Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-1013/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica- specijalist Maja Kristić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja LŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vukadin i partneri j.t.d. u Zagrebu, protiv ovršenika ADRIATIC osiguranje d.d. Zagreb, OIB 94472454976, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić&partneri, Pisarnica Split, radi odgode pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku broj Ovr-507/2024-7 od 9. kolovoza 2024., 1. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovrhovoditelja i preinačava se rješenje Općinskog suda u Šibeniku broj Ovr-507/2024-7 od 9. kolovoza 2024. na način da se kao neosnovan odbija prijedlog ovršenika od 3. srpnja 2024. da se odgodi prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-1005/2013 od dana 15. veljače 2019. i presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2830/2019. od 17. prosinca 2020.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos novčanih sredstava ovršenika zaplijenjenih temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Šibeniku broj P-1005/2013 od dana 15.02.2019. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na kojeg ovršenik upućen zaključkom suda 2. kolovoza 2024.
2. Protiv citiranog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih razloga koje predviđa odredba čl. 353. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 143/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP ). Predlaže da se pobijano rješenje preinači, podredno, ukine.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Prema odredbi iz čl. 210. Ovršnog zakona ( "Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje u tekstu: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Odgodu ovrhe regulira odredba čl. 65. OZ-a, na način da, na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, te ako je ispunjena jedna od pretpostavki pobrojanih od toč. 1.-8. istog članka.
6. Ovršenik je podneskom od 1. kolovoza 2024. predložio odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ističući da je u cijelosti isplatio iznose dosuđene citiranim presudama i time u cijelosti podmirio tražbinu ovrhovoditelja, zbog čega je neopravdano i nezakonito od strane FINA-e prihvaćen prijedlog za izravnu naplatu ovrhovoditelja radi naplate "neplaćenog" dijela duga u iznosu od 7.178,67 eura. Navodi da je ovrhovoditelj umirovljenik slabog imovnog stanja koji je u parničnom postupku iz kojeg potječe ovršna isprava zatražio (i dobio) oslobađanje od plaćanja sudske pristojbe i čija primanja su samo invalidska mirovina te doplatci radi tjelesnog oštećenja i tuđe njege i pomoći. Stoga da bi provedbom ovrhe nedvojbeno pretrpio nenadoknadivu, odnosno teško nadoknadivu štetu jer bi vraćanje "možebitno prenesenog iznosa" biti praktički nemoguće.
7. U očitovanju na prijedlog ovršenika ovrhovoditelj je naveo da imovno stanje ovrhovoditelja kakvo je bilo 2012., 2013. i 2016. godine nema nikakve veze sa 2024. godinom i nije nikakav dokaz o nenadoknadivoj, odnosno teško nadoknadivoj šteti. Naprotiv, da su upravo uplate ovršenika popravile njegovo financijsko stanje.
8. Prvostupanjski je sud, primjenom članka 52. stavak 3. OZ-a uputio ovršenika u parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u predmetnom postupku izravne naplate, a zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a, a predmetni prijenos sredstava je odgodio ocijenivši da su za to ispunjene pretpostavke zakonske pretpostavke.
9. Naime, prvostupanjski je sud utvrdio da je, prema dokumentaciji koju je ovršenik priložio uz prijedlog za odgodu ovrhe, ovrhovoditelj slabog imovnog stanja te da je ovršenik učinio vjerojatnim da bi, u slučaju pozitivnog ishoda parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, teško od ovrhovoditelja nadoknadio iznos naplaćen predmetnom ovrhom, odnosno, učinio je vjerojatnom nastanaka štete kakvu pretpostavlja odredba čl. 65. st. 1. OZ-a
10. U žalbi ovrhovoditelj ističe da je stajalište prvostupanjskog suda iz obrazloženja pobijanog rješenja u cijelosti je neosnovano i tvrdi da ovršenik, dokumentacijom od prije 8, 11 i 12 godina, nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Ističe da nakon ovršenikovih uplata iz 2019. i 2012. više nije slabog imovnog stanja i ovršeniku ne prijeti šteta od naplate u slučaju eventualne protuovrhe.
11. Žalba ovrhovoditelja dovela je u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja da su ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe.
12. Kad se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu u smislu odredbe iz čl. 65. OZ-a, ovršenik je dužan ( teret dokaza je na njemu jer odgoda ide njemu u prilog ) pružiti objašnjenje svojih navoda, dokaze ili ih barem učiniti vjerojatnim, a težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe naplati svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Ovaj žalbeni sud ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je ovrhovoditelj s uspjehom učinio vjerojatnim nastanak štete kakvu pretpostavlja odredba čl. 65. st.1. OZ-a jer to, niti u stupnju izvjesnosti, ne proizlazi iz dokaza koje uz prijedlog za odgodu priložio. Stoga ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da ovo nije slučaj u kojem bi odgoda prijenosa novčanih sredstava bila opravdana.
13. Zbog navedenog, pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, trebalo je uvažiti žalbu ovrhovoditelja i preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje
U Splitu 1. prosinca 2025.
SUTKINJA:
Dragica Samardžić