Posl. br. P-989/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Jadranki Klečak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ad.1 BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Hrvoju Katušiću, odvjetniku u Dubrovniku, ad.2 maloljetnog ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i ad.3 maloljetnog SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje maloljetnika zastupani po majci i zakonskoj zastupnici HL, te punomoćnici Jasni Detelj Marković, odvjetnici u [adresa], ad.4 JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a svi tužitelji kao nasljednici ranijeg tužitelja sada pok. ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika KL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Martinu Sherri, odvjetniku u Zagrebu, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon javne, glavne rasprave, održane i zaključene dana 21. listopada 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja ad. 1 i punomoćnika tuženika, a u odsutnosti uredno pozvane punomoćnice maloljetnih tužitelja ad. 2 i 3, i tužiteljice ad 4, dana 1. prosinca 2025 godine

p r e s u d i o  j e

I. Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju između primatelja uzdržavanja ČL iz [adresa] i davatelja uzdržavanja KL iz [adresa], koji je solemniziran u uredu javnog bilježnika TL **.**.2014. pod poslovnim brojem OV-1295/14.

II. Nalaže se tuženiku trpjeti upis brisanja prava vlasništva na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju, solemniziranog kod javnog bilježnika Iva Radovića Ov- 1295/14 i uspostava ranijeg z.k. stanja kako je postojalo prije provedbe rješenja zemljišno knjižnog odjela Općinskog suda u Dubrovniku Z-6620/2019, upisom prava vlasništva na ime ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj].

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 3.937,50€, sa zateznom kamatom od dana presuđenja do naplate, po stopi propisanoj čl.29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1.srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj ĐL, u svojoj tužbi od 18. svibnja 2015. godine navodi da su tužitelj (otac) i tuženik DL (sin) **.**.2014. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, solemniziran kod javnog bilježnika TL pod poslovnim brojem OV-1295/14. Navodi da se člankom 3 ugovora o doživotnom uzdržavanju tuženik obvezao kao davatelj uzdržavanja doživotno uzdržavati svoga oca – tužitelja kao primatelja uzdržavanja tako da za njegova života doprinosi za uzdržavanje u mjesečnom iznosu koji bude potreban kako bi se primatelju uzdržavanja osigurala prehrana, potrebna njega i održavanje čistoće stambenog prostora, te ga po smrti dolično sahraniti i snositi troškove pogreba. Navodi da tuženik ne ispunjava svoju ugovornu obvezu. Navodi da od dana sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju do dana podnošenja tužbe tuženik nije tužitelju uplatio na račun, a niti mu je dao, bilo kakav novčani iznos kojim bi mu osigurao prehranu, potrebnu njegu i održavanje stambenog prostora. Navodi da tužitelj stanuje i radi u Dubrovniku, a tuženik živi u selu [adresa] u [adresa]. Navodi da je od dana sklapanja ugovora 17. ožujka 2014. godine, pa do početka ožujka 2015. godine tuženik svoga oca (tužitelja) posjetio svega jednom mjesečno. Navodi da je početkom ožujka 2015. godine (ispravljeno od strane tužitelja l.s. 135, ranije bilo navedeno 2014.) tužitelj telefonom pozvao svoga sina (tuženika) da raskinu ugovor o doživotnom uzdržavanju, na što se tuženik oglušio, te ga od početka ožujka 2014.godine, pa do dana podnošenja tužbe uopće nije, ni posjetio, ni nazvao telefonom.Stoga pozivom na odrtedbe čl.579.st.1 i 583 Zakona o obveznim odnosima predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev sadržajno naveden u izreci ove odluke, koji je 8.rujna 2021 usklađen sa izmijenjenim zemljišnoknjižnim stanjem.

2.U odgovoru na tužbu DL se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Navodi da je tuženik cijelo vrijeme doprinosio za uzdržavanje tužitelja i to na način da mu je kupovao namirnice potrebne za prehranu i kućne potrepštine, odjeću i obuću, te snosio troškove kućne pomoćnice i obavljao sve drugo što je tužitelj od njega tražio i to dijelom samostalno, a dijelom uz pomoć članova svoje obitelji. Navodi da je osim potrebnih troškova tuženik snosio i čitav niz sasvim nepotrebnih troškova poštujući želju tužitelja kao što je npr. odlazak u Međugorje, odlazak u Zagreb na krštenje unucima i sl. Navodi da tuženik nije "uplaćivao na račun" tužitelju jer to tužitelj od njega nije ni tražio, dapače, izrijekom se tome protivio. Navodi da tužitelj živi u [adresa], u selu koje nema ni poslovnicu banke, ni bankomat, pa bi svako podizanje novca uključivalo potrebu za angažiranjem druge osobe koja bi ga prevezla do banke ili bankomata. Navodi da je osim troškova prehrane, stanovanja, odijevanja tužitelja, tuženik po želji tužitelja snosio i troškove njegovog prijevoza radi liječenja u Zagrebu od 2.- 6. listopada 2014. godine, te troškove povezane sa pogrebom najmlađeg sina tužitelja i brata tuženika koji je preminuo 2014. godine o čemu također postoje računi.

3.U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu pravno relevantnu dokumentaciju i to Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između ČL i KL (list spisa 47), Izjavu ČL od 4.svibnja 2015, ovjerenu u Matičnom uredu Cavtat 05.05.2015.g. (list spisa 8),račune (list spisa 13-18, 122-123), avio karte (list spisa 19-20), pročitao zapisnike o saslušanju svjedoka OL, ML, NL, HL, EL, ŠL, ĆL, GL, CL, ŽL, AL, UL, FL, te je u svojstvu parničnih stranaka na ročištu 21.10.2025.g. saslušao BL i KL.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja radi raskida ugovor a o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen između sada pokojnog ČL, kao primatelja uzdržavanja i KL, kao davatelja uzdržavanja dana 17.ožujka 2014.g.

5.Između stranaka je sporno da li je tuženik ispunjavao obveze na koje se obvezao ugovorom o doživotnom uzdržavanju.

6.U ovom predmetu je dana 1.kolovoza 2022 donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja te je naknadno, po izjavljenoj žalbi tužitelja, 29.10.2024. Županijski sud u Zagrebu istu ukinuo i predmet vratio na ponovno odlučivanje.

7.Tijekom trajanja ovog postupka preminuo je tužitelj ĐL,a na njegovo mjesto su stupili LL, mlt. ĐL, mlt.SL i JL.

8.Naknadno je preminuo i LL na čije mjesto je stupila BL.

9.Nastavno na promjene na strani tužitelja koje su se dogodile uslijed činjenica smrti prvo ČL,a potom ML, tuženik smatra da je potrebno odbaciti tužbu jer na aktivnoj strani odnosno strani tužitelja ne postoji parnična stranka, a o čemu se detaljno očituje podneskom od 7.svibnja 2025.g. te se protivi izvršenoj subjektivnoj preinaci na stran tužitelja.

9.1.U odnosu na navedeni stav tuženika ističe se da se u konkretnoj pravnoj situaciji, nastavkom postupka nakon smrti stranke u skladu sa čl.215 ZPP-a, radi o preuzimanju postupka univerzalnih sukcesora na strani tužitelja, a ne subjektivnoj preinaci tužbe, kako to pogrešno zaključuje tuženik i pokušava dovesti u pitanje dostavljenim odlukama Županijskih sudova koje se referiraju na drugačije pravne situacije.

10.Iz izvedenih dokaza, navedenih pod točkom 3. obrazloženja, sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da su prvotni tužitelj ĐL i tuženik DL **.**.2014. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, solemniziran kod javnog bilježnika TL pod poslovnim brojem OV-1295/14 dana 17. ožujka 2014.,

- da se člankom 3. ugovora o doživotnom uzdržavanju tuženik DL obvezao kao davatelj uzdržavanja doživotno uzdržavati svoga oca – prvotnog tužitelja ČL kao primatelja uzdržavanja, tako da za njegova života doprinosi za uzdržavanje u mjesečnom iznosu koji bude potreban kako bi se primatelju uzdržavanja osigurala prehrana, potrebna njega i održavanje čistoće stambenog prostora, te ga po smrti dolično sahraniti i snositi troškove pogreba,

-da tuženik stanuje i radi u Dubrovniku, a tužitelj je stanovao u selu [adresa] u [adresa] sa bolesnom suprugom koja je preminula u veljači 2015.g. te su s njima stanovale kućne pomoćnice, koje su u svojstvu svjedoka saslušane u ovom postupku

- da je primatelj uzdržavanja ĐL **.**.2015. podnio tužbu u ovoj parnici kojom zahtjeva raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenim sa tuženikom

11.Iz iskaza svjedokinje EL proizlazi da je tijekom listopada 2014 došla u kuću pokojnog ČL i njegove žene BL, kao pomoć u kućanskim poslovima (kuhanje, čišćenje) te da je tamo provela mjesec i 13 dana. Spavala je i živjela u kući sa pok. B i pok. BL te za vrijeme njenog boravka u kući nije upoznala tuženika i njegovu obitelj, a da je iz razgovora sa pok. BL saznala da ona i muž B sami financiraju njene usluge u kući te da joj je osobno pok. B davao novac. B BL su bili u dobrim odnosima sa sinom Č i njegovom suprugom BL.

11.1. Iz iskaza svjedokinje ŠL proizlazi da je bila angažirana od strane ČL tijekom 2013,godine i to u periodu od 10.06.2013 do 10.07.2013 te od 20.07.2013 do 20.08. 2013.g. Nikada nije upoznala KL, niti njegovu djecu. U razgovoru s B on je isticao da je on dovoljno zaradio i uštedio te da ga nitko ne mora sada pomagati.

11.2.Iz iskaza NL, supruge tuženika, proizlazi da je u kolovozu 2014, tuženik obio bravu na staroj kući u [adresa] i postavio novi katanac, a sve iz razloga što nije razgovarao s ocem jer je otac prethodno povukao tužbu koju je na sudu imao protiv sad pokojnog sina ML. U iskazu svjedokinja tvrdi doslovno „taj ugovor smo mi poštivali sve dok djed Btužitelj nije povukao tužbu koju je pokrenuo protiv sina Č“pritom se referirajući upravo na ugovor o doživotnom uzdržavanju. Također bitno svjedokinja iskazuje da od kolovoza 2014 nije više bilo kontakta između sada pok. ČL, s jedne strane i KL te njegove obitelji, s druge strane.Svjedokinja iskazuje da osim za kućne pomočnice, pok. ĐL nije trebao drugih sredstava, te da bi mu ona i DL davali novac kad god bi došli u posjetu kao i uvijek kada bi B to tražio.

11.3. U iskazu svjedok VL iskazuje da je os strane tuženika bio angažiran za izradu kamene vaze i knjige za grob.Račun mu je platio tuženik.

