiti i polomiti kosti". Svjedokinja FJ koja iskazuje da je čula cijeli telefonski razgovor i da je čula "da je rekao V, ja ću ti doći, ja ću te razbiti". Ovi dokazi jasno potvrđuju sadržaj iskaza žrtve o sadržaju prijetnje koju joj je uputio optuženik, a koja je navedena u činjeničnom opisu "Doći ću tamo i razbiti te ko konja". Osim toga svjedok ČJ iskazuje da je nazvao optuženika koji mu je potvrdio da je prijetio žrtvi. Svi svjedoci opisuju i poremećene međusobne odnose optuženika i žrtve, kao i neposredan povod događaju u problemu s parkiranjem gosta optuženika kojem je žrtva na tome prigovorila. Slijedom navedenoga činjenično je stanje potpuno ispravno utvrđeno, a žalbeni razlozi ne dovode u pitanje pravilnost tih utvrđenja.

9.2. Zaključci izvedeni iz odgovora žrtve optuženiku, kao i stajalište o tome da ne želi da optuženik ide u zatvor, također ne dovode do suprotnog zaključka od onoga izvedenog u pobijanoj presudi da je optuženik počinio kazneno djelo prijetnje.

10. Kazneno djelo prijetnje je djelo ugrožavanja, cilj postupanja optuženika je prijetnjom izazvati strah kod žrtve i njegova svijest treba obuhvatiti da se radi o izričaju koji je podoban kod druge osobe izazvati strah. Stoga pitanje stvarne namjere ili mogućnosti s obzirom na osobna svojstva optuženika ostvarenja prijetnje ne predstavlja obilježje kaznenog djela. Sadržaj prijetnje "razbiti ko konja" i stvarno i u kolokvijalnom govoru predstavlja prijetnju teškim tjelesnim ozljeđivanjem i taj sadržaj ne dopušta drugačije mogućnosti tumačenja. Slijedom navedenoga nije ostvarena istaknuta povreda kaznenog zakona.

11. Žalitelj se žali i zbog odluke o kazni, ali je ne obrazlaže, ali žalba zbog povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u korist optuženika sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, prema čl. 478. ZKP/08. Ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud ispravno i utvrdio i cijenio kako olakotne, tako i otegotne okolnosti. Ispravno je optuženiku cijenio olakotnim protek vremena od događaja i činjenicu da u tom vremenu nije osuđivan te utvrdio kao otegotne okolnosti višestruku osuđivanost, ali uzimajući u obzir protek vremena od posljednje osude. Stoga i ovaj sud drugog stupnja nalazi da je odgovarajuća kazna za optuženika i njegovo kazneno djelo, pri donjem minimumu propisane kazne za kazneno djelo iz čl. 139. st. 2. KZ/11 u trajanju od sedam mjeseci, kao i da su ispunjene pretpostavke iz čl. 56. KZ/11 za izricanje uvjetne osude, s rokom provjeravanja od dvije godine. Tako izrečenom sankcijom ostvariti će se svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu iz čl. 41. KZ/11.

12. Slijedom izloženoga odbijena je žalba optuženog VJ te je pobijana presuda potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke