P-2338/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, sutkinja Sandra Rotar, u pravnoj stvari tužitelja A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB:82230527201, kojeg zastupa Ivan Župan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate iznosa od 84,10 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 5. studenoga 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja TĆ, odvjetničkog vježbenika, i punomoćnika tuženika, s danom objave 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 10840749604, isplatiti tužitelju A.M.C. MEĐIMURJE d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 82230527201, ukupan iznos od 84,10 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 16. lipnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu za isplatu zateznih kamata na iznos od 84,10 EUR tekućih od 16. lipnja 2024. do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu parničnog troška u iznosu od 6,63 EUR sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te za isplatu zateznih kamata na trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR tekućih od dana presuđenja do isplate po stopi preko stope dosuđene u točki III. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 5. studenoga 2024. radi isplate iznosa od 84,10 EUR. U tužbi je naveo da je u prometnoj nesreći 30. travnja 2024. nastala šteta na vozilu marke i tipa FORD ECOSPORT, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika AUTO- MOTO ČAKOVEC d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53681952259, da je štetu tuženik obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja koju štetnik ima ugovorenu kod tuženika, da su djelatnici tuženika dana 08. svibnja 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 2410327005, da je oštećenik za popravak vozila odabrao tužitelja, da je tužitelj izvršio popravak vozila prema pravilima struke te da je za svoju uslugu oštećeniku ispostavio račun br. 702-100-1, a koji račun u ukupnom iznosu od 3.925,20 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku, da je tužitelj račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila, da je tuženik tužitelju izvršio samo djelomično plaćanje računa i to u iznosu od 3.056,06 EUR, dok osnovica po računu iznosi 3.140,16 EUR, da je oštećenik u sustavu PDV-a pa da ima pravo na odbitak poreza, da tuženik razliku u iznosu od 84,10 EUR, koji po računu nije platio, opravdava cijenom rada limara i lakirera koju on priznaje, da je na izvidu štete (na koji se poziva sam tuženik) napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, a to je 20,00 EUR / sat plus PDV za ovlaštene servise, a 16,00 EUR / sat plus PDV za neovlaštene servise, da je tužitelj likvidirao njegov rad na 52,00 EUR / sat plus PDV u ovoj šteti, da navedeno dokazuje kako tuženik cijene priznaje proizvoljno, da tuženik time sebi neosnovano uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta, kao i da je oštećenik AUTO-MOTO ČAKOVEC d.o.o. svoju tražbinu ustupio tužitelju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te tužiteljevu aktivnu i tuženikovu pasivnu legitimaciju.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račun 702-100-1 (list 9 i 10 spisa), izvadak po transakacijskom računu (list 11 do 14 spisa), zapisnik o izvidu štete na vozilu (list 15 spisa), preslika e-mail korespondencije (list 16 i 17 spisa), cjenik (list 18 spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 19 i 20 spisa), notifikacija (list 21 spisa), e-mail korespondencija (list 22 spisa), stručno mišljenje AZTN-a (list 48 do 51 spisa), Ugovor o cesiji od 31.05.2024. (list 74 spisa), izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 75 do 78 spisa), račun 614-100-1 (list 85 i 86 spisa), izvadak prometa po računu (list 87 spisa), račun br. 190/01/67 (list 88 spisa), izvadak Raiffeisenbank Austria d.d. (list 89 i 90 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka BĆ (list 105 i 106 spisa), tužiteljeve zastupnice po zakonu TĆE (list 106 i 107 spisa).

Sud na prijedlog tuženika nije izveo dokaz saslušanje svjedoka HĆ jer je tuženik od tog dokaza odustao.

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 84,10 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

6. U postupku su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva te tužiteljeva aktivna i tuženikova pasivna legitimacija.

7. Tužiteljevu aktivnu legitimaciju te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u račun 702-100-1, izvod banke iz kojega je vidljivo djelomično plaćanje računa od strane tuženika u iznosu od 3.056,06 EUR koji je plaćen dana 10. lipnja 2024., u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 20. kolovoza 2024. te na temelju iskaza tužiteljeve zastupnice po zakonu kojem je sud povjerovao kao istinitom i u svemu sukladnom ispravama u koje je sud izvršio uvid u dokaznom postupku. Predmet ustupa nije nepostojeća tražbina, kako to navodi tuženik u odgovoru na tužbu.

