Poslovni broj: Us I-2690/25-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Jasminke Janković kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: JĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Mihaeli Rastovac, odvjetnici iz Siska, Trg 22. lipnja br. 2, protiv tuženika: Ministarstvo financija, Carinska uprava, Zagreb, A. von Humboldta 4a, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 01. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Carinske uprave, Drugostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/II-114-02/25-01/8, URBROJ: 513- 02-8988-25-3 od 09. lipnja 2025. godine i rješenje Carinske uprave, Prvostupanjskog disciplinskog suda, KLASA: UP/I-114-02/23-01/37, URBROJ: 513-02-8989-25-7 od 25. veljače 2025. godine, a predmet se vraća na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu, koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 2.500,00 €, sa zateznom kamatom koja u slučaju neplaćanja u ostavljenom roku teče od dana donošenja ove presude do isplate.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava rješenja iz oba stupnja upravnog postupka, kojima je u disciplinskom postupku kao državni službenik Carinske uprave utvrđen odgovornim za počinjene teške povrede službene dužnosti i kojima mu je izrečena kazna prestanka državne službe.

Tužitelj u tužbi ističe nekoliko prigovora koji će detaljnije biti analizirani u nastavku ove presude.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Osporavana rješenja su nezakonita.

Prvostupanjskim rješenjem donesenim u disciplinskom postupku 25. veljače 2025. godine je tužitelj utvrđen odgovornim zbog toga što je 04. veljače 2023. godine, 09. veljače 2023. godine i 18. veljače 2023. godine kao carinski službenik u Dvoru na službenom računalu neovlašteno pristupao datotekama kreiranim i u vlasništvu drugih službenika te je preuzeo datoteku voditelja Službe za informacijske tehnologije Carinske uprave ĆĐ s podacima za pristup različitim službenim aplikacijama i sustavima rada iz domene nadležnog sektora, kao i korisnička imena i lozinke, zatim zbog toga što je 04. veljače 2023. godine sa svoje službene adrese e-pošte na svoju privatnu adresu e-pošte poslao spomenutu datoteku, kao i zbog toga što je na službeno računalo neovlašteno instalirao preglednik TOR, preuzevši ga s privatnog prijenosnog diska, čime je povrijedio i nekoliko internih propisa.

Tužitelj je spomenutim rješenjem utvrđen odgovornim za počinjenje teške povrede službene dužnosti iz čl. 99. st. 1. t. 6. Zakona o državnim službenicima (NN 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 7/19, 98/19 i 141/22 - ZDS), odnosno za neovlaštenu poslugu ili neodgovorno korištenje sredstava povjerenih za rad ili u vezi s radom, kao i za počinjenje teške povrede službene dužnosti iz čl. 102. st. 1. t. 8. Zakona o carinskoj službi (NN 68/13, 30/14, 115/16, 39/19 i 98/19 - ZCS), odnosno za nepostupanje po napucima i uputama za rad koje donosi Središnji ured Carinske uprave o primjeni propisa iz djelokruga rada carinske službe.

Tužitelju je i uz činjenicu nekažnjavanosti i uz izraženo kajanje i uz utvrđene teže obiteljske prilike izrečena najteža kazna prestanka državne službe iz čl. 110. st. 2.c) ZDS-a, jer ga težina povrede i svijest da radi nešto što je iz sigurnosnog aspekta neprihvatljivo i krajnje opasno za rad i poslovanje Carinske uprave i njenog informatičkog sustava „ne ekskulpira od odgovornosti“ i što onda opravdava izrečenu sankciju za najteži oblik protupravnog postupanja.

Osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 09. lipnja 2025. godine je odbijena tužiteljeva žalba, uz utvrđenje da propuštanje onemogućavanja pristupa podacima kojima je pristupio tužitelj ne umanjuje njegovu odgovornost te da je kazna primjerena i odgovarajuća stupnju teške povrede službene dužnosti.

Neosnovano tužitelj u tužbi navodi da je trebalo precizirati konkretan modalitet počinjenog djela iz čl. 99. st. 1. t. 6. ZDS-a. Naime, bez obzira na to što ovaj prigovor tužitelj po prvi put ističe tek u tužbi (u žalbi ga nije isticao), sud napominje da se nesporni činjenični opis tužiteljevih postupanja može podvesti pod zakonski opis iz čl. 99. st. 1. t. 6. ZDS-a.

Isto tako tužitelj neosnovano tek po prvi put u tužbi ističe da činjenični opis disciplinskog djela nije dovoljno određen. Po ocjeni suda taj činjenični opis je sasvim dovoljno, precizno i jasno određen, a tužitelj ga u suštini niti ne osporava. U odnosu na tužiteljev navod da nisu precizirani interni propisi koje je povrijedio, sud napominje da se i ovdje radi o prigovoru po prvi put istaknutom tek u tužbi, a radi se o internim propisima Carinske uprave koji se niti ne objavljuju u službenim glasilima.

Tužitelj točno ukazuje na to da je u uvodu prvostupanjskog rješenja od 25. veljače 2025. godine izvršeno pozivanje na tekst ZCS-a i nakon izmjena i dopuna tog propisa iz NN 36/24. To je doista pogrešno, jer se navedene izmjene i dopune ZCS-a nisu mogle primijeniti u konkretnom slučaju počinjenja teških povreda službene dužnosti u veljači 2023. godine. Međutim, tekst relevantne odredbe čl. 102. st. 1. t. 8. ZCS-a je bio isti i prije izmjena i dopuna tog propisa u NN 36/24.

Tužitelj dalje ukazuje na nejasan dan donošenja prvostupanjskog rješenja pa ističe da je nejasno koji su propisi u konkretnom slučaju primijenjeni jer nisu ni navedeni brojevi NN u kojima su objavljeni, a također ističe da su prekršeni rokovi za dostavu odluke.

U odnosu na ove navode sud napominje da su rokovi za dostavu odluke instruktivni, ali doista treba primijetiti da je rasprava u disciplinskom postupku završena (bez donošenja odluke) još 22. ožujka 2024. godine, a da je odluka u obliku osporavanog prvostupanjskog rješenja donesena tek 25. veljače 2025. godine, dakle nakon 11 mjeseci, što je zaista neobjašnjivo i u suštini neprihvatljivo.

Iz ove odluke se na kraju obrazloženja ipak može razabrati da je u konkretnom slučaju primijenjen ZDS, što je pravilno, jer se taj propis primjenjuje na temelju prijelaznih odredbi čl. 169. st. 1. i čl. 176. novog Zakona o državnim službenicima (NN 155/23).

Tužitelj dalje u tužbi navodi da mu je automatizmom izrečena najteža kazna, bez provođenja testa razmjernosti i nužnosti. Ističe da se radi o izoliranom incidentu bez nastale štete, što u konačnici rezultira i povredom prava na rad.

U pogledu izrečene kazne prestanka državne službe sud prvenstveno napominje da se radi o najtežoj mogućoj kazni za teške povrede službene dužnosti. Pritom je nesporno da se ovdje ne radi o teškoj povredi službene dužnosti s obilježjem korupcije, što znači da nije postojala obveza izricanja upravo te najteže propisane kazne.

Disciplinska tijela Carinske uprave u svojim odlukama nisu niti razmotrila mogućnost primjene neke druge, blaže kazne te nisu navela zašto i takva druga blaža sankcija također ne bi djelovala u smislu generalne i specijalne prevencije. S pravom tužitelj ukazuje na to da uopće nije razmotrena razmjernost izrečene kazne u svjetlu činjenice da mu je osporavanim odlukama zapravo prestalo pravo na rad. Također nije razmotreno je li kao posljedica tužiteljevih postupanja nastala ikakva konkretna šteta te nije navedeno o kakvoj i kojoj šteti bi se uopće radilo u situaciji kada iz spisa proizlazi da su nakon tužiteljevog pristupa naknadno sva korisnička imena i lozinke izmijenjeni.

Nadalje, u osporavanim rješenjima nije objašnjeno zašto bi se radilo o najtežem obliku protupravnog postupanja u situaciji kada prethodno očito nisu bili provedeni nikakvi oblici zaštite pristupa datotekama pa im je mogao pristupiti svaki službenik Carinske uprave, što po ocjeni ovog suda itekako utječe na stupanj tužiteljeve krivnje i odgovornosti.

Tužitelju je najteža kazna prestanka državne službe u takvoj situaciji izrečena i uz činjenicu ranije nekažnjavanosti i uz činjenicu kajanja i uz činjenicu težih obiteljskih prilika, pri čemu uopće nije utvrđivana duljina njegovog rada ukupno i u Carinskoj upravi.

Sud posebno smatra neprihvatljivim činjenicu da su u osporavanom prvostupanjskom rješenju ocjena stupnja tužiteljeve odgovornosti i posljedična primjena sankcije povezani uz utvrđenje o tome da tužitelja olakotne okolnosti „ne ekskulpiraju od odgovornosti“.

Naime, tužiteljeva odgovornost po ocjeni ovog suda uopće nije sporna pa se onda olakotne okolnosti niti ne mogu odnositi na postojanje odgovornosti, već na vrstu izrečene disciplinske kazne, a ta kazna je u konkretnom slučaju po ocjeni ovog suda preteška u situaciji u kojoj očito prethodno nisu bili provedeni nikakvi oblici zaštite pristupa datotekama i u situaciji u kojoj u osporavanim rješenjima uopće nije navedeno je li zbog tužiteljevih postupanja nastala nekakva teško popravljiva ili nepopravljiva šteta (trajna) u sustavu rada Carinske uprave.

Dakle, u pogledu izrečene disciplinske kazne se osporavana rješenja ne mogu smatrati pravilnima i zakonitima pa je na temelju čl. 117. st. 1 Zakona o upravnim sporovima (ZUS) tužbeni zahtjev usvojen i ta rješenja poništena.

Predmet je vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom (disciplinskom) tijelu, koje će utvrditi i popisati sve olakotne okolnosti koje se odnose na tužitelja (pa tako i pitanje duljine trajanja njegove kontinuirane službe bez kažnjavanja). Utvrđene olakotne okolnosti se potom neće povezivati s ocjenom tužiteljeve odgovornosti (niti s mogućnošću ekskulpacije od nje, jer tužiteljeva odgovornost nije sporna; sporna je isključivo sankcija), a onda će u novoj odluci trebati detaljno utvrditi i navesti je li tužiteljevim postupanjem nastala teško popravljiva ili nepopravljiva (trajna) šteta za sustav rada Carinske uprave. U tom slučaju će biti potrebno utvrditi i opisati vrstu, modalitete i eventualnu visinu takve štete, prije nego što se donese nova odluka s odgovarajućom disciplinskom kaznom za nesporno počinjene teške povrede službene dužnosti.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnoj opunomoćenici - odvjetnici, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 2.500,00 €, na što zatražene zatezne kamate u slučaju neplaćanja u ostavljenom roku teku od dana donošenja ove odluke (čl. 144. st. 4. ZUS-a).

U Zagrebu, 01. prosinca 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv t. I. ove presude žalba nije dopuštena.

Protiv t. II. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Mihaela Rastovac

2. Ministarstvo financija, Carinska uprava, [adresa] Zagreb, A. [adresa] J [adresa]