1

Poslovni broj: 3 P-919/2019-47

 

Poslovni broj: 3 P-919/2019-47

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Draganu Novoselu, u pravnoj stvari tužitelja J. B., OIB: …, iz K., A. G. M., zastupane po punomoćnici T. M. Š. odvjetnici iz K., protiv tužene D. Đ., OIB:…., iz K., A. G. M., sada privremeno na adresi B. i H., B. L., V. P., zastupane po privremenoj zastupnici I. Z., odvjetnici iz K., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 20. rujna 2023., u nazočnosti punomoćnice D. D. Š., odvjetnice iz K. u zamjeni za punomoćnicu T. M. Š., odvjetnicu iz K. i privremene zastupnice I. Z., odvjetnice iz K., 13. listopada 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Nalaže se tuženoj D. Đ., OIB:…., iz K., A. G. M., da tužiteljici J. B., OIB: …, iz K., A. G. M., isplati iznos od 14.316,23 EUR[1] / 107.865,61 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 18. listopada 2019. pa do pa do 31. prosinca 2022., time da kamate teku sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate zateznu kamatu na valutu EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

II.     Nalaže se tuženici D. Đ., OIB:…., iz K., A. G. M.,, da tužiteljici J. B., OIB: …, iz K., A. G. M. naknadi parnične troškove u iznosu od 6.812,55 EUR / 51.329,16 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. listopada 2023. pa do isplate, na valutu EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Tužiteljica J. B. u tužbi navodi da su ona i njezin otac dali u zajam tuženoj određene svote novca, koje je tužena dijelom i vraćala, da bi naposljetku dug ostao u iznosu od 28.400 KM. Nakon što je tužena prestala vraćati tužiteljici dužne iznose, stranke su sačinile potvrdu o visini dugovanja te su tako dana 19. travnja 2018. potvrdile da dug tužene prema tužiteljici iznosi 28.400 KM, time da je tužena obećala vratiti ovaj dug do kraja godine. Navedenu potvrdu tužiteljica je prevela sa srpskog na hrvatski jezik kod ovlaštenog sudskog tumača. Tužiteljica navodi da nakon potpisivanja ove potvrde tužena više nije tužiteljici vratila išta na ime dugovanja, iako ju je tužiteljica pozivala i tužena je obećavala povrat dugovanja. 

 

2.1               U odgovoru na tužbu (list 10-13 spisa), tuženica D. Đ. u bitnome navodi da u cijelosti osporava tužbu, te ističe prigovor mjesne nenadležnosti kako Općinskog suda u K., tako i bilo kojeg suda u Republici Hrvatskoj jer je odjavila prebivalište u K. u Republici Hrvatskoj s danom 12, siječnja 2015. na period od 5 godina, zbog čega je vidljivo da u vrijeme podnošenja tužbe nije imala prijavljeno prebivalište ili boravište u K., već je imala trajno prebivalište u B. L., B. i H., te stoga prigovara mjesnoj nenadležnosti suda. Osporava priznanicu od 19. travnja 2018. na osnovu koje tužiteljica tvrdi da je otac tužiteljice dao tuženici dao zajam koji se potražuje u ovom postupku, te osporava aktivnu legitimaciju tužiteljici jer nije tužbi priložila rješenje o nasljeđivanju iza pokojnog oca, te da je u ostavinskom postupku predmetno pravo na povrat iznosa zajma trebalo biti navedeno kao dio ostavinske mase. Nadalje smatra da nije pasivno legitimirana kao tuženica jer je predmetni zajam otac tužiteljice navodno posudio njezinom pokojnom suprugu D. Đ. koji dug je također trebao biti istaknut u ostavinskom postupku prema nasljednicima D. Đ. što nije slučaj. Smatra da je priznanica o dugu krivotvorena jer nije sastavljena i ovjerena pred notarom u B. L. niti ne sadrži ovjerene potpise kod nadležnog tijela uprave G. B. L.. Ističe da je otac tužene preminuo 1997., a njezin suprug D. 2014. te da je tužiteljica mogla navedeni iznos zajma isticati u ostavinskom postupku iza smrti njezinog muža. Ističe prigovor zastare jer navedena potraživanja nisu utvrđena u ostavinskom postupku iza pokojnog oca tužiteljice, a kako je iza smrti oca tužiteljice proteklo 22 godine to su ista potraživanja u zastari.

 

2. 2.     U odgovoru na tužbu (list 47 spisa) privremena zastupnica u odnosu na navode iz tužbe ističe da ukoliko iz predloženih dokaza proizlazi osnovanost zahtjeva tužiteljice za isplatom utuženog iznosa ista se ne protivi istom.

 

3.      U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu o dugovanju ( list 5-7 spisa), saslušana je tužiteljica (list 54-55 spisa), vanjski uvid u podatke JRO MUP RH (list 50 spisa), dopis HZMO (list 53 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 56-57 spisa), uvjerenje Hrvatske narodne banke o tečaju bosanske konvertibilne marke (list 62 spisa), nalaz i mišljenje grafološkog vještaka (list 84-87 spisa), potvrdu o prijavi privremenog odlaska iz RH (list 14 spisa) i uvjerenje o prebivalištu (list 15 spisa).

 

 

 

4.              Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5.1.              O predmetu spora.

5.2.              Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica vrati iznos od 107.865,61 kuna, na osnovu duga koji je tuženica imala prema ocu tužiteljice, a koji je naknadno priznala, a koji se prema stajalištu ovog suda temelji odredbama Zakona o obveznim odnosima o ugovoru o zajmu iz članka 499. i članka 504. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO).

 

6.               U postupku je sporno je li potpis na potvrdi o dugu potpis tuženice i je li tuženica taj dug ukoliko postoji obvezna vratiti.

 

7.1               O prigovoru mjesne nenadležnosti

 

7.2               Nije osnovan prigovor mjesne nenadležnosti suda jer je u vrijeme podnošenja tužbe, odnosno 18. listopada 2019. tuženica imala prijavljeno prebivalište u K., A. G. M.. Članak 47. stavak 1. Zakona o parničnom postupku propisuje da je za suđenje općemjesno nadležan sud na kojemu tuženik ima prebivalište. Neosnovani su navodi tuženice kako se s adrese u K. odjavila 12. siječnja 2015. na razdoblje od 5 godina, jer iz potvrde o prijavi privremenog odlaska iz Republike Hrvatske proizlazi da je ista prijavila odlazak iz Republike Hrvatske, ali nije odjavila prebivalište u K. Iz vanjskog uvida u podatke JRO MUP RH proizlazi da je tuženica imala prijavljeno prebivalište u K., A. G. M. do 02. ožujka 2020. Stoga sud nije prihvatio prigovor mjesne nenadležnosti.

 

8.               Tužiteljica u svom iskazu navodi da su ona i tužena D. Đ. živjele u V., pa obzirom da su živjele u istom mjestu i poznavale se, ona i njezin otac Đ. B. pozajmljivali su joj novčane iznose kada ih je tražila i ona im je te novce vraćala. Kada su joj zadnji puta posudili novce ona i otac, tužena novce nije vratila, radi čega je ona otišla u B. L. gdje ona živi te su sačinili priznanicu koja je dostavljena na spis. Navodi da su u toj priznanici definirali što je posuđeno i što je tužena vratila i koliki je njezin dug. Tužiteljica pojašnjava priznanicu koja je u spisu, tako da je pod točkom 1. naveden novac koji je posuđen od njezinog oca Đ. od čega je vraćeno 22.700,00 KM pa je od toga ostao dug od 15.000,00 KM, pod točkom 2. gdje piše "7.000,00 KM D. D. za D. J.", znači da se radi o novcu po koji je došao suprug tužene D. Đ. D. Đ. te je pozajmio tih 7.000,00 KM da bi tužena platila svoj drug prema D. J., pod točkom 3. gdje je navedeno "1.000,00 KM za S. J.", radi se o tome da je tužena došla k njoj i ocu i rekla da joj prijete da će ubiti njezinog zeta ako ne vrati 1.000,00 KM tom S. J., pa su joj pozajmili i taj  novčani iznos da ne bi došlo do nasilja. Nadalje, pod rednim brojem 4. gdje je navedeno "5.400,00 KM od L. D.", to znači da je ona te novce dala tuženoj D. Đ., jer nju inače zovu L. od J., a tu se radi o novčanom iznosu gdje je tužena bila dužna 3.000,00 USD pa su joj dali te novce da vrati taj dug što je iznosilo 5.400,00 KM. Tako su došli do ukupnog iznosa od 28.400,00 KM te joj je tužena D. Đ. u B. . potpisala tu priznanicu, te joj poslije sastavljanja priznanice nikada više nije ništa platila. Navodi da kad je vidjela da joj tužena neće ništa platiti, zvala ju je nekoliko puta, ali svejedno joj ništa nije platila pa joj je odlučila podnijeti ovu tužbu. Tužbu je podnijela samo ona obzirom da je njezin otac Đ. B.umro 31. siječnja 2001. godine, a ona je njegova jedina nasljednica jer nema braće ni sestara, a njegova supruga odnosno tužiteljičina majka K. B.umrla je prije njega još 1966. godine. Tužiteljica navodi da joj je novac pozajmila još dok je otac bio živ, odnosno prije njegove smrti 2001. godine, te joj je tužena uvijek govorila da će novce vratiti, ali ih nikad nije vratila, a stalno je manipulirala njezinim ocem i obećavala da će vratiti novac što nije nikada učinila. Navodi da su ona i otac bili u prijateljskim odnosima sa tuženom i da su joj zato pozajmili novac. Tužiteljica navodi da je sa tuženom u vrijeme sačinjenja priznanice koja je dostavljena uz tužbu iz 2018. godine, bila u dobrim odnosima te je odlazila kod nje u B. L. i provodila kod nje i po nekoliko dana. Navodi da je provedena ostavinska rasprava iza njezinog oca Đ. B., pred tadašnjim Općinskim sudom u V. i to rješenje je postalo pravomoćno.

 

9.              Cijeneći iskaz tužiteljice J. B. sud je istome poklonio vjeru jer je životan i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu.

 

10.               Iz priznanice o dugovanju (list 5-7 spisa) proizlazi da je tuženica 19. travnja 2018. potpisala potvrdu u kojoj se navodi da tužiteljici duguje iznos od ukupno 28.400 KM koje su posuđene od oca tužiteljice Đ..

 

11.               Iz dopisa HZMO od 19. lipnja 2021. (list 53 spisa) proizlazi da tuženici D.Đ. nisu putem H… ustezani iznosi od mirovine, niti uplaćivani na račun tužiteljice J. B.

 

12.               Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. Đ.-Đ. B. (list 56-57 spisa) proizlazi da je njegovom jedinom nasljednicom proglašena J. B., kćerka ostavitelja, ovdje tužiteljica.

 

13.               Iz uvjerenja HNB-a o tečaju (list 62 spisa) proizlazi da je srednji tečaj bosanske konvertibilne marke na dan 18. listopada 2019. iznosio 3,798085 kuna.

 

14.               Iz nalaza i mišljenja Grafološkog vještaka (list 84-87 spisa) proizlazi da je tuženica D. Đ. potpisala spornu priznanicu od 19. travnja 2018.

 

15.1.               O prigovoru aktivne i pasivne legitimacije

 

15.2.              Neosnovani su navodi tuženice o nedostatku aktivne i pasivne legitimacije, jer je upravo tuženica na priznanici o dugu priznala da duguje tužiteljici predmetni iznos novca, a s osnovu zajma koji joj je dao njezin otac Đ. Dakle tuženica je priznala da ona duguje tužiteljici navedeni iznos pa je irelevantno je li predmetni dug bio predmet ostavine iza pokojnog oca tužiteljice čija je ona jedina nasljednica. Nadalje su neosnovani navodi tuženice da nije pasivno legitimirana jer je provedenim grafološkim vještačenjem utvrđeno da je potpis na priznanici njezin, a niti je u postupku ničim dokazano da je otac tužiteljice navedeni iznos posudio njezinom pokojnom mužu.

 

 

 

 

16.1.              O prigovoru zastare

 

16.2.               Neosnovan je prigovor zastare tuženice jer je potpisom na priznanici od 19. travnja 2018. potvrdila da tuženici duguje navedeni iznos što se ima smatrati priznanjem duga i obnovom obveze, te zastara u tom slučaju počinje teći ispočetka. Obzirom da je tužba u konkretnom predmetu podnesena 18. listopada 2019., odnosno unutar općeg zastarnog roka od 5 godina, u konkretnom slučaju tužba je podnesena u roku i nije nastupila zastara.

 

17.              Dakle, u postupku je utvrđeno da je tuženica 19. travnja 2018. potpisala priznanicu kojom potvrđuje da duguje tužiteljici J. B.iznos od 28.400 bosanskih konvertibilnih maraka koje je posudila od oca tužiteljice čija je tužiteljica jedini nasljednik, nadalje je utvrđeno da navedeni dug nije nikada vraćen, jer nisu priloženi dokazi o vraćanju navedenog duga. Nadalje je utvrđeno grafološkim vještačenjem da je tužiteljica potpisala navedenu priznanicu te da nisu istiniti njezini navodi da se radi o krivotvorini. Nadalje je iz iskaza tužiteljice utvrđeno da nakon potpisivanja priznanice tuženica nije ništa uplatila tužiteljici iako ju je ona nekoliko puta pozvala da to učini.

 

18.               Odredba članka 499. stavka 1. ZOO-a propisuje da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili drugu količinu zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Članak 504. Zakona o obveznim odnosima propisuje da ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma, niti se on može odrediti iz okolnosti zajma, zajmoprimac je dužan vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći od dva mjeseca računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

 

19.               Slijedom navedenog, sud je zaključio da je otac tužiteljice sklopio s tuženom ugovor o zajmu, koji ugovor su tužiteljica i tužena obnovile 12. ožujka 2019. potpisivanjem priznanice o dugu u iznosu od 28.400 bosanskih konvertibilnih maraka, te da tuženica nije nikada vratila iznos zajma, iako ju je tužiteljica pozvala da vrati iznos zajma, te se stoga ukazuje da je ova tužba osnovana i odlučeno je kao u izreci.

 

20.1.              Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, pa je tuženik dužan tužitelju platiti troškove postupka u cijelosti jer je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom. 

 

21.2.              Trošak tužiteljice J. B. sastoji se od troškova sastava tužbe u iznosu od 621,87 EUR, zastupanja na ročištu od 06. listopada 2020. u iznosu od 310,94 EUR, troška objave oglasa u Narodnim novinama u iznosu od 59,73 EUR, zastupanja na ročištima od 27. rujna 2021., 06. prosinca 2021., 03. ožujka 2022., 15. travnja 2022, i 20 rujna 2023. u iznosima od po 621,87 EUR, trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 310,94 EUR, trošak grafološkog vještačenja u iznosu od 285,35 EUR i troška privremenog zastupnika u iznosu od 1.492,50 EUR, što ukupno iznosi 6.812,55 EUR / 51.329,16 kuna.

     

 

22.              Slijedom svega iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

 

U Karlovcu, 13. listopada 2023.

 

     Sudac:

Dragan Novosel, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

 

 

Dostavljeno: