Republika Hrvatska
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
S p l i t
Poslovni broj: P Ob-241/2020-71
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Dunji Rumora kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Marina Matković, odvjetnica u Splitu protiv tuženika ad 1. VJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužene ad 2. DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ad 3. GJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koje tuženike ad 1. – ad 3. zastupa punomoćnik Lovre Andrijašević, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. listopada 2025. u nazočnosti pun. tužiteljice Marine Matković, odvjetnice u Splitu, tuženika ad 1. osobno te pun. tuženika ad 1. – ad 3. Lovre Andrijaševića, odvjetnika u Splitu, objavljene 1. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:
"Dužni su tuženi ad 2. i ad 3. DJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i GJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova investiranja u adaptaciju i dogradnju stambenog objekta u njihovom suvlasništvu kao roditelja tuženika ad 1. VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa] u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], isplatiti tužiteljici MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 16.590,35 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. veljače 2018. do konačne isplate, a koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom
ovrhe."
II. Utvrđuje se da osobni automobil M1, marka Volkswagen Passat 1.6 TDI, godina proizvodnje 2010., broj šasije
WVWZZZ3CZAP032178, reg. oznaka [registarska oznaka], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad 1., svakog za po ½ dijela prava vlasništva, te je dužan tuženik ad 1. VJ
MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužiteljici MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.402,73 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. veljače 2018. do konačne isplate, a koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe. Za više traženo i to za iznos od 584,71 eur tužbeni zahtjev se odbija.
III. Utvrđuje se da životno osiguranje na ime tuženika ad 1. VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] otvoreno kod Allianz osiguranja d.d. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad 1. na jednake dijelove, svakog za po ½ dijela, od utvrđenog iznosa 2.346,97 eur, te je dužan tuženik ad 1. VJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.173,48 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. rujna 2021. do isplate, a koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je povučen prijedlog za određivanje privremene mjere.
II. Dužna je tužiteljica u roku od 15 dana naknaditi tuženima ad 1.- ad 3. troškove parničnog postupka u iznosu od 4.736,80 eur.
Obrazloženje
1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 4. lipnja 2020. tužiteljica je navela da su stranke sklopile brak 9. lipnja 2007., koji brak da je razveden pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj R1 Ob-37/2019 od 9. srpnja 2019. Faktički, brak stranaka da je trajao do 14. veljače 2018. do kada da je postojala zajednica života stranaka na adresi [adresa] u [adresa], kada da se tužiteljica odselila kod svojih roditelja. Za vrijeme trajanja braka, od lipnja 2007. do veljače 2018. stranke da su stekle dogradnju postojećeg objekta i nadogradnju građevine – obiteljske kuće u [adresa], podignute na k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], upisanog suvlasništva za po ¼ svakog od roditelja tuženika, DJ i GJ, budući da se u naravi radi o dvojnoj kući. Stranke da su uselile oko Uskrsa 2008. u stan na katu u obiteljskoj kući u vlasništvu roditelja tuženika. Navedeni stan da se sastojao prije useljenja od golih zidova, da nije bilo zatvora te da se radilo o nedovršenom dijelu građevine u potpunom roh bau stanju. Roditelji stranaka da su pomogli uređenju stana kako bi stranke uselile. Radi navedenog, roditelji tužiteljice da su opremili kompletnu kupaonicu te isto platili oko 3.000,00 eur protuvrijednosti u kunama. Nadalje, za uređenje kuće tuženik da je u dogovoru s tužiteljicom podigao kredit u Kreditnoj banci Zagreb d.d. 2007./2008. u iznosu od 250.000,00 kuna, kojeg da su stranke zajedno vraćale. Također da je otac tuženika podigao umirovljenički kredit u visini od 15.000,00 kuna jer da je strankama nedostajalo novaca za potpuno uređenje kuće odnosno stana u kući. Navedeni kredit otac tuženika da je podigao na tri godine, a stranke da su ga zajednički vraćale. Tuženik da je naknadno podigao drugi kredit u Splitskoj banci d.d. i navedenim kreditom stranke da su prebile kredit za automobil od tužiteljice te kredit podignut kod Kreditne banke Zagreb d.d. Navedena rata za kredit da je iznosila od 2.000,00 kn do 2.200,00 kuna, kojeg da su stranke vraćale zajedno. Prema procjeni tužiteljice, u stan u vlasništvu tuženikovih roditelja da je utrošeno najmanje 250.000,00 kuna, te da su za vrijeme trajanja braka u nadogradnju i poboljšanje te uvećanje tržišne vrijednosti nekretnine tuženika i njegovih roditelja, učinile parnične stranke zajedno iz zajedničkih sredstava kao tada bračnih drugova, budući da su oboje stalno i bez prekida, radili. Tužiteljica od roditelja tuženika kao vlasnika građevine da potražuje za ulaganje u njihovu nekretninu koja predstavlja njihovu posebnu imovinu, a kojim ulaganjima tužiteljice i tuženika ad 1. da je povećana njezina tržišna vrijednost i za koja ulaganja da su isti dali svoju suglasnost, a kojim ulaganjima da nije promijenjen identitet stvari, novčani iznos od 125.000,00 kuna. Za vrijeme trajanja braka da su kupljene sljedeće vrijednije pokretnine: automobil marke Peugeot 2007 u ljeto 2008., na način da je tužiteljica prodala svoj automobil marke Fiat Punto kojeg da je kupila prije braka s tuženikom, te dodala iznos dobiven i ostvaren od police životnog osiguranja kojeg da je uplaćivala tužiteljica i prije braka; navedeni automobil stranke da su prodale u ljeto 2014. i kupile rabljeni automobil marke Passat za cijenu od 95.000,00 kuna, za kojeg da je tužiteljica podignula kredit za ostatak iznosa u visini od 70.000,00 kuna kod Societe Generale - Splitske banke d.d., koji automobil da je nakon faktičnog prekida bračne zajednice, ostao kod tuženika u posjedu. U skladu s uvjerenjem Stanice za tehnički pregled vozila, Euro Daus d.d. broj uvjerenja H017-U-00069-20, Ur.broj: H017- 2020-05-13-0067-2 od 13. svibnja 2020. da proizlazi da je prema službenoj evidenciji registracije cestovnih vozila tuženik ad 1. evidentiran kao vlasnik: M1, marka Volkswagen Passat 1.6 TDI, godina proizvodnje 2010., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka]. Drugi navedeni automobil, marke Škoda Fabia iz predmetnog uvjerenja, tužiteljica da navodi kako isti nije predmet bračne stečevine. Tužiteljica da traži utvrđenje prava vlasništva za ½ na predmetnoj pokretnini, motornom vozilu, odnosno kako je predmetna pokretnina upisana na ime tuženika i u njegovom posjedu, isplatu ½ tržišne vrijednosti automobila prema cijenama na dan faktičnog prekida bračne zajednice 14. veljače 2018. što da bi iznosilo najmanje 10.000,00 eur protuvrijednosti u kunama odnosno najmanje 37.500,00 kuna. Stranke da su za vrijeme trajanja braka na ime tuženika ad 1. otvorile životno osiguranje kod Allianz osiguranja d.d., gdje da su mjesečno uplaćivale po 250,00 kuna. Kako da stranke nisu bile u mogućnosti dalje uplaćivati osiguranje, uplaćena svota da se dokapitalizirala, te da je na računu tuženika ad 1. ostalo 2.000,00 eur, od čega da je tužiteljičin doprinos 1/2, odnosno ista da traži isplatu 1.000,00 eur protuvrijednosti u kunama. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila ovom sudu donošenje presude kojom će se naložiti tuženima ad 2. i ad 3. da s naslova investiranja u adaptaciju i nadogradnju stambenog objekta u njihovom suvlasništvu kao roditelja tuženika ad 1., na adresi [adresa] u [adresa], k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], isplati tužiteljici iznos od 125.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. veljače 2018. do konačne isplate, kojom će se utvrditi da osobni automobil M1, marka Volkswagen Passat 1.6 TDI, godina proizvodnje 2010., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad 1., svakog za po ½ dijela prava vlasništva, te kojom će se odrediti dioba suvlasničke zajednice civilnom diobom na način da će se automobil prodati u dražbenom postupku, a iznos postignut prodajom podijeliti između tužiteljice i tuženika ad 1. na način da svakom pripadne ½ dijela postignute cijene, a podredno kojom će se utvrditi da osobni automobil M1, marka Volkswagen Passat 1.6 TDI, godina proizvodnje 2010., broj šasije [broj šasije], reg. oznaka [registarska oznaka], predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad 1., svakog za po ½ dijela, te kojom će se naložiti tuženiku ad 1. da isplati tužiteljici iznos od 37.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. veljače 2018. do konačne isplate, te kojom će se utvrditi da životno osiguranje na ime tuženika ad 1. otvoreno kod Allianz osiguranja d.d. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad 1. na jednake dijelove, svakog za po ½ dijela od utvrđenog iznosa u visini od 2.000,00 eur protuvrijednosti u kunama, te kojom će se naložiti isplata tužiteljici iznosa od 1.000,00 eur protuvrijednosti u kunama zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. veljače 2018. do isplate. Nadalje, tužiteljica je predložila ovom sudu donošenje privremene mjere kojom će se naložiti tuženicima kao protivnicima osiguranja da odmah i bez odgode predaju u posjed pokretnine označene kao: kuhinja bez aparata sa posuđem, bračni krevet te ormar, a nalaze se u obiteljskoj kući tuženika u mjestu [adresa], zatim u kući u [adresa] na adresi [adresa] sljedeće pokretnine: Akai TV led i Thompson TV, umjetnička slika „More i brod“, utezi za vježbanje, usisavač marke Phillips, 2 stolnjaka (žuti damast sa grožđem i šareni na cvjetove), dva dječja kreveta iz obje dječje sobe sa jogijima, a koja privremena mjera bi bila na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka, te koja privremena mjera ima učinak rješenja o ovrsi na način da se tuženicima kao protivnicima osiguranja odredi novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kn ukoliko se isti ponašaju protivno navedenom rješenju o određivanju privremene mjere. Također, tužiteljica je predložila obvezati tuženike na naknadu troškova parničnog postupka tužiteljici.
2. Odgovarajući na tužbene navode i tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 27. srpnja 2020. tuženi su naveli da osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Naime, točni da bi bili navodi iz tužbe koji se odnose na to da su tužiteljica i tuženik ad 1. bili u braku koji je trajao do prestanka bračne zajednice. Osim toga, točni da su i navodi glede toga da su stranke uselile u stan u vlasništvu tuženikovih roditelja
– tuženika ad 2. i ad 3. Međutim, ostali navodi iz historijata iz tužbe u većoj mjeri da nisu točni, a što da će se konačno dokazati u daljnjem tijeku postupka. Prije svega, za istaknuti je kako je stan, na koji tužiteljica upire, bio u dobroj mjeri opremljen te uređen, dakle – odmah useljiv i prije sklapanja braka tužiteljice i tuženika ad 1. Međutim, radi prilagodbe stana potrebama i osobnim afinitetima tužiteljice i tuženika ad 1. (a po pitanju veće razine komfora i/ili izmjene rasporeda) da su napravljene određene preinake / uređenja odnosno adaptacije, čija vrijednost ni u kojem slučaju da ne odgovara onim iznosima koji se navode u tužbi već da su ti iznosi znatno manji. Osim toga, novčana sredstva kojima je financirana takva „adaptacija“ stana u pretežitom, gotovo apsolutnom dijelu da proizlazi iz sredstava koja su darovana tuženiku ad 1. od strane članova njegove obitelji. Nadalje, da je za istaknuti i da su novčana sredstva dobivena po osnovi ugovora o kreditima, a koji su tužiteljica i tuženik ad 1. eventualno ugovorili tijekom trajanja braka, korištena za sasvim druge svrhe od onih na koje tužiteljica navodi u tužbi, i to pretežito za životne potrebe obitelji bračnih drugova. Kupnja vozila marke Passat da je zaista sufinancirana od strane tužiteljice ali u znatno manjem iznosu (od oko 15.000,00 kn koji da je ista ostvarila prodajom svojeg osobnog automobila) dok da je ostatak kupoprodajne cijene (do ugovorenih 95.000,00 kn) također financiran iz sredstava koji da je tuženik ad 1. stekao darovanjima od članova njegove obitelji. Slijedom navedenog, tuženi ad 1. – ad 3. su predložili ovom sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice te obvezati istu na naknadu troškova parničnog postupka tuženima ad 1. – ad 3.
3. Na ročištu održanom 3. rujna 2021. tužiteljica je navela da povlači prijedlog za određivanje privremene mjere, a tuženi su naveli da se tom povlačenju ne protive.
4. U podnesku zaprimljenom kod ovog suda 17. siječnja 2024. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način da je predložila ovom sudu donošenje presude kojom će se naložiti tuženima ad 2. i ad 3. da s naslova investiranja u adaptaciju i nadogradnju stambenog objekta u njihovom suvlasništvu na adresi [adresa] u [adresa], kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica] ZU 17670 K. O. [katastarska općina] isplate tužiteljici iznos od 16.590,35 eur sa zateznim kamatama koje teku od 14. veljače 2018. pa do isplate, kojom će se utvrditi da osobni automobil M1, marka Volkswagen Passat 1.6 TDI, godina proizvodnje 2010., broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka] predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad 1., svakog za po ½ dijela te kojom će se naložiti tuženiku ad 1. da isplati tužiteljici iznos od 4.977,10 eur sa zateznom kamatom koja teče od 14. veljače 2018. do isplate, te kojom će se utvrditi da životno osiguranje na ime tuženika ad 1. otvoreno kod Allianz osiguranja d.d. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad 1. na jednake dijelove, svakog za ½ dijela, od utvrđenog iznosa 2.346,97 eur, te kojom će se naložiti tuženiku ad 1. da isplati tužiteljici iznos od 1.173,48 eur zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 28. rujna 2021. pa do isplate.
5. Na ročištu održanom 18. listopada 2024. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi isplatu polovine vrijednosti osobnog vozila VW Passat na način da je s tog naslova zatražila isplatu iznosa od 4.987,44 eur.
6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom Rješenja Općinskog suda u Splitu pod posl. br. R1 Ob-37/2019 od 9. srpnja 2019., izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 17670 K. O. [katastarska općina], prijepisa posjedovnog lista za kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], Uvjerenja Stanice za tehnički pregled Eurodaus d.d. od 13. svibnja 2020., Ugovora o kupoprodaji motornog vozila zaključenog između TJ kao prodavatelja i RJ kao kupca **.**.2005., Potvrde o kreditu OTP banke od 9. siječnja 2020., Potvrde o zatvaranju kredita od 6. studenog 2019., preslika fotografija, preslika računa, izlista tekućeg računa tužiteljice otvorenog kod Splitske banke d.d., Potvrde o uplati Allianz osiguranja, Potvrde OTP banke od 23. srpnja 2020., izlista prometa po računu tuženika otvorenog u Agram banci d.d., izlista računa tuženika kod Splitske banke d.d., Izračuna prijevremene otplate po Ugovoru o kreditu broj 624497 od 21. srpnja 2020., Potvrde o stanju računa u Agram banci d.d. od 21. srpnja 2020., preslika prometne dozvole za vozilo VW Passat reg. oznake [registarska oznaka], preslika uplatnica, dopisa Agram banke od 19. srpnja 2022., izlista transakcijskog računa tuženika ad 1. kod Agram banke d.d., dopisa OTP banke d.d. od 2. lipnja 2022., dopisa Agram banke d.d. od 23. rujna 2022., spisa Grada Splita pod posl. br. klasa:
UP/I-361-03/13-04/3248, dopisa Allianz Hrvatska d.d. od 21. prosinca 2022., Police životnog osiguranja AllLife broj 0713947, izlista uplata tuženika ad 1. kod Allianz Hrvatska d.d., Uvjeta za osiguranje života Allianz Zagreb d.d., dopisa PBZ d.d. od 14. ožujka 2024., izlista računa tuženika ad 1. kod PBZ d.d. te pregledom ostale cjelokupne pisane priležeće dokumentacije. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženika ad 1., ad 2. i ad 3. u svojstvu parničnih stranaka, dokaz saslušanjem KJ, ŽJ, LJ, FJ, HJ, ZJ, ČJ, JJ, u svojstvu svjedoka, dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Ivana Mijanovića, dipl. ing., dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke Ivanu Mijanoviću, dipl. ing. te dokaz vještačenjem i dopunskim vještačenjem po vještaku prometne struke M, dipl. ing.
7. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
8. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.
9. Među strankama u ovom postupku nije sporno da su tužiteljica i tuženik ad 1. sklopili brak 9. lipnja 2007., a koji je razveden pravomoćnim Rješenjem Općinskog suda u Splitu pod posl. br. R1 Ob-37/2019 od 9. srpnja 2019. Nadalje, među strankama nije sporno da su se tužiteljica i tuženik ad 1. nakon sklapanja braka uselili u stan položen na drugom katu dvojne zgrade u suvlasništvu tuženika ad 2. i ad 3., a koja se nalazi na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 17670 K.O., anagrafske oznake [adresa]. Konačno, među strankama nije sporna činjenica da je bračna zajednica između tužiteljice i tuženika ad 1. prestala tijekom 2018.
10. Među strankama u ovom postupku je sporno pitanje osnovanosti i visine potraživanja tužiteljice s naslova investiranja u adaptaciju i nadogradnju stambenog objekta, konkretno stana položenog na drugom katu dvojne zgrade koja se nalazi na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU 17670 K. O. [katastarska općina], zahtjev za utvrđenje da bi osobno vozilo marke VW Passat, reg. oznake [registarska oznaka] predstavljalo bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad 1. svakog za po ½ dijela te zahtjev za isplatom polovine iznosa procijenjenog kao vrijednost navedenog vozila, te osnovanost utvrđenja da bi životno osiguranje na ime tuženika ad 1. otvoreno kod Allianz osiguranja d.d. predstavljalo bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad 1., kao i zahtjev za isplatom polovine iznosa navedenog životnog osiguranja i to baš iznosa od 1.173,48 eur s pripadajućim zateznim kamatama.
11. Tijekom ovog postupka izveden je dokaz očevidom na licu mjesta i to na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 17670, K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa] uz sudjelovanje vještaka građevinske struke Ivana Mijanovića, dipl. ing., prilikom čega je utvrđeno da se na predmetnoj nekretnini nalazi dvojna zgrada, a dio iste je u vlasništvu tuženika ad 2. i ad 3. Navedena zgrada da se sastoji od prizemlja i dva kata, a pritom su parnične stranke učinile nespornim da se stambeni objekt koji je predmet tužbenog zahtjeva nalazi na 2. katu navedene zgrade. Tom prilikom je tužiteljica na upit vještaka Ivana Mijanovića iskazala da su radovi adaptacije navedenog 2. kata započeti 2007. (stepenice koje povezuju prvi i drugi kat da su sagrađene ranije i da ih je financirala tužena ad 2.), a navedeni radovi da su završeni u travnju 2008. kada da su se tužiteljica i tuženik ad 1. uselili u predmetni prostor i tu počeli stanovati. U razdoblju od 2007. do travnja 2008. u navedenom prostoru da su postavljene keramičke pločice u cijelom stanu, osim spavaćih soba, gdje da je postavljen laminat, da su postavljeni zatvori (bez roleta), provedena da je struja, voda, postavljene zidne kuhinjske pločice, obojani da su zidovi, u cijelosti da je opremljen WC i kupatilo. Nadalje, tuženik ad 1. je iskazao da se na krovu nalaze tzv. gredice, beton i kanalice. U svom stručnom nalazu i mišljenju vještak građevinske struke Ivan Mijanović, dipl. ing. je naveo da je za potrebe izrade predmetnog elaborata izrađen troškovnik radova izgradnje navedenog objekta. Troškovnik radova da je napravljen uzimajući u obzir tržišne cijene iz godine gradnje objekta i to sve na temelju standarda kalkulacija radova u visokogradnji, Institut građevinarstva Hrvatske IGH-2007. i 2008. Na troškove gradnje da je plaćena komunalna naknada 5.917,50 kn i projekt legalizacije paušalno 15.000,00 kn. Kako da se radilo o nadogradnji objekta, to da su stoga troškovi manji, no da se išlo na potpunu gradnju. Navedeni troškovi da su u skladu s troškovima gradnje prema Biltenu IGH. Ukupna vrijednost radova i usluga da se procjenjuje u iznosu od 44.765,32 eur bez PDV-a, odnosno 55.956,65 eur s PDV-om.
12. Pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 17670 K. O. [katastarska općina] utvrđeno je da su BJ za ½ dijela te tuženi ad 2. i ad 3., svaki za po ¼ dijela, upisani vlasnicima nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], u naravi oranica.
13. Pregledom prijepisa posjedovnog lista za kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] utvrđeno je da su BJ za ½ dijela te tuženi ad 2. i ad 3. za po ¼ dijela upisani posjednicima kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u naravi kuća, Sućidar, dvije zgrade, dvor.
14. Pregledom Potvrde o stanju računa u Agram banci d. d. (novi naziv pod kojim je Kreditna banka Zagreb krenula s poslovanjem od 1. siječnja 2019.) od 21. srpnja 2020. utvrđeno je kako se u istoj navodi da je tuženik ad 1. kod navedene banke imao kreditnu partiju broj 7114000561, kredit u iznosu od 5.000,00 kn, otvoren 8. travnja 2005., a zatvoren 22. studenog 2007. te da nakon toga isti više nije imao otvorene kreditne partije. Pregledom dopisa Agram banke d.d. od 23. rujna 2022. utvrđeno je da se u istom navodi da tuženik ad 1. u razdoblju od 2007. do veljače 2018. nije podizao kredite kod navedene banke.
15. Pregledom dopisa OTP banke d.d. od 2. lipnja 2022. utvrđeno je da se u istom navodi kako je tuženik ad 1. kod navedene banke, odnosno prednika iste Splitske banke d.d. ugovorio kredit broj 278472 u iznosu od 30.000,00 eur 6. travnja 2016. te da je isti u cijelosti podmiren 18. svibnja 2018.
16. Pregledom spisa Grada Splita pod posl. br. Klasa: UP/I-361-03/13-04/3248, a vezano za izdavanje Rješenja o izvedenom stanju Klasa: UP/I-361-03/13-04/3248 od 8. studenog 2014., a kojim je ozakonjena stambena zgrada izgrađena na kat. čest. zem. [katastarska čestica] (sudska oznaka čest. zem. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] utvrđeno je da je tuženik ad 3. podnio 13. lipnja 2013. zahtjev za donošenje Rješenja o izvedenom stanju za ozakonjenje naprijed navedene zgrade te je u povodu istog proveden postupak ozakonjenja iste. Pregledom navedenog spisa utvrđeno je da istom prileži Rješenje o naknadi za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade, a kojim je tuženik ad 3. obvezan na uplatu te naknade u iznosu od 7.890,00 kn, odnosno jednokratnom iznosu od 5.917,50 kn s popustom, a pregledom saldo konti kartice utvrđeno je da je navedeni iznos od 5.917,50 kn i uplaćen 16. rujna 2014.
17. Pregledom dopisa PBZ d.d. od 14. ožujka 2024. utvrđeno je da se u istom navodi da tuženik ad 1. nema niti je isti imao otvoren tekući račun u navedenoj banci, već da je imao kredit broj 9013838082 koji da je otvoren 26. lipnja 2008., a zatvoren 29. svibnja 2013. Pregledom kartice navedenog kredita utvrđeno je da je tuženiku ad 1. 26. lipnja 2008. uplaćen iznos od 7.037,77 eur.
18. Saslušana u svojstvu parnične stranke na ročištu održanom 25. studenog 2021. tužiteljica je navela da se dva mjeseca prije vjenčanja tužiteljice i tuženika ad 1. započelo s nadogradnjom obiteljske kuće u vlasništvu tuženika ad 2. i ad 3., a sve kako bi se tamo izgradio kat gdje bi bio smješten stan kojeg bi koristili tuženik ad 1. i ona. Štoviše, tuženici ad 2. i ad 3. da su im predložili da naprave predmetnu nadogradnju, te na istoj stan u kojem bi tužiteljica i tuženik ad 1. stanovali. U vrijeme zaključenja braka između tuženika ad 1. i nje da su bili izvedeni grubi radovi na predmetnoj nadogradnji. Inače, u svrhu financiranja tih radova tuženik ad 1. dva mjeseca prije zaključenja braka da je podigao kredit u iznosu od 200.000,00 kn, a koji da su oni otplaćivali tijekom trajanja bračne zajednice novcem stečenim radom. Također, godinu prije zaključenja braka tuženik ad 1. da je dobio na dar povodom skorog zaključenja braka, od svojih ujaka iznos od 80.000,00 kn, a kojim da su financirani roh-bau radovi, te postavljanje podova – keramičkih pločica kao i bojadisarski radovi. Tužena ad 2. da je financirala postavljanje laminata u tri spavaće sobe, a tužiteljičini roditelji da su financirali opremanje WC-a u vrijednosti od 8.000,00 – 10.000,00 kn, odnosno kupovinu bojlera, kade, umivaonika s ogledalom i ormarom te WC školjke. Tuženik ad 3. da je podigao kredit od 15.000,00 kn koji novac da je također upotrijebljen za uređenje navedenog stana, a taj novac da su tuženik ad 1. i ona vratili od novca stečenog radom. Od novca stečenog radom za vrijeme bračne zajednice tuženika ad 1. i nje, kao i od novca koji je tuženik ad 1. stekao kreditom da je financirana kupovina roleta, da je opremljena dječja soba ormarom, radnim stolom s ormarom, krevetom s kašunom i ormarom, što da je sve skupa iznosilo 2.500,00 kn, u drugoj sobi da je kupljen francuski ležaj za 1.500,00 kn, kupljena da je mašina za veš za 2.000,00 kn, financirana da je izolacija stana sa zapadne i južne strane, fasada za njihovu etažu kuće (drugi kat kuće), financirana da je 1/3 sanacije krova, legalizacija stana, financirano da je postavljanje električnog brojila i električnih instalacija, kupljena da su rasvjetna tijela, dvije klime (koje da su koštale 3.800,00 kn te 2.500,00 kn), mramorne gredice koje da su koštale 1.800,00 kn, rolete, žaluzine, trakaste zavjese, vrata i kvake (4.800,00 kn), parlafon, kutna garnitura koja da je koštala 4.000,00 kn, stolice koje da su koštale 2.000,00 kn, računalo koje da je koštalo 2.500,00 kn, Ikea ormarić u dnevnom boravku, tenda na balkonu, kuhinja koja je koštala 4.500,00 kn, osim frižidera i štednjaka, blagovaonskog stola, Ikea ormar u hodniku, ormar za cipele u hodniku, sudoper koji da je koštao 908,00 kn, radna ploče koja da je koštala 734,00 kn, te ugradbeni ormari u dječjoj sobi, spremnici iza šanka, a koji da su sveukupno koštali 2.700,00 kn. Tužiteljica da smatra da je u stan uloženo cca 200.000,00 kn od strane tuženika ad 1. i nje. Tuženici ad 2. i ad 3. da nisu sudjelovali u financiranju nadogradnje. Legalizacija da se plaćala na rate, cijena iste da joj nije poznata, a tužiteljica da čak misli da još nije dovršeno plaćanje iste. Inače, računi za legalizaciju da su stizali na ime tuženika ad 3. Tužiteljica da je 2007. bila na porodiljnom dopustu kao radnik SMS-a, nakon čega da je bila prijavljena na HZZ, potom da se zaposlila u turističkoj agenciji, a od 2015. da radi na portalu Moj posao te da su se njezini prihodi tijekom braka kretali od 3.500,00 kn do 7.000,00 kn, dok da je tuženik ad 1. prvo radio kao voditelj skladišta, a potom kao skladištar te da je imao prihode od cca 6.000,00 kn.
19. Saslušan u svojstvu parnične stranke na ročištu održanom 25. studenog 2021. tuženik ad 1. je naveo da je predmetna nadogradnja započeta 2005., a završena 2006. te da su istu u cijelosti financirali njegovi roditelji. Navedenom nadogradnjom da je izgrađen stan koji da je u vrijeme zaključenja braka tužiteljice i tuženika ad 1. bio useljiv, osim što u istom nije bio uređen WC te da je isti trebalo obojiti. U navedenom stanu da su prije zaključenja njihovog braka bili postavljeni podovi, da je bila provedena struja i voda, postavljeni zatvori, vrata, postavljena rasvjetna tijela, mramorne gredice, postavljene žaluzine, roletne, parlafon. Prije nego što su zaključili brak, ujak tuženika ad 1. da mu je iz Amerike na račun uplatio 15.000,00 USD, te da mu je dao na ruke 10.000,00 USD, a potom i 3.000,00 USD, a s navedenim novcem tuženik ad 1. da je u cijelosti opremio stan sa svim onim sadržajem koji je tužiteljica nabrojala u svom iskazu pritom navodeći da je to financirano sredstvima rada, odnosno kredita, a što da nije istina. Naime, tuženik ad 1. da za opremanje tog stana nikada nije podigao nikakav kredit, niti da su uređenje istog financirali od rada, već jedino da mu je otac darovao iznos od 15.000,00 kn koji da je tuženik ad 1. upotrijebio za uređenje istog. Cjelokupno uređenje stana da je izvršeno prije nego što je tuženik ad 1. zaključio brak s tužiteljicom. Tendu da je kupio nakon zaključenja braka jer da mu je ujak iznos od 3.000,00 USD dao prilikom zaključenja braka. Jedino što da su financirali od sredstava rada da je bila kupovina dva ugradbena ormara i jednog elementa u kuhinji, a koje radove da je pritom izvodio poznanik roditelja tužiteljice po imenu ČJ kojem da su platili 1.000,00 kn, te da su materijal platili 2.000,00 kn. U navedenom stanu da su od sredstava ostvarenih radom kupili stvari poput usisivača i fena. U razdoblju od 2013. do 2015. da je provedena adaptacija navedene kuće, odnosno krova, postavljena da je izolacija i fasada, to da su financirali njegovi roditelji, a legalizaciju da je financirala njegova majka. U predmetnom stanu roditelji tužiteljice da su financirali uređenje WC- a. Tuženik ad 1. da prije 2016. nije podizao nikakav kredit. U navedeni stan da su uselili šest mjeseci po zaključenju braka jer da su čekali da se uredi WC, a i da im nije bilo hitno jer da je tužiteljica rodila i da su stanovali kod njenih roditelja. Tek 2016. tuženik ad 1. da je digao kredit na 30.000,00 eur kojim da je zatvorio tužiteljičin kredit, podmirio njihove minuse koji su iznosili cca. 20.000,00 kn svaki, te podmirio tekuće potrebe.
20. Saslušana u svojstvu parnične stranke na ročištu održanom 25. studenog 2021. tužena ad 2. je navela da je 2006. bila završena nadogradnja njihove obiteljske kuće, te da je u tom nadograđenom dijelu napravljen stan u kojem da su napravljeni pregradni zidovi, uvedena da je struja, voda, izgrađeno da je stepenište, da su postavljeni zatvori, vrata, da su postavljeni podovi, osim što da zahod nije bio napravljen. U navedeno vrijeme da je postavljen i laminat. U navedenom stanu da je kupljen namještaj nakon što su tužiteljica i tuženik ad 1. zaključili brak, a oni da su isti financirali svojim radom te darom od ujaka koji da je dao tuženiku ad 1. prvo 15.000,00 USD, potom 10.000,00 USD, potom 3.000,00 USD. Fasada na predmetnoj kući da je rađena prije sklapanja braka tužiteljice i tuženika ad 1., a istu da su financirali tuženi ad 2. i ad 3., kao i postavljanje izolacije, što da je također izvršeno prije sklapanja braka. Legalizaciju navedene kuće da plaća isključivo tužena ad 2. Sanacija krova da je rađena prije zaključenja braka tužiteljice i tuženika ad 1., a istu da su također financirali tuženi ad 2. i ad 3. Tuženi ad 2. i ad 3. da su u mirovini posljednjih 10 godina, a kada su ovi radovi izvođeni odnosno sanacija krova, izolacija, fasada, oni da su još bili zaposleni.
21. Saslušan u svojstvu parnične stranke na ročištu održanom 25. studenog 2021. tuženik ad 3. je naveo da je 2006. završena nadogradnja njihove obiteljske kuće te da je u tom nadograđenom dijelu uvedena struja, voda, postavljene pločice i laminat, zatvori, vrata, pregradni zidovi, te da je navedeni stan bio useljiv, osim što u istom nije bio uređen WC. Štoviše, tuženik ad 3. da je za uvođenje struje podigao kredit na iznos od 15.000,00 kn te 2005. ili 2006. Nakon zaključenja braka tužiteljica i tuženik ad 1. da su opremili navedeni stan namještajem, a to da su financirali od novca koji je tuženiku ad 1. dao njegov ujak i to prvo 10.000,00 USD, potom 5.000,00 USD, ali to da im nije bilo dovoljno za cjelokupno opremanje, pa da su zasigurno isti i novcem od rada financirali opremanje stana. Radovi na izolaciji, postavljanju fasade i sanaciji krova da su izvedeni 2013., tužena ad 2. da je podmirila troškove postavljanja fasade, a tuženiku ad 3. da nije poznato jesu li te radove dijelom financirali tužiteljica i tuženik ad 1. Tuženik ad 3. da je u mirovini od 2009., a navedene radove sanacije, izolacije, postavljanja fasade da su financirali od ušteđevine koju da su imali tužena ad 2. i on. Postavljanje fasade da su financirali, međutim prilikom postavljanja izolacije da su platili samo materijal, a radove da su osobno odradili.
22. Saslušana u svojstvu svjedoka na ročištu održanom **.**.2022. KJ, majka tužiteljice je navela da su tužiteljica i tuženik ad 1. počeli stanovati zajedno nekoliko mjeseci prije zaključenja braka te da su bili podstanari u [adresa]. Štoviše, isti da su bili podstanari i nakon zaključenja braka još mjesec-dva, da bi nakon toga došli stanovati kod roditelja tužiteljice sve do Uskrsa 2008., a sve s obzirom da nisu imali gdje živjeti budući da su u prostoru nadograđenom na obiteljskoj kući tuženika ad 2. i ad 3., tada još postojali samo goli zidovi. Dva mjeseca prije nego su tužiteljica i tuženik ad 1. zaključili brak, ova svjedokinja da je upoznala njegove roditelje i tom prilikom da joj je tužena ad 2. pokazala stepenice čiju izgradnju je ona financirala, a koje da su povezivale njihov stan s pločom na prostoru na kojem je naknadno sagrađen stan tužiteljice i tuženika ad 1. Također, u to vrijeme, odnosno prije zaključenja braka, ujak tuženika ad 1. da je dao istom novce s kojim su napravljeni grubi radovi, a pod tim da misli da su na ploči iznad stana tuženika ad 2. i ad 3. sagrađeni zidovi. Nakon što su tužiteljica i tuženik ad 1. zaključili brak da je nastavljeno s izvođenjem radova u predmetnom prostoru pa da je tako suprug svjedokinje financirao opremanje kupatila (umivaonik, tuš) odnosno isti da je kompletno opremio, dok da je pločice u kupatilu, ali i u ostatku stana (pločica nije bilo u spavaćim sobama) financirao ujak tuženika ad 1. nakon zaključenja braka. Također, nakon što su zaključili brak u predmetni prostor da je uvedena struja, voda, postavljena klima, zatvori, a koje radove da su financirali tužiteljica i tuženik ad 1. od sredstava kredita koje je podigao tuženik ad 1. Osim naprijed navedenog tužiteljica i tuženik ad 1. da su financirali kupovinu svih zatvora, roleta, bojanje stana, da su kupili sva rasvjetna tijela, klizna vrata, ormare u dječjoj sobi, mali ormarić ispod šanka. Nadalje, tužena ad 2. da je financirala kupovinu laminata u spavaćim sobama. Također, tuženik ad 3. da je digao kredit od 15.000,00 kn, koji iznos da je pozajmio tužiteljici i tuženiku ad 1. te da su s istim oni financirali kupovinu spavaće sobe, kuhinje, kredence, stola, stolica i kauča, a pozajmljeni novac da su vratili istom. Brat i sestra tuženika ad 1. da su tužiteljici i tuženiku ad 1. darovali štednjak i frižider kao poklon za vjenčanje. Za dječje spavaće sobe svjedokinja i njezin suprug da su tužiteljici i tuženiku ad 1. darovali krevet tužiteljice iz njihovog stana, a drugi krevet da su im kupili. Inače, radovi u stanu da su završeni i stan da je djelomično opremljen do Uskrsa 2008., kada da su se tužiteljica i tuženik ad 1. uselili u isti, a nakon toga da su oni još kupili određene komade namještaja. Tijekom cijelog trajanja braka tužiteljica da je radila osim kraćeg razdoblja kada je bila bez posla, a u prvom razdoblju braka da je imala plaću do 5.000,00 kn, da bi poslije ta plaća rasla, pa da je primjerice ista poslije 2010. i to dok je radila u AD Brodovi imala plaću cca. 10.000,00 kn. Tuženik ad 1. da je cijelo trajanje braka bio zaposlen u skladištu Konzuma, a plaća da mu je iznosila cca 6.000,00 kn. Tijekom trajanja braka tužiteljica i tuženik ad 1. da su od sredstava odobrenih kredita financirali i postavljanje izolacije (na području njihovog kata) i izgradnju krova, a također da su zajedno s tuženikom ad 3. te bratom tuženika ad 1. financirali legalizaciju navedene kuće. Fasada da je rađena dok su tužiteljica i tuženik ad 1. bili u braku, a oni da su to također financirali sredstvima kredita. Tuženi ad 2. i ad 3. da nikakav novac nisu darovali tužiteljici i tuženiku ad 1. Tužiteljica u vrijeme prestanka braka da nije bila kreditno zadužena. Tužiteljica i tuženik ad 1. da su tijekom trajanja braka bili na plaćenom odmoru u Malom Drveniku, besplatno da su ljetovali na Murteru, zimi da su jednom otišli u toplice, a navedeno da su sami financirali.
23. Saslušan u svojstvu svjedoka na ročištu održanom **.**.2022. ŽJ, otac tužiteljice je naveo da su tužiteljica i tuženik ad 1. prije zaključenja braka živjeli kao podstanari u [adresa], međutim prije nego su se vjenčali oni da su iz podstanarstva prešli stanovati kod roditelja tužiteljice i to sve dok nisu napravili stan koji je predmet ovog postupka. Prije nego su zaključili brak na predmetnoj kući da su izvedeni grubi radovi u vidu nadogradnje, odnosno da su dignuti zidovi bez zatvora, tu da je već postojalo stubište te da je napravljena veranda, a to da je sve financirao ujak tuženika ad 1. iz SAD-a. Nakon zaključenja braka da su postavljeni podovi i to pločice, osim u spavaćim sobama gdje da je postavljen laminat, a laminat da je financirala tužena ad 2. Ovaj svjedok da je financirao opremanje WC-a te da je kupio umivaonik, kadu po mjeri i ventilator. Provedena da je i struja i voda, postavljena da je klima Panasonic, kupljena da je kuhinja, a nešto da tužiteljica i tuženik ad 1. dobili i na dar (frižider i štednjak). Postavljen da je krov s crjepovima, postavljena da je i izolacija, fasada, tenda i još jedna klima, postavljeni da su zatvori, vrata, kupljena da su rasvjetna tijela, stol, stolice, kauč, a sve navedeno da su financirali tužiteljica i tuženik ad 1. novcem od odobrenog kredita. Ovaj svjedok da im je dao TV-uređaj, a on i njegova supruga da su ih financijski pomagali na početku braka. Također, tužiteljica i tuženik ad 1. da su kupili dječju sobu i svoju spavaću sobu. U opremanje stana oni da su uložili i novac od vjenčanja. Ujaci tuženika ad 1. iz SAD-a da su bili dobrostojeći, jedan da je imao zgrade u kojima je iznajmljivao stanove u [adresa], te da su zajedno s tuženom ad 2. imali kuću u kojoj je živjela i njihova majka. Tuženik ad 1. da je prije zaključenja braka bio u Americi kod starijeg ujaka. Tuženi ad 2. i ad 3. da su zasigurno financijski pomagali tužiteljicu i tuženika ad 1. za vrijeme trajanja braka, a tuženik ad 3. da je digao i kredit za njih. Tužiteljica i tuženik ad 1. da su stalno bili u kreditima. Fasadu i izolaciju da su financirali tužiteljica i tuženik ad 1.
24. Saslušan u svojstvu svjedoka na ročištu održanom **.**.2022. SJ, inače prijatelj tuženika ad 1., je naveo da je jednom bio u stanu koji je predmet ovog postupka, a koji se nalazi na posljednjem katu obiteljske kuće tuženika ad. 2 i ad 3., međutim to da je bilo 2006., prije zaključenja braka tužiteljice i tuženika ad 1. U vrijeme kada je bio u tom stanu, tuženik ad 1. da je još živio sa svojim roditeljima. Predmetni prostor da je navedene prigode bio spreman za useljenje, a što da znači da su na podu bile pločice, te laminat ili parket, da su bili postavljeni zatvori, te da je bilo nešto namještaja. Navedene prigode u tom prostoru da se zadržao svega pet minuta, a tuženik ad 1. da mu se pohvalio da je bio u Americi kod ujaka i da mu je ujak dao neke novce od kojih da je pretežito financirao navedene radove.
25. Saslušana u svojstvu svjedoka na ročištu održanom **.**.2022. FJ, sestra tuženika ad 1. i kćerka tuženika ad 2. i ad 3., je navela da su tužiteljica i tuženik ad 1. godinu ili dvije prije zaključenja braka stanovali zajedno u stanu u [adresa], te jedno vrijeme kod tužiteljičinih roditelja, a kada su sklopili brak da su se preselili u stan koji se nalazi na trećem katu obiteljske kuće njegovih roditelja. Navedeni stan tuženi ad 2. i ad 3. da su izgradili 2006. i to na način da su izveli grube radove u istom, odnosno podignuli zidove, pregradne zidove, krov, doveli struju i vodu. Navedene radove tuženi ad 2. i ad 3. da su financirali od svojih plaća te od ušteđevine. Svjedokinja da ne može točno precizirati jesu li se tužiteljica i tuženik ad 1. odmah po zaključenju braka uselili u predmetni stan ili ne, ali da su taj stan trebali urediti. Tuženik ad 1. da je od ujaka iz Amerike dobio novac od 10.000,00-15.000,00 USD kojeg da je potrošio na uređenje predmetnog stana i to postavljanje pločica, vrata, zatvora, kupovinu namještaja-kuhinje, trosjeda, stolica. Navedeni novac isti da je dobio nakon vjenčanja. Također nakon vjenčanja tužiteljičini roditelji da su financirali uređenje WC- a u navedenom stanu. Kao dar za vjenčanje svjedokinja da je tužiteljici i tuženiku ad 1. poklonila pećnicu, brat frižider, a sestra tv uređaj. Tužena ad 2. da je prije zaključenja braka tužiteljice i tuženika ad 1. podigla kredit za financiranje izgradnje stepenica koje da su vodile na kat na kojem da je izgrađen predmetni stan. Radove postavljanja fasade i izolacije te troškove legalizacije da su financirali tuženi ad 2. i ad 3. tijekom trajanja braka tužiteljice i tuženika ad 1. U vrijeme izvođenja tih radova tuženi ad 2. i ad 3. da su bili u mirovini, otac da je ostvarivao mirovinu od 3.000,00 kn, a majka 2.000,00-2.500,00 kn. Inače majka da je ranije radila kao trgovac, a otac kao vozač. Tijekom trajanja braka tužiteljice i tuženika ad 1. iste da je znala posjećivati u predmetnom stanu koji je trosoban, površine cca 78m[2] , te koji uz tri spavaće sobe ima kuhinju s dnevnim boravkom, hodnik, WC, spremu, te balkonom. Tijekom trajanja njihovog braka tuženik ad 1. da je radio kao voditelj skladišta za plaću od cca. 7.000,00 kn, a tužiteljica da je radila u SMS-u, te potom u jednoj firmi, a kod oba poslodavca da je imala minimalac, te da se poslije zaposlila prvo u AD Brodovi, a potom u Moj posao gdje da je imala nešto veća primanja, odnosno prosječna. 2012. da su izvedeni radovi na izolaciji i fasadi kuće, a u vrijeme kada se ova svjedokinja ponovno vratila stanovati kod roditelja, dakle 2015. svi ti radovi da su bili okončani. Mjerila za struju i vodu da su odvojena (za predmetni stan kao i za stan tuženika ad 2. i ad 3.) nakon prestanka braka tužiteljice i tuženika ad 1. Tuženik ad 1. da je neposredno pred vjenčanje otišao u Ameriku u posjet ujaku koji da je inače bogat te da je u Americi bio samo u jednom navratu, a kod istog da se zadržao mjesec ili dva. Tuženi ad 2. i ad 3. da nisu pomogli tuženiku ad 1. u uređenju stana osim što su podignuli treći kat.
26. Saslušana u svojstvu svjedoka na ročištu održanom **.**.2022. ĆJ, sestra tuženika ad 1. i kćerka tuženika ad 2. i ad 3. je navela da su tužiteljica i tuženik ad 1. cca. godinu dana prije zaključenja braka stanovali u iznajmljenom stanu u [adresa], a kada je brak zaključen da su živjeli nekoliko mjeseci kod njezinih roditelja te da su se nakon toga uselili u stan na trećem katu obiteljske kuće tuženika ad 2. i ad 3. Tuženi ad 2. i ad 3. da su 2006. izgradili stan na trećem katu obiteljske kuće na način da su prvo izgradili stepenište koje je vodilo do trećeg kata, podigli zidove na tom trećem katu, pregradne zidove, krov, doveli struju i vodu, na pod postavili pločice, u sobama laminat, rasvjetu, prozore, vrata, u cijelosti da su proveli sve radove, te da je u navedenom stanu još samo trebalo urediti WC te unijeti namještaj. Naprijed opisane radove da su financirali tuženi ad 2. i ad 3. od svojih plaća, a da su podizali i kredite. Tužena ad 2. da je radila kao trgovkinja, a tuženik ad 3. kao vozač. Njihove mirovine da iznose po 2.000,00-2.500,00 kn za svakog. Tuženik ad 1. da je otišao u posjet kod svog ujaka u Chicago u jednom navratu 2006. te da mu je tom prilikom ujak dao 15.000,00 USD, a poslije da mu je još davao neke novce što uplatom na njegov račun, što na ruke. Odmah po povratku iz Amerike tuženik ad 1. da je započeo s uređenjem predmetnog prostora i ti radovi da su okončani za šest mjeseci. Tužiteljičini roditelji da su financirali uređenje WC-a. Ova svjedokinja da im je kao poklon za vjenčanje kupila tv uređaj, a njezin brat i sestra štednjak i frižider. Predmetni stan da se sastoji od tri spavaće sobe, WC-a, dnevnog boravka, hodnika i balkona te da je stan tijekom trajanja braka bio u cijelosti namješten. Tužiteljica da je tijekom trajanja braka radila u SMS-a gdje da je imala plaću 2.000,00-2.500,00 kn, potom u Mont trade za približno istu plaću, potom u AD Plastic gdje da je zarađivala malo više, a potom kod novog poslodavca gdje da je imala plaću 5.000,00-5.500,00 kn dok da je tuženik ad 1. tijekom cijelog trajanja braka radio kao šef skladišta u Konzuma gdje da mu je plaća iznosila 7.000,00-8.000,00 kn. Tuženi ad 2. i ad 3. da su kasnije (ne sjeća se kada) financirali izvođenje radova na adaptaciji kuće i to postavljanju izolacije, fasade, te legalizacije iste.
27. Saslušan u svojstvu svjedoka na ročištu održanom **.**.2022. ZJ je naveo da je prijatelj s tužiteljičinim ocem koji da ga je zamolio kao arhitektu da pruži određeno arhitektonsko rješenje koje bi se odnosilo na kuću tužene ad 2., a na kojoj da su tužiteljica i tuženik ad 1. namjeravali podignuti kat. U navedenu svrhu ovaj svjedok da je otišao pogledati predmetnu kuću (ne sjeća se kada je to bilo, međutim da misli da su tada tužiteljica i tuženik ad 1. već bili u braku, iako da ne zna gdje su živjeli) i tom prilikom da je upoznao tuženike ad 1. – ad 3., a navedena kuća da se tada sastojala od prizemlja te prvog kata na kojem je bila krovna ploča. Svjedok da je izradio određeno arhitektonsko rješenje sukladno kojem se na drugom katu trebao napraviti stan koji bi uključivao dvije spavaće sobe, dnevni boravak, kuhinju, kupaonicu, međutim da je kasnije od tužiteljičinog oca saznao da se njima ipak nije svidjelo svjedokovo rješenje i da su angažirali nekog drugog za izradu arhitektonskog rješenja.
28. Saslušan u svojstvu svjedoka na ročištu održanom **.**.2022. AJ je naveo da je izradio ormar za spavaću sobu i šank u kuhinji stana na adresi V [adresa], međutim da se ne sjeća kada je obavljao navedene radove. Navedeni ormar i šank da je izradio u svojoj radionici, a potom da ih je montirao u navedenom stanu, a ta montaža da je trajala 1-2-3 dana te da je tada u stanu već bila montirana kuhinja, da se u spavaćoj sobi nalazio i krevet, međutim ničeg drugog glede navedenog stana, kao ni izgleda cjelokupne kuće da se ne može sjetiti osim što da se navedeni stan nalazio u potkrovlju. Za navedene radove tužiteljičinom ocu da nije ništa naplatio, a ni nikom drugom, a tužiteljičinom ocu da je rekao koji će materijal kupiti, što da je on i uradio, štoviše skupa da su bili u prodavaonici.
29. Saslušan u svojstvu svjedoka na ročištu održanom **.**.2022. JJ, brat tuženika ad 1. i sin tuženika ad 2. i ad 3., je naveo da je na predmetnoj kući napravljena nadogradnja drugog kata 2006., a tada da su izvedeni grubi radovi, unutra da je bila cigla, podignuti da su pregradni zidovi, na podu da je bio estrih, provedena da je struja i voda, postavljeni prozori i vrata, na zidovima da je bila malta i cement. Te radove da je dijelom financirao njegov ujak NJ, koji da živi u [adresa], a dijelom tuženi ad 2. i ad 3. Navedeni ujak da je i svjedoku više puta financijski pomagao prilikom gradnje njegovog stana na prvom katu navedene kuće. Nakon vjenčanja tužiteljice i tuženika ad 1. da je napravljen WC kojeg da su financirali tužiteljica i tuženik ad 1., postavljene da su pločice, a tuženi ad 2. i ad 3. da su financijski pomagali pri postavljenju istih. Nakon vjenčanja, tužiteljica i tuženik ad 1. da su se uselili u navedeni stan, a i ovaj svjedok da je osobno odlazio u isti te da je vidio da su u tom stanu bila rasvjetna tijela te namještaj. Izolacija i fasada na navedenoj kući da je rađena naknadno, a istu da su financirali tuženi ad 2. i ad 3., a ovaj svjedok i njegov kum da su osobno postavljali stiropor na istočnoj i sjevernoj strani kuće. Navedena kuća da je legalizirana, što da su također financirali tuženi ad 2. i ad 3. Nakon što je drugi kat izgrađen, tužiteljica i tuženik ad 1. da su u istom obavili radove u vidu bojanja, mijenjanja pločica. Tuženiku ad 1. da je njegov ujak iz SAD-a dao sveukupan iznos od 15.000,00 USD, a dio novca da mu je dao i nakon što su se stranke vjenčale, međutim svjedok da ne zna na što je taj novac potrošen.
30. Glede potraživanja tužiteljice s naslova ulaganja bračne stečevine u tuđu nekretninu i to u vidu nadogradnje i adaptacije iste, valja istaknuti da se u konkretnom slučaju radi o situaciji iz čl. 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 (pročišćeni tekst)-dalje ZV) koji u svom stavku 2. propisuje da pripada li pravo na naknadu onome tko je dogradio, nadogradio ili preuredio zgradu, određuju pravila obveznog prava te članku 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO), a kojim je određeno da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 2. istog članka je određeno da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.
31. S obzirom da iz iskaza parničnih stranaka i svjedoka u ovom postupku proizlazi da je predmetno ulaganje vršeno u vrijeme kada je na snazi bio Obiteljski zakon (NN116/03, 117/04, 136/04, 107/07, 61/11, 25/13, 5/15, u daljnjem tekstu ObZ/2003) to je odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva valjalo primijeniti odredbe navedenog zakona. S tim u vezi valja istaknuti da je odredbom članka 247. ObZ/2003 propisano da bračni drugovi mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu. Odredbom članka 248. ObZ/2003 određeno je da je bračna stečevina ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a odredbom članka 249. stavka 1. ObZ/2003 je određeno da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drugačije ugovorili. Nadalje, odredbom članka 253. stavka 1. ObZ/2003 propisano je da imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a stavkom 2. istog članka je određeno da je vlastiti imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom trajanja bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenog u članku 248. ovoga Zakona (nasljeđivanjem, darovanjem i slično).
32. Sukladno naprijed iznijetim navodima tužiteljice saslušane u svojstvu parnične stranke proizlazi da se s nadogradnjom obiteljske kuće tuženika ad 2. i ad 3. i to konkretno izgradnjom stana na drugom katu započelo dva mjeseca prije vjenčanja tužiteljice i tuženika ad 1. te da su grubi radovi na predmetnoj nadogradnji izvedeni u vrijeme sklapanja braka istih, a potom da je nastavljeno sa izvođenjem finih radova i opremanjem predmetnog prostora namještajem te da su navedeni radovi i trajali do travnja 2008. kada su tužiteljica i tuženik ad 1. uselili u predmetni stan. Pritom je tužiteljica navela da su naprijed navedeni radovi financirani kreditom kojeg je tuženik ad 1. podigao na iznos od 200.000,00 kn neposredno prije sklapanje braka, novcem kojeg su isti stekli radom, novčanim darom kojeg je tuženik ad 1. dobio od svojih ujaka i to u iznosu od 80.000,00 kn, pozajmicom tuženika ad 3. u iznosu od 15.000,00 kn, a jednako tako darom njezinih roditelja u vidu opremanja WC-a bojlerom, kadom, umivaonikom s ogledalom i ormarom te WC školjkom. Od radova koji bi bili financirani novcem stečenim radom i kreditom kojeg je tuženik ad 1. podigao tužiteljica je taksativno navela postavljanje električnog brojila i električnih instalacija, izolaciju stana sa zapadne i južne strane, izradu fasade za drugu etažu, sanaciju 1/3 krova, dio troškova legalizacije, a uz to je navela da su s tim novcem kupljene rolete, da je opremljena dječja soba ormarom, radnim stolom s ormarom, krevetom s kašunom i ormarom, da je kupljen francuski ležaj u drugoj spavaćoj sobi, mašina za veš, rasvjetna tijela, dva klima uređaja, mramorne gredice, žaluzine, trakaste zavjese, vrata s ručkama, parlafon, kutna garnitura, stolice, računalo, Ikea ormarić u dnevnom boravku, tenda na balkonu, kuhinja, izuzev frižidera i štednjaka, blagovaonskog stola, Ikea ormara u hodniku, ormara za cipele u hodniku, sudopera, radne ploče, ugradbenog ormara u dječjoj sobi te spremnika iza šanka. Navode tužiteljice glede početka gradnje predmetnog drugog kata potvrdili su u svojim iskazima roditelji tužiteljice, saslušani svjedoci KJ i ŽJ, a iz čijih iskaza proizlazi da su neposredno pred zaključenje braka tužiteljice i tuženika ad 1. izvedeni grubi radovi nadogradnje, a koji su financirani novcem kojeg je tuženiku ad 1. dao njegov ujak iz SAD-a, a potom da je nastavljeno s izvođenjem radova u predmetnom prostoru te opremanja prostora namještajem što da je financirano od novčanog dara ujaka tuženika ad 1., sredstava kredita kojeg je podigao tuženik ad 1., dara tužene ad 2. u vidu postavljanja laminata, pozajmice tuženika ad 3. u iznosu od 15.000,00 kn, te dara tužiteljičinog oca u vidu opremanja WC-a umivaonikom, kadom po mjeri i ventilatorom. Navedeni svjedoci potvrdili su da je stan završen i djelomično opremljen do Uskrsa 2008. Također, navedeni svjedoci su potvrdili navode tužiteljice kako su tužiteljica i tuženik ad 1. financirali i to novcem odobrenog kredita postavljanje izolacije na području njihovog kata, izradu fasade, izgradnju krova i troškove legalizacije.
33. Protivno naprijed iznijetim navodima tužiteljice i svjedoka KJ i ŽJ, tuženi ad 1., ad 2. i ad 3. su u svojim stranačkim iskazima naveli da je predmetna nadogradnja započeta 2005., završena 2006., a istu da su u cijelosti financirali tuženi ad 2. i ad 3. na način da su u predmetnom prostoru postavljeni podovi, podignuti pregradni zidovi, provedena struja i voda, postavljeni zatvori, rasvjetna tijela, mramorne gredice, žaluzine, rolete, parlafon te da je navedeni stan bio u cijelosti spreman za useljenje, izuzev WC-a čije opremanje su roditelji tužiteljice financirali nakon sklapanja braka tužiteljice i tuženika ad 1. Nadalje, iz iskaza tuženika ad 1. -ad 3. proizlazi da je daljnje uređenje i opremanje stana namještajem financirano novcem kojeg je tuženiku ad 1. dao njegov ujak iz SAD-a i to u iznosu od 28.000,00 USD (sukladno iskazu tuženika ad 1. i tužene ad 2.), odnosno u iznosu od 15.000,00 USD (sukladno iskazu tuženika ad 3.). Pritom je tuženik ad 1. naveo da za potrebe izvođenja radova nadogradnje, adaptacije i uređenja predmetnog stana nikada nije podizao nikakav kredit, a da je od sredstava stečenih radom tužiteljice i tuženika ad 1. financirana kupovina uređaja poput usisivača i fena. Konačno, tuženi ad 1. -ad 3. su naveli da su troškovi izolacije i fasade te postavljanja krova, kao i troškovi legalizacije predmetne kuće financirali isključivo tuženici ad 2. i ad 3. Prednje navode tuženika potvrdio je u svojem iskazu saslušani svjedok SJ iz čijeg iskaza proizlazi da je predmetna nadogradnja napravljena još 2006. i to od sredstava kojeg je tuženik ad 1. dobio darom od svojeg ujaka, a sve na način da je predmetni stambeni prostor bio u cijelosti uređen. Također, saslušani svjedoci FJ, sestra tuženika ad 1. i kćerka tuženika ad 2. i ad 3., HJ, sestra tuženika ad 1. i kćerka tuženika ad 2. i ad 3. te JJ, brat tuženika ad 1. i sin tuženika ad 2. i ad 3., potvrdili su u svojim iskazima da je predmetna nadogradnja napravljena još 2006., a pritom su svjedokinje FJ i HJ navele da su tu nadogradnju financirali njihovi roditelji i to grube radove (izgradnju stepeništa koje je vodilo do predmetne nadogradnje, podizanje vanjskih i pregradnih zidova, krova, dovođenje struje i vode, a sukladno iskazu svjedokinje HJ i postavljanje podova te zatvora), a potom da je tuženik ad 1. novcem kojeg mu je darovao ujak iz SAD-a u visini od 10.000,00-15.000,00 USD, uredio predmetni stan postavljanjem pločica, vrata, zatvora te kupovinom namještaja, dok da je WC opremljen od strane roditelja tužiteljice. S druge pak strane svjedok JJ iskazao je da je grube radove na nadogradnji financirao tuženik ad 1. i to od novca kojeg mu je darovao ujak iz SAD-a. Konačno, svjedoci FJ, HJ i JJ su u svojim iskazima naveli da su troškove postavljanja fasade, izolacije, izgradnje krova te troškove legalizacije isključivo financirali tuženi ad 2. i ad 3.
34. Odlučujući o osnovanosti potraživanja tužiteljice s naslova ulaganja u nekretninu u vlasništvu tuženika ad 2. i ad 3. prvenstveno valja istaknuti da se kao ulaganje ne može cijeniti vrijednost ulaganja putem pokretnina, a za koje tijekom postupka nije dokazano da su postale neodvojive od nekretnine tuženika ad 2. i ad 3. S tim u vezi neosnovanim se ukazuje obvezno-pravnim zahtjevom od tuženika ad 2. i ad 3. potraživati protuvrijednosti takvih pokretnina budući se ne radi o ulaganjima kojima bi bila uvećana vrijednost imovine tuženika ad 2. i ad 3., odnosno stjecanju bez osnove u tom dijelu u korist tuženika ad 2. i ad 3., već se radi o pokretninama koje mogu predstavljati bračnu stečevinu i glede kojih tužiteljici pripada pravo postaviti stvarno-pravni zahtjev prema tuženiku ad 1. kao bivšem bračnom drugu na utvrđenje suvlasništva, predaju u suposjed i razvrgnuće suvlasništva. Imajući u vidu naprijed iznijete navode tužiteljice u kojima je ista taksativno navela što su stranke stekle sredstvima rada i sredstvima kredita odobrenog tuženiku ad 1., ovaj sud je zbog same činjenice da se radi o pokretninama (za koje tužiteljica nije dokazala da su postale neodvojive od nekretnine tuženika ad 2. i ad 3.) i glede kojih tužiteljici ne pripada pravo na isplatu s naslova stjecanja bez osnove, neosnovanim ocijenio potraživanje na ime vrijednosti roletni, ormara u dječjoj sobi, radnog stola, kreveta sa kašunom i ormarom, francuskog ležaja u spavaćoj sobi, mašine za veš, rasvjetnih tijela, dva klima uređaja, električnog brojila, mramornih gredica, žaluzina, trakaste zavjese, vrata s ručkama, parlafona, kutne garniture, stolica, računala, Ikea ormarića u dnevnom boravku, tende na balkonu, kuhinje, izuzev frižidera i štednjaka, blagovaonskog stola, Ikea ormara u hodniku, ormara za cipele u hodniku, sudopera, radne ploče, ugradbenih ormara u dječjoj sobi, spremnika iza šanka, bojlera, kade, umivaonika s ogledalom i ormarom te WC školjke. Nadalje, valja istaknuti da unatoč tvrdnjama tužiteljice kako su radovi na nadogradnji, uređenju iste, ali jednako tako i radovi na izgradnji fasade, izolacije, izgradnji-sanaciji 1/3 krova te troškovi legalizacije bili financirani kreditom kojeg je podigao tuženik ad 1., iz naprijed priložene dokumentacije takve tvrdnje tužiteljice ne proizlaze osnovanim. Naime, iz priložene bankovne dokumentacije razvidno je da je tuženik ad 1. 2005. podigao kredit kod Agram banke na iznos od 5.000,00 kn, pa sve da je taj iznos i upotrijebljen za predmetne radove, bilo bi riječ o novcu koji bi predstavljao vlastitu imovinu tuženika ad 1. s obzirom da u navedenom razdoblju tužiteljica i tuženik ad 1. nisu živjeli ni u bračnoj ni u izvanbračnoj zajednici. Sljedeći kredit tuženik ad 1. je podigao tek krajem lipnja 2008. i to na iznos od 7.037,77 eur i to kod PBZ d.d., a cijeneći navode tužiteljice iz kojih proizlazi da su radovi na uređenju stana bili završeni do Uskrsa 2008., to je razvidno da ni taj novac nije upotrijebljen u svrhu ulaganja u predmetnu nekretninu. Štoviše, cijeneći navode tuženika ad 1. i ad 3. iz kojih proizlazi da su radovi na izgradnji fasade, izolacije, krova, te sama legalizacija (što proizlazi i iz spisa Grada Splita o legalizaciji navedene kuće) provedeni u razdoblju 2013. do 2015., to nije logično i životno za očekivati da bi novac od tog odobrenog kredita bio upotrijebljen čak pet godina kasnije u navedene svrhe. Daljnji kredit tuženik ad 1. je podigao 2016. kod OTP banke na iznos od 30.000,00 eur, dakle znatno nakon izvođenja svih naprijed opisanih radova, a uvidom u izliste bankovnih računa, osnovanim proizlaze tvrdnje tuženika ad 1. da je s tim novcem tuženik ad 1. zatvorio tužiteljičin kredit, kao i podmirio tekuće potrebe. S tim u vezi, sud je neosnovanim ocijenio tvrdnje tužiteljice da bi predmetna ulaganja bila vršena novcem odobrenog kredita. Štoviše, uzimajući u obzir primanja tužiteljice i tuženika ad 1. u razdoblju kada su navedena ulaganja vršena (u vrijeme izvođenja radova nadogradnje tužiteljica je bila na porodiljnom dopustu, a potom je bila prijavljena na Hrvatski zavod za zapošljavanje, dok je tuženik ad 1. ostvarivao prihode od 6.000,00 kn) te činjenicu da je tijekom trajanja njihovog braka rođeno dvoje djece (2007. i 2010.) to je zaključak ovog suda da isti nisu ni raspolagali značajnijim materijalnim sredstvima stečenim radom kojima bi mogli financirati predmetna ulaganja. Štoviše, takvo što ni tužiteljica ne tvrdi u svojem iskazu, već prvenstveno naglasak stavlja na sredstva kredita za koje je u ovom postupku utvrđeno da u vrijeme kada je ulaganje vršeno takav kredit ni nije bio podizan. S tim u vezi, osnovanim se ukazuju tvrdnje tuženika ad 1. -ad 3. da su predmetna ulaganja u vidu nadogradnje te uređenja iste financirana od strane tuženika ad 2. i ad 3. te novčanim darom ujaka tuženika ad 1. iz SAD-a. Pritom valja istaknuti da cijeneći okolnost da je tuženik ad 1. sam otišao kod ujaka u SAD, da je to bilo prije nego je on sklopio brak s tužiteljicom, te da mu je tom prilikom ujak dao novčani iznos, a jednako tako da mu je novčani iznos uplatio na račun prije sklapanja braka, za zaključiti je da je takav novčani dar bio usmjeren prema tuženiku ad 1., a ne i prema tužiteljici. Također, glede novčanih sredstava kojima su raspolagali tuženi ad 2. i ad 3. u svrhu financiranja naprijed navedene nadogradnje, kao i izolacije, fasade, izgradnje krova i legalizacije, a što su u svojim iskazima potvrdili saslušani svjedoci FJ, HJ i JJ, valja istaknuti da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da su tuženi ad 2. i ad 3. u navedeno vrijeme još bili u radnom odnosu (do 2009. sukladno iskazu tuženika ad 3., odnosno do 2011. sukladno iskazu tužene ad 2.), a potom da su preostali radovi financirani od njihove ušteđevine. Konačno, iako je tužiteljica u svom iskazu navela da su tužiteljica i tuženik ad 1. pozajmili od tuženika ad 3. iznos od 15.000,00 kn, a koji iznos mu je isplaćen sredstvima kredita, takve navode tužiteljice osporio je u svom iskazu tuženik ad 3. iskazujući da je on osobno iznos od 15.000,00 kn odobrenog kredita upotrijebio za uvođenje struje u predmetnom nadograđenom prostoru, dakle da bi bilo riječ o njegovom osobnom ulaganju u predmetni prostor, a činjenicu da su upravo tuženi ad 2. i ad 3. financirali postavljanje elektroinstalacija potvrdili su i saslušani svjedoci FJ, HJ i JJ. Slijedom svega naprijed iznijetog, a utvrdivši da u konkretnom slučaju nije došlo do ulaganja niti vlastite imovine tužiteljice niti bračne stečevine tužiteljice i tuženika ad 1. u nekretninu u vlasništvu tuženika ad 2. i ad 3., to se neosnovanim ukazuje potraživanje tužiteljice s naslova stjecanje bez osnove i to u visini od 16.590,35 eur, slijedom čega je tužbeni zahtjev u navedenom dijelu odbijen, a kako je to i odlučeno u toč I. izreke ove presude. Uzgred naprijed navedenom, valja istaknuti da sud prilikom ocjenjivanja osnovanosti ovog dijela tužbenog zahtjeva nije cijenio relevantnim iskaze saslušanih svjedoka ZJ i ČJ. Naime, svjedok ZJ se u svom iskazu nije mogao sjetiti kada je izradio arhitektonsko rješenje za predmetnu nadogradnju, a iako je isti pritom naveo da su u to vrijeme tužiteljica i tuženik ad 1. već bili u braku, činjenica jest da iz iskaza svih parničnih stranaka ali jednako tako i saslušanih svjedoka (izuzev EJ koji na te okolnosti nije ni saslušavan) proizlazi da je arhitektonsko rješenje predmetne nadogradnje u vrijeme sklapanja braka tužiteljica i tuženika ad 1. već moralo biti doneseno. Nadalje, ni iskaz svjedoka ČJ ovaj sud nije ocijenio relevantnim s obzirom da se taj iskaz odnosi na pokretnine u vidu ormara za spavaću sobu i šanka, a koji po svojoj naravi predstavljaju pokretnine glede kojih tužiteljica može postaviti stvarno-pravni zahtjev prema tuženiku ad 1., a ne obvezno- pravni zahtjev prema tuženima ad 2. i ad 3.
35. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva s naslova utvrđenja da bi bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad 1. predstavljao osobni automobil M1 marke VW Passat 1.6 TDI, godina proizvodnje 2010., broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka] valja primijeniti odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja predmetne imovine, dakle odredbe Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15, u daljnjem tekstu ObZ/2003), odnosno naprijed citirane odredbe članka 247., 248., 249., 253. ObZ-a.
36. Pregledom Uvjerenja Stanice za tehnički pregled Eurodaus d. d. od 13. svibnja 2020. utvrđeno je da se u istom navodi da je tuženik ad 1. na dan 13. svibnja 2020. upisan kao vlasnik vozila M1, marke VW Passat 1.6. TDI, godine proizvodnje 2010., broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka].
37. Pregledom Ugovora o kupoprodaji motornog vozila zaključenog između TJ kao prodavatelja i RJ kao kupca **.**.2005. utvrđeno je da je predmet navedenog ugovora vozilo marke Fiat Punto reg. oznake [registarska oznaka] te da je pritom ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 15.000,00 kn.
38. Pregledom potvrde OTP banke d.d. od 9. siječnja 2020. utvrđeno je da se u istoj navodi da je tužiteljica 12. svibnja 2008. u cijelosti otplatila gotovinski kredit čiji originalni iznos jest 2.200,00 eur.
39. Pregledom potvrde OTP banke d.d. od 6. studenog 2019. utvrđeno je da se u istoj navodi da je tužiteljica 30. travnja 2014. podigla kredit broj 215902 u iznosu od 70.000,00 kn koji da je u cijelosti otplatila u svibnju 2016.
40. Pregledom izlista tekućeg računa tužiteljice otvorenog kod Splitske banke d.d. utvrđeno je da je istoj 26. rujna 2014. izvršena uplata od strane AD brodovi u iznosu od 27.492,99 eur.
41. Pregledom Potvrde OTP banke od 23. srpnja 2020. utvrđeno je da se u istoj navodi kako je tuženik ad 1. u navedenoj banci imao realiziran gotovinski kredit u iznosu od 30.000,00 eur ugovoren 6. travnja 2016. na rok od 120 mjeseci, a koji da je zatvoren 18. svibnja 2018.
42. Pregledom izlista tekućeg računa tuženika ad 1. otvorenog kod Splitske banke d.d. utvrđeno je da je isti na račun tužiteljice uplatio iznos od 55.200,00 kn 18. travnja 2016.
43. Pregledom preslika prometne dozvole za vozilo marke VW Passat reg. oznake [registarska oznaka] utvrđeno je da je isto upisano kao vlasništvo LJ, a da je kao datum prve registracije u [adresa] naveden 23. svibnja 2014.
44. Pregledom nalaza i mišljenja vještaka prometne struke Nevena Kralja, dipl. ing. zaprimljenog kod ovog suda 20. rujna 2024. utvrđeno je da se u istom navodi da osobno vozilo VW Passat reg. oznake i broja ST4806A na dan 14. veljače 2018. ima vrijednost od 9.974,89 eur (s PDV-om).
45. Očitujući se na naprijed navedeni nalaz i mišljenje tužiteljica je iskazala kako nema primjedbi na isto, dok su tuženi na ročištu održanom 18. listopada 2024. iskazali da vještak nije u obzir uzeo prijeđenu kilometražu te mjenjač navedenog vozila, a koji elementi bitno utječu na visinu utvrđene vrijednosti. Naime, predmetno vozilo da je u trenutku prodaje imalo kilometražu od cca. 200.000 km, dok po pitanju mjenjača, vještak da je u svom vještvu naveo da se radi o manualnom mjenjaču od pet brzina, dok da je kod obračuna vrijednosti vozila uzimao u obzir da se radi o automatskom mjenjaču od sedam brzina.
46. Očitujući se na naprijed iznijete prigovore tuženika vještak prometne struke Neven Kralj, dipl.ing, naveo je da prigovor tuženika zahtjeva dodatan izračun preko jomologije obzirom da se radi o rabljenom vozilu, a također u konkretnom slučaju da se radi o manualnom mjenjaču s pet brzina što da je provjereno brojem šasije. U svom pisanom dopunskom vještvu zaprimljenom kod ovog suda 18. prosinca 2024. vještak je iskazao da predmetno osobno vozilo VW Passat reg. oznake i broja ST4806A na dan 14. veljače 2018. ima vrijednost od 8.805,46 eur s PDV-om.
47. Na ročištu održanom 29. travnja 2025. tužiteljica je prigovorila navedenom dopunskom vještvu vještaka Nevena Kralja pritom navodeći kako ne zna koliko je zapravo to vozilo imalo prijeđenih kilometara na dan 14. veljače 2018. pa da je u tom dijelu vještvo nevjerodostojno, odnosno nejasno budući da vještak navodi da je vozilo na dan 14. veljače 2018. imalo prijeđenih 200.000 km, dok da tuženik navodi da je predmetno vozilo u trenutku prodaje imalo prijeđenu kilometražu od 200.000 km. U odnosu na dopunsko vještvo tuženi nisu imali primjedbe.
48. Očitujući se na naprijed iznijete prigovore tužiteljice na ročištu održanom 9. listopada 2025. vještak prometne struke Neven Kralj, dipl. ing. je iskazao da je na posljednjem ročištu u zapisniku iznesena činjenica da je vozilo prošlo oko 200.000 km, pa da je sukladno tome, a u odnosu na prvi prigovor tuženika napravljena dopuna nalaza i mišljenja. U spisu da ne postoji egzaktan podatak o broju prijeđenih kilometara, pa da je vještačenje napravljeno na temelju podatka kojeg je vještak dobio na posljednjoj raspravi. Ukoliko je to vozilo prešlo 190.000 km ili 210.000 km, dakle oko 200.000 km vrijednost vozila da se bitno neće promijeniti. Ukoliko stranke imaju bilo kakav drugi egzaktan podatak da ga mogu dostaviti u spis pa da će vještak na temelju egzaktnih podataka vještačiti vrijednost vozila.
49. Saslušana u svojstvu parnične stranke tužiteljica je navela da je automobil VW Passat kupljen u kolovozu 2014. za iznos od 94.400,00 kn, a taj iznos da je financiran od prodaje automobila Peugeot 207 kojeg da su prodali za 50.000,00 kn, te novca od odobrenog kredita u visini od 40.000,00 kn, a koji da je ona podigla. Automobil Peugeot 207 da je kupila 2009. od novca ostvarenog prodajom automobila Fiat Punto u visini 15.000,00 kn i od novca od police životnog osiguranja u visini od 5.000,00 eur, a na koju policu da je njezina teta uplaćivala osiguranje. Navedeni kredit da su tuženik ad 1. i ona otplaćivali od novca ostvarenog radom do 2016. kada da je tuženik ad 1. podigao kredit na 30.000,00 kn ili 40.000,00 kn, kojim da je zatvoren ovaj njezin kredit, a tuženik ad 1. da još nije otplatio taj kredit. Prilikom kupovine automobila VW Pasat tužiteljica da je podigla kredit na iznos od 70.000,00 kn, ali da ne zna na što je upotrijebila razliku od 40.000,00 do 70.000,00 kn.
50. Saslušan u svojstvu parnične stranke tuženik ad 1. je naveo da je automobil VW Passat kupljen u svibnju 2014. za 13.500,00 eur. 42.000,00 – 45.000,00 kn za kupnju tog automobila da su osigurali prodajom vozila Peugeot 207, a preostali iznos da je osiguran kreditom kojeg je podigla tužiteljica na iznos od 70.000,00 kn. Automobil Peugeot 207 da je kupljen 2008. za iznos od 95.000,00 kn, polovinu tog iznosa da je dao tuženik ad 1. i to 3.000,00 USD od ujaka, a ostatak od svoje ušteđevine koju je imao od 2002. do 2008., a polovinu tog iznosa da je dala tužiteljica, i to 1.000,00 eur od prodaje vozila Fiat Punto, a ostatak od životnog osiguranja kojeg da je uplaćivala njena teta. Kredit od 70.000,00 kn da su otplaćivali tužiteljica i on od sredstava rada do 2016. kada da je on zatvorio taj kredit novim kreditom kojeg da je podigao na iznos od 30.000,00 eur točnije taj kredit da je zatvorio uplatom iznosa od 50.000,00 kn. Kredit od 30.000,00 eur da je zatvorio novim kreditom kojeg da je podigao 2018.
51. Saslušana u svojstvu svjedoka KJ je navela da je tužiteljica prije zaključenja braka imala automobil Fiat Punto, te nakon što je od tetke dobila 5.000,00 eur, da je prodala vozilo Fiat Punto, te nakon što je tuženik ad 1. digao kredit oni da su kupili automobil Peugeot, a nakon što su istog prodali te ponovno dignuli kredit, od sveukupnog novca da su kupili automobil VW Passat.
52. Saslušani svjedok ŽJ je u svom iskazu naveo da je prije zaključenja braka tužiteljica imala automobil Fiat Punto kojeg da je u braku prodala te od tog novca, 5.000,00 eur koje je naslijedila od tetke te odobrenog kredita oni da su kupili Peugeot 207., kojeg da su također prodali, te od novca od odobrenog kredita i novca ostvarenog prodajom Peugeota da su kupili polovni VW Passat.
53. Saslušani svjedok SJ je u svom iskazu naveo da je od tuženika ad 1. kupio automobil VW Passat 2020. za iznos od 7.000,00 eur.
54. Saslušana u svojstvu svjedoka FJ je navela da su tužiteljica i tuženik ad 1. za vrijeme trajanja braka kupili automobil VW Passat, i to nakon što su prodali vozilo Peugeot, ali da ne zna je li novac od prodaje bio dostatan za kupovinu vozila VW Passat. Vozilo Peugeot da su kupili od novca koji je tužiteljici ostavila tetka, ali da ne zna je li taj novac bio dostatan ili ne za kupovinu vozila, te ako nije kako su razliku isfinancirali.
55. Saslušana u svojstvu svjedoka ĆJ je navela da su tužiteljica i tuženik ad 1. tijekom trajanja braka kupili automobil VW Passat, a dijelom da su ga financirali od novca koji je tužiteljica naslijedila od svoje tete, a dio da je dao tuženik ad 1. od ušteđevine od svog rada.
56. Iz naprijed izvedenih dokaza razvidnim proizlazi da je osobno vozilo M1 marke VW Passat stečeno dijelom novčanim iznosima odobrenog kredita, a dijelom od novca stečenog prodajom osobnog vozila marke Peugeot 207. Pritom su obje parnične stranke suglasne da je predmetni kredit dignut tijekom trajanja bračne zajednice parničnih stranaka s tim da je tužiteljica navela da je tim kreditom podmireno manje od polovine cijene vozila VW Passat (ukupna cijena da je iznosila 94.400,00 kn, a kreditom da je plaćen dio u iznosu od 40.000,00 kn) dok je tuženik ad 1. naveo da je kreditom isplaćen veći dio kupoprodajne cijene (isti je naveo da je vozilo koštalo 13.500,00 eur, te da je isplaćeno dijelom od kredita u iznosu od 70.000,00 kn). Glede isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene obje stranke su suglasno navele da je taj iznos pribavljen prodajom vozila Peugeot 207, međutim pritom je tužiteljica iskazala da je samo vozilo Peugeot 207 kupljeno od novca ishođenog prodajom osobnog vozila Fiat Punto koje je predstavljalo njenu vlastitu imovinu, kao i od novca ostvarenog od police životnog osiguranja, a koju da joj je uplaćivala njena teta, pa da i taj iznos predstavlja njezinu vlastitu imovinu, dok je tuženik ad 1. naveo da je vozilo marke Peugeot 207 kupljeno polovinom novca tužiteljice koji bi predstavljao njezinu vlastitu imovinu (od prodaje vozila Fiat Punto i police životnog osiguranja) te polovinom novca tuženika ad 1. koji bi također predstavljao njegovu vlastitu imovinu (njegova ušteđevina stečena prije sklapanja braka i novac stečen od ujaka). Prednje iskaze parničnih stranaka načelno su potvrdili saslušani svjedoci KJ, ŽJ, FJ i HJ, međutim nitko od njih nije precizno naveo točan izvor novca niti visinu istog, a kojim je financirana kupovina predmetnog vozila pa su tako primjerice saslušani svjedoci KJ i ŽJ naveli da je vozilo Peugeot 207 kupljeno i novcem odobrenog kredita, a što ne proizlazi iz iskaza tužiteljice i tuženika ad 1. Kada se analiziraju naprijed navedeni iskazi parničnih stranaka razvidnim proizlazi da je predmetno vozilo marke VW Passat kupljeno tijekom trajanja bračne zajednice parničnih stranaka, a cijeneći iskaz tuženika ad 1., proizlazi da su praktički stranke u jednakim dijelovima financirale kupovinu vozila marke Peugeot 207, te potom od prodaje istog i od novca odobrenog kredita podignutog tijekom trajanja bračne zajednice financirale kupovinu vozila marke VW Passat. S tim u vezi, upravo iz iskaza tuženika ad 1. proizlazi da bi navedeno vozilo marke VW Passat sukladno odredbi članka 248. ObZ/2003 predstavljalo bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad 1. koje su isti sukladno odredbi članka 249. stavka 1. ObZ/2003 suvlasnici u jednakim dijelovima. Među stankama u ovom postupku nije sporno da je predmetno vozilo tuženik ad 1. prodao LJ koji je u svom iskazu navedeno potvrdio iskazujući da je to vozilo kupio 2020. Cijeneći okolnost da je predmetno vozilo utvrđeno bračnom stečevinom tužiteljice i tuženika ad 1. koje su isti suvlasnici u jednakim suvlasničkim dijelovima, to je pozivom na odredbu članka 1111. stavka 1. ZOO. osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu polovine vrijednosti predmetnog vozila i to u vrijeme prekida bračne zajednice koja se sukladno iskazu tužiteljice zbila 14. veljače 2018. Glede visine vrijednosti vozila marke VW Passat na dan 14. veljače 2018. sud je uvjerljivim i argumentiranim ocijenio dopunski nalaz i mišljenje vještaka prometne struke Nevena Kralja, dipl. ing., a koji je utvrdio da je vrijednost predmetnog vozila navedenog dana iznosila 8.805,46 eur. Pritom, valja istaknuti da tužiteljica tijekom postupka nije raspolagala podatkom o prijeđenoj kilometraži navedenog vozila u vrijeme prekida bračne zajednice, a koji podatak bi eventualno osporio predmetno vještvo, međutim i sam vještak je u svom dopunskom nalazu istaknuo da nešto manja ili veća kilometraža i to +/-10.000 km ne bi utjecala na utvrđenu vrijednost vozila. S tim u vezi, sud je usvojivši tužbeni zahtjev u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje da osobni automobil M1 marke VW Passat 1.6 TDI, godina proizvodnje 2010., broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka] predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad 1. koje su isti suvlasnici svaki za po ½ dijela prava vlasništva, obvezao tuženika ad 1. da sukladno odredbi čl. 1111. ZOO isplati tužiteljici iznos od 4.402,73 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje temeljem odredbe čl. 1115. ZOO teku od 14. veljače 2018. pa do isplate, dok je za više traženo i to za iznos od 584,71 eur tužbeni zahtjev odbijen, a sve kako je to i odlučeno u toč. II. izreke ove presude.
57. Nadalje, valjalo je odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje da bi životno osiguranje na ime tuženika ad 1. otvoreno kod Allianz osiguranja d.d. predstavljalo bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad 1. na jednake dijelove, svakog za po ½ dijela od utvrđenog iznosa od 2.346,97 eur, te obvezivanje tuženika ad 1. na isplatu iznosa od 1.173,48 eur s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 28. rujna 2021. pa do isplate.
58. Pregledom Police životnog osiguranja AllLife broj 0713947 utvrđeno je da je ista zaključena između Allianz Hrvatska d.d. kao osiguratelja i tuženika ad 1. kao ugovaratelja i osiguranika, te kao korisnika osiguranja u slučaju doživljenja, s početkom osiguranja 1. studenog 2007. te istekom osiguranja 1. studenog 2022.
59. Pregledom dopisa Allianz Hrvatska d.d. od 21. prosinca 2022. utvrđeno je da se u istom navodi da je tuženik ad 1. kao ugovaratelj osiguranja s Allianz Hrvatska d.d. sklopio ugovor o osiguranju, policu životnog osiguranja AllLife, broj police [broj police] u kojoj je početak osiguranja bio 1. studenog 2007., a istek 1. studenog 2022., te da je osiguranik po predmetnoj polici bio ugovaratelj osiguranja koji da je i korisnik osiguranja za slučaj doživljenja. Navedena polica da je otkupljena 1. rujna 2021., a ukupna otkupna vrijednost police 0713947 na dan 1. rujna 2021. da je iznosila 2.346,97 eur. Nalog za isplatu da je kreiran 28. rujna 2021. i klijentu da je isplaćen iznos od 18.512,48 kn.
60. Saslušana u svojstvu parnične stranke tužiteljica je navela da je 2007. otvorila policu životnog osiguranja na ime tuženika ad 1. te da su za istu uplaćivali mjesečno osiguranje od 250,00 kn do 2017., a na navedenoj polici da je uplaćena svota od sveukupno 2.000,00 eur.
61. Saslušan u svojstvu parnične stranke, tuženik ad 1. je naveo kako su uistinu on i tužiteljica od sredstava rada uplaćivali osiguranje na policu životnog osiguranja otvorenog na ime tuženika ad 1., te da je na toj polici ostalo uplaćeno 2.000,00 eur.
62. Odlučujući o osnovanosti naprijed navedenog dijela tužbenog zahtjeva, a pritom uzimajući u obzir razdoblje kada je predmetna polica životnog osiguranja sklopljena, kao i kada su uplaćivane premije osiguranja, valja primijeniti odredbe zakona važeće u tom razdoblju, dakle odredbe Obiteljskog zakona (NN 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/15, u daljnjem tekstu ObZ/2003), odnosno naprijed citirane odredbe članka 247., 248., 249., 253. ObZ-/2003, kao i odredbe Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje: ObZ/2015), odnosno odredbe članka 35., 36., 38. i 39. istog, a koje na istovjetan način uređuje imovinske odnose bračnih drugova kao i ObZ/2003.
63. Cijeneći okolnost da su tužiteljica i tuženik ad 1. u svojim iskazima potvrdili da su iznosi premija životnog osiguranja plaćani sredstvima koja su oni kao bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice (pritom tuženik ad 1. nije priložio dokaze na okolnost da bi premije osiguranja bile plaćane i nakon prekida bračne zajednice), to pozivom na naprijed citirane odredbe ObZ/2003 i ObZ/2015 navedeno životno osiguranje, odnosno isplaćena osigurnina predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad 1. koje su isti suvlasnici svaki za po ½ dijela. Kako je navedena osigurnina isplaćena tuženiku ad 1. 28. rujna 2021. i to u iznosu od 18.512,48 kn, to je pozivom na naprijed citiranu odredbu članka 1111. ZOO osnovan zahtjev tužiteljice za isplatom polovine tog iznosa, dakle za isplatom zatraženog iznosa od 1.173,48 eur. Na dosuđeni iznos tužiteljici su pozivom na odredbu članka 1115. ZOO-a priznate zatezne kamate koje teku počev od 28. rujna 2021. pa do isplate.
64. Na ročištu održanom 3. rujna 2021. tužiteljica je povukla prijedlog za određivanje privremene mjere, pa je sukladno odredbi čl. 40. st. 1., a u svezi s odredbom čl. 290. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24) valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke ovog rješenja.
65. Odluka o parničnom trošku donesena je u smislu članka 154. stavak 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a i u skladu sa Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, sukladno kojim zakonskim odredbama se omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.
66. Ocjenjujući uspjeh koji su stranke postigle s obzirom na osnov i visinu tužbenog zahtjeva ovaj sud ocjenjuje da je tužiteljica u postupku uspjela u omjeru od 29%, a tuženi ad 1.- ad 3. u postotku od 71% te kada se postotak uspjeha tuženika ad 1.-ad 3. od 71% umanji za postotak uspjeha tužiteljice od 29% dobije se postotak od 42% što znači da tuženima ad 1.-ad 3. pripada pravo na naknadu dijela pripadajućeg troška upravo u iznosu koji odgovara postotku od 42% ukupnog troška, vodeći računa da tuženima ad 1.-ad 3. pripada naknada troškova za one parnične radnje koje su bile potrebne za vođenje parnice. Tuženima ad 1.-ad 3. bi za slučaj potpunog uspjeha u parnici pripadala naknada za sastav odgovora na tužbu 250 bodova, za pristup ročištima od 8. ožujka 2020., 8. srpnja 2025. po 50 bodova, za pristup ročištima od 13. svibnja 2021., 3. rujna 2021., 25. studenog 2021., 3. ožujka 2022., 16. svibnja 2022., 20. rujna 2022., 1. prosinca 2022., 18. travnja 2023., 13. listopada 2023., 18. siječnja 2024., 8. ožujka 2024., 5. srpnja 2024., 18. listopada 2024., 17. prosinca 2024., 29. travnja 2025., 9. listopada 2025. po 250 bodova, za sastav podneska od 7. veljače 2024. 250 bodova, ukupno dakle 4.600 bodova, a što uvećano za 20% sukladno Tbr. 40. stavak 1. te pomnoženo s 2,00 eur koliko iznosi vrijednost boda daje iznos od 11.040,00 eur, a 42% toga iznosa daje iznos od 4.636,80 eur, a što uvećano za trošak dopunskog vještačenja u iznosu od 100,00 eur daje sveukupni iznos od 4.736,80 eur. Sukladno navedenom tužiteljica je u obvezi tuženima ad 1.-ad 3. na ime naknade parničnih troškova isplatiti iznos od 4.736,80 eur.
U Splitu 1. prosinca 2025.
S U D A C
DUNJA RUMORA
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka.
DNA:
– pun. tužiteljice
– pun. tuženika ad 1.-ad 3.
– u spis
