Posl. broj P-2356/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Sinju

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji ovog suda Tei Lolić Prenc, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikoli Božikoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Dušku Žuriću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Žurić & Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja i isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 15. listopada 2025. godine u prisutnosti zamjenice zamjenika punomoćnika tužitelja CK, odvjetničke vježbenice kod odvjetnice Lole Ninčević iz Splita, dana 01. prosinca 2025. godine donio je i javno objavio

p r e s u d u

I. Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka, OIB: 87939104217, Jurišićeva 4, 10000 Zagreb (kao pravnom slijedniku subjekata: Nova hrvatska banka d.d., ranije: SBERBANK d.d.; ranije: VOLKSBANK d.d.) da isplati tužitelju OK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana, iznos od 3.337,88 EUR (tri tisuće tristo trideset sedam eura i osamdeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 2,23 EUR od 01.02.2007.g.

- 1,80 EUR od 01.03.2007.g.

- 2,20 EUR od 01.04.2007.g.

- 4,61 EUR od 01.05.2007.g.

- 6,35 EUR od 01.06.2007.g.

- 7,37 EUR od 01.07.2007.g.

- 6,74 EUR od 01.08.2007.g.

- 5,95 EUR od 01.09.2007.g.

- 8,08 EUR od 01.10.2007.g.

- 8,30 EUR od 01.11.2007.g.

- 6,75 EUR od 01.12.2007.g.

- 6,58 EUR od 01.01.2008.g.

- 3,75 EUR od 01.02.2008.g

- 1,13 EUR od 01.03.2008.g.

- 6,62 EUR od 01.04.2008.g.

- 1,33 EUR od 01.05.2008.g.

- 0,43 EUR od 01.06.2008.g.

- 1,95 EUR od 01.07.2008.g.

- 1,85 EUR od 01.08.2008.g.

- 1,29 EUR od 01.09.2008.g.

- 1,28 EUR od 01.10.2008.g.

- 16,45 EUR od 01.11.2008.g.

- 5,31 EUR od 01.12.2008.g.

- 20,51 EUR od 01.01.2009.g.

- 22,21 EUR od 01.02.2009.g.

- 23,07 EUR od 01.03.2009.g.

- 21,03 EUR od 01.04.2009.g.

- 20,74 EUR od 01.05.2009.g

- 17,54 EUR od 01.06.2009.g

- 14,73 EUR od 01.07.2009.g

- 15,72 EUR od 01.08.2009.g

- 17,80 EUR od 01.09.2009.g

- 19,43 EUR od 01.10.2009.g

- 18,26 EUR od 01.11.2009.g

- 20,95 EUR od 01.12.2009.g

- 23,51 EUR od 01.01.2010.g.

- 26,20 EUR od 01.02.2010.g.

- 25,49 EUR od 01.03.2010.g.

- 30,02 EUR od 01.04.2010.g.

- 28,86 EUR od 01.05.2010.g.

- 31,14 EUR od 01.06.2010.g.

- 43,97 EUR od 01.07.2010.g.

- 41,05 EUR od 01.08.2010.g.

- 52,00 EUR od 01.09.2010.g.

- 46,22 EUR od 01.10.2010.g.

- 41,88 EUR od 01.11.2010.g.

- 55,09 EUR od 01.12.2010.g.

- 63,26 EUR od 01.01.2011.g.

- 57,34 EUR od 01.02.2011.g.

- 58,21 EUR od 01.03.2011.g.

- 53,95 EUR od 01.04.2011.g.

- 55,27 EUR od 01.05.2011.g.

- 69,73 EUR od 01.06.2011.g.

- 71,77 EUR od 01.07.2011.g.

- 87,78 EUR od 01.08.2011.g.

- 81,97 EUR od 01.09.2011.g.

- 72,91 EUR od 01.10.2011.g.

- 72,67 EUR od 01.11.2011.g.

- 71,68 EUR od 01.12.2011.g.

- 74,97 EUR od 01.01.2012.g.

- 78,59 EUR od 01.02.2012.g.

- 78,70 EUR od 01.03.2012.g.

- 76,42 EUR od 01.04.2012.g.

- 77,35 EUR od 01.05.2012.g.

- 78,71 EUR od 01.06.2012.g.

- 77,24 EUR od 01.07.2012.g.

