REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. P-97/2023-100

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SI (prije PI), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćnici Vesni Škare Ožbolt odvjetnici u [adresa] protiv tuženika Ad.1.) PI [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Katušić odvjetniku u [adresa] i Ad.2.) DI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Krunoslav Vukalović odvjetnik u [adresa], radi utvrđenja bračne stečevine i pobijanja pravnih radnji dužnika, podredno utvrđenja ništetnosti, dana 1. prosinca 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da poslovni udjel u nominalnom iznosu od 1.327,23 EUR (10.000,00 kuna), pod rednim brojem 1., uplaćen u cijelosti u novcu, trgovačkog društva tvrtkom Villa Konavle d.o.o. za graditeljstvo i usluge, sa sjedištem u [adresa], pod MBS: [matični broj subjekta], OIB: 10349152991, predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice SI (ranije DI), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i I-tuženika PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te kao takvi predstavljaju zajedničku imovinu tužiteljice i I-tuženika".

II. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica SI (ranije PI), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ovlaštenik poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 1.327,23 EUR (10.000,00 kuna), pod rednim brojem 1., uplaćenog u cijelosti u novcu, trgovačkog društva Villa Konavle d.o.o. za graditeljstvo i usluge, sa sjedištem u [adresa], pod MBS: [matični broj subjekta], OIB: 10349152991, zajedno s I-tuženikom PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te isti mogu svoja članska prava u društvu ostvarivati samo zajedno."

III. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Ugovor o prijenosu poslovnog udjela, zaključen između I-tuženika PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tuženika DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], od 14. svibnja 2021. godine, ovjeren po javnom bilježniku Nikši Mozari, Vukovarska 17, Dubrovnik, pod brojem: OV- 2846/2021, a kojim je Ugovorom II-tuženik stekao jedan poslovni udjel u nominalnom iznosu od 1.327,23 EUR (10.000,00 kuna), pod rednim brojem 1., uplaćen u cijelosti u novcu, u trgovačkom društvu tvrtke Villa Konavle d.o.o. za graditeljstvo i usluge, sa sjedištem u [adresa], pod MBS: [matični broj subjekta], OIB: 10349152991, kao i sve radnje koje je II-tuženi DI poduzeo nakon provedbe predmetnog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 14. svibnja 2021., ništave su u cijelosti, te se nalaže uspostava ranijeg stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog Ugovora."

IV. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se I-tuženiku PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao bračnom drugu koji je upisan kao član društva „Villa Konavle d.o.o. za graditeljstvo i usluge, sa sjedištem u [adresa], pod MBS: [matični broj subjekta], OIB: 10349152991, i imatelj poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 1.327,23 EUR (10.000,00 kuna), pod rednim brojem 1., uplaćenog u cijelosti u novcu, da izda tužiteljici SI (ranije PI), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao bračnom drugu koji nije upisan kao član trgovačkog društva Villa Konavle d.o.o. [adresa], pod MBS: [matični broj subjekta], OIB: 10349152991, i imatelj poslovnih udjela, a koja je stekla poslovne udjele istog trgovačkog društva na temelju zakona, ispravu podobnu za upis u knjigu poslovnih udjela trgovačkog društva Villa Konavle d.o.o. za graditeljstvo i usluge, sa sjedištem u [adresa], pod MBS: [matični broj subjekta], OIB: 10349152991, koju će, u protivnom, zamijeniti ova presuda."

V.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Ugovor o prijenosu poslovnog udjela, zaključen između I-tuženika PI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tuženika DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], od 14. svibnja 2021. godine, ovjeren po javnom bilježniku Nikši Mozari, Vukovarska 17, Dubrovnik, pod brojem: OV- 2846/2021, a kojim je Ugovorom II-tuženik stekao jedan poslovni udjel u nominalnom iznosu od 1.327,23 EUR (10.000,00 kuna), pod rednim brojem 1., uplaćen u cijelosti u novcu, u trgovačkom društvu tvrtke Villa Konavle d.o.o. za graditeljstvo i usluge, sa sjedištem u [adresa], pod MBS: [matični broj subjekta], OIB: 10349152991, gubi učinak prema tužiteljici SI (ranije DI), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u cijelosti, te se nalaže uspostava ranijeg stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog Ugovora."

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 11. rujna 2023. godine tužiteljica traži donošenje presude kojom će se utvrditi da poslovni udjel u nominalnom iznosu od 1.327,23 EUR (10.000,00 kuna), pod rednim brojem 1., uplaćen u cijelosti u novcu, trgovačkog društva Villa Konavle d.o.o. Dubrovnik predstavlja bračnu stečevinu a time i zajedničku imovinu tužiteljice i I-tuženika, da je tužiteljica ovlaštenik navedenog poslovnog udjela, te da može svoja članska prava u društvu ostvarivati zajedno s prvotuženikom, da Ugovor o prijenosu poslovnog udjela zaključen između prvotuženika i drugotuženika gubi učinak prema tužiteljici, te zahtjeva da sud naloži prvotuženiku izdati tužiteljici ispravu podobnu za upis u knjigu poslovnih udjela trgovačkog društva Villa Konavle d.o.o. Dubrovnik, koju će, u protivnom, zamijeniti ova presuda.

1.2.Tužiteljica navodi da je s prvotuženikom u braku od 14. rujna 1991.g., postupak razvoda da je u tijeku, a isti je i okončan do završetka ovoga postupka. Tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljica i prvotuženik da su zajedničkim sredstvima stekli znatnu imovinu. Bračna zajednica faktički da je prestala 13. svibnja 2025.

1.3.Tužiteljica navodi da je za vrijeme trajanja bračne zajednice 2017. godine osnovano trgovačko društvo Villa Konavle d.o.o. za graditeljstvo i usluge sa sjedištem u [adresa], pod MBS: [matični broj subjekta], OIB: 10349152991. Osnivači navedenog društva da su bili prvotuženik i SIO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

1.4.Tužiteljica navodi da je prema Društvenom ugovoru o osnivanju društva prvotuženik bio imatelj jednog poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 10.000,00 kuna, pod rednim brojem 1, a koji da je unesen u cijelosti u novcu.

1.5.Tužiteljica navodi da navedeni poslovni udio u društvu Villa Konavle d.o.o. Dubrovnik predstavlja bračnu stečevinu. Međutim prvotuženik da je navedenim poslovnim udjelom samostalno raspolagao na način da je 14. svibnja 2021. godine sklopio Ugovor o prijenosu poslovnog udjela ovjerenog od strane javnog bilježnika Nikše Mozare, Dubrovnik pod posl.br.:

OV-2846/2021 kojim ugovorom da je raspolagao poslovnim udjelom u korist svog brata drugotuženika DI.

1.5.Tužiteljica navodi da je prvotuženik člankom 4. prethodno spomenutog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela br: OV-2846/2021 kao prenositelj jamčio stjecatelju, ovdje drugotuženiku da je on jedini i isključivi nositelj poslovnog udjela koji je predmet Ugovora.

1.7.Tužiteljica smatra da je pri tome drugotuženik znao da potpisuje i predaje na ovjeru neistinit sadržaj, budući da predmetni poslovni udjel predstavlja bračnu stečevinu, a 2. tuženik da je brat 1. tuženika pa da je nedvojbeno da je isti znao da poslovni udjel koji je predmet spornog Ugovora čini bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika. Time da je prvotuženik raspolagao poslovnim udjelom u korist svog brata drugotuženika DI.

1.8.Tužiteljica se kao osnov za donošenje ove presude poziva na članak 36 i 37. st.2. Obiteljskog zakona, te na čl. 417. Zakona o trgovačkim društvima i čl. 67. st.1.i 2. Zakona o obveznim odnosima.

2.U svom odgovoru na tužbu prvotuženik se protivi tužbi i tužbenom traženju.

2.1.Prvotuženik navodi kako priznaje činjenice; da su parnične stranke sklopile brak 14.9.1991. g.; da je tužiteljica 25.8.2023. g. pred Općinskim sudom u Dubrovniku podnijela tužbu za razvod braka; da su za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljica i tuženik radom stekli nepokretnu i pokretnu imovinu; da je za vrijeme trajanja bračne zajednice osnovano trgovačko društvo VILLA KONAVLE d.o.o.; da je jedan od članova društva bio PI; da je njegov ulog u društvu iznosio 10.000.00 kn; da su tuženici 14.5.2021.g. sklopili Ugovor o prijenosu poslovnog udjela, br.ovjere OV-2846/2021, kojim je prvotuženik PI drugotuženiku DI prodao svoj poslovni udjel u društvu Villa Konavle d.o.o.

2.2.Prvotuženik osporava činjenicu da je poslovnim udjelom raspolagao bez znanja tužiteljice. Navodi da je tužiteljica uvijek bila upoznata o svim financijskim i poslovnim aktivnostima prvotuženika pa tako i o prijenosu poslovnog udjela.

2.3.Prvotuženik navodi da je u vrijeme sklapanja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela tužiteljici bila poznata činjenica da je njezin suprug PI poslovne udjele u društvu Villa Konavle d.o.o. držao u svoje ime, ali za račun DI i da je društvo osnovano novčanim sredstvima DI, dakle sredstvima koje ne potječu iz imovine bračnih drugova, pa ni radom bračnih drugova za vrijeme trajanja bračne zajednice.

2.4.Prvotuženik navodi da je drugotuženik DI odmah po osnivanju društva prvotuženiku PI uplatio iznos od 3.700,00 € kojim je nadoknadio troškove uplate temeljnog kapitala, troškova javnog bilježnika i daljnjih troškova koje će imati prilikom otvaranja poslovnog računa, pribavljanja statističkog broja itd. Tužiteljici da su ove činjenice poznate.

2.5.Prvotuženik smatra da je tužiteljica znala i danas da zna da je stvarni osnivač društva bio DI i da udjeli u društvu Villa Konavle d.o.o. ne predstavljaju bračnu stečevinu nje i PI.

2.6.Prvotuženik smatra da gornje navode dokazuje činjenica da je DI na račun društva Villa Konavle uplaćivao vlastite pozajmice društvu, što sasvim sigurno ne bi činila osoba koja nije stvarni vlasnik udjela i koji je samo u prve 3 godine od osnivanja društva na račun društva uplatio preko 800.000,00 kuna.

2.7.Prvotuženik navodi da poslovni udjel pod rednim brojem 1, unesen u novcu, nije bio bračna stečevina, što da je tužiteljici poznato.

2.8.Prvotuženik smatra da je tužiteljica u vrijeme osnivanja društva Villa Konavle d.o.o. pa i u svibnju 2021. g. znala da poslovni udjel u društvu Villa Konavle d.o.o. nije bračna stečevina.

2.9.Prvotuženik navodi da je stvarni vlasnik udjela bio DI, pa da je na zahtjev DI u svibnju 2021. g. izvršen prijenos poslovnog udjela.

2.10.Prvotuženik navodi da je tužiteljica u svibnju 2021. g. bila upoznata i sa sadržajem Ugovora o prijenosu poslovnog udjela i tada, za vrijeme dok su bračni odnosi bili skladni, nije prigovarala sklapanju tog ugovora, niti zahtijevala njegovo poništenje.

2.11.Prvotuženik navodi da su tuženici braća.

2.12.Prvotuženik navodi da drugotuženik DI nije nepošten stjecatelj poslovnog udjela samo na temelju činjenice krvnog srodstva s tuženikom ad.1., upravo zbog toga što je i prije i poslije sklapanja ugovora drugotuženik nekoliko puta bio kod tužiteljice i prvotuženika u njihovu stanu, gdje se otvoreno razgovaralo o njegovim poslovnim aktivnostima u društvu Villa Konavle d.o.o.

2.13.Prvotuženik se u odnosu na točku 1. tužbenog zahtjeva protivi zahtjevu za utvrđenje da poslovni udjel u nominalnom iznosu 10.000,00 kn, pod rednim brojem 1, u društvu Villa Konavle d.o.o. predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika i njihovu zajedničku imovinu. Poslovni udjel br.1 u nominalnom iznosu 10,000,00 kn, uplaćen u cijelosti u novcu, u društvu Villa Konavle d.o.o. da nije bračna stečevina. Bračnu stečevinu da više ne čini navedeni poslovni udjel.

2.14.Prvotuženik navodi da tužiteljica točkom 1. tužbenog zahtjeva traži utvrđenje prava na udjelu koji nije imovina bračnog druga, što da zahtjev čini neosnovanim.

2.15.Prvotuženik se protivi zahtjevu iz točke 2. tužbenog zahtjeva jer po njegovom mišljenju tužiteljica ne može biti ovlaštenik otuđenog (prodanog) poslovnog udjela u nominalnom iznosu od 10.000,00 kn, pod rednim brojem 1, uplaćenog u cijelosti u novcu, trgovačkog društva Villa Konavle d.o.o.

2.16.Prvotuženik navodi da pozivom na odredbe čl.66. i 67. ZOO-a, nije osnovan ni zahtjev iz točke 3. tužbenog zahtjeva, da ugovor o prijenosu poslovnog udjela od 14. svibnja 2021. g., sklopljen između tuženika PI i DI, u cijelosti gubi učinak prema tužiteljici te da se naloži uspostava ranijeg stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o prijenosu poslovnog udjela.

2.17.Prvotuženik navodi da nije osnovan ni tužbeni zahtjev iz točke 4. tužbenog zahtjeva jer da tužiteljica i prvotuženik nisu ni u kakvom obveznopravnom odnosu na temelju kojeg bi prvotuženik PI bio dužan izdati ispravu za upis tužiteljice u knjizi poslovnih udjela trgovačkog društva Villa Konavle d.o.o., a koju bi zamijenila presuda. Nijednom odredbom Zakona o parničnom postupku, Obiteljskog zakona, ni Zakona o trgovačkim društvima da nije propisana odredba kojom bi presuda suda zamijenila tabularnu ispravu za stjecanje poslovnog udjela.

3. U svom odgovoru na tužbu drugotuženik se protivi tužbi i tužbenom traženju.

3.1.Drugotuženik navodi kako poslovni udjeli u trgovačkom društvu VILLA KONAVLE d.o.o., OIB: 10349152991, upisanom u sudski registar Trgovačkog suda u Dubrovniku pod MBS: [matični broj subjekta], nikada nisu predstavljali vlasništvo I-tuženika PI (inače ujedno i brata II-tuženika), već isključivo vlasništvo II-tuženika, a s kojom činjenicom da je tužiteljica bila upoznata cijelo vrijeme prije podnošenja ove tužbe, kao i članovi obitelji II-tuženika. Drugotuženik navodi da je prodao nekoliko nekretnina u Bosni i Hercegovini, nakon čega da je 2017.g. imao volju i namjeru stečena sredstva uložiti u određeni nekretninski projekt u Republici Hrvatskoj i to zajedno sa svojim poslovnim partnerima, članovima obitelji SIO, odnosno g. OI, te njegovim sinom g. PIO.

3.2.Drugotuženik navodi da je u gore spomenutom vremenskom periodu zamolio svog brata (prvotuženika) da u svoje ime, a za njegov (drugotuženikov) račun pristupi osnivanju trgovačkog društva VILLA KONAVLE d.o.o. zajedno s poviše spomenutim poslovnim partnerima, pri čemu da je i s druge strane, odnosno sa strane poslovnih partnera iz obitelji PIO, samo jedan od partnera u tom trenutku također bio prikazan u članskoj – vlasničkoj strukturi predmetnog trgovačkog društva.

3.3.Drugotuženik navodi da mu nije odgovaralo da bude upisan kao član društva u Republici Hrvatskoj, a iz određenih privatnih i poslovnih razloga.

3.4.Drugotuženik je mišljenja da, s obzirom kako je I-tuženik uslijed bliske obiteljske povezanosti sa svojim bratom, ovdje II-tuženikom, bio voljan postupiti sukladno poviše navedenom da je time prvotuženik predmetni poslovni udjel u trgovačkom društvu VILLA KONAVLE d.o.o., držao na svoje ime, a za račun drugotuženika.

3.5.Drugotuženik navodi da je prvotuženiku naknadio sve troškove koje je prvotuženik imao svezi osnivanja društva VILLA KONAVLE d.o.o. kao i sve ostale troškove koje je prvotuženik imao vezano za predmetno trgovačko društvo, a s obzirom kako je prvotuženik kroz jedno vrijeme bio i ovlaštena osoba za zastupanje tog društva.

3.6.Drugotuženik navodi da je odmah nakon osnivanja društva VILLA KONAVLE d.o.o., I- tuženiku na njegov račun uplatio iznos od 3.700,00 eura kojima da je prvotuženiku nadoknadio troškove uplate temeljnog kapitala, troškove javnog bilježnika te mu predujmio i određeni iznos za sve troškove koje će I-tuženik imati u narednom periodu, s obzirom na njegovu tadašnju funkciju zakonskog zastupnika društva.

3.7.Drugotuženik navodi da su sve poviše navedene činjenice i okolnosti tužiteljici poznate.

3.8.Drugotuženik pojašnjava da su se obitelji I-tuženika i II-tuženika često družile u različitim obiteljskim prigodama, te da je tužiteljici bila poznata činjenica kako se u konkretnom slučaju ustvari radilo o trgovačkom društvu u (su)vlasništvu II-tuženika, odnosno kako predmetno društvo u ni u jednom dijelu nije predstavljalo suvlasništvo I-tuženika kao (bivšeg) supruga tužiteljice.

3.9.Drugotuženik pojašnjava da gore navedena činjenica nije mogla ostati nepoznata tužiteljici također i iz razloga što je predmetno društvo osnovano s namjerom ostvarenja određenog nekretninskog projekta koji da je u početku zahtijevao značajna financijska ulaganja, a koja da su vršena od strane II-tuženika putem konstantnih uplata (pozajmica) društvu. Za predmetne pozajmice društvo da nije davalo nikakva sredstava osiguranja II-tuženiku, s obzirom kako se je ustvari radilo o pozajmicama vlasnika, te navodi da to proizlazi iz bankovnih izvoda iz kojih je vidljivo kako je kroz period prve tri godine poslovanja društva, II-tuženik društvu uplatio preko 842 tisuće kuna odnosno preko 111 tisuća eura pozajmica.

3.10.Drugotuženik navodi da je nakon realizacije kupnje predmetnih nekretnina od strane društva, odnosno tijekom 2021.g., II-tuženik od I-tuženika zatražio da mu prenese predmetne poslovne udjele u društvu na njegovo ime, slijedom čega da su stranke i sklopile odgovarajući ugovor kojim da su poslovni udjeli u društvu preneseni na stvarnog vlasnika, ovdje II-tuženika. Navedena činjenica da je bila poznata tužiteljici, te da ista ni u jednom trenutku od prijenosa poslovnih udjela pa do pokretanja ovog spora ničime nije dala do znanja II-tuženiku kako ne bi bila suglasna s predmetnim prijenosom, odnosno kako bi ista smatrala da bi se time raspolagalo s imovinom koja predstavlja bračnu stečevinu, te da bi ista time na bilo koji način bila oštećena.

4. Na prvom pripremnom ročištu održanom 18. prosinca 2023. godine tužiteljica je preinačila tužbu na način da je u odnosu na glavni zahtjev kojim je tražila utvrditi da predmetni Ugovor o prijenosu poslovnog udjela, zaključen između 1. tuženika i 2. tuženika gubi učinak prema tužiteljici u cijelosti, te zahtjeva da sud naloži uspostavu ranijeg stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog Ugovora sada ističe podredni tužbeni zahtjev kojim traži da je Ugovor o prijenosu poslovnog udjela, zaključen između 1. tuženika PI i 2. tuženika DI ništetan u cijelosti. Na istom tom pripremnom ročištu sud je dopustio takvu preinaku tužbe radi svrsishodnosti konačnog rješavanja odnosa među parničnim strankama.

5. Podneskom tužiteljice predanim ovom sudu 12. svibnja 2025. ista je preinačila tužbu u dijelu glavnog zahtjeva tako da sada glavnim tužbenim zahtjevom traži da su sve radnje koje je II- tuženi DI poduzeo nakon provedbe predmetnog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 14. svibnja 2021.

6. Istim podneskom predanim ovom sudu 12. svibnja 2025. tužiteljica je preinačila tužbu na način da je u odnosu na podredni zahtjev kojim je tražila utvrditi da je predmetni Ugovor o prijenosu poslovnog udjela, zaključen između I-tuženika i II-tuženika ništetan u cijelosti ovom preinakom pored toga sada zatražila utvrditi ništetnost i u odnosu na sve radnje koje je II- tuženik DI poduzeo nakon provedbe predmetnog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 14. svibnja 2021.

7.Na ročištu za glavnu raspravu održanom 3. srpnja 2025. godine tužiteljica obrazlaže razloge preinake tužbe, te navodi da je iz podataka u sudskom registru za društvo Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik vidljivo da se OI upisao kao član društva, a da su sada članovi navedenog društva i SIO i DI, a osobe ovlaštene za zastupanje da su OI prokurist i SIO član uprave.

8. Na istom tom ročištu za glavnu raspravu održanom 3. srpnja 2025. godine sud je dopustio takvu preinaku tužbe radi svrsishodnosti konačnog rješavanja odnosa među parničnim strankama unatoč tome što je na drugom pripremnom ročištu održanom 18. ožujka 2024. godine zaključen prethodni postupak donošenjem plana upravljanja postupkom i zakazivanja ročišta za glavnu raspravu i to iz razloga što je drugotuženik nakon zaključenja prethodnog postupka otuđio svoj poslovni udio društva Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik (čl. 190. st.2. i 3. ZPP). Unatoč tome na strani oba tuženika ostala je kako procesna tako i materijalnopravna legitimacija o čemu se obrazlaže u jednoj od narednih točaka obrazloženja ove presude.

9.Istim podneskom predanim ovom sudu 12. svibnja 2025. tužiteljica je uredila svoje tužbeno traženje u odnosu na valutu EURO.

