REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-102/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika Vijeća te dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. i dr. sc. Branka Brkića, članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog KU zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 1., 3. i 4. Kaznenoga zakona (''Narodne novine'', broj 110/1997., 27/1998. - ispravak - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 50/2000., 129/2000., 51/2001., 111/2003., 190/2003. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/2004., 84/2005., 71/2006., 110/2007., 152/2008., 57/2011. i 77/2011. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Rijeci od 4. ožujka 2021. broj K-3/2016-142 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 9. travnja 2024. broj I Kž- 281/2021-13, u sjednici Vijeća održanoj 2. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Utvrđuje se da je zahtjev osuđenog KU za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, preinačuje se pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Rijeci od 4. ožujka 2021. broj K-3/2016-142 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 9. travnja 2024. broj I Kž- 281/2021-13 te se na temelju članka 452. točke 5. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'' broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025. - dalje: ZKP) protiv

osuđenog KU (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi),

ODBIJA OPTUŽBA

da bi:

od 23. kolovoza 2004. do 1. studenog 2008. u Crikvenici i Novom Vinodolskom kao član uprave društva ''Hitkomerc'' zajedno i dogovorno sa sada pokojnim BU koji se predstavljao kao odvjetnik trgovačkog društva ''Hitkomerc'' prema unaprijed smišljenom planu za priskrbljivanjem nepripadne gotovine u velikom iznosu na štetu imenovanog društva, a u njihovu korist, izvršio prodaju stanova u vlasništvu trgovačkog društva ''Hitkomerc'' i to:

- stana u nekretnini označenoj kao k. č. broj [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], u idealnom dijelu koji u naravi predstavlja stan 11 na 3. katu u stambeno – poslovnoj zgradi [adresa] objekt B za novčani iznos od 435.811,00 kuna, a koji im je kao kupac predala VU, pa nakon isplate novca s istom zaključili kupoprodajni ugovor,

- za nekretninu označenu kao k. č. broj [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], u idealnom dijelu koji u naravi predstavlja stan na br. 1. katu stambeno-poslovne zgrade [adresa] objekt B, za novčani iznos od 486.949,14 kuna koji je kupac LU predao BU, a potom zaključili kupoprodajni ugovor,

- za nekretninu označenu kao k. č. broj [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], novčani iznos u protuvrijednosti od 680.401,70 kuna a koji su im po parcijalnim iznosima predali AUC i KUC, roditelji GU s kojima je zaključen kupoprodajni ugovor broj 003/07-C 02. svibnja 2007. godine po kupnji nekretnine,

- stana na nekretnini k. č. broj [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] za novčani iznos od 59.500,00 eura u protuvrijednosti od 352.634,40 kuna, a koji im je u parcijalnim iznosima predao DU temeljem zaključenog kupoprodajnog ugovora o prodaji predmetne nekretnine

sav zaprimljeni iznos osim iznosa 414.872,78 kuna nisu položili u trgovačko društvo ''Hitkomerc'' kao prodavatelja, već su ga u iznosu od 1.540.922,32 kune za sebe na štetu, pomenutog društva zadržali,

dakle, I. okr. ŽU kao odgovorna osoba s ciljem da sebi i drugoj fizičkoj osobi pribavi znatnu imovinsku korist iskoristio svoj položaj i postupao je s ciljem pribavljanja takve koristi,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti zlouporabom položaja i ovlasti opisano po članku 337. stavku 1, 3. i 4. Kaznenog zakona u svezi s člankom 61. KZ/97., kažnjivo po članku 337. stavku 4. KZ/97.

II. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP-a, nužni izdaci osuđenika te nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Županijskog suda u Rijeci od 4. ožujka 2021. broj K-3/2016-142 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 9. travnja 2024. broj I Kž-281/2021-13. proglašen je krivim osuđeni ŽU da je počinio produljeno kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i u vezi sa člankom 52. stavkom 1. Kaznenoga zakona (''Narodne novine'' broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018. i 126/2019. - dalje: KZ/11.). Na temelju članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 52. KZ/11. osuđeni ŽU osuđen je na kaznu zatvora jedna godina.

2. Osuđeni ŽU je po braniteljici, odvjetnici Jadranki Sloković, podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje presude, ''zbog povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika iz članka 469 točka 3. ZKP-a''. Predložio je da se ''pobijane presude preinači na način da odbije optužbu, podredno da iste ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje''.

3. Zahtjev sa spisom je u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP-a bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojemu je predložilo njegovo odbijanje. Taj je odgovor dostavljen osuđeniku i braniteljici (iza lista 631 spisa).

4. Osuđenik u zahtjevu navodi da smatra da je ''pri donošenju pravomoćne presude povrijeđen kazneni zakon jer djelo, za koje je optuženik osuđen u ovom kaznenom postupku, predstavlja dio produljenog kaznenog djela za koje je optuženik prethodno osuđen u kaznenom postupku koji se pred Županijskim sudom u Rijeci vodio pod poslovnim brojem K-62/2011, a slijedom čega je na štetu optuženika povrijeđeno načelo ne bis in idem.''

4.1. Navedeno potkrepljuje utvrđenjem prvostupanjskog suda prema kojem ''djela obuhvaćena presudom K-62/2011 te presudom K-3/2016 imaju sve elemente jednog produljenog djela, odnosno radi se o istom optuženiku na štetu istog društva s praktični identičnim modusom operandi, odnosno načinu postupanja … pri čemu se čak i vremensko razdoblje preklapa''.

4.2. Osuđenik smatra da je kriminalnu količinu iz pobijane presude ''potrebno usporediti sa ukupnom količinom iz ranije osude …, a ne samo onom obuhvaćenom u točki 1. alineji d) presude K-62/2011 [jer] za ocjenu je li u odnosu na djelo iz nove osude riječ o značajnoj kriminalnoj količini relevantan je iznos ukupno pribavljene imovinske koristi … (a ne samo pojedinim radnjama tog djela), a koji … iznosi 8.719.310,17 kuna.'' Stoga imovinska korist iz pobijane presude koja je 1.540.922,32 kuna ''ne predstavlja značajnu kriminalnu količinu koja bi opravdala mogućnost ponovnog suđenja za ista produljena kaznena djela unutar istog razdoblja''.

4.3. Nadalje, osuđenik smatra da je pogrešan ''zaključak drugostupanjskog suda da je … izostala vremenska povezanost radnji jer djelo zbog kojeg je optuženik osuđen u pobijanoj presudi nadilazi vremenski okvir produljenog kaznenog djela za koje je osuđen u presudi K-62/11.'' Ističe da se ''navedena djela vremenski preklapaju, a činjenica da je vremenski okvir kasnije osude nešto duži od onog obuhvaćenog pravomoćnom osudom nije dostatna za isključenje jedinstvenog produljenog kaznenog djela, imajući u vidu istovrsnost poduzetih radnji kao i okolnosti u kojima su one poduzete'' (sve su radnje poduzete u okviru poslovanja društva Hitkomerc d. o. o. u vezi izgradnje i prodaje nekretnina kupcima).

4.4. Osuđenik također smatra da je pogrešno pozivanje drugostupanjskog suda na ''kriminalnopolitički aspekt, odnosno legitimni cilj kaznenog postupka u vidu suzbijanja zločina i kažnjavanja počinitelja [jer] je državno odvjetništvo imalo mogućnost obuhvatiti navedeno djelo u raniju optužnicu, a što je propustilo učiniti''. Zbog toga propusta došlo je, prema mišljenju osuđenika, do ''dupliciranja postupaka'', a na to upućuje i okolnost da je prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude osuđeniku kao otegotno uzeo u obzir osudu ranijom presudom K-62/2011.

5. Zahtjev je osnovan.

6. Najprije treba navesti da je pobijanom presudom osuđenik proglašen krivim za produljeno kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 52. KZ/11., a ta je presuda postala pravomoćna 9. travnja 2024. Presudom koja je postala pravomoćna 28. svibnja 2015. (Županijski sud u Rijeci, broj K-62/2022. i Vrhovni sud Republike Hrvatske, broj I Kž 625/2013.) osuđenik je također proglašen krivim za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. u vezi s člankom 52. KZ/11. S obzirom na to da je za oba djela primijenjen KZ/11., za ocjenu osnovanosti zahtjeva, odnosno ocjenu predstavljaju li sve radnje (one iz prijašnje i one iz pobijane presude) za koje je osuđenik pravomoćno proglašen krivim jedno produljeno kazneno djelo odlučna je odredba o produljenom kaznenom djelu iz članka 52. KZ/11.

6.1. Prema članku 52. stavku 1. KZ/11., ''[P]roduljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu.'' Odredba stavka 2. istoga članka koja isključuje primjenu produljenog kaznenog djela kod određenih kaznenih djela ovdje nije odlučna jer za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. nije isključena primjena produljenog kaznenog djela. Ostale odredbe članka 52. KZ/11. (stavci 3., 4. i 5.) također nisu odlučne jer se odnose na pravno označavanje produljenog kaznenog djela kada je riječ o istim ili istovrsnim kaznenim djelima (to ovdje pravno nije sporno) te na mogućnost pooštravanja kazne kod produljenog kazneno djela, a o tome u zahtjevu nije riječ.

7. Za ocjenu je li u pobijanoj presudi osuđenik proglašen krivim za isto djelo za koje je već pravomoćno osuđen prijašnjom presudom (odlomak 6.), pa da je riječ o okolnosti koja u smislu članka 452. stavka 1. točke 5. ZKP-a isključuje kazneni progon, odlučna je isključivo usporedba radnji za koje je osuđenik proglašen krivim u pobijanoj presudi s radnjama za koje je pravomoćno proglašen krivim u prijašnjoj presudi. Ako sve radnje iz obje presude čine jedno produljeno kazneno djelo, onda je pobijanom presudom osuđenik za isto djelo već pravomoćno osuđen pa je riječ o povredi načela ne bis in idem, a to predstavlja razlog za odbijanje optužbe. Ako su radnje iz pobijane presude drugo, pa i istovrsno kazneno djelo, onda bi to značilo da bi osuđenik bio proglašen krivim za stjecaj kaznenih djela da se vodio jedan kazneni postupak za sve radnje za koje je proglašen krivim u sada dva postupka i to u prijašnjoj i u pobijanoj presudi pa pobijana presuda ne bi predstavljala povredu načela ne bis in idem.

7.1. U prijašnjoj je presudi osuđenik proglašen krivim za produljeno kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 51. KZ/11. jer je kao počinitelj i odgovorna osoba društva ''Hitkomerc'', ''Vinodolske Rivijere'' i ''Šteditno kreditne zadruge Brant'', zajedno sa sada pokojnim suosuđenikom kao pomagačem i odgovornoj osobi navedenih društava, od 25. listopada 2004. do 12. srpnja 2007., u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koji se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi i drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu, a pribavljena je znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta. Sveukupnim su postupanjem oštetili i osobno se okoristili za ukupno 8.719.310,17 kuna i to u odnosu na ''Hitkomerc'' 5.316.154,40 kuna, a u odnosu na ''Vinodolsku Rivijere'' 3.403.155,77 kuna. Od svakoga je oduzeto po 4.359.655,09 kuna imovinske koristi.

7.1.1. Produljeno kazneno djelo iz prijašnje presude sastojalo se od sljedećih radnji: a) 25. listopada 2004. – 31. siječnja 2007. za kupovinu nekretnina na poslovni račun sada pokojnog suosuđenika uplaćeno je 743.800,00 eura (5.471.372,00 kuna) koji iznos on nije uplatio na račune tvrtki, nego ga je podigao i zajedno s osuđenikom zadržao za sebe i članove obje obitelji,

b) 31. prosinca 2007. obojica osuđenika zaključili su fiktivne ugovore o cesiji kako bi pravdali pozajmice čime su oštetili ''Hitkomerc'' za 1.836.980,62 kuna te pribavili korist i to osuđenik 635.525,65 kuna, a sada pokojni suosuđenik 1.202.427,97 kuna

d) 1. rujna 2005. – 18. svibnja 2007. osuđenik je zaključivao kupoprodajne ugovore kojima ''Hitkomerc'' prodaje nekretnine, ali novac nisu uzimali od kupaca jer su zatvarali privatna dugovanja, a u pojedinim je kupoprodajama sada pokojni suosuđenik osobno primio novac koji nisu položili na račun firme te su tako oštetili ''Hitkomerc'' za ukupno 1.410.957,55 kuna i to:

- 1. rujna 2005. kupoprodajni ugovor s OU za 82.000,00 kuna,

- 2. siječnja 2007. kupoprodajni ugovori sa ŠU za 413.529,00 kuna, s TU za 391.479,00 kuna i s ČU za 261.060,00 kuna i

- 18. svibnja 2007. kupoprodajni ugovor sa RU za 262.889,55 kuna.

7.2. Pobijanom je presudom osuđenik proglašen krivim da je počinio produljeno kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 51. KZ/11. jer je kao počinitelj i odgovorna osoba društva ''A', od 23. kolovoza 2004. do 1. studenoga 2008., u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koji se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi i drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio štetu, a pribavljena je znatna imovinska korist i prouzročena znatna šteta tako što je zajedno sa sada pokojnim suosuđenikom (iz prijašnje presude) prodavao stanove ''Hitkomerca'', a sav zaprimljeni novac, osim 414.872,78 kuna, nisu položili u TD nego su ga na štetu TD-a zadržali i to ukupno 1.540.922,32 kuna. Od osuđenika je oduzeta imovinska korist i to 770.461,16.

7.2.1. Produljeno kazneno djelo iz pobijane presude sastojalo se od primanja novca za kupoprodaje nekretnina i to:

- 435.811,00 kuna od VU za stan

- 486.949,14 kuna od LU za stan

- 680.401,70 od više kupaca za nekretninu

- 352.634,40 od ZU kuna za stan.

8. Usporedbom svih radnji, onih iz prijašnje i onih iz pobijane presude, očito je sljedeće. Radnje iz pobijane presude istovjetne su nekima od radnji iz prijašnje presude i počinjene su na štetu istog društva (''Hitkomerca''). Osuđenik je u svim radnjama postupao u istom svojstvu i s istovjetnom namjerom. Svim radnjama ostvarena su zakonska obilježja istog kaznenog djela (članak 246. stavka 2. KZ/11.). Postoji i prostorna povezanost jer su radnje iz pobijane presude počinjene u Crikvenici i Novom Vinodolskom jednako kao i radnje iz prijašnje presude. Također postoji i vremenska povezanost jer je riječ o podudarnom razdoblju. Okolnost što je razdoblje iz pobijane presude nešto dulje od razdoblja iz prijašnje presude nije odlučna imajući na umu ostala ispunjena mjerila iz članka 52. stavka 1. KZ/11. Stoga radnje iz pobijane i radnje iz prijašnje presude čine cjelinu jer je riječ o počinjenju s namjerom više odvojenih istovrsnih radnji kojima je u prirodnom smislu ostvareno biće istovrsnog kaznenog djela koje s obzirom na prostornu istovjetnost, a i vremensku podudarnost, čine cjelinu u pravnom smislu, a kriminalna količina iz pobijane presude nije barem ista ili veća od kriminalne količine prijašnje presude (v. odlomak 8.2. i 8.2.1.).

8.1. Osim toga, treba dodati i ovo. Ne postoji niti jedan zdravorazumski razlog koji bi mogao isključiti primjenu produljenog kaznenog djela da se za sve radnje sudilo istovremeno po jednoj optužnici. Drugim riječima, da su sve radnje bile optužene istovremeno u jednoj optužnici, očito bi bila donesena presuda o počinjenju jednog produljenog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 51. KZ/11.

8.2. Nadalje, Vijeće je vodilo računa i o ustaljenoj praksi Suda. Naime, ''[K]od ocjene je li kod produljenog kaznenog djela riječ u novom postupku o presuđenoj stvari treba voditi računa o pojmu znatne novootkrivene kriminalne količine kod koje se ocjenjuje razmjer koji ta novootkrivena kriminalna količina ima u odnosu na onu kriminalnu količinu za koju već postoji pravomoćna sudska presuda. Da bi mogli govoriti o pojmu znatne novoutvrđene kriminalne količini potrebno je da ona bude veća ili barem ista onoj koja je već sadržana u pravomoćnoj osuđujućoj presudi'' (VSRH III Kr 94/2025.).

8.2.1. U pobijanoj presudi ukupna kriminalna količina koja se očituje u pribavljenoj imovinskoj koristi i prouzročenoj šteti je 1.540.922.,32 kuna od čega je osuđeniku oduzeto pola, odnosno 770.461.16 kuna (jer se druga polovica očito odnosi na imovinsku korist koju je pribavio sada pokojni suosuđenik). U prijašnjoj je presudi ukupna kriminalna količina 8.719.310,17 kuna, a ona koja se odnosi samo na društvo ''Hitkomerc'' je 5.316.154,40 kuna. Od osuđenika je oduzeta polovica ukupnog iznosa (4.359.655,09 kuna) pa bi po logici stvari polovica od iznosa koji se odnosi samo na ''Hitkomerc'' bila 2.658.377,20 kuna, a oba iznosa su svakako veći od imovinske koristi i prouzročene štete koja se odnosi za osuđenika u pobijanoj presudi (770.461.16 kuna). No, bez obzira na to, a imajući na umu da radnje iz prijašnje i iz pobijane presude predstavljaju jedno produljeno djelo, usporedba se treba odnositi na ukupnu kriminalnu količinu u odnosu na osuđenika iz prijašnje i iz pobijane presude. Drugim riječima, radnje iz pobijane presude ne mogu se uspoređivati samo s nekim, a ne sa svim radnjama iz prijašnje presude jer je to pravno i zdravorazumski pogrešno imajući na umu da je u prijašnjoj presudi riječ o jednom produljenom djelu koje je ostvareno s više radnji koje nije moguće cjepkati i izdvajati jer bi to bila negacija prijašnje pravomoćne kvalifikacije jednog produljenog kaznenog djela. Prema tome, kriminalna količina koja se očituje u imovinskoj koristi i šteti koju je prouzročio osuđenik prema pobijanoj presudi nije ''znatna'' u odnosu na prijašnju presudu, dapače višekratno je manja.

8.3. Naposljetku, iako to nije odlučno za ocjenu o produljenom kaznenom djelu, a imajući na umu osuđenikov prigovor iz zahtjeva o ''dupliciranju postupka'', treba navesti da je osuđenik i tu u pravu. Naime, prema stanju oba spisa (onoga u kojem je donesena prijašnja presuda i spisa u kojem je donesena pobijana presuda), nužno je uočiti da nije bilo pravnih zapreka da državni odvjetnik, prije nego što je bila donesena prijašnja presuda, u optužnici u odnosu na produljeno djelo iz prijašnje optužnice, proširiti tu optužnicu i doda radnje iz optužnice u povodu koje je donesena pobijana presuda. Naime, državni je odvjetnik još u srpnju 2011., dakle i prije nego što je bila podignuta optužnica u povodu koje je donesena prijašnja presuda, podnio sudu zahtjev za provođenje istrage zbog radnji koje su obuhvaćene pobijanom presudom. Drugim riječima, nije bilo pravne zapreke da se optužnica u povodu koje je donesena prijašnja presuda prošiti radnjama koje su obuhvaćene u optužnici u povodu koje je donesena pobijana presuda. O raspravnom bi vijeću ovisilo hoće li nastaviti s postupkom u odnosu na proširenu optužnicu ili će dio za koji je optužnica proširena uputiti u smislu članka 441. stavka 4. ZKP-a optužnom vijeću na potvrdu, s time da bi se nova rasprava nakon eventualne potvrde optužnice u pravilu održavala pred istim vijećem pred kojim je optužnica bila proširena.

9. Slijedom iznesenoga, osnovan je zahtjev osuđenog KU za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jer je pobijanom presudom osuđenik pravomoćno proglašen krivim za isto djelo za koje je prijašnjom presudom pravomoćno proglašen krivim s obzirom na to da sve radnje za koje je proglašen krivim predstavljaju jedno produljeno kazneno djelo. Time je pobijanom presudom povrijeđeno načelo ne bis in idem pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 513. stavkom ZKP-a i na temelju članka 452. stavka 6. ZKP-a, presuđeno kao u izreci te je optužba odbijena.

Zagreb, 2. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Damir Kos