- 77,37 EUR od 01.08.2012.g.

- 76,02 EUR od 01.09.2012.g.

- 73,52 EUR od 01.10.2012.g.

- 76,56 EUR od 01.11.2012.g.

- 77,67 EUR od 01.12.2012.g.

- 77,23 EUR od 01.01.2013.g.

- 72,78 EUR od 01.02.2013.g.

- 75,86 EUR od 01.03.2013.g.

- 76,57 EUR od 01.04.2013.g.

- 75,19 EUR od 01.05.2013.g.

- 71,09 EUR od 01.06.2013.g.

- 68,54 EUR od 01.07.2013.g.

- 70,80 EUR od 01.08.2013.g.

- 72,35 EUR od 01.09.2013.g.

- 76,32 EUR od 01.10.2013.g.

- 74,14 EUR od 01.11.2013.g.

- 75,11 EUR od 01.12.2013.g.

- 77,39 EUR od 01.01.2014.g.

do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je prethodila tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.454,85 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 01. prosinca 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 14. prosinca 2006. s VOLKSBANK d.d. kao kreditorom i pravnim prednikom tuženika sklopio Ugovor o kreditu broj 201354 solemniziran 15. prosinca 2006. po javnom bilježniku Vedrani Bilan iz Splita pod poslovnim brojem OU-621/06-1 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) temeljem kojeg mu je kreditor stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 20.196.00 CHF sa rokom otplate od 84 mjeseca.

1.1. Tužitelj tvrdi da je u cijelosti ispunio svoju obvezu iz predmetnog ugovora o kreditu, odnosno da je isplatio iznos glavnice zajedno sa zateznim kamatama tako da je zadnji anuitet kredita otplaćen 1. siječnja 2014. godine.

1.2. Zatim, tužitelj navodi kako se radi o unaprijed forumuliranom, tipiziranom i standardiziranom Ugovoru o kreditu koji u čl. 1., 2., 4. i 8. sadrži ugovoru odredbu o valutnoj klauzuli prema kojoj je vrijednost glavne obveze vezana uz tečaj švicarskog franka (CHF) prema kuni te odredbu o redovnoj godišnjoj kamatnoj stopi od 5.10% koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. O sadržaju navedenih odredbi tužitelj i banka prije i u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali niti je banka utvrdila egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate. Tužitelj smatra da je time banka postupila suprotno Zakonu o zaštiti potrošača, Zakonu o obveznim odnosima, načelu savjesnosti i poštenja i protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZŠ prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

1.3. Nadalje, tužitelj se poziva na pravna utvrđenja iz parnice vođene pred Trgovačkim sudom u Zagrebu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koju je kao tužitelj podnio Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv banaka, uključujući i VOLKSBANK d.d., tj. temeljem odredbe čl. 502.c Zakona o parničnom postupku i odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača tužitelj se poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. te revizijsku odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. koje je priložio uz tužbu.

1.4. S obzirom na to da Ugovor o kreditu sadrži nepoštene i ništetne ugovorne odredbe i valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi tužitelj smatra da mu je tužitelj, kao pravni sljednik kreditora, dužan temeljem stečenoga bez pravne osnove isplatiti iznos kredita koji je preplatio zbog ništetnih ugovornih odredbi, a koji iznos predstavlja razliku iznosa anuiteta koji je tužitelj banci uplatio i iznosa anuiteta koji bi platio da se nisu primijenile ništetne ugovorne odredbe, sve zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni iznos od dana stjecanja do isplate.

1.5. Kao dokaze tužitelj je uz tužbu priložio izračun preplaćenih iznosa po stalnom sudskom vještaku Ivanu Buljanu od 14. travnja 2021., Otplatnu tablicu po kreditu, Otplatnu tablicu za izračun efektivne kamatne stope za kredit, Prometnu karticu po kreditu, Ugovor o kreditu i povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja. Osim priloženih isprava, kao dokaz predlaže da ga se sasluša kao stranku i po potrebi provođenje financijskog vještačenja ako tuženik ospori izračun sudskog vještaka Ivana Buljana.

1.6. Tužitelj tužbom traži da se pojedini dijelovi odredaba čl. 1., 2., 4. i 8. Ugovora o kreditu utvrde ništetnima te traži isplatu preplaćenih iznosa temeljem ništetnih ugovornih odredbi koji prema izračunu sudskoj vještaka Ivana Buljana iznose ukupno 49.745.62 kn zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

1.7. Nakon provedenog financijskog vještačenja, imajući u vidu i promjenu službene valute u Republici Hrvatskoj iz kune u EUR, tužitelj podneskom od 11. lipnja 2024. postavlja konačni tužbeni zahtjev kojim je precizirao novčane iznose čiju isplatu traži na način da od tužitelj potražuje isplatu svakog pojedinog preplaćenog iznosa koju u zbrojeno iznose ukupno 3.337.88 EUR, sve pripadajućim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda navodeći da je odredbom čl. 11. st. 3. Ugovora o kreditu za sve sporove proizašle iz Ugovora o kreditu ugovorena nadležnost suda u Zagrebu.

2.1. Zatim, tuženik ističe prigovor zastare te tvrdi da utvrđenja iz kolektivne parnice Potrošač nisu primjenjiva na ugovorni odnos između stranaka, a i kad bi bila primjenjiva smatra kako niti tada nema mjesta izravnoj primjeni sudskih odluka iz kolektivne parnice i automatskoj vezanosti ovoga suda tim odlukama. Tvrdi da ugovorne odredbe Ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom nisu utvrđene ništetnima u kolektivnoj parnici te da tužitelj nije niti pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje bi suprotno načelu savjesnosti i poštenja izazvale neravnotežu među strankama. Osim toga tužitelj smatra da ugovora odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti poštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te osporava visinu tužbenog zahtjeva.

2.2. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Predlaže saslušati tužitelja, priložio je rezultate izračuna, a u odnosu na svoja pravna stajališta priložio je stručni članak pod naslovom „Učinak podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa na zastaru tražbine i utjecaj ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli” autora mr. sc. LK, dipl. iur., kao i sudsku praksu, i to: presudu Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-311/2018-2 od 3. rujna 2018. godine.

3. U tijeku glavne rasprave pročitane su i pregledane isprave koje su stranke predložile kao dokaze, i to: izračun preplaćenih iznosa po stalnom sudskom vještaku Ivanu Buljanu od 14. travnja 2021. (list 10-22 spisa), Otplatna tablica po kreditu (list 23-26 spisa), Otplatna tablica za izračun efektivne kamatne stope za kredit (list 27-31 spisa), Prometna kartica po kreditu (list 31-32 spisa), Ugovor o kreditu (list 41-51 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 52-93 spisa), rezultati izračuna (list 420 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 420-481 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-22/18434-2 od 14. travnja 2022. (list 540-541 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt- 23/25802-2 od 3. srpnja 2023. (list 542-543 spisa).

3.1. Osim toga, saslušan je tužitelj OK (list 545-547 spisa) te je u odnosu na visinu tražbine provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Anti Blaževiću koji je 22. siječnja 2024. sastavio pisani nalaz i mišljenje (list 518-526 spisa) koji pisano dopunjen 5. travnja 2024. (list 534-537 spisa) te usmeno na raspravi održanoj 20. svibnja 2024. godine.

4. Presudom ovog suda posl. broj P-1738/2021 od dana 28. kolovoza 2024. godine postavljeni tužbeni zahtjev usvojen je u cijelosti, ali je navedena presuda Presudom i Rješenjem Županijskog suda u Splitu posl. broja Gž-3188/2024 od dana 29. svibnja 2025. godine u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke ukinuta (dok je u dijelu pod točkom I. iste potvrđena). Drugostupanjski sud je naveo da je Presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. broja P-1401/2012 od dana 04. srpnja 2013. godine postala pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broja Pž-7129/2013 od dana 13. lipnja 2014. godine pa da je zastara nastupila 14. lipnja 2019. godine, a budući da je tužba u ovom predmetu podnesena dana 05. svibnja 2021. godine da je sasvim jasno da je u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike u kamati nastupila zastara pa je predmet vraćen na prvostupanjski postupak.

4.1. Tužitelj se podneskom od dana 30. rujna 2025. godine očitovao da tuženik u ovom predmetu (odnosno njegov prednik Sberbank d.d.) ne prati istu vremensku liniju što se tiče zastare kao ostale banke koje su bile obuhvaćene presudom iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, da zastara za ovog tuženika, i to i u pogledu kamatne stope i u pogledu valutne klauzule, nastupa 15. lipnja 2023. godine, a budući da je tužba bila podnesena 05. svibnja 2021. godine da ništa od utuženih iznosa nije u zastari pa je predložio postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Budući da je o dijelu zahtjeva tužitelja za utvrđenjem da su ništetne pojedine odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF te kojima je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke pravomoćno odlučeno, ostaje za raspraviti samo o dijelu zahtjeva za isplatom iznosa od ukupno 3.337.88 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama koji je tužitelj isplatio banci temeljem navedenih ništetnih odredbi Ugovora o kreditu.

6.1. Nije sporno da je tužitelj kao korisnik kredita s trgovačkim društvom VOLKSBANK d.d. kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj 201354 solemniziran 15. prosinca 2006. po javnom bilježniku Vedrani Bilan iz Splita pod poslovnim brojem OU-621/06-1 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) temeljem kojeg mu je kreditor stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 20.196.00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate, a kao što je navedeno u čl. 1. predmetnog Ugovora o kreditu. Također, nije sporno da je sukladno odredbi čl. 4. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti.

6.2. Također, nije sporno da je odredbom čl. 2.1. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamatna stopa od 5.10% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, dok je odredbom čl. 8. ugovoren način otplate na način da korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 286.40 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća te da anuiteti dospijevaju na naplatu svakog 1. (prvog) u mjesecu počevši od 1. veljače 2007., a da je korisnik kredita dužan osigurati pokriće na kunskom računu za otplatu kredita najmanje u iznosu dospjelog anuiteta.

6.3. Isto tako, nesporno je da je sukladno odredbi čl. 5. Ugovora o kreditu ugovoren rok otplate od 84 mjeseca te da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu iz predmetnog ugovora o kreditu, odnosno da je isplatio iznos glavnice zajedno sa zateznim kamatama tako da je zadnji anuitet kredita otplaćen 1. siječnja 2014.

6.4. Prema tome, nije sporno kako je u navedenim odredbama č. 1., 2., 4. i 8. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena valutna klauzula na način da je glavna obveza korisnika kredita o isplati glavnice i kamata vezana za stranu valutu, švicarski franak (CHF) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta, a isto tako nije sporno da je odredom čl. 2.1. Ugovora o kreditu redovna kamata ugovorena kao promjenjiva sukladno internoj odluci banke.

6.5. Nadalje, nije sporno da je tuženik pravni sljednik kreditora VOLKSBANK d.d., a navedena nesporna činjenica sukladna je sa podacima iz povijesnih izvadaka iz sudskog registra za kreditora te podacima iz priloženih rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-22/18434-2 od 14. travnja 2022. i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-23/25802-2 od 3. srpnja 2023. Naime, iz navedenih isprava proizlazi da je Sberbank d.d. pravni sljednik kreditora VOLKSBANK d.d. s kojim je tužitelj i zaključio Ugovor o kreditau, da je Nova hrvatska banka d.d. pravni sljednik Sberbank d.d., i konačno da je pravni sljednik Nove hrvatske banke d.d. upravo ovdje tuženik Hrvatska poštanska banka d.d.

6.6. Zatim, nesporno je da je pravni prednik tuženika sklopio predmetni Ugovor o kreditu kao trgovac, u okviru svoje registrirane poslovne djelatnosti.

6.7. Iz sadržaja Ugovora o kreditu, i to odredbe čl. 5. kao i iz iskaza tužitelja proizlazi da se radi o namjenskom kreditu iskorištenom za kupnju automobila. Kako tužitelj u svom iskazu navodi da je automobil sredstvima kredita kupljen za njegove osobne potrebe, to se u konkretnom slučaju, imajući u vidu i svojstvo kreditora kao trgovca radi o potrošačkom ugovoru, što također tijekom ovoga postupka između stranaka nije bilo sporno.

7. Drugostupanjski sud je ukazao da bi tuženikov prigovor zastare bio osnovan jer da je zastara nastupila dana 14. lipnja 2019. godine, dok je tužba podnesena dana 05. lipnja 2021. godine. Međutim, u odnosu na tuženika u ovom predmetu Vrhovni sud je Rješenjem pod posl. brojem Rev-808/2023 od dana 07. studenoga 2023. godine naveo da je u pravu je tužitelj kada ukazuje da su nižestupanjski sudovi pogrešno odlučili o prigovoru zastare tuženice jer su očigledno izgubili iz vida da je tek pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na prednika tuženice Sberbank d.d. odlučeno i o ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odlukama banke. Naime, u navedenoj presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pravomoćno je odlučeno o ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF u odnosu na sedam banaka, a u odnosu na osmotuženicu Sberbank d.d. odlučeno je kako u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF tako i u odnosu na ništetnost ugovornih odredaba prema kojima je stopa ugovorene kamate promjenjiva prema odlukama banke. Slijedom navedenog, Vrhovni sud je utvrdio da je zastara potraživanja tužitelja prema ovom tuženiku za preplaćeni iznos na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi započela teći 14. lipnja 2018. godine, slijedom čega da potraživanje tužitelja u u tom predmetu nije u zastari obzirom da je tužba, u odnosu na koju je revizija bila izjavljena, bila podnesena 24. veljače 2021. godine te je dao odgovor na postavljeno pravno pitanje koji glasi: "Zastara potraživanja potrošača prema Novoj hrvatskoj banci d.d. kao pravnom sljedniku Sberbank d.d., ranije Volksbank d.d., po osnovi preplaćenih iznosa anuiteta zbog promjena kamatnih stopa iz njihovog kreditnog odnosa koji je predmetom kolektivne zaštite iz postupaka koji su se vodili pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1401/2012 i Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 počinje teći pravomoćnošću presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine".

7.1. Dakle, petogodišnji zastarni rok u ovom predmetu ističe 15. lipnja 2023. godine, a nije sporno da je tužba podesena 05. svibnja 2021. godine.

8. Na temelju odredbe čl. 323. st. 1., 324. i 1111. st. 1. ZOO tužitelj ima pravo od tuženika tražiti isplatu svih iznosa koje je preplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, s time da sukladno odredbi čl. 1115. ZOO tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na svaki pojedini preplaćeni iznos kredita od dana stjecanja do isplate budući da je tuženik, odnosno prednik tuženik nepošteni stjecatelj tih novčanih iznosa.

8.1. Stopa zateznih kamata tekućih na svaki pojedini preplaćeni iznos određena je do 31. prosinca 2007. godine prema čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“ broj 153/04), a od 1. siječnja 2008. godine pa nadalje do isplate po stopama određenim čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21).

9. Visina preplaćenih iznosa kredita koji u biti predstavljaju razliku iznosa anuiteta koji je tužitelj banci uplatio i iznosa anuiteta koji bi platio da se nisu primijenile ništetne ugovorne odredbe utvrđena je financijskim vještačenjem po sudskom vještaku Anti Blaževiću, odnosno čitanjem pisanog nalaza i mišljenja od 22. siječnja 2024. te njegove pisane dopune od 5. travnja 2024. i usmene dopune na raspravi održanoj 20. svibnja 2024., i to u ukupnom iznosu od 3.337,88 EUR. Sud ocjenjuje da je pisani nalaz i mišljenje vještaka kao i njegova pisana i usmena dopuna dan stručno i objektivno na temelju dostupne materijalne dokumentacije, te da u istima nema nelogičnosti niti proturječnosti te ih u cijelosti prihvaća, osobito imajući u vidu kako je tužitelj od svojih prigovora na izračun sudskog vještaka u konačnici odustao dok tuženik u pogledu izračuna nije niti imao nikakvih prigovora.

10. Ovaj sud ocjenjuje neosnovanim prigovor zastare, uključujući i stajalište o prekidu zastare i ponovnom početku tijeka zastare, time da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-2245/17-2, Rev-3142/2018 i Rev-1404/2018 izrazio shvaćanje da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa je ocjena neosnovanosti prigovora zastare utemeljena na identičnom stajalištu koje je izraženo u citiranim odlukama. Ujedno, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 30. siječnja 2020.g. zauzeo pravno shvaćanje (1/20), polazeći od odredbe čl. 328. ZOO prema kojoj se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi. Pravno shvaćanje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora". U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd- 1055/2021 od 13. srpnja 2021. godine izraženo je stoga stanovište da početak tijeka zastarnog roka u slučaju restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetnosti ugovora nije vezan uz trenutak podnošenja tužbe sudu za utvrđenje ništetnim ugovora, nego uz dan pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način i ustanovljena ništetnost ugovora. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. godine glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom kaluzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učine presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

11. Prema tome, kako je u parnici kolektivne zaštite u odnosu na VOLKSBANK d.d., tj. u odnosu na prednika ovdje tuženika, ništetnost ugovornih odredbi vezanih za valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu ustanovljena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine, to je tužitelju zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO počeo teći sljedećeg dana od dana pravomoćnosti te odluke. S obzirom na to da od 15. lipnja 2018. godine do dana podnošenja ove tužbe (koja je podnesena 5. svibnja 2021. godine) nije protekao rok od pet godina to je prigovor zastare neosnovan.

12. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.337,88 EUR sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedinačni preplaćeni iznos kako je to precizirano pod stavkom I. izreke ove presude.

13. Parnični troškovi dosuđeni su tužitelju na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP jer je u cijelosti uspio u parnici.

13.1. Prilikom određivanja visine troškova ovaj sud je vodio računa o vrijednosti predmeta spora od 3.337,88 EUR, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa) prema kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) te Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23).

13.2. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tužitelju kao potrebni za vođenje parnice odvjetnički troškovi od po 100 bodova za sastav tužbe od 5. svibnja 2021. (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), za sastav obrazloženih podnesaka od 5. srpnja 2022., 5. svibnja 2023., 13. ožujka 2024., 11. lipnja 2024. i 30. rujna 2025. godine (Tbr. 8.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), zatim za zastupanje na ročištima 19. listopada 2023., 16. travanja 2024., 20. svibnja 2024., 15. srpnja 2024. i 15. listopada 2025. godine (Tbr. 9.1. u vezi s Tbr. 7.1. Tarife), ukupno 1.100 bodova što pomnoženo s vrijednosti boda iznosi 2.200,00 EUR i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 550,00 EUR iznosi 2.750,00 EUR. Također, u granicama postavljenog zahtjeva priznaje se kao opravdan trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu od ukupno 104,85 EUR te trošak sastava pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka Alena Blaževića od 22. siječnja 2024. u iznosu od 600,00 EUR. Zbrajanjem priznatih odvjetničkih troškova (2.750,00 EUR), troškova sudskih pristojbi (104,85 EUR) i troškova vještačenja (600,00 EUR) dolazi se do iznosa od 3.454,85 EUR.

13.3. Tužitelju se ne priznaje kao opravdan odvjetnički trošak sastava podneska od 17. veljače 2021. od 50,00 EUR, sastava podneska od 28. kolovoza 2023. od 200,00 EUR te troškovi razmatranja i pregleda spisa od 50,00 EUR jer nema dokaza o tome da su ti troškovi nastali. Naime, tužitelj nije dokazao da je prije podnošenje tužbe uputio tuženiku dopis od 17. veljače 2021. jer ovome sudu nije priložio navedeni podnesak niti bilo kakav dokaz o dostavi tog podneska tuženiku, a osim toga taj podnesak tužitelj nije tijekom ovoga postupka (osim što ga je pobrojao u troškoviniku) uopće spomenuo. Nadalje, iz sadržaja ovoga spisa ne proizlazi da je tužitelj 28. kolovoza 2023. podnio obrazloženi podnesak, a ne postoji niti bilo kakva zabilješka o tome da je tužiteljev punomoćnik izvršio radnju razmatranja i pregleda spisa, dok troškovi naknade za izdavanje dokumentacije nisu obrazloženi jer nije jasno na kakvu dokumentaciju se ti troškovi odnose niti bilo kakav dokaz o njihovoj visini. Dakle, ukupno se ne priznaje trošak od 320,43 EUR što uvećano za PDV od 25% od 80,11 EUR iznosi 400,54 EUR.

13.4. Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22), a stopa je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO kao u ostalim odnosima.

13.5. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.454,85 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate kao u točki II. izreke ove presude.

U Sinju, dana 01. prosinca 2025. godine

S U T K I N J A :

Tea Lolić Prenc

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje županijski sud. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti:

1. pun. tužitelja odvj. Nikola Božiković

2. tuženik Hrvatska poštanska banka d.d.

3. pun. tuženika odvj. društvo Žurić i partneri