10. Tužba tužiteljice u svom glavnom tužbenom traženju usmjerena je na; utvrđenje da poslovni udjel u nominalnom iznosu od 1.327,23 EUR (10.000,00 kuna), pod rednim brojem 1., uplaćen u cijelosti u novcu, trgovačkog društva Villa Konavle d.o.o. Dubrovnik predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i I-tuženika; na utvrđenje da je tužiteljica ovlaštenik navedenog poslovnog udjela, te da može svoja članska prava u društvu ostvarivati zajedno s prvotuženikom; te na pobijanje pravnog raspolaganja prvotuženika odnosno da Ugovor o prijenosu poslovnog udjela zaključen između prvotuženika i drugotuženika gubi učinak prema tužiteljici kao i da su ništetne sve ostale nakon provedbe predmetnog Ugovora poduzete radnje, podredno da je ništetan predmetni Ugovor o prijenosu poslovnog udjela kao i sve ostale nakon provedbe toga Ugovora poduzete pravne radnje, te također glavnog tužbenog zahtjeva naložiti prvotuženiku izdati tužiteljici ispravu podobnu za upis u knjigu poslovnih udjela trgovačkog društva Villa Konavle d.o.o. Dubrovnik, koju će, u protivnom, zamijeniti ova presuda.

11. Nespornim među parničnim strankama proizlazi; da su parnične stranke sklopile brak 14.9.1991. g.; da je tužiteljica 25.8.2023. g. pred Općinskim sudom u Dubrovniku podnijela tužbu za razvod braka; da su za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljica i tuženik radom stekli nepokretnu i pokretnu imovinu; da je za vrijeme trajanja bračne zajednice osnovano trgovačko društvo VILLA KONAVLE d.o.o.; da je jedan od članova društva bio PI; da je njegov ulog u društvu iznosio 10.000.00 kn; da su tuženici 14.5.2021.g. sklopili Ugovor o prijenosu poslovnog udjela, br.ovjere OV-2846/2021, kojim je prvotuženik PI drugotuženiku DI prodao svoj poslovni udjel u društvu Villa Konavle d.o.o.

12. Spornim je među parničnim strankama ostalo da li poslovni udio u društvu Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik predstavlja imovinu (odnosno skup prava budući se radi o poslovnom udjelu) različitu od bračne stečevine tužiteljice i prvotuženika odnosno da li predstavlja imovinu odnosno skup prava (poslovni udjel) čiji je nositelj drugotuženik. Navedeno iz razloga što pobijana pravna radnja Ugovor o prijenosu poslovnog udjela može biti bez pravnog učinka prema tužiteljici (ili prema svima u slučaju utvrđenja ništetnosti) samo ako je predmet iste imovina odnosno skup prava (poslovni udjel) čiji vlasnik odnosno nositelj nije drugotuženik već navedena imovina odnosno skup prava predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice prvotuženika ili točno određen suvlasnički udio prvotuženika.

13. Pravno relevantna činjenica koju treba utvrditi u ovom postupku je da li je prvotuženik sklapajući s drugotuženikom predmetni Ugovor o prijenosu poslovnog udjela raspolagao imovinom odnosno pravima koji predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i prvotuženika kao supružnika, a ako jeste pravno relevantna činjenica je da li je drugotuženik bio savjestan kod poduzimanja predmetne pravne radnje odnosno da li je predmetnu pravnu radnju tužiteljica naknadno odobrila.

14. S obzirom da su tužiteljica i 1.tuženik bili supružnici u braku od 14. rujna 1991.godine to se sukladno čl. 281 st.1. i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Službeni list, SFRJ", br. 11/78., 45/89. i 59/90 – dalje ZBPO), koji se primjenjivao do 1.srpnja 1999. godine, odnosno čl. 248 – 254 Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07- dalje ObZ), odnosno čl. 36. danas važećeg Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj br. 103/15, 98/19, 47/20 49/23 i 156/23- dalje ObZ), presumira da njihova imovina predstavlja bračnu stečevinu odnosno imovinu koju su tužiteljica i prvotuženik stekli zajedničkim radom i zajedničkim sredstvima. Zbog navede presumpcije na tuženicima je bio teret dokazati ono što je presumpciji protivno. U okolnostima kada nije sporno da je društvo Villa Konavle osnovano 2017. godine dakle to su tužiteljica i prvotuženik kao bračni drugovi predmetne nekretnine stekli nakon 1. srpnja 1999. godine od kada se primjenjuje (bivši) Obiteljski zakon ("Narodne novine" broj 162/98) kojim je propisana presumpcija da imovina bračnih drugova stečena u bračnoj zajednici ima status suvlasništva u jednakim dijelovima,

15. Člankom 36. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj br. 103/15, 98/19, 47/20 49/23 i 156/23- dalje ObZ), propisano je:

"(1) Bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine.

(3) Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili."

16. Člankom 37. ObZ propisano je:

(1)Za poslove redovite uprave poput redovitoga održavanja, iskorištavanja i upotrebe stvari za njezinu redovitu svrhu, smatra se da je drugi bračni drug dao svoju suglasnost ako se ne dokaže suprotno.

(2) Za izvanredne poslove na nekretninama ili pokretninama koje se upisuju u javne upisnike poput promjena namjene stvari, većih popravaka, dogradnje, nadogradnje, preuređenja, otuđenja cijele stvari, davanja cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanja hipoteke na cijeloj stvari, davanja pokretne stvari u zalog, osnivanja stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari potrebno je zajedničko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugoga bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika.

(3) Nepostojanje suglasnosti za poslove iz stavka 1. i 2. ovoga članka ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe. Bračni drug bez čije suglasnosti je izvanredni pravni posao iz stavka 2. ovoga članka poduzet ima pravo na naknadu štete koja mu je od strane drugog bračnog druga time uzrokovana.

17. U smislu čl. 39. ObZ propisano je da bračni drugovi mogu pored bračne stečevine imati i vlastitu imovinu.

18. Člankom 417. st.1. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11 - pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22114/22, 18/23, 130/23 i 136/24 dalje u tekstu ZTD) propisano je da ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. Oni solidarno odgovaraju za obveze koje otpadnu na taj udio.

19. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da Iako poslovni udjel nije stvar isti predstavlja ukupnost prava i obveza koja pripadaju određenom članu trgovačkog društva na temelju uplaćenog uloga prilikom osnivanja društva.

20. Dakle, bračni drug koji je za vrijeme trajanja bračne zajednice stekao poslovni udjel u trgovačkom društvu zapravo je stekao ½ tog polovnog udjela (1.tuženik), a drugi bračni drug je stekao drugu polovicu (tužiteljica). Stoga u ovom sudskom postupku tužiteljica tvrdi da je poslovni udjel u društvu Villa Konavle d.o.o. predmet bračne stečevine, a tuženici su to kroz ovaj postupak pokušali opovrgnuti. Stoga, pošto je poslovni udio stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i 1.tuženika isti predstavlja bračnu stečevinu, te su stoga oba bračna druga zajednički ovlaštenici na poslovnom udjelu što podrazumijeva da oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno (čl.417. ZTD), a da bi navedeno bilo vidljivo i trećima potreban je upis i drugog bračnog druga kao ovlaštenika u sudski registar. Stoga je tužiteljica pravilno istakla postavljene tužbene zahtjeve.

21. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu i to:

- Ugovor o prijenosu poslovnog udjela (l.s.7-9) iz kojeg proizlazi da je sklopljen 14.svibnja 2021. godine između PI kao prenositelja i DI s naznakom Hrvatske osobne iskaznice broj [broj osobne iskaznice] izdane od PU Splitsko - dalmatinska kao stjecatelja, ovjerenog kod javnog bilježnika pod brojem Ov-2846/2021 od 14. svibnja 2021. godine, da je predmet istoga prijenos poslovnog udjela člana društva PI u društvu Villa Konavle d.o.o., koji poslovni udio je upisan u ovom sudu na stjecatelja, da stranke suglasno konstatiraju da PI (drugotuženik) drži poslovni udjel na osnovu unesenog uloga i to: jedan poslovni udjel u nominalnom iznosu od 10.000,00 kuna pod rednim brojem 1. uplaćen u društvo u cijelosti u novcu i da član društva PI drži poslovni udjel na osnovi unesenog uloga i to kako slijedi: Jedan poslovni udjel u nominalnom iznosu od 10.000,00 kuna pod rednim brojem 1. uplaćen u društvo u cijelosti u novcu. Istim Ugovorom u članku 2. prenositelj jamči stjecatelju da je on jedini i isključivi nositelj poslovnog udjela koji se prenosi, te da ti dijelovi nisu opterećeni nikakvim pravima trećih osoba, te da nad društvom nije pokrenut postupak likvidacije ili stečaj,

- Neslužbeni povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik (l.s.10-13) iz kojeg proizlazi da su na dan 8. rujna 2023. godine članovi društva SIO, kao član društva, te DI kao član društva, te da su osobe ovlaštene za zastupanje toga društva PI (zastupa društvo pojedinačno i samostalno i OI prokurist),

-Izvadak iz matične knjige vjenčanih (l.s. 14) iz kojeg proizlazi da je brak između tužiteljice i prvotuženika sklopljen 14. rujna 1991.,

-Prijedlog tužiteljice za zabilježbu predmetnog spora u sudskom registru (l.s. 15-17),

-Zaključak Trgovačkog suda u Dubrovniku posl.br. Tt-23/1746-2 od 22.09.2023. vezano za zabilježbu predmetnog spora u sudskom registru (l.s. 17-18),

-Izvod prometa po računu (l.s. 34-44) iz kojeg proizlazi da je DI vršio uplate na račun društva Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik dana 24.12.2019., 3.1.2020., 4.10.2019., 22.5.2019., 17.5.2019., 22.1.2019., 21.1.2019., 18.6.2018., 15.3.2018., 18.12.2017., 19.12.2017. s naznakom pozajmica vlasniku,

- Ugovor o posredovanju (l.s.80) iz kojeg proizlazi da je sklopljen dana 15. ožujka 2020. godine, te iz ugovora proizlazi da je nalogodavac vlasnik predmetnih nekretnina te kao takav određuje početnu prodajnu cijenu od strane Villa Konavle d.o.o. Dubrovnik kao nalogodavac s jedne strane i trgovačkog društva Gold projekt d.o.o., Zagreb kao posrednik, predmet kojeg ugovora je obveza posrednika naći i dovesti u vezu s nalogodavcem treću osobu-potencijalne kupce predmetne nekretnine kako bi s nalogodavcem pregovarala o sklapanju kupoprodajnog ugovora za kupnju nekretnina iz k. o. [katastarska općina], a nalogodavac se obvezuje isplatiti ovim Ugovorom utvrđenu naknadu ukoliko kupoprodajni ugovor bude sklopljen, Ugovor je sklopljen na jednu godinu za koji rok je ugovoreno ne isključivo posredovanje,