11.4. IL, saslušana kao svjedo, iskazuje da je kao kućna pomoćnica bila angažirana od strane ČL, u periodu od 01.prosinca 2015 do 01.ožujka 2016.g. te od 1.svibnja 2016 do 15.svibnja 2016.g. Plačao ju je isključivo ĐL, gotovinom na ruke, u iznosu od 3.000,00 kn mjesečno.Pokojni tužitelj ĐL je novac držao u visokom, željeznom ormaru, pod ključem.Nikada nije upoznala S,niti članove njegove obitelji jer nisu dolazili u posjet pokojnom ČL.ĐL je plaćao sve što bi se kupovalo.

11.5.Svjedokinja ŽL iskazuje da je bila zaposlena u kući ČL u ožujku i travnju 2016.g., dakle nakon početka ovog postupka. Iako, radi razdoblja u kojem je bila zaposlena, njen iskaz nije relevantan o činjenicama tko ju je plaćao te da li je upoznala tuženika, za primjetiti je da ova svjedokinja iskazuje o jako dpbrim odnosima pok. ČL i njegovog sina Č i Nikove obitelji.

11.6. Svjedokinja AL iskazuje da je u periodu od 5.svibnja 2015 do prosinca 2015.g. bila angažirana kao pomoć u kući kod ČL.Dogovoreni ,mjesećni iznos od 3.000,00 kn joj je plaćao na ruke ĐL.Tuženika KL je prvi puta vidjela u ljeto 2015.g. kada je došao po stolove i stolice u staru kuću u [adresa] i razvalio katanac na vratima dok u kuću u kojoj je stanovao ĐL nije dolazio.

11.7.Svjedokinje UL i CL iskazuju da su njihovi roditelji davali novce ČL kao i da je cijela Božova obitelj pomagala baki i djedu.

11.8.Čitanjem iskaza sada pok. ČL, primatelja uzdržavanja, proizlazi da pok. ĐL iskazuje kako on nije shvatio značenje sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju.Da njemu u to vrijeme nije bilo potrebno uzdržavanje jer je imao dovoljno svoje imovine,a ugovor je sklopio jer je očekivao je tuđu pomoć u budućnosti. Tvrdi da živi sam i plaća ženu koja mu pomaže u kući,a u posljednje tri godine da ih je imao nekoliko. Ušteđevinu od 20.000 USD drži kod kuće pa mu financijsko uzdržavanje nije bilo potrebno. Tvrdi da mu je tuženik nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju platio jednom avio kartu za Zagreb. Tvrdi da nije znao da je predmet ugovora čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oko koje se spore braća DL i LL, da DL hoće prevariti brata u vezi te nekretnine, te da je on sam u zavadi sa tuženikom. Potvrđuje da je tuženik platio knjigu i vazu na obiteljskom grobu te da nije htio primite novce jer je to prebio sa svojim dugom prema ocu.Vezano za uzdržavanje da tuženik nije nikad ništa platio, donio hranu ili očistio kuću. Da je ovaj ugovor potpisao tuženiku na njegovo traženje,a budući je pok. sinu TL darovao zemlju, namjeravao je i sinu Č s kojim je u dobrim odnosima. Tvrdi da mu tuženik od kraja rata nije donio hrane,a ne posjećuju ga niti tuženik, ni njegova obitelj.

11.9.Iz iskaza tuženika KL proizlazi da je otac u vrijeme sklapanja ugovora normalno dolazio kod njega u [adresa] i jedne prilike zatražio da se napravi sastanak sa mojoj tadašnjom odvjetnicom Viktorijom Knežević. Ja sam dogovorio taj sastanak, nakon ega me odvjetnica obavijestila da je očeva želja da sklopimo ugovor o doživotnom uzdržavanju, s čime sam se ja složio. Otac je u to vrijeme, a i kasnije bio skroz razuman. U svim segmentima sam ispunjavao obveze preuzete tim ugovorom. Moram reći, da smo do kraja 2011. godine ja i otac bili u zavadi zbog kuće u [adresa], a za to vrijeme s majkom sam uvijek bio u kontaktu i u normalnim odnosima i uvijek pomagao što je trebalo. Krajem 2011. na očevu inicijativu smo razgovarali te ostavili iza sebe tu svađu. Ja sam kroz cijeli period od sklapanja ugovora od doživotnom uzdržavanju, pomagao roditelje, donosio spenzu i lijekove, dolazio pretežno svake nedjelje, mati bi spravila objed i načinila padišpanj. U to doba sam bio sretan i puno mi je značilo što mogu doći doma u [adresa], a što tuženi iskazuje sa suzama u očima. Ocu sam u to doba novce davao isključivo u kešu, nije se radilo o nekom fiksnom iznosu, već bi ga ja pitao koliko mu treba, e ako bi on rekao 1000,00 ja bi mu dao 2000,00, za svaki slučaj ili više odnosno koliko bi otac tražio. Čak sam mu predložio da mu novce uplatim na račun u banci, međutim, otac je rekao da mu je komplicirano te da mu je problem ići u banku koja je bila u drugom mjestu, na Grudi. Moja majka je sve za što je trebalo kontaktirala moju ženu i kćeri, tako bi organizirali šišanje u Gradu ili pregled kod doktora, te s njom išli kupovati što je trebalo od odjeće. Sin je vozio babu i djeda po gradu s Matovim autom, jer je uvijek bio problem oko parkinga, te bi ih čekao u bolnici dok ne završe s pregledima. Majka je bolovala od dijabetesa, a imala je i povišen tlak, a tada je bila pokretna. Tijekom cijele 2014. je bila dobro i odradila je cijeli sprovod pok. brata TL, te je i primala ljudi kroz kuću. Što se tiče odlaska u bolnicu u Zagreb, u kojem su bili nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, ja sam platio troškove putovanja u vidu avionskih karata roditelja, kao i trošak pregleda kod doktora. Roditelji su bili smješteni kod moje kćeri UL u našem stanu u [adresa], a UL ih je vozila gdje je trebalo po Zagrebu. U ovo vrijeme od sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju točno je da su bile žene u kući roditelja koje su pomagale u kućanstvu, majka je kuhala, a one su pomagale u čišćenju i održavanju kuće. Znam da je bila ŠL, a poslije se imena ne mogu sjetiti. Znao sam koliko žene otprilike koštaju, sve su to dogovarali roditelji s njima, a ja bi ostavio ocu i 1000,00 kuna više nego što bi rekao kako bi ih platio. Na pitanje zašto je onda došlo do ove tužbe, tuženik navodi kako se njegov brat OL razbolio od raka gušterače 2013., da je s njim proveo 14 mjeseci po liječnicima u Zagrebu i Beču, da bi uvečer zvao oca te ga obavještavao o svemu jer se po danu nije moga odazvati, da tijekom 2012, 2013 i 2014. godine brat LL nije razgovarao s roditeljima, a da je njegova žena kate ponekad imala kontakt s njima, da im je možda pomagala oko nekih sitnih stvari, dok spenzu sigurno nije donosila, jer su on i njegova obitelji bili skroz uključeni u život roditelja. Nakon što je umro brat VL umrla je majka te je otac pao pod utjecaj Č koji je živio u prizemlju kuće, a ja sam u to vrijeme ocu predlagao da preseli k nama u [adresa], međutim, otac to nije htio, a što sam ja razumio jer je cijeli svoj život živio u [adresa]. Nakon nekog vremena nije više htio primati ni moju pomoć, a to je počelo nakon majčine smrti. Začudio sam se kada sam dobio ovu tužbu. Pretpostavlja da kada su LL i obitelj saznali za ugovor o doživotnom uzdržavanju da su na ocu vršili pritisak i da je to sve od tuda poteklo. Otac je više puta tražio od Č da se zemljište u [adresa] vrati na moje ime, ali LL je to odbijao. Kada me pitate da li sam za dogovor, ja sam uvijek za dogovor i razgovor, smatram da jedino tako možemo razriješiti naše odnose. Reflektirao bi se na dio iskaza BL te nije točno da iz oca nije ostalo njegove ušteđevine, budući je ostalo 40.000,00 maraka koje su oni ostalo. Znam to iz razgovora s roditeljima, majka je uvijek govorila, otac je potvrđivao, a njemu je to bila sigurnost za slučaj bolesti. Naglašavam da je otac tijekom 2012- 2014. htio razriješiti pitanje imovine sa svojom braćom, te je uvijek mene zvao da prisustvujem tim razgovorima, dok Č nije zvao je s njim nije bio u dobrim odnosima. Na pitanje svog punomoćnika, upotpunjuje iskaz te se sjeća da je RL iz [adresa], pomagala u kući, da je ona bila tu za vrijeme sprovoda pok TL te majci pomogla u svemu što je trebalo. Moja kćer CL je davala oglase za žene, ali je uvijek bio broj od roditelja kako bi oni razgovarali i dogovarali s ženama. Otac se osjećao gazda kuće, te je zato i htio da ja njemu dajem novce, a on bi onda plaćao žene. Nakon što je otac umro, došao sam u kuću te smo tada ja i LL normalno razgovarali, od njega sam i saznao da sprovod košta 3000,00 kuna te sam mu i uplatio za to pola iznosa, a koje je on kasnije vratio na račun. Inače što se tiče sprovoda sve je prošlo normalno, ja sam bio normalno na saučešću kao i cijelo moja obitelj kao i Nikova obitelj. Tek iza majčine smrti se dogodio neki period u kojem ja i otac nismo kontaktirali, moja žena je kontaktirala, a tada nisam više dolazio nedjeljom, jer je otac odbijao pomoć, a ja nisam htio navaljivati da ne stvaram svađe. Kao što sam rekao, otac je pao pod utjecaj Č, BL je preuzela inicijativu odnosno počela je kuhati i spremati po kući, tako da se ja nisam htio puno miješati, a znao sam istovremeno da mu ništa ne nedostaje. Na pitanje suda kako je točno otac iskazao volju da više ne želi primati pomoć od tuženika, odgovara da mu je otac u razgovoru u [adresa] rekao da bi da raskinu ugovor, da mu više ne treba pomagati, nije rekao razlog zašto ne treba. Ja sam se povukao nisam se htio svađati, a moja supruga je nastavila s njim komunicirati, supruga nije išla u [adresa], ali bi otac došao u Grad, pa bi s njima popila piće te bi s njim pošla kupiti lijekove, nije mu davala novce jer ih on nije htio primati, otac je inače bio svadljive prirode, odnosno promjenjiva mišljenja tako da bi često bio u svađi sa nekim od sinova. Duže u kući roditelja bile su žene PL i RL, a sve druge su bile kratko, po dva tjedna.

U obiteljsku kuću je dolazio 2-4 puta mjesečno (nedjeljom) u periodu od sklapanja ugovora do tužbe, a njegova djeca i češće. Na pitanje tko je bila kućna pomoćnica tada u vrijeme sklapanja ugovora navodi da je bila PL, a nakon nje RL, ŠL i još je bilo žena ne mogu se sjetiti, svih sam ih upoznao, nisam s njima posebno razgovarao, a kada bi mi došli one bi se povukle u sobu.

11.10.Saslušana BL iskazuje da je od udaje 1981. godine stanovala u istoj kući sa pokojnim B. Ja i suprug smo živjeli u donjem stanu, a svekar i svekrva su živjeli na katu. Moj muž LL je bio dosta bolestan čovjek imao je 7 tumora u glavu, a ja sam bila zaposlena radila sam na 4 sati kao spremačica u Ambulanti Gruda. Svekrva je bila dosta lošijeg zdravlja, slabo je hodala, samo uz pomoć dvije štake, imala je šećer pa je imala inzulin, te je na kraju bila potrebna svekolika pomoć. Umrla je u veljači 2015. godine. Meni su u tom periodu od 2014 do 2015. godine svekar i svekrva predlagali da se ja brine o njima, te da mi zauzvrat plaćaju neku naknadu, međutim, ja nisam htjela nikakvu naknadu, a uvijek sam im pomagala koliko sam mogla. Svakako se sjećam da su me oni to pitali, nakon smrti njihovog sina TL, koji je umro u srpnju 2014. Za ugovro o doživotnom izdržavanju koji je sklopio B s KL, sam saznala nakon smrti svekrve. Ne znam da li je ona za to znala, nikada mi o tome nije govorila. Meni je B nakon smrti svekrve rekao da želi raskinuti taj ugovor koji ima s KL, teško je podnio ženinu smrt, ostao je sam. U vezi toga osjećao je da nema nikakvu pomoć odnosno rekao da ne želi nikoga ništa moliti, te je ispred mene zvao javnog bilježnika TL kako bi se informirao na koji način može raskinuti ugovor. Javni bilježnik ga je savjetovao da to može napraviti sporazumno u svako doba, nakon čega je B zvao KL, međutim, DL mu se nije javljao na telefon. Nakon nekog vremena B je podigao ovu tužbu, u svibnju 2015. Svekar i svekrva su u tom periodu od početak 2014. do sredine 2015. godine imali žene koje su njime bile pomoć u kući, tako da je u tom periodu njima pomagala ŠL iz [adresa], EL, RL, sve te žene je nalazio svekar, nešto sam mu ja pomagala, a on ih je plaćao za njihov rad. B je u to doba imao problema s mokrenjem, imao je karcinom mjehura, tako da ima stalne infekcije, nosio je kateter i svaki mjesec trebao vaditi krv. Ja sam ga uvijek vodila na te preglede kod doktora i dovodila medicinske sestre koje su mu vadile krv. On je 2016. operirao karcinom mjehura u Poliklinici Marin Med u Dubrovniku te je nakon te operacije dosta oslabio i dva mjeseca nakon toga je umro. Za to vrijeme s njima je bila AL koja je pomagala u vezi njegove njege zajedno sa mnom. Inače svekar je do rata bio autoprevoznik, a nakon rata se bavio prodajom drva za ogrjev te je isto imao ovce, masline, smokve i jednog čovjeka radnika koji mu je sve to pomagao raditi. On i svekrva su imali mirovinu, tako da svekar nije imao potrebe ni tada ni kasnije za financijskom pomoći od djece. Ja u ovom periodu od 2014. do sredine 2015. godine nisam vidjela KL da je dolazio kod oca u [adresa], a nisam vidjela niti njegovu žene niti djecu. Ja inače s KL ne komuniciram od 1998. godine, a između nas je bio spor vezano za kuću u [adresa], budući je DL htio cijelu kuću uzeti za sebe, međutim, tu kuću je zajedno stvarao s mojim pokojnim mužem. Ta kuća je sada pola na meni, pola na DL. Što se tiče donošenja namirnica i lijekova , u ovom periodu od 2014. do sredine 2015. godine, ja sam bila ta koja bi donosila sve što je trebalo u kuću svekra i svekrve, ujutro bi vidjela s svekrvom što im treba i po dogovoru s njom bi sve donijela. Žene koje su tu bile zaposlene nisu vozile auto, a budući u mjestu nema samoposluga, ja sam uvijek bila ta koja je donosila spenzu i lijekove. Novce su davali svekar i svekrva. Što se tiče odnosa moga pokojnog muža i svekra oni su bili u normalnim odnosima, svekar je inače po svojoj naravi bio dosta nervozan i eksplozivan čovjek, ali usprkos tome zajedno smo živjeli u istoj kući i nije bilo problema. Na pitanje da objasni zbog čega je svekar se odlučio sklopiti ugovor s KL koji je živio u [adresa], a ne sa njoj i njezinim pokojnim mužem, koji su živjeli u istoj kući, pretpostavlja da to ima razloga s bolesti njenog muža i operacijama koje je on za života imao, smatra da je vjerojatno svekar osjetio potrebu da će trebati nekoga na koga će se moći osloniti tko će mu moći pomoći i to je vidio u DL. Svekar je inače imao dva brata s kojima nije podijelio svoju imovinu, naime, on je ostao živjeti u [adresa], vodio je brigu o svoj zemlji, a istovremeno je smatrao da bi sve to trebalo pripasti njemu, te je pokušavao na taj način riješiti to sa svojom braćom istovremeno znajući da i oni imaju pravo na tu zemlju. To ni dan danas nije riješeno odnos podijeljeno.

Na pitanje svog punomoćnika odgovara kako svekar nije znao ništa kuhati pa ni kavu. U periodu od 2014. do svibnja 2015. je svakako imao potrebu za pomoći u kućanstvu te je redoslijedom u kuća prvo došla ŠL, EL, RL, ŽL ne znam prezime, pa AL ne zna prezime, ZL, BČ. BČ je bila u kući kada je B preminuo. Troškove pogreba pok. ČL smo platili ja i moj suprug. Da je želja svekra bila da slučajno DL ne plaća pogreb i da će on sam ostaviti novce za svoj ukop. Nakon što je došao račun od Vrtlara, ona i suprug su sve platili nakon čega je DL na račun njenog muža uplatio iznos od 1500,00 kuna, a koje je njen suprug njemu vratio. Mi smo javili DL da je otac preminuo, a da mu mi nismo javili ne bi ni znao da je otac preminuo. To jutro je DL došao u kuću s nekim čovjekom i vidio umrlog oca. Na pitanje sjeća li se kada je točno pok. ĐL telefonski zvao bilježnika TL radi raskida ugovora, navodi da je to bilo odmah nakon smrti svekrve negdje ožujak ili travanj 2015. godine. Moj suprug osim tumora u glavu, imao dijabetes, imao je karcinom mjehura. B ima još jednog sina TL koji je živio u [adresa].

Ostaje kod dijela iskaza od 24.kolovoza 2016. u kojem je iskazala da je svekar govorio da je prevaren i da nije bio upoznat sa sadržajem potpisanog ugovora. Pojašnjava da je tada svekar govorio da je razgovarao s KL da sklope ugovor, ali samo za dio neke zemlje na kojem bi DL gradio kuću. Matovo zdravstveno stanje se pogoršalo nakon smrti njegove žene, dakle tijekom 2015. godine. Na daljnje pitanje navodi da je krajem 2014. godine pokojni B išao u Zagreb, a to je bilo vezano za njen navod od 24.kolovoza 2016. kada je rekla da su mu DL i njegova supruga platili avionsku kartu za taj put. Znam da je tada posjetio nevjestu RL u [adresa], a tko ga je dočekao na aerodromu i dalje bio s njim, ne znam. Na avion ga je iz doma te prigode odveo susjed ČČ. Svekar je imao svoju ušteđevinu koju je trošio te je svu do smrti i potrošio, s tim da je ostalo novaca isključivo da se plati sahrana. Tako da su ustvari ona i muž podmirili trošak sahrane, ali novcem koji je ostao od pok. ČL.

12.Prvenstveno se potrebno osvrnuti na navode tužitelja da je prilikom potpisa ugovora o doživotnom uzdržavanju bio prevaren te da nije znao što potpisuje odnosno da je doveden u zabludu jer je smatrao da potpisom ugovora tuženiku prepisuje zemlju u [adresa] na kojoj bio gradio kuću.

12.1.Sud analizom svih provedenih dokaza ove navode tužitelja nije ocijenio istinitim. Naime svi svjedoci koji su saslušani u ovom postupku su iskazivali o odnosu sa pokojnim tužiteljem te je iz njihovih iskaza razvidna njegovo potpuno razumijevanje onoga što je sklopio i potpisao sa tuženikom, o njegovoj potpunoj lucidnosti, a osim toga činjenica je da je on istovremeno vodio i postupke oko podjele zemlje sa svojom braćom nastojeći isključiti braću, iako svjestan da i oni imaju pravo na tu zemlju, kako je iskazivala BL. Ovo sve upućuje na to da pokojni ĐL nije bio osoba koju se moglo LAKO prevariti ili dovesti u zabludu,a osim toga konkretni ugovor o doživotnom uzdržavanju je solemnizirana isprava, a što samo po sebi podrazumijeva da je prilikom ovjere ili sastavljanja ovlaštena osoba (javni bilježnik) ugovarateljima pročitala ugovor i upozorila ih na njegove posljedice. Budući suprotno u ovom postupku nije dokazano, ove tvrdnje tužitelja su se ukazale u potpunosti nevjerodostojne.

13.Odredbom čl. 579.st.1. Zakona o obveznim odnosima je bilo propisano da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja. U smislu čl.583.st.3.ZOO- a svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

13.1.Obveze davatelja uzdržavanja su sadržane u članku 3.Ugovora o doživotnom uzdržavanju i to doslovno …."davatelj uzdržavanja se obvezuje doživotno uzdržavati primatelja uzdržavanja tako što će za njegovog života doprinositi za uzdržavanje mjesečnim iznosom koji bude potreban kako bi se primatelju uzdržavanja osigurala prehrana, potrebna njega i održavanje čistoće stambenog prostora." Osim toga te ga po smrti dolično sahraniti.

13.2.Tuženik podneskom od 30.08.2021. (list spisa 106-110) tvrdi da nije nastupio ugovoreni uvjet iz čl.3. ugovora , a to je potreba za uzdržavanjem tužitelja, pa da obveza tuženika nije niti dospjela.

13.3.Sud ne prihvaća ovakvo tumačenje tuženika jer zaključuje da ugovor o doživotnom uzdržavanju nije sačinjen pod nikakvim uvjetom. Da je tome tako proizlazi iz vrlo jasne odredbe čl.3. Ugovora, a koju sud tumači na način da će tuženik svakako doprinositi mjesečnim iznosima kojima bi se zadovoljile sve osnovne životne potrebe tužitelja. Da se ove obveze odnose na plaćanje kućnih pomoćnica koje bi tužitelju osiguravale prehranu, odnosno nabavku i pripremu hrane, zatim pružale njegu i održavale čistoće stambenog prostora proizlazi iz činjenice što je tužitelj i prethodno sklapanju spornog ugovora imao potrebu imati pomoć u kući jer je njegova supruga bila bolesna žena koja nije više samostalno mogla voditi kućanstvo i jer je tužitelj već od 2013.-te godine koristio usluge trećih osoba, konkretno u kući je pomagala PL. Dakle neovisno o imovinskom stanju tužitelja, predmetna obveza tuženika, preuzeta ugovorom o doživotnom uzdržavanju, se prvenstveno odnosila na uplatu mjesečnih novčanih iznosa koji bi zadovoljili tužiteljeve potrebe.

13.4.Tuženik u iskazu tvrdi da je tužitelju davao novce na ruke, pa i više od onoga koliko je tužitelj to tražio dok ĐL iskazuje da mu je tuženik platio avio kartu za Zagreb i kamene stvari za uređenje groba.

13.5. Prvo, što se tiče tvrdnji stranaka da je tuženikovim plaćanjem troškova za uređenje obiteljskog groba ispunjavana obveza prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju je potpuno apsurdna. Prvenstveno riječ je o obiteljskoj grobnici u kojoj su pokopani tuženikovi prednici, njegova braća pa će i on sam imati pravo na ukop u istoj grobnici, pa dovodeći ovakve troškove u relaciju sa uzdržavanjem oca i ispunjavanjem obveze uzdržavanja , pored činjenice, da je brat tuženika pok. SČ preminuo 2014. te majka tuženika 2015.g., za čija imena nije bilo mjesta na postojećoj kamenoj ploči , ukazuje se ispunjenjem moralne i dobrovoljne obveze tuženika, a nikako ispunjenjem neke druge obveze koja bi predstavljala ispunjene ugovorne obveze.

13.6.Također činjenica koju ističe tuženik da su njegova djeca vozila baku kod doktora, frizeru, i tome slično je svakako pohvalna međutim napominje se da je dužnost odnosno zakonska obveza tuženika brinuti se o starijim roditeljima, a moralna obveza njegove djece pomagati im ukoliko to mogu. Stoga isticanje ovakvih djela mogu svjedočiti samo normalnim obiteljskim odnosima, a ne mogu biti dokaz ispunjenja ugovornih obveza pored činjenice da je obitelj i drugog tužiteljeveg sina Č također na sličan način vodila brigu o roditeljima tuženika, kupujući lijekove i spenzu i obavljanjem sličnih poslova, kako proizlazi iz iskaza svjedoka i stranaka.

14.Iz pisane dokumentacije u spisu proizlazi, a i nesporno je između stranaka, da je tuženik financirao kupnju povratnih avio karata tužitelja u Zagreb-Dubrovnik, 29.rujna 2014 (list spisa 19-20) te osim te isplate i plaćenih računa za grobnicu klesaru VL, drugih pisanih dokaza o uplatama tuženika nema.

15.Sve saslušane svjedokinje, koje su radile prije, za vrijeme i nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, su iskazivale da ih je isključivo na ruke plaćao pok. ĐL, a ono dodatno što je značajno, tvrde da nisu nikada upoznale tuženika niti njegovu obitelj. Tuženik tvrdi da ih je upoznao, ali da bi se one povukle u sobu kad bi on bio u kući. Malo je izvjesno da bi se sve žene koje su pomagale u kući, a bilo ih je više od pet, ponašale na isti način.

16.Odredbom čl. 221 a ZPP-a je propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16.1.S jedne strane tužitelj tvrdi da tuženik nije ispunjavao ugovorom preuzete obveze i zato traži raskid ugovora dok tuženik tvrdi da ih je ispunjavao. Tužitelj ne može dokazati negativnu činjenicu odnosno da mu tuženik nije plaćao dok tuženik može dokazati da je plaćao tužitelju, bilo dokazima o uplatama ili na drugi način, iskazom svjedoka. Pisane tragove o uplatama mjesečnih iznosa na račun pokojnog tužitelja nema, a od svjedoka samo su članovi uže obitelji tuženika supruga NL te djeca CL, UL i FL, tvrdili da je tuženik plaćao na ruke pokojnom tužitelju. Budući su ovi svjedoci u potpunosti zainteresirani za ishod ovog spora, kao supruga i djeca tuženika, na koje će potencijalno preći njegova imovina, sud nije samo na temelju njihovih iskaza mogao zaključiti potvrdno o ovoj činjenici.

17.Osim toga nesporna je činjenica je da je ugovor sklopljen u 17. ožujka 2014,a da je BL, supruga sada pokojnog tužitelja i majka tuženika, umrla u veljači, točno 11.02. 2015.g. te po iskazu tuženika, on i pokojni tužitelj su se malo prije majčine smrti posvađali jer je ĐL povukao tužbu protiv pok. sina ML. Činjenica što je ĐL raspolagao svojim pravom te povukao tužbu na sudu nije činjenica koja bi ukazivala na njegovu "krivnju" za poremećene odnose između pok.tužitelja i tuženika. ĐL je povukao tužbu protiv svoga sina Č, isto kao što je sa svojim drugim sinom, KL, sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju, svojom slobodnom voljom, stoga se ne može tumačiti da je na njegovoj strani krivnja za narušene odnose odnosno da je on pridonio tome da tuženik prestane komunicirati s njim te da prestane o njemu voditi brigu tj. da je DL, kao davatelj uzdržavanja, na bilo koji način bio onemogućen davati uzdržavanje pok. ČL, kao primatelju zbog njegova protivljenja. Nesporno je da nakon smrti supruge i majke BL pok. tužitelj i tuženik nisu više ostvarivali nikakve odnose, a po iskazu pok. tužitelja nisu niti njegova supruga i djeca.

17.1.U situaciji kada pok. ĐL nakon smrti supruge ostaje sam u stanu u visokoj životnoj dobi, iako pokretan, ali bolestan, ima zasigurno potrebu za svakodnevnom pomoći druge osobe. Takva pomoć bila je potrebna vezano uz održavanje stana, adekvatne higijene i njega i stana, brige oko prehrane i ostalog, što podrazumijeva svakodnevni dogovor i suradnju oko izvršavanja tih obveza s osobom koja bi mu to trebala ostvarivati, bilo sama bilo posredstvom drugih osoba.

17.2.Cijeneći dakle, iz dokaza izvedenih u postupku, da proizlazi kako tuženik nije novčanim sredstvima doprinosio troškovima života tužitelja (tužitelj sve troškove života podmiruje iz ušteđevine), nije često ni posjećivao tužitelja, ocjena je suda da tuženik nije u punom opsegu i obujmu izvršavao kao davatelj uzdržavanja preuzete obveze koje je preuzeo Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 17. ožujka 2014. Iz rezultata dokaznog postupka proizlazi i to da su međusobni odnosi tužitelja i tuženika, oca i sina narušeni od 2015, iako NL tvrdi od kolovoza 2014, da je tužitelj ljut i ogorčen na tuženika, da ugovor o doživotnom uzdržavanju prema kojem bi sve njegove nekretnine trebale pripasti tuženiku nakon njegove smrti smatra izrazito nepravednim, svjestan da je otac još jednog sina koji također ima prava kao zakonski nasljednik. Tuženik ne osporava da s ocem ne komunicira još od 2015., te da nije dolazio u stan tužitelja kao i da je promijenio bravu stare kuće kada je otac zvao policiju, što samo ukazuje na narušene odnose oca i sina.

18.Valja istaknuti da ugovor o doživotnom uzdržavanju po svojoj prirodi podrazumijeva skladne odnose ugovornih strana, odnosno da bi između stranaka tog ugovora valjalo postojati međusobno poštovanje i razumijevanje, kao i da takav odnos zahtijeva razgovor i suradnju između stranaka. Smisao i svrha zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju prije svega zahtijeva brigu i pažnju davatelja uzdržavanja, ovdje tuženika za sve potrebe primatelja uzdržavanja, a koja se svrha ugovora ne može po stavu ovog suda ispunjavati u punom opsegu i obujmu ukoliko su odnosi stranaka narušeni u tolikoj mjeri da izostaje komunikacija i poštovanje pa barem jedne ugovorne strane.

18.1.Kako je ocjena suda da su odnosi stranaka bili toliko poremećeni da je ispunjenje samog ugovora o doživotnom uzdržavanju izgubilo svrhu i smisao, a da se preuzete obveze iz ugovora (u širem smislu zajednice života) ne mogu u takvim narušenim odnosima oca i sina niti izvršavati, kao i da tuženik nije u potpunosti ispunjavao svoje obveze kao davatelj uzdržavanja i prije 18.05.2015.g., to su po stavu suda ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 583. st. 3. ZOO-a za raskid ugovora.

19.Kako iz naprijed navedenih činjenica ovaj sud utvrđuje da je osnovan zahtjev za raskid ugovora, osnovano tužitelj u tužbi zahtijeva i brisanje prava vlasništva na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju solmeniziranog kod javnog bilježnika TL OV-1295/14 i uspostavu ranijeg zk. stanja , pa je tužbeni zahtjev tužitelja u točki II. osnovan na temelju odredbe čl. 129. ZZK-a.

19.1.Odredbom čl. 129. st. 1 Zakona o zemljišnim knjigama (NN dalje ZZK-a), propisano je da nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

Cijeneći pak, da je predmet spora brisovna tužba, i to u kojem sporu sud odlučuje samo o valjanosti uknjižbe s obzirom na podobnost određene isprave za uknjižbu, tužbeni zahtjev brisovne tužbe protiv neposrednog stjecatelja, te onoga tko je u pogledu upisa u neposrednom pravnom odnosu s podnosiocem tužbe ne zastarjeva.

Stoga je valjalo zahtjev tužitelja usvojiti i u tom dijelu i presuditi kao u točki II izreke presude.

20.Tužitelj je na temelju odredbe čl. l54. stavak 1. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku budući je u cijelosti uspio u sporu, i to imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 100), i to trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bod (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak sastava tri podneska u iznosu od 100 bod (Tbr. 8. t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu od 28.04.2016, 03.06.2016, 24.08.2016, 13.10.2016, 14.12.2016, 08.09.2021, 16.12.2021, 13.05.2022, 25.03.2025, 21.10.2025 svako 100bod (Tbr. 9. t. 1. Tarife), pristup ročištu 23.03.2022 – 25 bod (Tbr. 9. t. 2 Tarife), sastav žalbe-125 bod, pri vrijednosi boda 2,00€, sve uvećano za PDV 25 %, odnosno parnični trošak u iznosu od 3.937,50€.

20.1.Na tako dosuđeni iznos parničnog trošak dosuđena je i zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude, 1. prosinca 2025., do isplate, temeljem čl.151.st.3.ZPP-a i čl.29.st.1 i 2. ZOO-a.

U Dubrovniku, dana 1. prosinca 2025.godine

Sutkinja:

Jadranka Klečak

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

-pun tužitelja

-pun tuženika