8. Postojanje tuženikove pasivne legitimacije i odgovornost za štetu sud je utvrdio uvidom u dopise tuženika od 23. svibnja 2024. i 7. lipnja 2024. dostavljene tužitelju putem elektroničke pošte, kao i na temelju činjenice da je tuženik prema tužiteljevom računu br. 702-100-1 na iznos od 3.925,20 EUR (PDV uključen), izvršio tužitelju isplatu nespornoga iznosa od 3.056,06 EUR, dok osnovica po računu iznosi 3.140,16 EUR, tako da je ostao neplaćen utuženi iznos od 84,10 EUR. Stoga nije odlučno što tužitelj u tužbi nije naznačio reg. oznaku štetnikova vozila i broj police automobilskog osiguranja štetnika, i što navedeni račun ne glasi na oštećenika AUTO-MOTO ČAKOVEC d.o.o.

9. Ugovor o cesiji br. 39/2024. od 31. svibnja 2024. na koji se poziva tuženik u odgovoru na tužbu i čiju je vjerodostojnost osporio tužitelj, sud ne smatra vjerodostojnim dokazom jer taj Ugovor glasi na iznos od 3.925,20 EUR, međutim taj je iznos precrtan olovkom te je rukom dopisan iznos od 3.056,06 EUR. Osim toga, sud utvrđuje da je plaćanje nespornoga iznosa od 3.056,06 EUR izvršeno u skladu sa sadržajem Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 20. kolovoza 2024., dok je potonji Ugovor sukladan sadržaju tuženikova dopisa od 7. lipnja 2024. iz kojega proizlazi da tuženik kao svoj dug po računu 702-100-1, pored satnice, ne priznaje iznos PDV-a.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik odbio isplatiti dio zahtijevane naknade štete koji se odnosi na razliku u cijeni radnog sata popravka oštećenikova vozila koja je prema cjeniku tužitelja važećem u vrijeme popravka (list 18 spisa) iznosila 52,00 EUR plus PDV i one cijene koju inače priznaje tuženik. Uvidom u tužiteljev račun sud je utvrdio da je ista obračunata upravo sukladno navedenom cjeniku i to upravo u količini koju je tuženik naznačio u izvidu štete. S tim u svezi se ističe da je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Naime, poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u najjeftinijem servisu. Tužitelj je naplatio onu cijenu popravka koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente, dok je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu.

11. Slijedom svega navedenog, tuženik je dužan naknaditi štetu tužitelju kojem je oštećenik ustupio tražbinu, sukladno odredbama čl. 921. i čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) i u preostalom neplaćenom iznosu od 84,10 EUR. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate koje mu pripadaju od 16. lipnja 2024. kao prvoga dana iza dana dospijeća tužiteljeva računa do isplate. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer izvorna tražbina koja je bila predmet ustupa ne proizlazi iz trgovačkog ugovora pa tužiteljev zahtjev nije priznat u dijelu preko dosuđene stope. Slijedom navedenog, o tužbenom zahtjevu je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

12. Tužitelj u parnici nije uspio samo s neznatnim dijelom svoga zahtjeva (za isplatu zatezne kamate po stopi preko dosuđene) pa mu je tuženik dužan u cijelosti nadoknaditi parnične troškove. Tužitelju je priznat trošak jednokratne nagrade po Tbr. 7/9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/2023, dalje: OT) u iznosu od 100,00 EUR što uvećano za porez na dodanu vrijednost iznosi 125,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR(koliko je tužitelj platio) i na presudu u iznosu od 13,27 EUR, što ukupno iznosi 144,91 EUR, na koji iznos mu po načelu akcesornosti pripadaju i zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po istoj stopi po kojoj su mu dosuđene zatezne kamate i na glavni dio zahtjeva, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

13. Tužiteljev zahtjev za naknadu troška je odbijen kao neosnovan u odnosu na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,63 EUR s pripadajućim zateznim kamatama jer je taj iznos zatražen prekomjerno, kao i za zatezne kamate na dosuđeni trošak parničnog postupka po stopi preko dosuđene u točki III. izreke ove presude, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

Zagreb, 1. prosinca 2025.

Sudac

Sandra Rotar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.