- Ugovor o prodaji od 15. svibnja 2017. (l.s. 87-92) iz kojeg proizlazi da je sklopljen između MI i DI kao prodavatelja i JI kao kupca predmet kojega je prodaja nekretnina u [adresa], Bosna i Hercegovina, i to stambeni objekat označen kao zkč. br. [katastarska čestica] E4, 235/1000 dijela nekretnine označene kao dvorište u Zahumju i stambeni objekt izgrađen na zkč. br. [katastarska čestica] površine 161 m2 povezano s posebnim etažnim dijelom označenim kao stan S2 na prvom katu površine 61,65 m2 upisano u Zk. Ul. [broj ZK uloška], k.o. [adresa],

- Ugovor o prodaji od 27. travnja 2017. (l.s. 93-100) iz kojeg proizlazi da je sklopljen između MI i DI kao prodavatelja i NI i EI kao kupaca predmet kojega je prodaja nekretnina u [adresa] i [adresa],

- Izjava DI od 5. lipnja 2017. godine (101) iz koje proizlazi da u svoje ime i kao punomoćnik u ime MI, kao prodavatelja izjavljuje da im je kupac ĐI po Ugooru o prodaji broj OPU-IP 204/2017 od 15.5.2017. isplatio cjelokupan iznos kupoprodajne cijene,koja izjava je javnobilježnički ovjerena,

- Ugovor o prodaji od 25. rujna 2017. (l.s. 104-109) iz kojeg proizlazi da je sklopljen između MI i DI kao prodavatelja i ČI i UI kao kupaca predmet kojega je prodaja nekretnina u [adresa] i [adresa], Bosna i Hercegovina, i to stambeni objekat označen kao zkč. br. [katastarska čestica] E6, 235/1000 dijela nekretnine označene kao dvorište u Zahumju i stambeni objekt izgrađen na zkč. br. [katastarska čestica] površine 161 m2, povezano s posebnim etažnim dijelom označenim kao stan S4 u potkrovlju površine 61 m2 upisano u

Zk. Ul. [broj ZK uloška], k.o. SP Mostar,

- Ugovor o prodaji od 28. svibnja 2007. svibnja 2017. (l.s. 117-121) iz kojeg proizlazi da je sklopljen između HI iz [adresa], II, rođena KI iz [adresa] i ŠI iz [adresa] kao prodavatelja i MI kao kupaca predmet kojega je prodaja nekretnina u [adresa], Bosna i Hercegovina, i to zgrada označena kao zkč. br. [katastarska čestica],

-e-mail od 26. ožujka 2010. (l.s.122-123) proizlazi kako se prvotuženik PI javlja svom odvjetniku Semiru Guzinu i obraća vezano za prvotuženikovu kući u [adresa],

-e-mail od 24. lipnja 2010. (l.s.124) proizlazi kako se prvotuženik PI javlja svom odvjetniku Semiru Guzinu i obraća vezano za određeni sudski ili drugi postupak vezano za kuću u [adresa],

-e-mail od 22. veljače 2010. godine (l.s. 125) iz kojeg proizlazi da prvotuženik PI javlja svom odvjetniku Semiru Guzinu…da se pripremi za sljedeću raspravu…, te mu dostavlja imena ljudi od kojih je on PI kupio kuću, a ti da su: HI, umrla u svibnju ove godine…, gosp. II, rođena KI iz [adresa]… ŠI, [adresa].

-e-mail od 17. listopada 2008. (l.s.126-127) proizlazi kako se odvjetnik Semir Guzin javlja prvotuženiku PI vezano za kuću u [adresa] kako označava predmet ovog e- maila,te spominje k. č. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i da zastupa prvotuženika i njegovu majku,

-podnesak iz zajedničke advokatske kancelarije Kebo&Buzin listopada 2008. (l.s.130-136) iz kojeg proizlazi da je podnositelj zahtjeva u tom upravnom postupku MI

- e-mail od 1. lipnja 2010. godine (l.s. 138) iz kojeg proizlazi da prvotuženik PI obavještava svog odvjetnika Semira Guzinu da ga je danas zvala jedna od žena iz [adresa] od kojih da je on PI kupio kuću i da mu govori nešto o nastavku sudske parnice koju je ona pokrenula 1996. godine i koju bi on PI trebao nastaviti….da se ta žena zove II i PI moli odvjetnika da mu ovaj da povratnu informaciju,

-Dopis prvotuženika PI od 21. svibnja 2007. (l.s. 139) kojim se izjašnjava da mu je potrebno sastaviti i ovjeriti kupoprodajni ugovor između njegove majke MI kao kupca i KI, HI, II i LI s uputama što ugovor treba sadržavati s pozivom da se za ostale potrebe, te dostavljanje prijedloga ugovora može obratiti na njegovu e-mail adresu,

-e-mail od 7. siječnja 2010. godine (l.s. 140) iz kojeg proizlazi da prvotuženik PI javlja svom odvjetniku Semiru Guzin i pita za objašnjenje rješenja koje mu šalje u prilogu i to Rješenje Ministarstva građenja i prostornog uređenja Federacije BiH (l.s. 141-142) iz kojeg proizlazi da se odnosi na investitora MI iz [adresa], a vezano za građevinski objekat na građevinskom zemljištu označenom kao k. č. [katastarska čestica] Z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

22. U dokaznom postupku sud je pregledao i pročitao isprave iz predmeta Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. Z-7340/18, Z-411/18, Z-14298/17 i Z-1244/18 koje je preslikao i zadržao uovom spisu na ročištu glavne rasprave održanom 24. listopada 2024. (l.s. 226-311).

23. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka odnosno tužiteljice i prvotuženika dok drugotuženika nije saslušao o čemu se obrazlaže u nastavku ove presude.

24. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ŽI i TI.

25. Iz iskaza tužiteljice SI (prije TI) proizlazi da trgovačko društvo Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik predstavlja bračnu stečevinu budući da je isto nastalo odnosno osnovano u braku i to na prijedlog tada njezinog supruga 2016. godine. Iskazuje kako je mislila da će OI platiti osnivanje predmetnog trgovačkog društva sa svojim novcem, a da će prvotuženik kao svoj udio uložiti svoju sposobnost budući da je isti inženjer građevine odnosno da se je ona od strane istog u to uvjeravala, te da će udio tada njezinog supruga biti u vidu ishođenja potrebitih dozvola, rješavanjem problema s pristupnim putem, da će angažirati projektante za izradu projektne dokumentacije te da zna i koju je osobu u tu svrhu izabrao. Iskazuje da joj je prvotuženik pokazao predmetni projekt za izgradnju tih 6 vila koji se je u međuvremenu korigirao temeljem raznih ideja koje su dolazile. O svemu što je prethodno iskazala da su ona i prvotuženik tada suprug doma razgovarali, a u tome da nikakvu ulogu nije imao ovdje drugotuženik niti je u razgovorima između nje i tada supruga ikada spomenut, te da je tužiteljica bila uvjerena da obitelj tada supruga ništa niti ne zna o predmetnom projektu. Tek u postupku razvoda braka prvotuženik da joj je rekao da se ostavi Ville Konavle jer da tu ima puno tuđeg i prljavog novca na koje riječi da je doživjela šok. Tom prilikom prvotuženik da joj je rekao da je firma Villa Konavle na DI, na što da ona nije znala o kojem DI se radi i njezina prva promisao da je bila da se radi o nekoj novoj osobi u cijeloj toj priči. Tek uvidom u podatke u sudskom registru da je vidjela da je između prvotuženika i drugotuženika sklopljen ugovor o prijenosu poslovnog udjela i to saznanje da je imala u proljeće 2023. godine, a sam prijenos da je bio 2021. godine. Vezano za isprave koje su i prilogu odgovora na tužbu drugotuženika iz kojih proizlaze određene uplate drugotuženika na račun društva Villa Konavle iskazuje kako tako uplaćeni novci nisu predstavljali novac tuženika DI već da se radilo o novcu koji je dobiven prodajom nekretnine u [adresa] a koja je bila zajednička tužiteljice i njenog tada supruga ovdje prvotuženika. Pojašnjava da je DI brat njezinoga tada supruga na određeni način pomagao u prodaji predmetne nekretnine u [adresa] i radi se upravo o novcima koji predstavljaju prodajnu cijenu predmetne nekretnine u [adresa]. Nadalje iskazuje kako su ugovori o prodaji stanova u [adresa] čime je drugotuženik pokušao dokazati uplate na račun društva Villa Konavle su fiktivni ugovori, te da su fiktivno stavljeni na majku prvotuženika, oca i brata odnosno drugotuženika dok da su stvarni vlasnici i investitori bili ona i njezin tada suprug, a sve te pravne radnje da su bile fiktivne iz razloga što oni nisu živjeli tamo i to je bilo jednostavnije staviti na obitelj. Iskazuje kako nije bila upoznata da je pravo vlasništva na njihovim nekretninama bilo upisano na majku tuženika. Iskazuje kako je iz korespondencije s odvjetnikom angažiranom u [adresa] razvidna fiktivnost u ugovorima i u postupanju i stvarnom vlasništvu nekretnine u [adresa]. Na mjestu na kojem je izgrađena ta malena zgrada u [adresa] da je bila ruševina i kada je njen tada suprug išao da kupi istu da je poveo sa sobom i njezinog brata i tom prilikom da je njezinom bratu ponudio da se ista uknjiži na njega. Pojašnjava da se radi o ruševini na kojoj su se kasnije izgradila ta 4 stana, a za kupnju iste da je ona digla kredit u OTP banci 2007. godine jer da je nedostajao dio novca za kupnju te ruševine. Iskazuje da je navedeni kredit uredno vratila. Ukazuje da se radi o kreditu iz 2007. godine, a ta prodaja malene zgrade u [adresa] da je bila 2017. godine, a gradnja je dogovarana sa izvođačem 2015. godine. Iskazuje da je s drugotuženikom čitavo vrijeme bila u korektnom odnosu sve do trenutka kada je isti pod kaznenom odgovornošću iskazao kako poslovni udjeli društva Villa Konavle nisu bračna stečevina. Iskazuje kako je čitavo vrijeme bila u uvjerenju da je od prvotuženika tada njezinog supruga dobivala potpune informacije o prihodima od njihove imovine međutim kasnije da se ispostavilo da to nije bilo tako i da je isti dugi niz godina tajio prihode koje bi ostvario i ulagao ih na način kako je on htio pa tako i dugove i za to nitko od njih doma nije znao. Iskazuje da nije imala razloga posumnjati da ne dobiva potpunu informaciju, te da joj tek sada prijatelji prvotuženika ukazuju na problematično ponašanje prvotuženika i od kada ono seže. Iskazuje da nikada nije s drugotuženikom razgovarala o društvu Villa Konavle niti zna zašto bi o tome s njim razgovarala, a njezini kontakti s drugotuženikom i s obitelji njezinoga tada supruga da su se odnosili na prigodna obiteljska druženja vjenčanja, krizme, Uskrs, Božić itd., a od 2015. i to rjeđe radi mog školovanja. Smatrala je njezin odnos s drugotuženikom korektnim i nije očekivala da bi joj isti ikada naudio. Iskazuje kako nisu točni navodi iz odgovora na tužbu prvotuženika da je drugotuženik njegov brat dolazio u stan tužiteljice i prvotuženika niti da se među njima otvoreno razgovaralo o njegovim poslovnim aktivnostima vezano za društvo Villa Konavle,

