Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2642/2024-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te dr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Merici Miše, odvjetnici u Trogiru, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB:53056966535, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kallay & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-3933/2021-20 od 13. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 1. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-3933/2021-20 od 13. svibnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odbija se žalba tuženika protiv rješenja o mjesnoj nadležnosti kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj P-3933/2021-20 od 13. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 418-50- 3753339 sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, dana 31. listopada 2006. (dalje: Ugovor o kreditu), kojim je ugovoreno da će se kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća te je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 16.126,06 kn/2.140,30 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od 31. listopada 2006., odnosno od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa sve do konačne isplate (točka I I. i II. izreke). U točki II izreke, odbijen je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovorena u švicarskim francima (CHF) odnosno da tuženik ima pravo jednostrano promijeniti visinu kamatne stope. U točki III izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.645,08 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Ujedno je rješenjem prvostupanjski sud odbio prigovor mjesne nenadležnosti toga suda kao neosnovan.

3. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II izreke ne navodeći konkretno zbog kojih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u točki II izreke, podredno da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žali se tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu i rješenje kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti pobijanu presudu na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže istog da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak, odnosno ukinuti pobijanu presudu i rješenje, kao i rješenje o trošku te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe su osnovane, osim žalbe tuženika u dijelu kojim pobija rješenje o prigovoru mjesne nenadležnosti.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnima odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno da tuženik ima pravo jednostrano promijeniti visinu kamatne stope te da se svaki pojedini anuitet plaća u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po kreditu s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, imajući u vidu početno ugovorenu kamatnu stopu i početni tečaj CHF.

8. U odnosu na žalbu tuženika protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti suda kao neosnovan za navesti je sljedeće. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud razmatrao poštenje ugovorne odredbe o prorogaciji mjesne nadležnosti u smislu odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP/03) te je zaključio da je ta ugovorna odredba ništetna. Naime, ova odredba Ugovora kojom se određuje nadležnost suda prema sjedištu banke predstavlja standardiziranu ugovornu klauzulu sastavljenu bez mogućnosti individualnog pregovaranja. Stoga odredba Ugovora prema kojoj je ugovorena mjesna nadležnost suda u u mjestu sjedišta kreditora (Zagreb) predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu zbog toga što je mjesto prebivališta tužitelja u [adresa] pa bi tužitelj, radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu bio izvrgnut dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se jednako ne odnosi na tuženika, s obzirom da se njegovo sjedište nalazi upravo u Zagrebu čime u procesno pravnom položaju ugovornih stranaka postoji znatna neravnoteža. Prvostupanjski sud je definirao prorogacijsku klauzulu kao odredbu koja se nije pregovarala, uzeo u obzir kriterije nepoštenosti, pozvao se na načelo zaštite potrošača te zaključio da se članak 48. ZPP-a ne primjenjuje zbog nepoštenosti prorogacijske klauzule.

9. U navedenom pravcu na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenoga 2020. prihvaćen je zaključak da je prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju quaestio facti.

10. Takav stav suda u skladu je i s pravnim shvaćanjem izraženim u presudi Suda Europske unije od 27. lipnja 2000., u spojenim predmetima C-240/98 i C- 244/98, prema kojem prorogacijsku klauzulu u potrošačkom ugovoru kojom je ugovorena isključiva nadležnost suda u mjestu glavnoga poslovnog mjesta prodavatelja ili pružatelja usluge, treba smatrati nepoštenom u smislu članka 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, ako su ispunjene slijedeće pretpostavke: da nije bilo posebnog pregovaranja te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. Također, odredbom članka 19.l. stavka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13. 9/15, 78/15, 102/15, 52/16 i 128/22) propisano je da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj oduci broj Grl-143/2019-2 od 11. prosinca 2019. iznio je pravno shvaćanje prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu, u smislu odredbe članka 19.l. ZPK mjesno nadležan sud prebivališta potrošača (ovdje prvostupanjski sud).

13. Kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, a ovaj žalbeni sud nije našao niti povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 380. točka 2) ZPP-a valjalo je odbiti žalbu protiv rješenja kao neosnovanu i rješenje potvrditi.

14. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti i na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud zaključuje kako je predmetna presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbama jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude te nisu jasno navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

15. Prvostupanjski sud je, polazeći od pravnih utvrđenja presuda u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da će se kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećim na dan dospijeća, našao osnovanim, kao i zahtjev tužitelja s osnova stjecanja bez osnove, a s obzirom da je tužitelj sukladno članku 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) i članka 1111. st. 1. ZOO stekao pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora.

16. Nadalje, prvostupanjski sud prigovor zastare ocjenjuje djelomično osnovanim navodeći kako zastara počinje teći od donošenja presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/17-10 14. lipnja 2018., jer se radi o restitucijskom zahtjevu koji se odnosi na valutnu klauzulu, i u trenutku podnošenja tužbe 4. studenoga 2021. nije istekao zastarni rok od pet godina. Što se tiče zahtjeva tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, prvostupanjski sud zaključuje kako je u tome dijelu zahtjev podnesen izvan zastarnog roka, jer je presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena 13. lipnja 2014., pa da je tužba tužitelja u tome dijelu podnesena po proteku petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe članka 225. ZOO-a zbog čega da je taj dio zahtjeva valjalo odbiti.

17. Međutim, prvostupanjski sud prihvaća financijsko vještačenje prema kojemu, sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i niže plaćenog) za vrijeme otplate kredita, slijedom kamatne stope i tečaja na više i niže u odnosu na početni tečaj CHF koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 2.140,30 eura, i to zbog kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do prijevremene otplate kredita iznosi ukupno 584,65 eura te ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (dan dospijeća anuiteta) i početnog tečaja CHF, a uzevši u obzir rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do prijevremene otplate kredita iznosu ukupno 1.555,65 eura. Stoga sud dosuđuje tužitelju iznos od 2.140,30 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog specificiranog preplaćenog iznosa do isplate, odnosno od dana stjecanja pojedinog iznosa pa do isplate, jer je tuženik u ovom slučaju bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja.

18. Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje kako sud u izreci presude u točki I II. izreke nalaže tuženiku isplatiti tužitelju 2.140,30 eura, dok u točki II izreke odbija zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe članka 1. Ugovora o kreditu kojim je kao valuta uz koju je vezana glavnica ugovorena u švicarskim francima (CHF) odnosno da tuženik ima pravo jednostrano promijeniti visinu kamatne stope, što čini izreku nejasnom. Ovo stoga što se u članku 1. Ugovora o kreditu jedino utvrđuje visina iznosa kredita u švicarskim francima i u kunskoj protuvrijednosti, dok ova odredba ne tretira pitanje valutne klauzule u smislu nepoštenosti niti uređuje jednostranu promjenu kamatne stope.

19. Pored toga, osnovano tuženik u žalbi ističe kako je sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.140,30 eura temeljem ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu CHF i promjenjivu kamatnu stopu. Kako je sud u obrazloženju pobijane presude, smatrao djelomično osnovanim prigovor zastare jer da je u konkretnom slučaju djelomično došlo do zastare potraživanja s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, to je nejasno na temelju čega je sud onda tužitelju dosudio isplatu preplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope. Iz navedenih razloga izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude zbog čega postoji povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Uz to, u pobijanoj presudi je izostalo obrazloženje o razlozima odbijanja utvrđenja da je ništetna odredba ugovora koja se odnosi na promjenu kamatne stope.

20. Iz navedenih razloga, kako je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a kako nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude propisani odredbama članka 373.a ZPP-a, žalbe je valjalo prihvatiti i pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a.

21. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će po potrebi dopuniti činjenično stanje izvođenjem odgovarajućih predloženih dokaza, imajući u vidu primjedbe i upute iz ovoga rješenja. U postupku je potrebno jasno razdvojiti ništetnost i isplatu preplaćenih iznosa po osnovi valutne klauzule i promjenjive kamatne stope uzevši u obzir da zastarni rok za individualne restitucijske zahtjeve počinje teći od pravomoćnosti one kolektivne odluke koja se odnosi na istu vrstu ugovorne odredbe te otkloniti proturječja u izreci presude na koja je ukazano. Nakon toga prvostupanjski sud će donijeti novu pravilnu i zakonitu odluku o zahtjevu tužitelja na temelju pravilne i svestrane ocjene u postupku izvedenih dokaza, kako to nalažu odredbe članka 8. ZPP-a, uz pravilnu primjenu mjerodavnih materijalno pravnih zakonskih odredaba.

22. Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III izreke pobijane presude pa će prvostupanjski sud o troškovima odlučiti zajedno s novom odlukom o glavnoj stvari sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

U Splitu 1. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić