Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. Pn-27/2022-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sucu Alessandri Gržinić-Matika, u pravnoj stvari tužitelja PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Milenku Iliću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Luiu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon provedenog postupka i zaključene glavne rasprave dana 17. listopada 2025. godine u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, dana 01. prosinca 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos 5.607,15 eura sa zateznim kamatama koje teku od 12. rujna 2018. godine pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005 i dr.) u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.957,53 eura sa zateznim kamatama od dana presuđenja pa do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 postotna poena, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005 i dr.) u roku od 15 dana.''

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu 2.187,50 eura u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu u iznosu 562,50 eura zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 01. ožujka 2022. godine pod gore označenim poslovnim brojem zavedena je tužba tužitelja protiv tuženika radi naknade štete.

1.1. U tužbenoj osnovi tužbe ističu se slijedeći činjenični navodi:

- da je dana 29. lipnja 2018. godine u Rovinju, u ulici Braće Božić došlo do štetnog događaja - prometne nezgode u kojoj je sudjelovao tužitelj ĆT, koji je upravljao motociklom Piaggio Vespa GTS 250, te osiguranik tuženika ST koji je upravljao vozilom VW Golf, reg oznake [registarska oznaka], osiguran kod tuženika, policom broj: [broj police];

- da su se navedena vozila kretala istom kolničkom trakom, u istom smjeru, ulicom Braće Božić iz smjera centra grada prema Petrol benzinskoj pumpi, te je do opisane prometne nezgode došlo krivnjom vozača ST koji nije držao sigurnosni razmak između vozila, niti se kretao prilagođeno brzinom u prometu, slijedom čega je udario u vozilo tužitelja te ga na taj način tjelesno ozlijedio;

- da se ispred vozila kojim je upravljao tužitelj kretalo vozilo kojim je upravljao OT, Hyundai coupe, reg. oznake [registarska oznaka], koji je usporio kretanje budući je htio skrenuti, radi čega je i tužitelj usporio te se u konačnici zaustavio;

- da je tuženik u izvansudskom postupku tužitelju kao oštećeniku isplatio iznos od 17.100,00 kuna, dok je preostali dio odštetnog zahtjeva tuženik odbio kao neosnovan;

- da je u predmetnoj prometnoj nezgodi tužitelj pretrpio više tjelesnih ozljeda opisanih u priloženoj medicinskoj dokumentaciji i to: natuke po tijelu, prijelom patele lijeve noge, frakturu medijalnog ruba baze III metatarzalne kosti desnog stopala, te frakturu lateralne kuneiformne kosti, te je pretrpio intenzivan primarni strah u trenutku nesreće dok je u nastavku liječenja bio zabrinut za ishod liječenja zbog više različitih povreda koje su dovele i do trajnih posljedica;

- da se tužitelj dugo liječio od zadobivenih ozljeda te mu je nastavno bila zakazana i artroskopija koljena, do koje za sada nije došlo obzirom da je u vrijeme dok je čekao termin nastupila pandemija koronavirusa;

- da je tužitelj dugo vremena nosio sadrenu imobilizaciju i imobilizacijsku ortozu, odnosno 46 dana trpio imobilizaciju obje noge, napredak je bio usporen, tužitelj je dugo vremena redovito odlazio na fizikalne terapije, a poboljšanje se prognoziralo tek nakon artroskopije, do koje za sada dakle nije došlo zbog objektivne spriječenosti tužitelja da ode na operaciju, iako zbog povremenih bolova koje i nadalje trpi, on planira obaviti artroskopiju;

- da je kod tužitelja i dalje prisutan strah u prometu, kao i osjetljivost prilikom sudjelovanja u prometu u svojstvu suvozača, motocikl vozi rijetko, odnosno samo u situacijama kada je nužno i nema drugog izbora;

- da tužitelj i nadalje trpi bol u srednjem tarzalnom području na jači pritisak i prilikom izraženijih aktivnosti, a prilikom krajnje fleksije lijevog koljena nastupa ograničenost i bolna napetost;

- da je u opisanom štetnom događaju tužitelj pretrpio neimovinsku štetu koja se očituje kroz višestruke povrede prava osobnosti na tjelesni i duševni integritet, a koje povrede se ostvaruju kroz pretrpljene fizičke bolove, strah, duševne bolove uslijed smanjenja životne i radne aktivnosti;

- da s obzirom na okolnosti slučaja, a prvenstveno imajući u vidu čl. 1100. ZOO-a i revidirane Orijentacijske kriterije VSRH-a, te prirodu i intenzitet povreda, fizikalnu terapiju, nošenje imobilizacije, dugotrajno liječenje, boravak u bolnici, kao i individualne odnosno osobne okolnosti na strani tužitelja, na ime pretrpljene neimovinske štete tj. povreda prava osobnosti tužitelj potražuje pravičnu naknadu u iznosu od 65.000,00 kuna;

- s obzirom da je tuženik isplatio iznos od 17.100,00 kuna, na ime povrede prava osobnosti i tuđe pomoći i njege, tužitelj predmetnom tužbom potražuje iznos od 47.900,00 kn.

1.2. Slijedom svega navedenog u tužbi se predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev u iznosu 47.900,00 kuna (6.357,42 eura) koji iznos je promjenom službene valute u EUR i provedenog vještačenja na ročištu od 17. listopada 2025. godine smanjen na iznos 5.607,15 eura sa pripadajućom zateznom kamatom sukladno odredbama čl. 29. st. 2. ZOO-a, od 12. rujna 2018. godine.

2. U odgovoru na tužbu od dana 07. ožujka 2022. godine (list 78-79) tuženik se očituje na zaprimljenu tužbu to priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika no, ističe prigovor zastare tražbine zbog proteka subjektivnog roka. Naime, tuženik ističe da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da bi kod tužitelja zaostale trajne posljedice ozljeđivanja u značajnijem omjeru te isto tako proizlazi da se dio medicinske dokumentacije koja je sačinjena u 2019. godini ne odnosi na liječenje posljedica koje bi bile uzrokovane ozljeđivanjem u predmetnoj nezgodi. Stoga se predlaže tužitelja obvezati na dostavu ovjerene preslike cjelokupnog zdravstvenog kartona te medicinske dokumentacije i dijagnostičkih nalaza vezanih za ranija ozljeđivanja i bolesti iste ili slične naravi, a kako bi se utvrdilo koje ozljede i bolesti je tužitelj pretrpio odnosno imao prije ovog štetnog događaja. Osporava i traženu zateznu kamatu, obzirom je tuženik imao rok od 60 dana za obradu odštetnog zahtjeva u tom roku ni u kojem slučaju njegova obveza nije mogla dospjeti pa niti obveza za plaćanjem zateznih kamata stoga, tek nakon što je oštećenik dostavio sve dokaze potrebne za utvrđenje obveze, mogao je početi teći propisani rok od 60 dana sukladno odredbama ZOOP-a.

2.1. Slijedom navedenog predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Podneskom od 28. travnja 2022. godine (list 85-86) tužitelj se očituje na navode iz odgovora na tužbu tuženika osporavajući tvrdnje tuženika da bi isplatom nespornog iznosa od 17.100,00 kuna isti namirio štetu tužitelja po tom štetnom događaju u cijelosti s obzirom da isti priznaje odgovornost svog osiguranika za nastanak prometne nesreće. Tužitelj smatra kako je nastupanje štetnog događaja pretrpio štetu u visini puno većoj od one koja mu je nesporno isplaćena, a koja činjenica proizlazi iz medicinske dokumentacije koju je tužitelj dostavio, dok će visina konačno biti utvrđena i dokazana medicinskim vještačenjem i saslušanjem tužitelja. Tužitelju je nejasno radi čega tuženik osporava da bi kod tužitelja zaostale trajne posljedice ozljeđivanja te da dio medicinske dokumentacije iz 2019. godine ne bi bile vezane za liječenje posljedica koje bi bile uzrokovane ozljeđivanjem u prometnoj nezgodi, a sve kako dostavljena medicinska dokumentacija prikazuje koje sve ozljede u prometnoj nezgodi je zadobio tužitelj, te se nadalje u svim kasnijim nalazima, pa sve do zadnjeg, točno u odnosu na iste te ozljede vidi slijed liječenja, preporuke liječenja, stanje upravo tih ozljeda, bolnost u području istih i problematika istih. Upravo zbog svih nalaza koji datiraju iz 2019. godine, da je razvidno kako zdravstveno stanje tužitelja tada još nije konačno i da se tužitelj i dalje liječio, što da ukazuju na neosnovanost i prigovora zastare.

4. Podneskom tuženika od 30. kolovoza 2022. godine (list 90) isti je na poziv suda specificirao na što se isplaćeni iznos od 17.100,00 kuna odnosi po pojedinom kvalifikatornom kriteriju, pa navodi da bi na ime neimovinske štete s naslova povrede prava osobnosti po kvalifikatornim kriterijima fizičkih boli, straha i smanjene životne aktivnosti se odnosio iznos od 12.300,00 kuna dok bi na ime imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege se odnosio iznos od 4.800,00 kuna.

5. Radi utvrđenja relevantnih činjenica za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, sud je proveo slijedeće dokaze:

- uvidom u medicinsku dokumentaciju o liječenju (list 5-41 i 46-74);

- čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještaka Harija Jurdane (list 105-109);

- čitanjem pisanog nalaza i mišljenja vještakinje Tine Tepšić, dr. med. - spec. ortopedije (list 139-143 i 147-152);

- uvidom u zdravstveni karton pacijenta;

- saslušanjem tužitelja na ročištu od 27. siječnja 2023. godine (list 96-97);

- saslušanjem vještaka prof. dr. sc. Harija Jurdane, dr. med. - spec. ortopedije na ročištu od 04. ožujka 2024. godine (list 122-123);

- saslušanjem vještaka dr. med. Tine Tepšić - spec. ortopedije na ročištu od

17. listopada 2025. godine (list 165-168).

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi iznos od 5.607,15 eura na ime neimovinske štete (pretrpljene fizičke boli, pretrpljenog straha i smanjene životne aktivnosti) zajedno za zakonskom zateznom kamatom, a koja šteta je nastala naletom osobnog automobila osiguranika tuženika na motocikl kojim je upravljao tužitelj iz štetnog događaja od 29. lipnja 2018. godine, uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

7. U ovoj pravnoj stvari nije sporno:

- štetni događaj od 29. lipnja 2018. godine u kojem je tužitelj upravljajući motociklom pretrpio tjelesne ozljede uslijed udara u vozilo tužitelja izazvanog vozilom osiguranika tuženika;

- pasivna legitimacija tuženika;

- odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj;

- da je tužitelj u izvansudskom postupku isplaćen po tom štetnom događaju u iznosu od 17.100,00 kuna (2.269,56 eura) od čega 12.300,00 kuna (1.632,50 eura) na ime neimovinske štete s naslova povrede osobnosti po kvalifikatornim kriterijima fizičkih boli, straha i smanjenja životnih aktivnosti i 4.800,00 kuna (637,06 eura) na ime imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege.

8. Sporno je među parničnim strankama:

- da li je osnovan prigovor zastare i s tim u svezi kada je dovršeno liječenje kod tužitelja;

- da li je izvansudskom isplatom iznosa od 17.100,00 kuna odnosno sada 2.269,56 eura (preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450) tužitelj namiren u cijelosti za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu u predmetnom štetnom događaju.

9. Prigovor zastare je osnovan.

10. U odnosu na osnov tražbine, po pitanju štetnog događaja odgovornosti osiguranika tuženika i djelomično isplaćene štete po tom štetnom događaju u izvansudskom postupku, nema spornih okolnosti.

11. Kako bi sud utvrdio je li nastupila zastara tražbine tužitelja provedeno je medicinsko vještačenje i to prvotno po sudskom vještaku ortopedske struke mr. sc. dr. med. Hariju Jurdani - spec. traumatologije i ortopedije iz Matulja, kojemu je naložen zadatak da opiše zadobivene ozljede tužitelja u predmetnom štetnom događaju prometne nezgode od 29. lipnja 2018. godine i s tim u svezi opiše fizičke bolove koje je pretrpio kao posljedice tih povreda do danas. Utvrdi prisutnost i intenzitet straha i posljedice straha na tužitelja bilo zbog načina nanošenja povrede, neizvjesnosti ili neugodnosti liječenja te utvrdi jačinu i dužinu trajanja smanjene životne aktivnosti kod tužitelja i ukoliko je nastupila i u čemu se ona sastoji to da li je zbog zadobivenih povreda tužitelju trebala tuđa pomoć i njega, a ukoliko da u čemu se sastojala, to konačno u svezi svih prednjih stavki da utvrdi kada je kod tužitelja liječenje dovršeno odnosno kada su nastupile trajne posljedice.

11.2. Dana 05. prosinca 2023. godine zaprimljen je pisani nalaz i mišljenje vještaka u kojem je isti prvotno elaborirao tijek liječenja tužitelja na temelju dokumentacije u spisu, a potom sukladno naloženom zadatku suda odgovorio da je aktivno liječenje kod tužitelja završeno istekom 11. mjeseca (studeni) 2018. godine. Nastavno u opisu zadobivene ozljede lijevog koljena i desnog stopala u opisu tijeka liječenja odgovara na naloženi zadatak u bitnome utvrdivši da je zbog posljedica zadobivenih povreda tužitelj ograničen u svojim radnim ali i uobičajenim dnevnim fizičkim aktivnostima kod kojih dolazi do naprezanja lijevog koljena i to naročito pri hodu uz i niz brdo, čučnju, trčanju i nošenju tereta zbog čega je istom onemogućeno duže trčanje i hodanje uz stepenice ili duže hodanje po neravnim terenima te aktivnije bavljenje sportovima zbog čega da ima smanjenu životnu aktivnost za 15%. Nadalje, da je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta u momentu traume, srednjeg intenziteta ukupno 2 tjedna nakon ozljede i u toku provođenja terapija i slabijeg intenziteta u periodu do završetka liječenja koji su bili prisutni povremeno kroz dan, trajali 3,5 mjeseci. Glede pretrpljenog straha opisuje prisutnost straha srednjeg intenziteta u momentu traume i slabijeg intenziteta povremeno u trajanju od 3 mjeseca kao zabrinutost za ishod liječenja. Konačno, glede potrebe za tuđom pomoći i njegom potvrđuje da je tužitelju bila potrebna pomoć prvih mjesec dana 2 h dnevno, kao pomoć oko higijene, hranjenja, oblačenja, nabavke namirnica, vožnje na pregled i terapiju, a naredna dva mjeseca po tri sata tjedno oko vo žnje na preglede i terapije i nabavke namirnica.

12. Podneskom tuženika od 09. siječnja 2024. godine (list 114-115) tuženik osporava nalaz u dijelu procijenjene smanjene životne aktivnosti u omjeru od 15% te smatra da bi primjerenija ocjena bila 10%, no iz razloga ekonomičnosti ne stavlja daljnje primjedbe na nalaz smatrajući da je isplaćenim iznosima tužitelj namiren u cijelosti te ga valja odbiti sa zahtjevom.

13. Podneskom od 10. siječnja 2024. godine (list 116-117) tužitelj ukazuje na nejasnoće iz nalaza vještaka, i to prije svega glede opisa pretrpljenih bolova slabijeg intenziteta u trajanju od ukupno 3,5 mjeseci, koja procjena tužitelju nije jasna kao i na temelju čega je vještak zaključio da je riječ o periodu u takvom trajanju, imajući u vidu da je tužitelju u nalazima od primjerice prosinca 2018. godine, te kroz sve nalaze u 2019. godini (nalaz od 30. siječnja 2019. godine i 27. rujna 2019. godine) i dalje vidljivo zadebljanje, te da isti i nadalje osjeća bolove u predjelu lijevog koljena, oticanje i nesigurnost, a što je više od godine dana nakon nesreće. Zbog navedenog tužitelj smatra da je vještak prenisko procijenio duljinu trajanja povremenih bolova. Isto tako tužitelj smatra da kada je u pitanju strah nije jasno radi čega je vještak naveo da je privremeni strah trajao oko 3 mjeseca kao zabrinutost za ishod liječenja, kada tužitelj jako dugi period nije mogao znati kakav će biti ishod liječenja, s obzirom je tužitelju nakon godinu dana i dalje otjecalo koljeno, odrađivao je fizikalne terapije i to njih nekoliko sve do druge polovice 2019. godine, a bila mu je preporučena i artroskopija. Stoga da tužitelj nije znao kakav će biti ishod liječenja jedan zasigurno dulji period od navedenih 3 mjeseca kako to procjenjuje vještak. Konačno, u odnosu na tuđu pomoć i njegu tužitelj ukazuje da u prvom periodu nakon ozljede gotovo ništa nije mogao činiti samostalno pa smatra da je procjena od samo dva sata dnevno tuđe pomoći i njege prvih mjesec dana, također prenisko određena budući da je za sve radnje u svakodnevnom životu trebao pomoć. Tužitelj traži pojašnjenje i za posljednji dio nalaza u kojem vještak navodi da je aktivno liječenje završeno u studenom 2018. godine kada je isti i nakon toga odradio još nekoliko ciklusa fizikalne terapije, a u nalazu od 27. ožujka 2019. godine navodi se stroga prilagodba aktivnosti, vježbe, fizijatar i drugo, da bi u nalazu od 25. travnja 2019. godine se preporučila fizikalna i hidrokinezoterapija o kojim terapijama postoje nalazi, a po čemu tužitelj u 2019. godini odrađuje liječenje.

13. Podneskom od 02. veljače 2024. godine tuženik se očitovao na tužiteljeve primjedbe glede zaključaka vještaka iz pisanog nalaza osporavajući ih prije svega glede ocjene fizičkih bolova pri čemu ukazuje da je ocjena fizičkih bolova kumulativna što znači da oštećenik ne trpi bolove 24 sata dnevno već se upravo zbog toga daje kumulativna ocjena. Glede osnove za procjenu straha tužena ukazuje da po završetku aktivnog liječenja ne postoji takva osnova, jer je stanje mogućeg oporavka postignuto i ono je za ubuduće okarakterizirano kroz trajno zaostalo smanjenje životnih aktivnosti, pa nelagodnosti pri odlasku kod liječnika na kontrole ili povremene fizikalne terapije da su obuhvaćene ocjenom smanjene životne aktivnosti. Stoga, sve posjete liječniku nakon studenoga 2018. godine, obavljene fizikalne terapije i slično ne predstavljaju više aktivno liječenje. Tuženik stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u cijelosti.

14. O pisanom nalazu vještaka raspravilo se na ročištu od 04. ožujka 2024. godine kada je vještak pojasnio da što se tiče bolova slabijeg intenziteta isti su trajali za vrijeme aktivnog liječenja odnosno do studenoga 2018. godine, a nakon toga da je riječ o zaostalim bolovima koji se procjenjuju kroz smanjenu životnu aktivnost. Isto tako, sve ono što tužitelj navodi u podnesku kao provedeno nesporno u tijeku 2019. godine da ulazi u smanjenu životnu aktivnost. U pogledu pretrpljenog straha vještak ponavlja da je strah slabijeg intenziteta od 3 mjeseca prisutan zbog zabrinutosti na ishod liječenja i povremenog je karaktera i to opet obuhvaćen periodom za vrijeme trajanja aktivnog liječenja do studenoga 2018. godine, iako nije sporno da je i nakon toga tužitelj odrađivao terapije koje su održavajućeg karaktera, a ne kao liječenje. Međutim, imajući u vidu konstatirano da pacijent hoda sa pomoćnom štakom kod nalaza u kontroli ortopeda od 28. srpnja 2018. godine i preporučena daljnja pošteda od 14 dana iza kojeg razdoblja se tek preporuča puno opterećenja, vještak korigira nalaz samo u dijelu tuđe pomoći i njege, te navodi da je za razdoblje od prestanka hospitalizacije od 02. srpnja pa do 14. srpnja, odnosno za tih 12 dana bila potrebna tuđa pomoć oko higijene, hranjenja, oblačenja, nabavke namirnica i vožnje na preglede i terapiju barem 3 h dnevno, a za razdoblje nakon toga, od 14. srpnja do 28. srpnja, odnosno za 28 dana kretanja sa štakama, barem 2 h dnevno te slijedećih mjesec i pol dana po 3 h tjedno, radi nabavke namirnica i oko vožnje na preglede i terapije. U odnosu na upite tužitelja da li je došlo do promjene u bolnosti i oticanju koljena i zgloba, u tijeku provedbe fizikalne terapije vještak odgovara da može samo odgovoriti da pretpostavlja da je poboljšanje nastupilo nekim manjim stupnjem, međutim da dokumentacija iz 2019. godine i dalje govori o izraženim tegobama uz otjecanje što govori u prilog zaključku da su to trajne posljedice što se tiče lijevog koljena, a za desno stopalo je to već bilo uredu. Dakle da je pretpostavka da se nešto poboljšalo, ali to nije dokumentirano već piše da su zaostale neke smetnje.

14.1. U konačnosti vještak opetovano kao u pisanom nalazu potvrđuje da je do stabilizacije zdravstvenog stanja tužitelja došlo u studenom 2018. godine jer je do tada razdoblje aktivnog liječenja, a nakon toga idu terapije održavajućeg stanja jer više nije riječ o aktivnom liječenju. Vještak pojašnjava da kada se govori o aktivnom liječenju u konkretnom slučaju razumijeva se: zarašćivanje rane, zarašćivanje prijeloma, prve dvije procedure fizikalnih terapija jer je tužitelj nosio ortoze pa je postojala hipertrofija mišića, a nakon toga odrađene terapije predstavljaju održavanje koje su jednako bitne, a samo je hipotetsko pitanje što bi bilo da je napravio i artroskopiju, vjerojatno bi onda bilo aktivno liječenje produženo, međutim da je to samo pretpostavka.

15. Sud je udovoljio tužiteljevom prijedlogu da se u dijelu primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka poglavito glede završetka liječenja, odnosno kako vještak to definira "aktivnim liječenjem" za razliku od "stabilizacije stanja" kod tužitelja, provede novo vještačenje po specijalisti ortopedu i isto povjereno vještaku ortopedske struke Tini Tepšić, dr. med. - spec. ortopedije iz Pule.

15.1. Po naloženom zadatku suda istovjetnom onome za prethodnog vještaka, dana 21. ožujka 2025. godine zaprimljen je pisani nalaz i mišljenje vještakinje Tepšić (list 139-143) o kojem se raspravilo na ročištu održanom dana 17. listopada 2025. godine.

15.2. Na iste okolnosti očitovao se i ovaj vještak u bitnome sa manjim odstupanjima od prethodnog vještaka pa je nakon analize tijeka liječenja u prvom dijelu svoga nalaza i navedenih subjektivnih tegoba opisala je i nalaz objektivnog kliničkog pregleda, a potom procjene prema naloženom zadatku u kojem je za duljinu trajanja fizičkih boli navela da je bol jakog intenziteta trajala jedan dan i to na dan ozlijede i idućeg dana pa nakon postavljanja imobilizacije i mirovanja bol regredira u bol srednjeg intenziteta koja traje 14 dana, koje razdoblje obuhvaća kao nastavak boli jakog intenziteta koji su dijelom spontano, a dijelom uz analgetsku terapiju regredirali do bolova srednjeg intenziteta kao i bolovi koji su se javljali tijekom i nakon fizikalne terapije nakon čega nastupa razdoblje boli slabog intenziteta u trajanju od 3 mjeseca, koja se javlja kako se liječenje privodi kraju. Vještakinja ukazuje da je procjena bolova kumulativna tijekom cijelog perioda liječenja i da povremeni bolovi koje tužitelj trpi po završenom liječenju su uključeni u procjenu umanjenja životnih i radnih aktivnosti.

15.3. Glede pretrpljenog straha istovjetno ističe prisutnost primarnog straha jakog intenziteta u trenutku traume i odmah je spontano regredirao, a sekundarni strah srednjeg intenziteta koji traje čak mjesec i pol nakon traume, kao produžena reakcija na stres, radi čega je tužitelj potražio pomoć psihijatra te mu je ordinirana terapija. Obzirom da nije evidentirano ponavljanje psihijatrijskog liječenja vještakinja pretpostavlja da je primijenjena terapija bila primjerena. Sekundarni strah lakog intenziteta koji se javlja radi nesigurnosti ishoda liječenja da je trajao narednih 3 mjeseca.

15.4. U odnosu na tuđu pomoć i njegu procjenjuje ukupnu potrebu tuđe pomoći od 136 sati i to 14 dana po 3 sata dnevno, koje razdoblje obuhvaća 2 tjedna od ozljede, kada su tužitelju postavljene imobilizacije na obje noge pa se nije mogao samostalno kretati te mu je tuđa pomoć bila potrebna radi dodavanja predmeta opće uporabe, održavanja higijene, oblačenja, pripreme i dodavanja obroka i tekućina i u trajanju po 3 sata dnevno. Nakon što je istome dozvoljen hod na štakama s punim opterećenjem lijeve noge te djelomično desne, navodi da mu je tuđa pomoć i njega trebala od tog trenutka pa do kraja nošenja imobilizacije za iduća 4 tjedna odnosno navedenih 28 dana, bila potrebna tuđa pomoć od 2 sata dnevno. Konačno, radi pratnje na liječničke preglede te prijevoza na preglede i terapije (ukupno 40 dolazaka) da mu je bila potrebna pomoć od 1 sat dnevno.

15.5. Glede duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti istu procjenjuje sa 15% uvažavajući posljedice prijeloma lijeve čašice koljena koja je zacijelila uz pomak uz sonografski evidentiran traumatski sinonivitis koljena kao i klinički jasan femoroperalni sindrom te ligamentarnu nestabilnost koljena uslijed ozlijede prednje ukrižene sveze i čahure zgloba koljena. Radi navedenog da je tužitelj ograničen u kretnjama po neravnom terenu, stepenicama, duljem opterećenju, čučnju, nošenju tereta i sl., u svakodnevnom životu i radnim obvezama. Prijelom kosti stopala navodi da nije ostavio posljedice koje dovode do umanjenja životnih i radnih aktivnosti. Konačno da povremeni bolovi i nelagoda koje tužitelj trpi prilikom određenih aktivnosti, a po završenom liječenju da su uključeni u postotak umanjenja životnih i radnih aktivnosti.

15.6. Glede ključnog pitanja za prigovor zastare i ovaj vještak navodi da je liječenje kod tužitelja trajalo 5 mjeseci. Nakon odrađenih 40 fizikalnih terapija, fizijatar da je njegov klinički i funkcionalni nalaz opisao kao stacionaran, a do tada navodi da su vidljivi i radiološki znakovi cijeljenja prijeloma zbog čega i ona zaključuje da je njegovo liječenje završeno 5 mjeseci po ozljedi, te nakon toga nastupaju trajne posljedice.

16. Podneskom od 26. ožujka 2025. godine tuženik se očitovao na zaprimljen nalaz vještaka, osporavajući visinu ocjene od 15% glede smanjene životne aktivnosti, ali uopće da je povećana ocjena trajanja intenziteta straha kao i potrebe za tuđom pomoći i njegom. No, imajući u vidu da i ovaj vještak kao i prethodni tvrdi da je liječenje završeno krajem studenoga 2018. godine te je stanje stabilizirano kako to proizlazi iz nalaza fizijatra koji potvrđuje da je klinički i funkcionalni nalaz stacionaran, smatra da je tužiteljev zahtjev neosnovan, odnosno da je tuženikov prigovor zastare potraživanja osnovan, to predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev bez daljnje potrebe da se vještak sasluša.

17. Podneskom od 11. lipnja 2025. godine, tužitelj se očituje na nalaz vještaka navodeći u bitnome da vještačenje u glavnini sadržaja prihvaća kao valjano osim u dijelu koji se tiče završetka liječenja. Naime, tužitelj ukazuje kako u pogledu procjene dokumentiranih ozljeda mišljenje je oba vještaka gotovo jednako te se razlike ogledaju u duljini trajanja bolova te potrebi za tuđom pomoći i njegom. S tim u svezi tužitelj ukazuje na sadržaj nalaza od 27. ožujka 2019. godine, gdje je evidentirano postojanje boli i preporučena stroga prilagodba aktivnosti što da je u koliziji s nalazom vještaka da su bolovi slabijeg intenziteta trajali 3 mjeseca nakon kraja liječenja, a budući da ističe da je liječenje završeno 5 mjeseci nakon ozljede, što tužitelj ne prihvaća jer bi to značilo da su i bolovi onda trajali duže. Naime, uvidom u tijek nalaza i liječenja da je vidljivo da u nalazima od primjerice prosinca 2018. godine kroz sve nalaze u 2019. godini i dalje vidljivo zadebljanje i da tužitelj osjeća bolove posebice u predjelu lijevog koljena, zatim oticanje i nesigurnost, a što je više od godine dana nakon nesreće. Stoga tužitelj smatra da je vještak prenisko procijenio duljinu trajanja povremenih bolova, ali pogrešno ocijenio tijek liječenja odnosno trajanje. U drugoj polovici 2019. godine nakon određenih fizikalnih terapija tužitelju se smanjuju bolovi s time da iz nalaza iz srpnja 2019. godine i dalje vidljivo da se preporučuju fizikalne terapije koje je tužitelj nastavio odrađivati. Tužitelj prigovara i dijelu nalaza po pitanju straha, jer isti jako dugi period nije mogao znati kakav će biti ishod liječenja pa istome nije jasno radi čega vještak navodi da je privremeni strah trajao oko 3 mjeseca kao zabrinutost za ishod liječenja, kad je tužitelju nakon godinu dana i dalje oticalo koljeno, odrađivao fizikalne terapije i to njih nekoliko sve do druge polovice 2019. godine, a bila mu je preporučena i artroskopija pa je stoga mišljenja da ni je znao kakav će biti ishod liječenja jedan zasigurno dugi period nego samo 3 mjeseca kako to procjenjuje vještak. Konačno, tužitelju nije jasan dio nalaza u kojem vještak navodi da je liječenje završeno nakon 5 mjeseci od ozljede jer je nakon toga odrađivao nekoliko ciklusa fizikalne terapije i opetovano pozivajući se na nalaz od 27. ožujka 2019. godine, ukazuje da se tamo navodi stroga prilagodba aktivnosti, vježbe, fizijatar i drugo, a onda ponovno u nalazu od 25. travnja 2019. godine preporuka daljnje fizikalne i hidrokineziološke terapije o čemu je evidencija i u medicinskoj dokumentaciji. Da bi tužitelj sve do ljeta 2019. godine i dalje osjećao bolove i zadebljanje koji su se pojavili gotovo godinu dana nakon što je vještak procjeni završetak liječenja.

18. O pisanom nalazu vještaka raspravilo se na ročištu od 17. listopada 2025. godine kada se vještakinja očitovala na primjedbe iz podnesaka stranaka ustrajanjem kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Glede povremenih bolova koje je tužitelj trpio po završetku liječenja ukazuje da su oni uključeni u procjenu umanjenja životnih i radnih aktivnosti. Nadalje, da bolovi koji se javljaju u tijeku 2019. godine se ne odnose na bolove tijekom aktivnog liječenja nego na povremene bolove koji su zaostali kao posljedica liječenja povrede kombinirani sa bolovima osnovne bolesti tužitelja, a to je giht, koji se manifestira na ozlijeđeno koljeno. Glede sekundarnog straha lakog intenziteta i njegove duljine trajanja s obzirom da tužitelj ukazuje da bi nakon godine dana koljeno oticalo te se određivala fizikalna terapija, vještakinja ukazuje da pitanje subjektivnih smetnji oticanja i fizikalnih terapija nastupaju u razdoblju nakon završenog aktivnog liječenja iz čega one ne bi bile uzrokom straha za zabrinutost za ishod liječenja, a sekundarni strah lakog intenziteta prati bolove slabog intenziteta. U odnosu na artroskopiju koja mu je preporučena 30. siječnja 2019. godine i ponovno 27. ožujka 2018. godine da ista nije odrađena, a razloge tome iznosi tužitelj u stranačkom iskazu navodeći da si nije mogao dozvoliti izostanak s posla i novo bolovanje.

18.1. Vještakinja pojašnjava da svaki pacijent individualno doživljava svoju ozljedu i liječi se no, objektivizirajući parametre tijeka liječenja i cijenjeni prijelom, do navedenog trajanja liječenja od 5 mjeseci od ozljede, dolazi se zbirom vremenskog cijeljenja prijeloma koji fiziološki traje 3 mjeseca i dodatna 2 mjeseca postizanja prihvatljivog funkcionalnog statusa, a što je kod tužitelja jasno praćeno intenzitetom fizikalne terapije koja se uvijek tijekom aktivnog liječenja propisuje u dužem trajanju od one nakon završetka aktivnog liječenja do postizanja potpunog funkcionalnog stanja, a što da je vidljivo po evidencijama u kartonima fizikalne terapije. Vještakinja ukazuje da u svemu tome treba imati na umu i tužiteljevu osnovnu bolest - giht, koja je dovela do produljenja i smetnji oporavku pa stoga je upravo ona uzrok smetnjama koje se javljaju nakon završetka aktivnog liječenja i razlog da se ne može utvrditi da li su smetnje vezane uz ozljede ili uz upalnu bolest koljenja tj. giht. Ova osnovna bolest gihta prati se kroz cijelu medicinsku dokumentaciju i redovito uzima terapiju ali i pored toga ima i stanja kada se unatoč terapiji giht pogoršava. Konačno ukazuje da je ovaj ozljeda za njega bila okidač da se ta ravnoteža poremeti i zato je toliko dugo nakon aktivnog liječenja imao smetnje pri čemu su fizikalne terapije poboljšale stanje u odnosu na njegovu osnovnu bolest.

18.2. U odnosu na pojmove "aktivnog liječenja" i konačnog stanja vještakinja pojašnjava razliku, navodeći da aktivno liječenje završava onda kada završi cijeljenje i funkcionalni oporavak dok, što se tiče konačnog stanja, funkcionalni nalaz nakon aktivnog liječenja se može razlikovati od konačnog funkcionalnog nalaza s time da se ne može procijeniti kada je konačno stanje. Glede preporučene artoskopije, u fazi liječenja kada je ono dovršeno vještakinja se ne može jasno definirati da li je preporučena kao dijagnostička ili terapijska ili s kojom namjerom, da li radi ozljede ili radi preskoka koja je nejasna kao porijeklo. Napominje, da se u konkretnom slučaju nije radilo o prijelomu nosive površine čašice koljena koja sudjeluje u kretnjama savijanja ili ispružanja koljena, već o rubnoj avulziji. Stoga da ona ne bi smjela utjecati na funkcionalnost koljena, odnosno savijanja, ispružanja i nestabilnosti koljena no, ima pravo uzrokovati bolove i nelagodu.

18.3. Glede procijenjene duljine potrebe tuđe pomoći i njege vještakinja je potvrdila dato mišljenje da je tužitelju u prvih 14 dana bila potreba tuđa pomoć i njega od 3 sata radi održavanja higijene i oblačenja i svega navedenog u pisanom nalazu s time da je u tom razdoblju uzeto u obzir da je imao stabilizacijsku artrozu na koljenu, a ne gips, kojim je dozvoljeno puno opterećenje noge, a onda poslije 15 dana smio opterećivati djelomično i suprotnu nogu kada mu je umanjena potreba tuđe pomoći i njege na 2 sata do kraja trajanja imobilizacije, što da je isto individualno.

19. Sud je u cijelosti prihvatio oba nalaza i mišljenja vještaka koja su u odnosu na ključnu okolnost završetka liječenja tužitelja dali istovjetni zaključak i mišljenje da je liječenje dovršeno u studenome 2018. godine i da je sve ono što je kasnije tužitelj trpio u svezi boli, strahova zbog oticanja i odrađene fizikalne terapije kao i pregledi u tijeku 2019. godine već predstavljalo održavanje nakon završenog liječenja. Sud prihvaća dato pojašnjenje oba vještaka kada opisuju što obuhvaća aktivno liječenje u konkretnom slučaju i tu nema dileme da oboje pod tim razumijevaju zarašćivanje rana, zarašćivanje prijeloma i prve dvije fizikalne terapije koje su bile najduže, da bi nakon toga slijedeće propisane terapije se ticale održavanja. Konačno, od krucijalnog značaja glede trpljenih bolova i daljnjih terapija je njegova osnovna bolest - giht, koja je kako vještaci ispravno ukazuju unatoč terapiji pogoršala njegovo stanje.

20. Prema odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) tražbina naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, dok je odredbom st. 2. istoga članka propisano da u svakom slučaju tražbina zastarijeva za 5 godina od kada je šteta nastala.

21. Osnovanim je utvrđen prigovor tuženika da je tužitelj u zastari sa svojim potraživanja za naknadu štete za sva tri tražena kvalifikatorna oblika (fizička bol, strah i duševna bol zbog smanjene životne aktivnosti) imajući u vidu prihvaćeno ujednačeno mišljenje i zaključak oba vještaka ortopedske struke da je kod tužitelja liječenje dovršeno u studenom 2018. godine, a tužbeni zahtjev tužitelj podnio elektroničkim putem 28. veljače 2022. godine (tužba zavedena 01. ožujka 2022. godine) što je izvan predviđenog zastarnog roka od 3 godine. Stoga je sud ocijenio da je tužitelj s ovom tužbom zakasnio i da je u odnosu na sve tražene oblike kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete valjalo tužbu odbiti pri čemu se sud nije upuštao u analizu visine tražbine imajući u vidu već isplaćeni nesporan iznos od 17.100,00 kuna / 2.269,56 eura.

22. Slijedom tako donijete odluke pristupilo se razmatranju zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška.

22.1 Sud je priznao tuženiku od traženih troškova odvjetnički trošak za sastav odgovora na tužbu (100 bodova), pristupa na ročišta od: 26. svibnja 2022. godine, 27. siječnja 2023. godine, 04. ožujka 2024. godine i 17. listopada 2025. godine (svako po 100 bodova) te za ročište od 04. studenoga 2022. godine 25% od nagrade jer se odgodilo prije početka raspravljanja (25 bodova), sastav podnesaka od 09. siječnja 2024. godine, 26. ožujka 2025. godine i 27. kolovoza 2025. godine (svako po 100 bodova) te za podnesak od 02. veljače 2024. godine 50% od nagrade (50 bodova), odnosno 1.750,00 eura uz pripadajući iznos PDV-a 437,50 eura ili ukupno 2.187,50 eura.

22.2 Sud nije priznao punu vrijednost tražene nagrade za pristup na ročište od 04. studenoga 2022. godine (100 bodova) jer je isto odgođeno prije početka raspravljanja te nije priznao punu vrijednost nagrade za sastav podneska od 02. veljače 2024. godine, već je priznao nagradu od 50% prema Tar. br. 8.3. Odvjetničke tarife i konačno sud nije priznao traženu nagradu za pristup na ročište od 03. listopada 2025. godine jer je ono odgođeno rješenjem od istoga dana zbog spriječenosti vještakinje i određeno naredno održano 17. listopada 2025. godine koje je priznato kao trošak dolaska.

22.3. Slijedom svega navedenog, sud je dosudio parnični trošak u iznosu od 2.187,50 eura sukladno odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, a primjenom Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika Tbr. 7, 8.1, 8.3., 9.1., 9.5., 46. i 54. te odbio u preostalom dijelu zahtjev tužitelja u iznosu od 562,50 eura, kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

U Rovinju, 01. prosinca 2025. godine.

S u d a c :

Alessandra Gržinić-Matika

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu putem e- komunikacije u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.