26. Iz iskaza prvotuženika CI proizlazi vezano za društvo Villa Konavle d.o.o. iskazuje kako su se njemu obratili OI i njegov brat a vezano za projekt planiranja izgradnje 6 obiteljskih kuća na zemljištu koje se nalazi u Čilipima. Iskazuje kako je namjera GI bila kupiti zemljište vezano za navedeni projekt, a njegova namjera da je bila uključiti svoga brata u navedeni projekt te da na kraju investicije ima u određen benefit za svoj angažman. Iskazuje kako je ZI poznavao i prije predmetnog projekta i kako su bili u prijateljskim odnosima on i njegov sin DIO. Iskazuje kako je postojalo konkretno zemljište s nesređenim imovinsko pravnim odnosima u smislu da je na nekretnini bilo upisano više vlasnika, a OI da mu se obratio iz razloga što je istome nedostajalo pregovaračkih i drugih sposobnosti za realizaciju predmetnog projekta. Nadalje iskazuje da kada mu je došao OI vezano za realizaciju navedenog projekta da je OI rekao da on ima novac koji bi mogao uložiti u predmetni projekt odnosno kupiti zemljište te je rekao da on ne zna proceduru kako izrealizirati zemljište u smislu da dođe do faze dozvole te izrade potrebitog projekta. Na takav prijedlog ZI da je odgovorio kako bi bilo dobro u istoga uključiti njegovog brata DI budući da je on imao određeni kapital. U tom projektu on da bi bio netko tko rukovodi s vođenjem projekta. Njegov angažman u navedenom projektu da je bio izraditi projektnu dokumentaciju, a nakon toga obaviti razgovore s javnopravnim tijelima, u smislu prihvatljivosti navedenog projekta, nakon toga ishoditi građevinsku dozvolu. Iskazuje da je obavio sve na što se obvezao u predmetnom projektu i u konačnici ishodio građevinsku dozvolu kod nadležnog Županijskog ureda. Nadalje iskazuje da je on upisan kao osnivač društva s osnivačkim ulogom od 10.000,00 kuna koje je novčano uplatio u svoje ime a za račun svoga brata, te da mu je brat rekao da će mu navedeni novčani iznos naknadno vratiti. Iskazuje kako se brat nije upisao kao osnivač odnosno nositelj poslovnog udjela jer da je bilo laganije da se on prvotuženik upiše kao osnivač odnosno nositelj poslovnog udjela u društvu Villa Konavle, a navedeno pojašnjava i time da je brat imao ravnopravni spor s jednim trgovačkim društvom u [adresa] čiji se drugotuženik odnosno njegov brat bio zaposlenik i koji je dobio izvanredni otkaz ugovora o radu kod toga društva. Iskazuje kako je brat vraćen na posao u to trgovačko društvo te je tom društvu naloženo da bratu isplati sve zaostale plaće, a da je u trenutku osnivanja društva Villa Konavle spomenuti ravnopravni spor bio u fazi da je donesena prvostupanjska presuda. Iskazuje kako je drugotuženik njegov brat kontinuirano davao pozajmice društvu Villa Konavle, a pozajmice navedenom društvu da je davao i DIO kao i OI, a iz navedenih pozajmica da se financirala kupnja predmetnog zemljišta, ishođenje dozvola, knjigovodstvena dokumentacija i dr. Njegov brat je imao novac za uplatu u vidu pozajmica društvu Villa Konavle budući je prodao svoja 4 stana u [adresa]. Iskazuje kako pozajmice sežu još iz 2017. godine i iste da su knjigovodstveno knjižene, a moguće da su u spisu i izvadci o navedenim uplatama. Iskazuje kako smatra da je brat ulagao u svoje i da je to pozajmica poduzeću a ne prvotuženiku. Iskazuje kako je o svemu ovome tužiteljica znala, te da je pošta naslovljena na društvo Villa Konavle dolazila na adresu gdje su oni živjeli, te da je sva dnevna pošta bila dostupna u obitelji na ormariću u hodniku izložena i da se tužiteljica s istom mogla upoznati. Iskazuje kako tada supruga nije običavala otvarati poštu naslovljenu na društvo Villa Konavle ali da je ista bila upoznata sa svim zamislima vezano za navedeno društvo. Iskazuje da je prijenos poslovnog udjela društva Villa Konavle na njegovog brata ovdje drugotuženika izvršen 2021. godine iz razloga jer je brat to tražio budući se njegov financijski udio u društvu značajno povećao i to je učinjeno. Iskazuje kako je gotovo siguran da je supruga znala za to da je poslovni udio u društvu Villa Konavle prebacio na svoga brata. Misli da je prethodno navedeno mogla razumjeti iz razgovora s njim ali da je ista krivo shvatila njegovu ulogu u svemu vezano za društvo Villa Konavle. U trgovačkom društvu Villa Konavle u razdoblju osnivanja, prijenosa poslovnog udjela pa sve do devetog mjeseca 2023. godine da je bio direktor imenovan sa svojim pristankom iz razloga jer je direktor odgovoran za zastupanje društva za koju funkciju direktora društva Villa Konavle da nije primio plaću. Izradu projektne dokumentacije, ishođenja dozvola pa sve do kontakata s javnopravnim tijelima da je obavljao u funkciji direktora društva Villa Konavle. Njegovom bratu da je odgovaralo da on (prvotuženik) bude direktor društva Villa Konavle kako bi mogao kontrolirati sve te procese a budući da je njegov brat u navedeno društvo uložio novce. Prvotuženik da nije imao imao sredstava da ulaže u trgovačko društvo Villa Konavle te pojašnjavam da je on društvu Villa Konavle davao pozajmice koje je njemu njegov brat refundirao ali navedeno da je bilo samo u odnosu na osnivački ulog društva Villa Konavle a sve ostale pozajmice da su bile od strane njegovog brata s njegovog tekućeg računa, kako su brat i majka investitori izgradnje obiteljske kuće odnosno 4 stana u [adresa]. Iskazuje da bi se benefit kojeg bi dobio na kraju projekta bio taj da bi se radilo o postotku od neto dobiti nakon prodaje izrađenog projekta, a taj benefit da bi mogao biti u obliku novca ili nekretnini u mojem vlasništvu. Navedeno držim kategorijom "potencijala" dakle nečega što se može a i ne mora vratiti odnosno dogoditi, te navedeno da ne drži bračnom stečevinom. Smatra da navedenim projektom nije ništa stekao, a da je uložio znanje i potrošene dvije godine, a svo vrijeme s intenzivnim radom na navedenom projektu, od Ville Konavle nisam dobio niti plaću niti bilo kakvu naknadu. Kada je osnovano društvo Villa Konavle osnivači da su bili on i DIO dok da je OI bio prokurista, a prvotuženik ujedno i direktor društva. Iskazuje kako je moguće da je u svojstvu direktora društva Villa Konavle potpisao ugovore o kupoprodaji zemljišta međutim da se ne sjeća koja je na ugovoru bila naznačena funkcija pored njegovog imena, te pojašnjava kako je bilo moguće da pored njegovog imena u ugovoru bude naznačena funkcija osnivača društva Villa Konavle, ili funkcija direktora društva Villa Konavle. Nekretnine da je potpisivao u ime društva ali da je firma Villa Konavle sjecala te nekretnine. Zemljište da je kupovano novcima društva Villa Konavle, a DIO i njegov brat su davali pozajmice tome društvu. Ne može se izjasniti o tome koliko je pozajmica dao moj brat, niti DIO. Pojašnjava, nakon što su mu predočene, isprave na l.s. 34 da naznaka u stavci plaćanje DI na dan 24. prosinca 2019. godine "9 - pozajmica vlasniku" da se radi o određenom nerazumijevanju odnosno unatoč toj formulaciji radi se o uplati DI na žiro račun društva Villa Konavle, a to da je takav navod na svakom sljedećem izvodu prometa po računu pripisuje tome da je to kopirano s prethodnog naloga. Vezano za nekretnine u [adresa] da je komunicirao s odvjetnikom Semirom Guzin i to iz razloga što da je znao proceduru, njihov zakon o ispravnom postupku, te da je znao prostorne planove, a sličnu ulogu daje imao vezano za građenje stanova u [adresa] kao i ulogu vezano za kupnju nekretnina za projekt Villa Konavle. Da nije dobio nikakav prihod od prodaje nekretnina u [adresa] jer da neće od brata naplaćivati ni za kakvu njegovu uslugu ali da će naplatiti za svoju uslugu društvu Villa Konavle ali smatra da ju neće naplatiti od svoga brata već od društva Villa Konavle.

Pravno relevantna činjenica koju treba utvrditi je koji pravni režim se primjenjuje na tužiteljicu i tuženike u odnosu na definiranje bračne zajednice da li je to režim propisan Zakonom o braku i porodičnim odnosima koji se primjenjivao do 1. srpnja 1999.godine ("Službeni list, SFRJ", br. 11/78., 45/89. i 59/90 – dalje ZBPO) kojim je definiran režim zajedničkog vlasništva (znači da se udio svakog bračnog druga mora posebno utvđivati) ili je pak to režim reguliran (bivšim) Obiteljskim zakonom ("Narodne novine" broj 162/98) kojim je propisana presumpcija da imovina bračnih drugova stečena u bračnoj zajednici ima status suvlasništva u jednakim dijelovima.

27. Tužbeni zahtjev je osnovan.

28. Tuženici nisu s uspjehom oborili presumpciju da poslovni udjel koji je bio predmet raspolaganja prvotuženika pobijanom pravnom radnjom predstavlja bračnu stečevinu prvotuženika i tužiteljice (dakle nije dokazano da se radi o imovini različitoj od bračne stečevine).

29. Iako iz isprava koje su tuženici dostavili u spis i to Ugovora o prodaji od 15. svibnja 2017. (l.s. 87-92), Ugovora o prodaji od 27. travnja 2017. (l.s. 93-100), Ugovora o prodaji od 25. rujna 2017. (l.s. 104-109), te Izjave DI od 5. lipnja 2017. godine (101) proizlazi da su prodavatelji nekretnina u [adresa] bili drugotuženik DI i njegova majka MI čime tuženici nastoje dokazati da je drugotuženik DI imao novčana sredstva koja je poslao prvotuženiku PI za osnivanje društva Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik od prodaje nekretnina u [adresa] tužiteljica je dokazala svoje činjenične navode da bi se i u odnosu na te nekretnine u [adresa] radilo o bračnoj stečevini tada supružnika tužiteljice i prvotuženika. Naime tužiteljica takve svoje navode dokazuje ne samo iskazima svojim i iskazom svjedoka TI već i ispravama koje dostavlja u spis. Tako ista u spis dostavlja Ugovor o prodaji od 28. svibnja 2007. svibnja 2017. (l.s. 117-121) iz kojeg proizlazi da je sklopljen između HI iz [adresa], II, rođena KI iz [adresa] i ŠI iz [adresa] kao prodavatelja i MI kao kupaca predmet kojega je prodaja nekretnina u [adresa], Bosna i Hercegovina, i to zgrada označena kao zkč. br. [katastarska čestica]. Iako iz Ugovora o prodaji od 28. svibnja 2007. svibnja 2017. (l.s. 117-121) proizlazi da je MI, dakle majka tuženika, kupila iste one nekretnine koje se spominju i u Ugovorima koje su tuženici dostavili u spis, a u kojima je MI u ulozi prodavatelja zajedno sa svojim sinom DI drugotuženikom (Ugovor o prodaji od 15. svibnja 2017. na l.s. 87-92, Ugovor o prodaji od 27. travnja 2017. l.s. 93-100 i Ugovor o prodaji od 25. rujna 2017. l.s. 104-109) tužiteljica je dostavljenom e-mail korespodencijim PI prvotuženika s njegovim odvjetnikom dokazala da su nekretnine koje su predmet gore spomenutih Ugovora ustvari vlasništvo PI odnosno budući su kupljene 2007. godine (proizlazi iz Ugovora o prodaji od 28. svibnja 2007. svibnja 2017. (l.s. 117-121) iste su bračna stečevina tužiteljice i PI u jednakim omjerima. Tako iz e-maila od 22. veljače 2010. godine (l.s. 125)kojeg je PI prvotuženik poslao Semiru Guzini proizlazi da prvotuženik PI ističe svom odvjetniku Semiru Guzini (da se radi o odvjetniku PI proizlazi iz njegovog naloga u ovom mailu da se Semir Guzina pripremi za sljedeću raspravu) mu dostavlja imena ljudi od kojih je on PI kupio kuću, a ti da su: HI, umrla u svibnju ove godine…, gosp. II, rođena KI iz [adresa]… ŠI, [adresa]. Usporedbom ovih imena s podatcima u Ugovoru o prodaji od 28. svibnja 2007. svibnja 2017. (l.s. 117-121) proizlazi da su HI, II, rođena KI iz [adresa] i ŠI iz [adresa] osobe prodavatelji u tom Ugovoru i to istih onih nekretnina koje su DI PI drugotuženik i njegova majka MI prodali kupcima sklapanjem Ugovora o prodaji od 15. svibnja 2017. na l.s. 87-92, Ugovora o prodaji od 27. travnja 2017. l.s. 93-100 i Ugovora o prodaji od 25. rujna 2017. l.s. 104-109.

30. Navedeno se potvrđuje i sadržajem isprave e-maila od 1. lipnja 2010. godine (l.s. 138) iz kojeg proizlazi da prvotuženik PI obavještava svog odvjetnika Semira Guzinu da ga je danas zvala jedna od žena iz [adresa] od kojih da je on PI kupio kuću i da mu govori nešto o nastavku sudske parnice koju je ona pokrenula 1996. godine i koju bi on PI trebao nastaviti….da se ta žena zove II i PI moli odvjetnika da mu ovaj da povratnu informaciju. Ime II se spominje kao ime prodavatelja u Ugovoru o prodaji od 28. svibnja 2007. svibnja 2017. (l.s. 117-121).

31. Navedeno se potvrđuje i sadržajem isprave e-maila od 26. ožujka 2010. (l.s.122-123) iz koje proizlazi kako se prvotuženik PI svom odvjetniku Semiru Guzinu obraća vezano za prvotuženikovu kući u [adresa] kao i iz sadržaja e-mail od 24. lipnja 2010. (l.s.124) iz kojeg proizlazi kako se prvotuženik PI javlja svom odvjetniku Semiru Guzinu i obraća vezano za određeni sudski ili drugi postupak vezano za kuću u [adresa]. Da se prvotuženik brinuo o predmetnim nekretninama kao da su njegovo vlasništvo, što je ovaj sud utvrdio da jesu, proizlazi i iz; e-maila od 17. listopada 2008. (l.s.126) iz kojeg je razvidno da se Semir Guzin odvjetnik prvotuženika PI javlja istome vezano za kuću u [adresa] kako označava predmet toga e-maila, te spominje k. č. [katastarska čestica] upisanu u z. k. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; Nadalje isto proizlazi iz dopis prvotuženika PI od 21. svibnja 2007. (l.s. 139) kojim se izjašnjava da mu je potrebno sastaviti i ovjeriti kupoprodajni ugovor između njegove majke MI kao kupca i KI, HI, II i LI s uputama što ugovor treba sadržavati s pozivom da se za ostale potrebe, te dostavljanje prijedloga ugovora u tom dopisu naslovljena osoba obrati na prvotuženikovu e-mail adresu, kao i iz e- mail od 7. siječnja 2010. godine (l.s. 140) iz kojeg proizlazi da prvotuženik PI svog odvjetnika Semira Guzin pita za objašnjenje rješenja koje mu šalje u prilogu i to Rješenje Ministarstva građenja i prostornog uređenja Federacije BiH (l.s. 141-142) iz kojeg proizlazi da se odnosi na investitora MI iz [adresa] (majku prvotuženika), a vezano za građevinski objekat na građevinskom zemljištu označenom kao k. č. [katastarska čestica] Z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

32. Stoga je nekretninu koja je predmet Ugovora o prodaji od 28. svibnja 2007. svibnja 2017. (l.s. 117-121) iako je kao kupac naznačena njegova majka ustvari kupio PI i otuda su, fiktivno u svoje ime i svoj račun prvotuženikov brat DI (II-tuženik) i majka oba tuženika MI prodali kupcima predmetnu nekretninu (sklapanjem Ugovora o prodaji od 15. svibnja 2017. na l.s. 87-92, Ugovora o prodaji od 27. travnja 2017. l.s. 93-100 i Ugovora o prodaji od 25. rujna 2017. l.s. 104-109.) i otuda objašnjenje zašto je DI (drugotuženik) svome bratu PI (prvotuženiku) slao novčana sredstva s naznakom "prodaja" iznos od 3.700,00 EUR odmah nakon osnivanja društva i trgovačkom društvu Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik uplatio čak 842 000, 00 kuna odnosno 111 tisuća eura. Time se pojašnjavaju i isprave koje je tuženik dostavio u spis i to Izvod prometa po računu (l.s. 34-44) iz kojeg proizlazi da je DI vršio uplate na račun društva Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik dana 24.12.2019., 3.1.2020., 4.10.2019., 22.5.2019., 17.5.2019., 22.1.2019., 21.1.2019., 18.6.2018., 15.3.2018., 18.12.2017., 19.12.2017. s naznakom pozajmica vlasniku.

33. U odnosu na navod drugotuženika da je isti uplatio prvotuženiku iznos od 3.700,00 EUR odmah nakon osnivanja društva pa da je drugotuženik bio isključivi vlasnik poslovnog udjela koji je predmet ovog postupka, te takva isprava dostavljena od strane drugotuženika na l.s. 50 i 55 ne predstavlja dokaz u predmetnom postupku da bi drugotuženik bio vlasnik poslovnog udjela koji je predmet ovog postupka, a budući da se radi o novčanoj transakciji između dvije fizičke osobe, a ničim nije dokazano da bi navodna uplata bila povezana s osnivanjem predmetnog trgovačkog društva.

34. U odnosu na navode drugotuženika da je on bio isključivi vlasnik poslovnog udjela koji je predmet ovog postupka, te da je čak i za drugi poslovni udjel istog društva, upisanog na ime SIO „samo jedan od partnera u tom trenutku također bio prikazan u članskoj

- vlasničkoj strukturi predmetnog trgovačkog društva“, tužiteljica za ukazati je na 411. stavak 1. Zakona o trgovačkim društvima (NN 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, dalje: ZTD):

„(1) U odnosu na društvo član društva je samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu u društvu obaviješten registarski sud. U slučaju neslaganja stanja upisa u knjizi poslovnih udjela i popisa članova društva kojeg registarskom sudu dostavlja uprava društva, smatra se da su članovi društva osnivači navedeni u društvenom ugovoru odnosno osobe navedene u spomenutom popisu, a ako društvo ima samo jednog člana da je to osoba upisana u sudskom registru.“

35. Budući je PI u vremenu kupnje nekretnine koja je predmet Ugovora o prodaji od 28. svibnja 2007. svibnja 2017. (l.s. 117-121) bio u braku s tužiteljicom to se ima smatrati da je nekretnina koja je predmet Ugovora o prodaji od 28. svibnja 2007. svibnja 2017. (l.s. 117- 121) kupljena zajedničkim sredstvima I-tuženika i tužiteljice.

36. Stoga sud nije poklonio vjeru iskazu prvotuženika da je on upisan kao osnivač društva s osnivačkim ulogom od 10.000,00 kuna koje je novčano uplatio u svoje ime a za račun svoga brata; da mu je brat rekao da će mu navedeni novčani iznos naknadno vratiti; da se brat nije upisao kao osnivač odnosno nositelj poslovnog udjela jer da je bilo laganije da se on prvotuženik upiše kao osnivač odnosno nositelj poslovnog udjela u društvu Villa Konavle jer da je brat imao ravnopravni spor s jednim trgovačkim društvom u [adresa] čiji je drugotuženik odnosno njegov brat bio zaposlenik i koji je dobio izvanredni otkaz ugovora o radu kod toga društva; kako je drugotuženik njegov brat kontinuirano davao pozajmice društvu Villa Konavle budući je prodao svoja 4 stana u [adresa]; kako je o svemu ovome o čemu je iskazivao tužiteljica njegova tada supruga sve znala; prijenos poslovnog udjela društva Villa Konavle na njegovog brata ovdje drugotuženika izvršen 2021. godine da je bio iz razloga jer da je brat to tražio budući se njegov financijski udio u društvu značajno povećao; da je supruga znala za to da je poslovni udio u društvu Villa Konavle prebacio na svoga brata; vezano za nekretnine u [adresa] da je komunicirao s odvjetnikom Semirom Guzin i to iz razloga što da je znao proceduru, njihov zakon o ispravnom postupku, te da je znao prostorne planove, a sličnu ulogu da je imao vezano za građenje stanova u [adresa] kao i ulogu vezano za kupnju nekretnina za projekt Villa Konavle.

37. Istovremeno na iste činjenice ovaj sud je tužiteljici poklonio vjeru da poslovni udio prvotuženika u društvu Villa Konavle predstavlja bračnu stečevinu jer da je prvotuženik kao svoj udio uložio svoju sposobnost kao inženjer građevine, te da je udio istoga u vidu ishođenja potrebitih dozvola i drugih aktivnosti, a sve za vrijeme trajanja braka. U svemu navedenom drugotuženik da nije imao nikakvu ulogu. U postupku razvoda braka da je od prvotuženika po prvi puta doznala da je firma Villa Konavle na drugotuženiku, a tek uvidom u sudski registar u proljeće 2023.da je doznala da je između tuženika sklopljen Ugovor o prijenosu poslovnog udjela. vezano za isprave koje su u prilogu odgovora na tužbu drugotuženika iz kojih proizlaze određene uplate drugotuženika na račun društva Villa Konavle, iskazala je kako tako uplaćeni novci nisu predstavljali novac tuženika DI već da se radilo o novcu koji je dobiven prodajom nekretnine u [adresa] a koja je bila zajednička nje i njenog tada supruga ovdje prvotuženika, čemu sud poklanja vjeru jer to proizlazi i iz isprava u spisu, a što je prethodno sud detaljno obrazložio.

38. U odnosu na iskaz TI, sud je istoj poklonio vjeru. Navedeno unatoč činjenici što je navedena svjedokinja kći tužiteljice i prvotuženika, te punomoćnica tužiteljice u ovom postupku. Iz iskaza iste proizlazi da je društvo Villa Konavle d.o.o. Dubrovnik osnovano tijekom braka njezinih roditelja u koji projekt će njezin otac, a po kazivanju istoga, uložiti svoje znanje, a OI određeni kapital, da su roditelji doma razgovarali vezano za osnivački ulog toga društva, te da se majka vidjevši potencijal projekta s istim usuglasila. Njezin angažman u predmetnoj pravnoj stvari da je započeo nakon što je pogledala nacrt sporazuma o podjeli bračne stečevine kojeg je otac ponudio majci pri čemu je zamijetila da u tom nacrtu nema firme Villa Konavle d.o.o. Dubrovnik što je tada smatrala napravljenim previdom. S majkom da je izvršila uvid u sudski registar za Villa Konavle d.o.o. Dubrovnik pri čemu da su obje utvrdile da se tamo nalazi upisan DI kao član društva, a radi se o njezinom stricu koji da nikada nije pričao o firmi Villa Konavle d.o.o. Dubrovnik i za istu djelovao nezainteresirano. Iz iskaza ove svjedokinje proizlazi, iako ista punomoćnica svoje majke ovdje tužiteljice, da je ista u ovoj priči zauzela stranu ali ne stranu osobe (svoje majke odnosno svoga oca) već kao pravnica po struci stranu pravičnosti dok je u isto vrijeme, a što proizlazi iz iskaza iste, zadržala i iskazala poštovanje prema oba svoja roditelja iskazujući da su i otac i majka bili divni roditelji koji bi sve učinili za svoju djecu. Sud je iskazu iste, prije svega vodeći računa o zaključcima koje je ovaj sud izveo iz isprava koje je pročitao i pregledao u dokaznom postupku, poklonio vjeru.

39. U odnosu na iskaz ŽI sud je istome poklonio vjeru unatoč tome što se radi o suprugu punomoćnice tužiteljice. Odnos supružništva s punomoćnicom tužiteljice ne bi smjelo bezuvjetno pretpostaviti da se iskazu takvog svjedoka ne može vjerovati. Ocijenujući navedeni iskaz, prije svega vodeći računa o zaključcima koje je ovaj sud izveo iz isprava koje je pročitao i pregledao u dokaznom postupku, za istaknuti je da je ovaj svjedok ostavio dojam osobe koja je (sa svojim supružnikom-punomoćnicom tužiteljice) duboko poštivala supružnike DI i s istima bila u prijateljskim odnosima zbog TI kćeri tužiteljice i prvotuženika koja je zaposlena u odvjetničkom uredu punomoćnice tužiteljice, da bi u okolnostima poremećenih odnosa među supružnicima TI izrazili naklonost jednoj od suprotstavljenih strana- tužiteljici. Međutim takva naklonost u iskazivanju je u slaganju s ispravom u spisu i to s Ugovorom o posredovanju (l.s.80) kojeg je prvotuženik u svojstvu direktora društva Villa Konavle d.o.o. Dubrovnik potpisao s navedenim svjedokom kao direktorom u tom ugovornom odnosu društva posrednika u prodaji nekretnine. Tako je u slaganju s navedenom ispravom iskaz ovoga svjedoka da mu se PI kao direktor društva Villa Konavle d.o.o. Dubrovnik obratio sa zanimljivim projektom, predstavio se kao vlasnik tvrtke Villa Konavle d.o.o. Dubrovnik, te vlasnik cijelog projekta s kojim, kako je prvotuženik rekao, se isključivo može pregovarati i s kojim je sklopio Ugovor o posredništvu.

40. Svjedokinja VI se nije odazvala na poziv suda dati svoj svjedočki iskaz ali je ista dostavila svoj pisani iskaz ovjeren od javnog bilježnika Natalije Vranješ u Grudama, BiH (l.s. 337-338). Tužiteljica je predložila da se takav iskaz svjedokinje koristi u dokaznom postupku, a tuženici su po svom punomoćniku u odnosu na prethodno navedeno istaknuli da iz izjave navedene svjedokinje proizlazi da ista nema saznanja o vlasničkoj strukturi društva Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik, s čime se slaže i ovaj sud.

41. Na ročištu 20. svibnja 2024. godine određeno je izvođenje dokaza saslušanja stranaka, a ročištu nije pristupio drugotuženik, već je netom prije ročišta dostavio podnesak da nije u mogućnosti pristupiti sudu iz zdravstvenih razloga. U prilogu je dostavio ispravu "Evidencija posjeta" l.s.150 iz koje proizlazi da je isti imao bol u leđima na dan 17. svibnja 2024., dakle tri dana prije dana održavanja ročišta. Niti na dan ročišta 20. svibnja 2024. godine, a niti nakon toga drugotuženik nije dokazao da je bio opravdano spriječen nazočiti ročištu na kojem je imao dati svoj stranački iskaz. Naime, isti nije dostavio liječničku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je isti bio bolestan na dan održavanja ročišta. Stoga iako je punomoćnik drugotuženika na isticao kako drugotuženik zadržava pravo dati svoj iskaz zbog takve konkludentne radnje drugotuženika, te nepojavljivanja drugotuženika (iako to nije morao) niti na jednom ročištu ovaj sud je izveo zaključak da isti nije ni htio dati svoj stranački iskaz. Odredbom čl. 269. st.2. ZPP propisano je da će sud s obzirom na sve okolnosti ocijeniti od kakva je značenja što stranka nije došla na saslušanje.

42. U odnosu na iskaz svjedoka PIO iako je prvotno ovaj sud odlučio izvesti dokaz saslušanjem toga svjedoka, te unatoč tome što je navedeni svjedok pristupio na jedno od ročišta (iako na to ročište nije pozvan) sud je naknadno odlučio ne izvoditi taj dokaz iz razloga što se u postupku pred trgovačkim sudovima činjenice u pravilu utvrđuju na temelju ispava (čl.492a ZPP), a koje odlučne činjenice u ovom postupku, a poglavito činjenicu da li je drugotuženik iz svojih sredstava uplatio osnivački ulog društva Villa Konavle d.o.o. Dubrovnik, su utvrđene ispravama iz spisa.

43. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem saslušanje svjedoka FI, supruge drugotuženika budući je pravno relevantne činjenice utvrdio iz isprava u spisu.

44. Sud nije sadlušao ZI budući iz lječničke potvrde proizlazi da isti nije sposoban dati svjedočki iskaz u ovom postupku.

45. Time tuženici nisu oborili presumpciju da poslovni udjel društva Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik predstavlja bračnu stečevinu.

46. Budući tuženici nisu s uspjehom oborili presumpciju da poslovni udjel koji je bio predmet raspolaganja prvotuženika pobijanom pravnom radnjom predstavlja bračnu stečevinu prvotuženika i tužiteljice (dakle nije dokazano da se radi o imovini različitoj od bračne stečevine) na ovom mjestu potrebno je obrazložiti o (ne)savjesnosti drugotuženika odnosno da li je tužiteljica naknadno odobrila predmetni Ugovor o prijenosu poslovnog udjela sklopljen između prvotuženika i drugotuženika.

47. Iako je odredbom članka 37. stavak 3. Obiteljskog zakona, propisano da nepostojanje suglasnosti bračnog druga iz članka 37. stavka 2. Obiteljskog zakona, za raspolaganje ne utječe na prava i obveze poštene treće osobe, već da drugi bračni drug ima samo pravo na naknadu štete, za istaknuti je da je u predmetnom navedena odredba neprimjenjiva jer se po mišljenju ovoga suda drugotuženik DI ne može smatrati poštenom trećom osobom.

48. Naime, ovakav stav sud obrazlaže na način kako slijedi; Sama činjenica da drugotuženik u svom odgovoru na tužbu navodi kako poslovni udjel društva Villa Konavle d.o.o., a koji čini predmet ovog postupka, nikada nije predstavljao vlasništva prvotuženika PI, već isključivo vlasništvo drugotuženika jer da je drugotuženik prodao nekoliko nekretnina u Bosni Hercegovini, 2017. g., te imao volju i namjeru stečena sredstva uložiti u određeni nekretninski projekt u Republici Hrvatskoj s obzirom na činjenicu da drugotuženik takve činjenične navode nije dokazao već upravo suprotno iz isprava u spisu proizlazi da nekretnine u [adresa] predstavljaju vlasništvo prvotuženika poštenost drugotuženika dovodi u pitanje. Budući je njegov brat PI u vremenu kupnje nekretnine koja je predmet Ugovora o prodaji od 28. svibnja 2007. svibnja 2017. (l.s. 117-121) bio u braku s tužiteljicom, kao i u vrijeme kada se odvijala fiktivna prodaja navedene nekretnine od strane drugotuženika i njihove majke 2017. godine, to se ima smatrati da je drugotuženik znao da je nekretnina koja je predmet Ugovora o prodaji od 28. svibnja 2007. svibnja 2017. (l.s. 117-121) kupljena zajedničkim sredstvima I-tuženika i tužiteljice tada još protuženikove supruge.

49. Zbog svoje nesavjesnosti i nepoštenja drugotuženik je u svom odgovoru na tužbu naveo da zbog svojih privatnih i poslovnih razloga koji su ga sprečavali nije mogao biti član trgovačkog društva u Republici Hrvatskoj, te kako su ta ograničenja naknadno otpala pa da je drugotuženik ipak mogao postati članom trgovačkog društva. Razlozi zašto drugotuženik nije bio član društva Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik su ti da novčana sredstava koja je slao prvotuženiku i na račun toga društva su prodajna cijena nekretnina u [adresa] koje su bile u vlasništvu prvotuženika odnosno kupljena zajedničkim sredstvima prvotuženika i tužiteljice i kao takva predstavlja njihovu bračnu stečevinu.

50. Budući oba bračna druga postaju suovlaštenici na poslovnom udjelu u jednakim dijelovima, a bračni drug koji nije upisan kao suovlaštenik na poslovnom udjelu može zatražiti u sudskom postupku utvrđenje da je ovlaštenik i upis toga u knjigu poslovnih udjela. Stoga je tužiteljica pravilno postavila tužbeni zahtjev kada je deklaratornim tužbenim zahtjevom tražila donošenje presude da predmetni poslovni udio predstavlja bračnu stečevinu nje i prvotuženika, da je ista ovlaštenik na predmetnom poslovnom udjelu, te je bilo potrebno kondemnatornim tužbenim zahtjevom zahtijevati naložiti tuženiku da istoj izda ispravu podobnu za upis u knjigu poslovnih udjela trgovačkog društva Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik. Prethodno navedeno bilo je nužno jer iz odredaba ZTD-a ne proizlazi mogućnost stjecanje poslovnih udjela na temelju zakonskih odredbi o bračnoj stečevini (čl. 36. st.1. ObZ-a). Naime, predmetna presuda koja je deklaratorna u točki I i II kojima je utvrđeno da poslovni udio predstavlja bračnu stečevinu, te da je tužiteljica suovlaštenik na tom poslovnom udjelu ne predstavlja osnovu iz koje bi tužiteljica mogla steći prava koja proizlaze iz poslovnog udjela iz iste tek proizlazi ovlaštenje da tužiteljica zahtijeva upis u knjigu poslovnih udjela. Svrha ovakve deklaratorne presude može se ostvariti samo prihvaćanjem točke IV tužbenog traženja kojim je tužiteljica zatražila izdavanje isprave podobne za upis tužiteljice u knjigu poslovnih udjela trgovačkog društva Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik.

51. Stoga je odlučeno kao u točkama I, II i IV izreke presude.

52. U odnosu na predmet spora koji se odnosi na zahtjev da Ugovor o prijenosu poslovnog udjela gubi učinak prema tužiteljici odnosno za utvrđenje ništetnosti;

53. Iz tužbe proizlazi da je tužitelj istaknuo više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi, tako da sud prihvati drugi i svaki daljnji (eventualni) tužbeni zahtjev ako nađe da je prvi (glavni) odnosno prethodni eventualni tužbeni zahtjev neosnovan. Riječ je o eventualnoj kumulaciji tužbenih zahtjeva (višestrukoj eventualnoj kumulaciji) iz odredbe članka 188. stavka 2. ZPP- a.

54. Odredbom članka 188. stavka 2. ZPP-a propisano je da tužitelj može dva ili više tužbenih zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud sljedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. O tužbenom zahtjevu sud odlučuje u izreci presude na način da prihvaća ili odbije pojedine zahtjeve koji se tiču glavne stvari i sporednih traženja (članak 338. stavak 3. ZPP-a).

55. Iz navedenih odredaba proizlazi da u slučaju eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva prvostupanjski sud prvo odlučuje o osnovanosti prvo postavljenog tužbenog zahtjeva, a podredno, tek ako prvi zahtjev utvrdi neosnovanim, odlučuje i o osnovanosti eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva.

56. Tužiteljica glavni tužbeni zahtjev na pobijanje raspolaganja tuženika odnosno Ugovora o prijenosu poslovnog udjela temelji na istim tvrdnjama kao i podredni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti toga ugovora i to da prvotuženik nije imao pisanu i ovjerenu suglasnost tužiteljice za otuđenje poslovnog udjela, te da tužiteljica nije sudjelovala u pravnom poslu iako je suovlaštenik poslovnog udjela temeljem zakona, a navedeno da je vidljivo iz samog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela.

57. Iz navedene zakonske odredbe čl. 37. st. 2. ObZ u odnosu na postupanje za izvanredne poslove na nekretninama ili pokretninama (u predmetnom u odnosu na poslovni udio) koje se upisuju u javne upisnike traži se zajedničko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugoga bračnog druga s ovjerom potpisa kod javnog bilježnika, a nedostatak spomenutih karakteristika pravnog posla predstavlja viši stupanj nepravilnosti (ništetnost) od onog kada se može tražiti poništaj kao posljedica nižeg stupnja nepravilnosti. Iz navedenog razloga ovaj sud je odbio tužbeni zahtjev koji je postavljen kao glavni tužbeni zahtjev na pobijanje i prihvatio podredni tužbeni zahtjev istaknut na utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora i svih radnji poduzetih nakon provedbe predmetnog Ugovora.

58. Dakle, predmet spora je utvrđenje ništetnosti spomenutog pravnog posla sklopljenog samo po jednom bračnom drugu čiji je predmet imovina bračnih drugova koja predstavlja bračnu stečevinu kao i ugovora i svih radnji poduzetih nakon provedbe predmetnog Ugovora.

59. Tužbeni zahtjev je osnovan.

60. U smislu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Nar.nov. br. 35/05, 41/08 i 125/11 dalje: ZOO), koji se ima primijeniti na ovaj obvezno pravni odnos, ništetni ugovori su oni koji su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

61. Iz, u predmetnom postupku izvedenih dokaza, utvrđena je činjenica na kojoj tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela da je prvotuženik bez tužiteljičina znanja i tužiteljičine suglasnosti, raspolagao poslovnim udjelom koji predstavlja bračnu stečevinu njega i tužiteljice pa da je predmetni Ugovor protivan odredbama članka 37 ObZ koji se primjenjuje na konkretni sporni odnos, a kojima je propisano da je za izvanredne poslove na imovini koja se upisuje u javne upisnike (u predmetnom poslovni udjel koji se upisuje u sudski registar) potrebno zajedničko poduzimanje posla ili pisana suglasnost drugog bračnog druga s omjerom potpisa kod javnog bilježnika.

62. Tuženici su sudionici pravnog posla čija valjanost se procjenjivala u predmetnom sporu, te su pravno relevantne činjenice koje su se utvrđivale u ovom postupku ponašanje, savjesnost i dobra vjera svih sudionika spornog pravnog odnosa uključujući i tužiteljicu kao bračnog druga koja nije bila sudionik toga pravnog odnosa, a o čemu je sud detaljno obrazložio.

63. Iako je na tužiteljici teret dokazati postojanje okolnosti koje predmetni Ugovor o prijenosu poslovnog udjela čine ništetnim to je, kod procesnog pravila da se u postupku ne dokazuju negativne činjenice (čl. 221.a ZPP-a), na tuženicima bio teret dokazati da je tužiteljica znala za postojanje predmetnog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela, da je svome suprugu prvotuženiku dala suglasnost za takvo raspolaganje zajedničkom bračnom stečevinom odnosno da je na takav Ugovor o prijenosu poslovnog udjela naknadno pristala ili da se istome nije protivila. Tuženici navedene činjenice nisu dokazale kako je prethodno detaljno obrazloženo.

64. Podneskom tužiteljice predanim ovom sudu 12. svibnja 2025. ista je preinačila tužbu u dijelu glavnog zahtjeva tako da sada glavnim tužbenim zahtjevom traži da su sve radnje koje je drugotuženi DI poduzeo nakon provedbe predmetnog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 14. svibnja 2021. ništetne.

65. U odnosu na glavno tužbeno traženje preinačeno podneskom tužiteljice predanim ovom sudu 12. svibnja 2025. kojim traži utvrditi ništetnima i sve radnje koje je drugotuženik poduzeo nakon provedbe predmetnog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela (identično podrednom tužbenom traženju po preinačenoj tužbi također podneskom od 12. svibnja 2025.) ističe se kako slijedi;

66. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik razvidno je da su u društvu Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik od dana podnošenja predmetne tužbe (11.9.2023.) naovamo u dva navrata donašani Društveni ugovori i to na način da je Odlukom od 21.9.2023. Društveni ugovor od 7.11.2017. zamijenjen novim Društvenim ugovorom od 21.9.2023., a taj novim Društvenim ugovorom od 22.9.2023.(Odlukom skupštine od 21.9.2023.). Takav Društveni ugovor zamijenjen je novim Društvenim ugovorom od 24.7.2025. (Odlukom skupštine od 24.7.2025.), da bi Odlukom skupštine od 26.8.2025. Društveni ugovor od 24.7.2025. zamjenjen novim Društvenim ugovorom od 26.8.2025. Navedenim Društvenim ugovorima i Odlukama skupštine društva Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik došlo je do promjena u vlasničkoj strukturi društva na način da su OI i SIO postali članovi društva Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik, a prvotuženik PI i drugotuženik DI su to prestali biti, a osobe ovlaštene za zastupanje toga društva su sada OI u svojstvu prokuriste i SIO kao član uprave koji zastupa društvo pojedinačno i samostalno. Spomenutom Odlukom skupštine društva Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik od 26.8.2025. povećan je temeljni kapital unosom prava (pretvaranjem potraživanja u ulog) sa iznosa od 2.660,00 EUR za iznos od 100.000,00 EUR na iznos od 102.660,00 EUR s naznakom da unesena prava predstavljaju prava pojedinih članova društva na potraživanje u novcu prema ovom društvu, a proizašla iz Ugovora o zajmu.

67. Iz navedenog proizlazi da je nakon sklapanja Ugovora o prijenosu poslovnog udjela, zaključenog između I- tuženika PI i II-tuženika DI došlo do radnji koje je poduzeo II-tuženik DI u provedbi toga Ugovora i to na gore opisani način.

68. Iz navedenog proizlazi da je II-tuženik DI nakon provedbe predmetnog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela od 14. svibnja 2021. poduzeo određene radnje koje su također ništetne budući istima kao osnov prethodi Ugovor o prijenosu poslovnog udjela, zaključen između I-tuženika PI i II-tuženika DI koji je utvrđen ništetnim.

69. Uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za društvo Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik razvidno je da je u registarskom ulošku (glavnoj knjizi upisa) trgovačkog društva Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik 2.10.2023. upisana zabilježba upravo ovoga predmetnog spora. Činjenica što je u međuvremenu promijenjena vlasnička struktura trgovačkog društva Villa Konavle d.o.o., Dubrovnik na način da su OI i SIO Kraševec Miljas postali članovi navedenog društva, a tuženici su to prestali biti, sukladno odredbi članka 195. st.1. ZPP, ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši jer parnične stranke unatoč provedenoj promjeni vlasničke strukture toga društva tijekom parnice nisu izgubile materijalnopravnu legitimaciju i tužiteljica nije bila dužna u skladu s navedenom promjenom usklađivati istaknuti tužbeni zahtjev (točka II, IV, V), a preinačenim podredno istaknutim tužbenim zahtjevom podneskom od 12. svibnja 2025. ista je sada zatražila utvrditi da su ništetne sve radnje koje je 2. tuženik poduzeo nakon provedbe predmetnog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela zaključenog između I-tuženika PI i II-tuženika DI od 14. svibnja 2021. godine. Kako je prethodno spomenuto, tužiteljica nije bila dužna u skladu s navedenom promjenom usklađivati istaknuti tužbeni zahtjev (točka II, IV, V) jer zabilježba predmetnog spora u sudskom registru ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom zabilježene tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle vlasništvo nad predmetnim poslovnim udjelom nakon što je prijedlog za zabilježbu spora stigao u sudski registar (2.10.2023.).

70. Stoga je osnovano i podredno tužbeno traženje preinačeno podneskom od 12. svibnja 2025. kojim je tužiteljica tražila utvrditi da su ništetne i sve radnje koje je II-tuženik poduzeo nakon provedbe predmetnog Ugovora o prijenosu poslovnog udjela zaključenog između I- tuženika PI i II-tuženika DI od 14. svibnja 2021. godine.

71. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Dubrovniku, dana 1. prosinca 2025.

S u d a c:

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana primitka prijepisa presude, pozivom na gornji poslovni broj spisa.

DN-a:

- pun. tužitelja,

- pun. prvotuženika i

- pun. drugotuženika.