Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž -2857/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija člana vijeća i suca izvjestitelja, te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici MŠ, djelatnici tužitelja, protiv tuženika „Euroherc osiguranje“ d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Marijani Tokić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 574/2020-21 od 16. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 574/2020-21 od 16. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao od tuženika isplatu iznosa od 1.846,01 euro sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tužitelju da s ovog osnova isplati tuženiku iznos od 812,50 eura sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 16. listopada 2025. do isplate.

2. Protiv navedene prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.846,01 euro sa pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj je ovaj iznos isplatio svom osiguraniku IŠ, s osnova invalidske mirovine, a ovo u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedama koje je IŠ pretrpio kao pješak u prometnoj nesreći 18. ožujka 2009.

6. Nakon razmatranja žalbe tužitelja, pobijane presude i dokazne građe koja se nalazi u predmetnom spisu prije svega je za istaknuti kako ispitujući predmetnu prvostupanjsku presudu te postupak koji je prethodio njezinom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu parničnog postupka predviđenu odredbom članka 154. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se tužitelj posebno poziva u žalbi. Naime pobijana se presuda može ispitati, ona je razumljiva te ne proturječi sama sebi ili razlozima presude.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je 18. ožujka 2009. došlo do prometne nesreće u Zagrebu na način da je na osiguranika tužitelja IŠ kao pješaka na pješačkom prijelazu naletio ĐŠ vozeći osobni automobil koji je bio osiguran kod tuženika,

- da je za nastanak predmetne prometne nesreće isključivo odgovoran ĐŠ,

- da je s tim u svezi u odnosu na FŠ Općinski kazneni sud u Zagrebu, dana 20. svibnja 2009. pod poslovnim brojem: XLIII Ks -96/2009 donio presudu kojom je FŠ oglasio krivim jer da je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine izazivanjem prometne nesreće, te ga kaznio novčanom kaznom u iznosu od 8.680,00 kuna,

- da je tužitelj dana 10. ožujka 2016. donio pravomoćno rješenje kojim je utvrdio kako je kod njegovog osiguranika IŠ došlo do potpunog gubitka radne sposobnosti i to dijelom zbog ozljede na radu (predmetna prometna nesreća) u dijelu od 20%, te zbog bolesti u dijelu od 80%,

- da je ovim rješenjem utvrđeno kako mirovina IŠ od 1. lipnja 2015. iznosi 2.212,64 kuna mjesečno, a od 1. srpnja 2015. iznosi 2.219,19 kuna mjesečno,

- da 20 % mirovine koju je tužitelj isplatio IŠ u razdoblju od 1. studenog 2017. do 31. ožujka 2020. iznosi utuženih 1.846,01 euro (20% gubitka radne sposobnosti se odnosi na posljedice predmetne prometne nesreće),

8. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za istaknuti kako se sam tužitelj tijekom postupka pozivao na navedene činjenice, pa ova utvrđenja prvostupanjskog suda ne osporava u žalbi.

9. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi kako osnovanost/neosnovanost tužbenog zahtjeva treba razmotriti vodeći računa o odredbama članka 27. stavci 1., 2., 3. i 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu („Narodne novine“ br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23., dalje ZOOP). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, Nadalje, odredbom stavka 3. propisano je kako razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Odredbom stavka 4. označenog članka propisano je kako se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog rentnog ili sličnog osiguranja.

10. Slijedom navedenog prvostupanjski sud u bitnome zaključuje: „Uzevši u obzir da tužitelj potražuje naknadu štete s osnova invalidske mirovine, obveza tuženika naknaditi takvu štetu tužitelju postoji samo ako postoji razlika između invalidske mirovine koja je utvrđena rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP (razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu), u konkretnom slučaju ne postoji s obzirom da tužitelj u ovom postupku traži isplatu iznosa invalidske mirovine u dijelu u kojem je isplaćivao svom osiguraniku na temelju ozljede na radu (20%) pa je stoga invalidska mirovina utvrđena osiguraniku tužitelja rješenjem tužitelja jednaka invalidskoj mirovini koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Stoga tužitelju nije ni nastala šteta u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP, slijedom čega je njegov tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u toč. I. izreke presude“.

11. Tužitelj u žalbi u bitnome osporava pravilnost primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda. Konkretno tužitelj smatra da je u predmetnom slučaju trebalo primijeniti odgovarajuće odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., i 119/22., dalje ZOMO), a na odredbe ZOOP-a, kako da to pogrešno čini prvostupanjski sud. Naime žalitelj smatra kako se u predmetnom slučaju treba primijeniti ZOMO kao kasniji zakon u odnosu na raniji ZOOP jer da kasniji zakon ukida raniji (lat. lex posterior derogat priori). Tako je odredbom članka 164. stavak 1. ZOMO-a propisano kako Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete iz članka 161. stavak 1. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izravno pravo na naknadu štete). Odredbom članka 161. stavak 1. ZOMO-a je određeno kako Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Odredbom stavka 2. točka 1. navedenog članka propisano je kako stvarnu štetu koju Zavod ima pravo zahtijevati obuhvaća i novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta za prijevremenu starosnu ili starosnu imovinu.

12.1. U svezi sa žalbenim razlogom tužitelja za reći je slijedeće. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u brojnom odlukama, primjerice broj: Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-163/2023 od 28. ožujka 2023., Rev-901/2021 od 27. rujna 2022., Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022., Rev-1180/2022 od 6. prosinca 2022., Rev-444/2023-2 od 20. rujna 2023., Rev-958/24 od 10. srpnja 2024., (u predmetima po tužbi tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv tuženika - osiguratelja štetnika, radi isplate – regresa iznosa isplaćenih s osnova mirovine), iskazao pravno shvaćanje kako je mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nesreće .

12.2. U tom smislu Vrhovni sud Republike Hrvatske je isticao kako u takvim predmetima treba imati u vidu da je tuženik (osiguratelj štetnika) društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP-a, odnosno da je u predmetnim slučajevima riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja je materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti uređena ZOOP-om, zbog čega da se na konkretan odnos tužitelja (Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje) i tuženika (osiguratelja štetnika), u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, konkretno ZOOP.

13. Nadalje je za reći kako se u predmetnom slučaju tuženik kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP-om na temelju kojeg je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, pa tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji je Ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti uređen posebnim zakonom i to ZOOP-om. Tako je odredbom članka 8. stavka 1. ZOOP-a propisano kako je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premije osiguranja.

14. Slijedom navedenog proizlazi kako tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim odredbama je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, i naplaćuje/obračunava premija osiguranja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-163/2023. od 28. ožujka 2023.)

15. Kako je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da za tužitelja isplatom invalidske mirovine njegovom osiguraniku kroz utuženo razdoblje nije nastala šteta u smislu već citirane odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP-a, to proizlazi da tužitelj nije dokazao da postoji takva razlika između priznatog iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao da trpi štetu u utuženom iznosu. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u točki I. izreke pobijane presude odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke prvostupanjske presude pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

17. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 1. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić