REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU
Grubišno Polje, Kolodvorska 2
Poslovni broj: P-235/2025-27.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, po sucu toga suda Milki Katić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BIODEM d.o.o., OIB: 23194553846, Velika Maslenjača 46, Velika Maslenjača, zastupanog po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara, S. Radića 14, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 6. studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zakonske zastupnice tužene, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP), dana 1. prosinca 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja BIODEM d.o.o., OIB: 23194553846, Velika Maslenjača 46, Velika Maslenjača, kao neosnovan, a koji glasi:
" I. Ispravlja se zemljišno – knjižno stanje nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar upisanih u : u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:
- kčbr. [katastarska čestica]- livada Petmatka s 417čhv(1500m2),
na način da se utvrđuje da je tužitelj BIODEM d.o.o. Velika Maslenjača 46, Maslenjača, OIB: 2319455846 vlasnik nekretnine tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: [osobni identifikacijski broj], što je tužena dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i vlasništvo tužitelja BIODEM d.o.o. Velika Maslenjača 46, Maslenjača, OIB: 2319455846.
II. Tužena je dužna tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II Nalaže se tužitelju BIODEM d.o.o., OIB: 23194553846, Velika Maslenjača 46, Velika Maslenjača, da tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.350,00€ zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim od dana donošenja ove presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene ovome sudu radi ispravka ZK stanja i utvrđenja prava vlasništva.
U tužbi navodi da je zemljišnim knjigama Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar na nekretninama upisanim u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to na kčbr. [katastarska čestica]- livada Petmatka s 417čhv(1500m2), kao vlasnik upisana Republika Hrvatska.
Navedena nekretnina je bila predmetom pojedinačnog ispravnog postupka pred ovim sudom, koji se je vodio pod brojem: Z-9848/2024 u kojem postupku je tužena pisanim podneskom uložila prigovor radi pojedinačnog ispravnog postupka u svezi naprijed opisanih nekretnina.
U odnosu na prigovor tužene tužitelj se nije očitovao , sve kako mu isti nije dostavljen.
Kako je tužena uložila prigovor u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] rješenjem suda, broj: Z-9848/2024-22 od dana 07. veljače 2025. godine usvojen je prigovor tuženika u svezi naprijed opisanih nekretnina, te je tužitelj upućen da podnese tužbu za ispravak z.k. stanja u odnosu na naprijed navedenu nekretninu.
Tužitelj u cijelosti posjeduje predmetne nekretnine u odnosu na koje nekretnine ostvaruje i vlasnička prava, a što je utvrđeno i očevidom na licu mjesta u predmetu suda, broj: Z-9848/2024.
Nekretninu označenu kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelj je stekao temeljem valjane pravne osnove – Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 24.travnja 2024. godine od prodavatelja GP, kao posjednika i izvanknjižnog vlasnika. Odmah po kupoprodaji nekretnina tužitelj je stupio u posjed sporne nekretnine, zajedno sa svim ostalim nekretninama koje su bile posjed i izvanknjižno vlasništvo prodavatelja.
Pravni prednik tužitelja se još vodi upisan kao posjednik i izvanknjižni vlasnik nekretnina kod Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Bjelovar, Odjel za katastar nekretnina Grubišno Polje u posjedovnom listu broj 3 za k. o. [katastarska općina], time da dolazi upisan od revizije katastarskih podataka 1977. godine, odnosno od kada postoje sačuvani podaci, u periodu dužem od 40 godina.
Tužena nikada nije posjedovala spornu nekretninu osporavala pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, niti je ista na bilo koji način iste posjedovala, time da saslušani svjedoci tijekom pojedinačnog ispravnog postupka na očevidu od dana 22. kolovoza 2024. godine su jasno iskazali da tužitelj posjeduje predmetnu nekretninu. Tužitelj predmetne nekretnine zajedno s pravnim prednicima uživa više od 40 godina, stvarni je vlasnik istih nekretnina i nikada ga nitko nije u tome smetao, niti polagao vlasnička, ili bilo koja druga prava.
Tužitelj je dakle zakonit, istinit i pošten posjednik predmetnih nekretnina zajedno sa svojim pravnim prednicima u razdoblju od preko 40 godina, slijedom čega je isti stekao i pravo vlasništva temeljem zakona- dosjelošću.
Stoga, a kako je tužitelj stekao dosjelošću pravo vlasništva na predmetnim nekretninama, te kako isti ima očigledan pravni interes za vođenje ovoga postupka, budući da bez istoga ne može zemljišnoknjižno urediti stanje svojih nekretnina, to predlaže da sud donese presudu kojom se ispravlja zemljišno – knjižno stanje nekretnina upisanih kod Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar upisanih u : u zemljišnoknjižnom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to:
- kčbr. [katastarska čestica]- livada Petmatka s 417čhv(1500m2), na način da se utvrđuje da je tužitelj BIODEM d.o.o. Velika Maslenjača 46, Maslenjača, OIB: 2319455846 vlasnik nekretnine tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: [osobni identifikacijski broj], što je tužena dužna priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime i vlasništvo tužitelja BIODEM d.o.o. Velika Maslenjača 46, Maslenjača, OIB: 2319455846, uz nadoknadu troškova postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana. Tužitelj je ujedno predložio, a imajući u vidu da se u konkretnom predmetu radi o sporu o čijem ishodu izravno ovisi promjena nositelja knjižnog prava, kao i da je nužno da se učini vidljivim trećima da se vodi postupak, da sud sukladno odredbi čl. 86.-89. Zakona o zemljišnim knjigama, te imajući u vidu odredbu čl. 196. st. 6. Zakona o zemljišnim knjigama odredi zabilježbu spora, što je sud prihvatio i donio rješenje pod poslovnim brojem P-235/2025-2. dana 21. ožujka 2025. godine.
2. Tužba je dostavljena tuženoj na davanje odgovora, a koji odgovor je tužena dala u pismenom podnesku od 17. travnja 2025. godine.
U odgovoru navodi da je tužitelj rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru broj Z-9848/2024-22 od 07. veljače 2025., a povodom prigovora tuženika u zk ispravnom postupku, upućen da ponese tužbu za ispravak u odnosu na predmetnu nekretninu, a kako to u historijatu tužbe navodi i sam tužitelj. Međutim, tuženik ističe da iz petita tužbe ne proizlazi da je tuženik postupio po rješenju suda broj Z-9848/2024-22 od 07. veljače 2025., odnosno da je podnio tužbu za ispravak.
Tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
Tuženik ističe da se sporna nekretnina kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u bloku poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske koju kao zakupac uživa ĐP iz [adresa] te između nje i ostalih nekretnina u bloku nije vidljiva međa, odnosno granica uživanja.
Predmetna nekretnina ne nalazi se u posjedu tužitelja niti se ranije nalazila u posjedu GP iz [adresa]., već se nalazi u posjedu tuženika, odnosno zakupca, a eventualni ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine sa tužiteljem nije pravno valjan jer je kao njen vlasnik u zemljišnim knjigama upisana tužena Republika Hrvatska te je ista kao njen vlasnik jedino mogla raspolagati predmetnom nekretninom.
Uvidom u podatke JRO MUP proizlazi kako GP nema prijavljeno prebivalište u [adresa] od 25. siječnja 2016. te isti evidentno nije faktični posjednik sporne nekretnine, pa tako nije bio niti u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora 24. veljače 2024.
Dakle, tužitelj je nekretninu kupio od izvanknjižnog vlasnika koji ne prebiva na području Republike Hrvatske od 2016. godine te evidentno nije faktični posjednik predmetne nekretnine.
Stoga, na strani tužitelja nisu ispunjene ni pretpostavke za stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine dosjelošću.
Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje u tekstu: ZVDSP) čl. 159. stavak
(1) Dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.
(2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.
(3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.
(4) Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.
Dakle, ZVDSP propisuje da se vlasništvo stvari dosjelošću stječe samo ako je riječ o samostalnom posjedu koji traje zakonom određeno vrijeme.
Isto tako, da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari, nužno je da samostalni posjed te stvari neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, koje vrijeme počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (članka 160. stavak 1. ZVDSP).
U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. (članaka 160. stavak 2. ZVDSP).
Shodno navedenom, kako se sporna nekretnina nije nalazila u posjedu GP u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji, ne postoji kontinuitet posjeda, te tužitelj ne ispunjava zakonom propisane uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
Sukladno navedenom, s obzirom da tužitelj nema valjanu pravu osnovu za stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini, niti su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže da sud tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom.
3. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u cjelokupni spis ovog suda pod poslovnim brojem P-235/2025, tj. u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (6-20), u izvod iz posjedovnog lista broj 3 od 14. ožujka 2025. godine (list 21), u ugovor o kupoprodaji nekretnina zaključen između ŠP, GPG, kao prodavatelja i tužitelja kao kupca od 24. travnja 2024. godine (list 22- 25), u uvjerenje Područnog ureda za katastar Bjelovar, Ispostava za katastar nekretnina Grubišno Polje od 22. srpnja 2022. godine (list 26), u povijest promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Bjelovar, Ispostava za katastar nekretnina Grubišno Polje od 23. kolovoza 2022. godine (list 28-29), u izvod iz katastarskog plana k. o. [katastarska općina] (list 30), u podatke JRO MUP RH za GP (list 46), u ARKOD preglednik (list 47), u povijesni prikaz izvatka iz zemljišnih knjiga zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 52-70), u sudsku praksu (list 71-76, 115-120), u izjavu o odricanju od imovine od 17. srpnja 1978. godine (list 84-85), u arhivski izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 86-89), u prijepis posjedovnog lista broj 45 k. o. [katastarska općina] (list 90-104), u zapisnik Službe poljoprivredne inspekcije od 16. svibnja 2025. godine (list 105-109), u posjedovni list broj 195 k. o. [katastarska općina] (list 110- 112), u dostavljenu dokumentaciju Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (list 122-218), u očitovanje Općine Veliki Grđevac od 21. listopada 2025. godine (list 242), u priloženi spis ovoga suda Z-9848/2024.
Izveo dokaz saslušanjem svjedoka NP (list 234), OP (list 234-235), AP (list 235), ĐP (list 235-236), zakonskog zastupnika tužitelja, SP (list 236-237).
4. Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu čl. 8. ZPP-a.
5. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je ispravak Zk stanja i utvrđenje prava vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju dosjelosti te zahtjev za upisom tog prava u zemljišnim knjigama u korist tužitelja.
Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka tvrdio da se nalazi u samostalnom i neometanom posjedu tih nekretnina što sam, što putem svojih pravnih prednika, dugi niz godina čime da su se stekle zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i da je on vlasnik predmetnih nekretnina usprkos tome što je u zemljišnim knjigama kao vlasnik upisana tužena.
6. Prema odredbi čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – u daljnjem tekstu: ZVDSP), dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari. Prema stavku 2. tog članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog posjedovanja, prema stavku 3. tog članka kojem je posjed barem pošten, protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja dok će prema odredbi stavka 4. tog članka samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i uprave dosjelošću steći pravo vlasništva ukoliko mu je samostalan posjed trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. tog članka.
7. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (st. 2.), dok je pošten posjed ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (stavak 3.). Prema stavku 5. tog članka posjed se smatra poštenim osim ako se ne dokaže suprotno, dakle poštenje posjeda se pretpostavlja.
8. Dakle, u smislu citirane odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da bi samostalni posjednik stekao dosjelošću nekretnine koje su u vlasništvu Republike Hrvatske nužno je da njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. istoga članka, odnosno ako je posjednik nekretnine zakonit istinit i pošten dosjelošću će steći vlasništvo na nekretnini protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a ako je samostalni posjednik nekretnine barem pošten dosjelošću će steći vlasništvo te nekretnine protekom 40 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja pa je onda u postupku bilo nužno utvrditi kvalitet posjeda kao i to da li tužitelj ima potrebno vrijeme posjedovanja.
9. Dakle, cijeneći izvedene dokaze sud nalazi da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugi stvarnim pravima za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su u vlasništvu Republike Hrvatske.
10. Naime, uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđuje se da predmetna kčbr., između ostalih, dolazi upisana kao vlasništvo tužene, a iz posjedovnog lista broj 3 k. o. [katastarska općina] utvrđuje se da predmetne nekretnine kao posjednik dolazi upisan GP, G, [adresa] i to na dan 14. ožujka 2025. godine.
11. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 24. travnja 2024. godine zaključen između GP (Gojkovog) iz Republike Srbije kao prodavatelja a zaključenog po specijalnoj punomoći po punomoćniku JP iz [adresa] i tužitelja kao kupca, utvrđuje se da prodavatelj prodaje tužitelju kao kupcu, između ostalih, i predmetnu nekretninu kao izvanknjižno vlasništvo.
12. Iz uvjerenja Područnog ureda za katastar Bjelovar, Ispostava za katastar nekretnina Grubišno Polje, utvrđuje se da predmetna čestica ima iste oznake i katastru kao i u zemljišnim knjigama.
13. Iz povijesti promjena na katastarskim česticama, u odnosu na predmetnu česticu, a sačinjenu po Područnom uredu za katastar Bjelovaru, Ispostavi za katastar nekretnina Grubišno Polje od 23. kolovoza 2022. godine, utvrđuje se da je iz postojeće dokumentacije vidljivo da je za k.o. [adresa]. godine izvršena revizija katastra a na temelju novog utvrđenog posjedovnog stanja i kultura izrađen je novi katastarski operat.
Kao posjednik na temelju revizije, između ostalih, i za predmetnu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan je GP iz [adresa], PL broj 3 k. o. [katastarska općina].
14. Uvidom u izvod iz katastarskog plana k. o. [katastarska općina] utvrđuje se da je predmetna čestica prikazana na grafičkom prikazu katastarskog plana, a isto se utvrđuje i uvidom u ARKOD preglednik a iz izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – povijesni prikaz, se utvrđuje da predmetna čestica je upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske.
15. Iz izjave o odricanju od imovine od 17. srpnja 1978. godine sačinjene po ŽP, proizlazi da LP iz [adresa] u svoje ime kao i u ime svojih predaka koji su iselili u SAD pred više od 50 godina koji mnogi nisu u životu dok su ostali nepoznatog boravišta a on kao njihov staratelj za poseban slučaj, odriče se nekretnine a koja je inače u njegovom posjedu i koje su upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a između ostalih, je navedena i kčbr. [katastarska čestica] livada Petmatka sa 417 čhv.
Također, proizlazi da se navedenih nekretnina odriče u korist društvene svojine te izjavljuje da se na navedenim nekretninama na kojima je on vlasnik ili suvlasnik a na svima je posjednik i sve se predaju pod dužni porez te da navedenom izjavom dozvoljava da se na navedenim nekretninama u zemljišnim knjigama upiše kao društvena svojina pod upravom i pravom korištenja Općine Grubišno Polje. U posjed i uživanje navedenih nekretnina Općina Grubišno Polje stupa odmah s tim da će porez i ostale obveze od istih snositi također od dana potpisivanja te je istu potpisao LP VP vlastoručno.
16. Iz arhivskog zemljišnoknjižnog izvatka zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđuje se da je predmetna kčbr. bila upisana kao vlasništvo ĆP, da bi 1978. godine bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Grubišno Polje temeljem izjave o odricanju, a da je 4. veljače 1998. godine kao vlasnik bila upisana Republika Hrvatska.
17. Uvidom u posjedovni list 45 k. o. [katastarska općina] utvrđuje se da na dan 20. lipnja 2025. godine da su sve čestice koje su sastavni dio tog posjedovnog lista bile upisane kao posjed Republike Hrvatske, s tim da predmetna čestica nije bila upisana u navedeni posjedovni list.
18. Iz zapisnika Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Služba poljoprivredne inspekcije Grubišno Polje od 16. svibnja 2025. godine, utvrđuje se da je obavljen inspekcijski nadzor kod [adresa] iz [adresa], a u vezi neovlaštenog korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i to u k. o. [katastarska općina] te iz zapisnika proizlazi da predmetnu česticu bez pravovaljanog dokumenta obrađuje ĐP iz [adresa], a uz isti je priložen i prijepis posjedovnog lista broj 195 k. o. [katastarska općina] gdje je kao posjednik upisana Republika Hrvatska kao i ĐP kao zakupac iz [adresa] s tim da predmetna kčbr. nije navedena u posjedovnom listu k. o. [katastarska općina] na dan 20. lipnja 2025. godine.
19. Iz dostavljene dokumentacije Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, utvrđuje se da je za OPG Davidović Bare iz [adresa], navedena parcela bila u sustavu ARKODA i evidentirana je u 2023. i 2024. godini te je za 2025. godinu podnesen zahtjev za potporu u poljoprivredi.
20. Isto tako, iz dopisa Općine Veliki Grđevac proizlazi da za predmetnu kčbr. nije zaključivan ugovor o zakupu.
21. Uvidom u spis ovoga suda pod poslovnim brojem Z-9848/2024 utvrđuje se da je tužitelj kao predlagatelj podnio prijedlog radi otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka za nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a u kojem nekretninama je i predmetna nekretnina.
Isto tako, utvrđuje se da je tijekom postupka, nakon provedenog vještačenja, doneseno rješenje pod brojem Z-9848/2024-22. od 7. veljače 2025. godine kojim se odbija prijedlog predlagatelja da se u pojedinačnom ispravnom postupku za nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] livada Petmatka sa 417 čhv. ili 1500m2 provede upis vlasništva predlagatelja na istim nekretninama te se predlagatelj upućuje da svoje navodno pravo ostvaruje u parnici tužbom za ispravak a što je predlagatelj učinio i pokrenuo ovaj postupak.
22. Dakle, ocjenom izvedenih dokaza utvrđuje se da predmetna kčbr. je od 1978. godine upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Grubišno Polje da bi 1998. godine bila upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske i da ista nije bila nikada upisana kao vlasništvo pravnih prednika tužitelja ali da je bila upisana u Područnom uredu za katastar Bjelovar, Ispostava za katastar nekretnina Grubišno Polje na dan 14. ožujka 2025. godine kao posjed GP iz [adresa] i da ista nikada nije bila predmetom ugovora o zakupu koji postupak raspolaganja nekretnina koje su u državnom vlasništvu provodi lokalna zajednica na kojoj se nekretnine nalaze odnosno Općina Veliki Grđevac.
23. Isto tako, u postupku je izveden dokaz saslušanjem svjedoka NP, OP, ĐP i AP o posjedovanju predmetne nekretnine.
24. Iz iskaza svjedoka NP, proizlazi da je poznavao ŠP, GPG, koji je rođen 1962. godine, koji je mlađi od njega i koji je živio u [adresa], ali ne zna koji kućni broj, a osim GPG, bio je još jedan GP koji je umro davno, prije 40 godina, a ne zna da li je taj bio živ kada je rođen GP, G, a GP stariji je odselio u Borču, a mlađi Đ, G, je bio do ovoga rata u [adresa] i otišao je u Srbiju. Zna gdje se nalazi ova nekretnina koja je predmet ovog postupka a bila je i oranica i livada, a nekada je to radio mlađi GP Đ, G, a ti Š su bili daljnje rodbinski povezani. Tu nekretninu je kosio i obrađivao GP, G, do ovoga rata a poslije toga tko je "uhvatio", radili su nekada ljudi iz Podravine, sami su zašli i kosili, nije to bilo po odobrenju GP, već tko je došao i stalno se obrađuje ta nekretnina. Poznaje ĐP, i on je kosio sve te nekretnine "gdje se sjetio", ali ne zna da li je i konkretnu kosio, ali kosio je svuda tamo okolo a sada je u posjedu te čestice BIODEM i to su čistili radnici BIODEM-a, i to prošlu-pretprošlu godinu. Zna da je GP prodao svoje nekretnine i to je bila njegova žena i to je prodala BIODEM-u a prodala je nešto i nekom drugom kupcu. On cijelo vrijeme živi u [adresa] i poznavao je ĆP VP i OP i zna da je GP kupio imanje od ZP a negdje 1978. - 1980. godine a bavio se poljoprivredom i zajedno je živio sa ocem a ZP OP i VP su otišli u Bjelovar, u Ždralove. Zna da su prodali tu imovinu ŠP, ali nema saznanja da bi se oni odrekli na ime dužnog poreza u korist države. Ne zna da li su ZP VP i OP pravili ugovor sa ŠP, vjerojatno, kada su kupovali cijelo imanje i tu je upravo na tom imanju taj Đ počeo praviti veliku kuću koja je nekada bila od ZP. Zemlju tu je radio Đ jer je on to kupio. Nema saznanja da bi Republika Hrvatska na toj čestici poduzimala kakve radnje, da je davala u zakup ili slično. Poznato mu je da je ZP OP prodao tu zemlju ŠP, jer su išli nekada u zajam brati jedni drugima duhan i zna da je to bilo Dušanovo.
25. Iz iskaza svjedoka OP, proizlazi da je on iz Cremušine i živio je nekada tamo, i tamo su mu živjeli roditelji a i sada radi zemlju u Cremušini a koja je u blizini sela [adresa], tako da ima saznanja o nekretninama na području [adresa]. Predmetnu česticu kčbr. [katastarska čestica] livada, jer su na tom području sve livade koristili su RP i njegov sin N. Oni su to radili i bili su veliki poljoprivrednici, a vjerojatno su imali svoju okolo zemlju, a ne zna čija je predmetna čestica bila, međutim sve su oni to radili a to zna sigurno od 1970-ih da su to Relići radili. Čuo je da su bili i ZP OP i VP u [adresa] ali nije ih toliko poznavao kao O a oni su odselili, prodali i otišli tako da njih ne poznaje. Tu livadu nakon ovog domovinskog rata kosio je ĐP a ne zna kako je ušao u posjed ali vidio ga je da kosi. Unazad 2-3 godine tužitelj je počeo obrađivati i misli da je to poorano i da je to napravio BIODEM, a kakav je dogovor postignut između BIODEM-a i ĐP, ne zna. Ima saznanja da je BIODEM kupio tu zemlju od Relića, i to od ČP, a njegov otac je Đ. Na terenu bi mogao pokazati o kojoj nekretnini je iskazivao. Osim tih osoba o kojima je pričao nitko drugi nije radio, a nakon domovinskog rata tu zemlju je kosio i radio ĐP, tamo ga je viđao. Republika Hrvatska nije osporavala Relićima posjed jer su to zvali općenarodna imovina a kasnije se to davalo u zakup za obradu tko je htio. Oni osobno nisu na tom području radili općenarodnu imovinu jer su imali dovoljno svoje zemlje jer su i oni osobno predavali svoju zemlju u općenarodnu imovinu koja je bila lošija sve radi plaćanja poreza koji je bio veliki teret jer su ljudi bili dosta siromašni.
26. Iz iskaza svjedoka AP, proizlazi da je zakonski zastupnik tužitelja njegov brat SP, a tako ima saznanja o tim nekretninama. Predmetne nekretnine se nalaze u [adresa], i u naravi je bilo zaraslo a sada je livada. U posjedu te čestice je ĐP. BIODEM je tu česticu malčirao bila je zarasla u veliku travu i onda je to BIODEM malčirao prošle godine, i sada tu česticu radi ĐP i počeo je raditi samoinicijativno tu česticu i ta čestica je sada livada i ĐP ju je pokosio. Ima saznanja da je tu nekretninu kupio BIODEM od GP, ne zna da li je kupovao još nekretnina od GP, a misli da je prošle godine BIODEM kupovao nekretnine od GP. Ne zna da li je Đ bio prisutan i ne zna tko je uveo u posjed BIODEM, nema saznanja kako je zaključen taj ugovor između BIODEM-a i GP. Nema saznanja tko je bio u posjedu ranijih godina te nekretnine. Prije nego što je BIODEM počeo malčirati tu nekretninu nema saznanja tko je radio predmetnu nekretninu. Nema saznanja tko je upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. On je osobno podrivao tu česticu a to je operacija poljoprivredne čestice prije sjetve. Te poslove je radio po zahtjevu zakonskog zastupnika tužitelja. Nakon što je ta zemlja podrivana i pripremljena za sjetvu, ušao je u posjed Bare Davidović i misli da je ušao samoinicijativno. Postoji dogovor između zakonskog zastupnika tužitelja i ĐP o zamjeni nekakvog zemljišta, kao i o zamjeni korištenja predmetne čestice.
27. Iz iskaza svjedoka ĐP, proizlazi da otprilike zna gdje se nalazi predmetna čestica s obzirom da tamo nije bio 15 godina, već njegovu zemlju obrađuju njegova djeca koja žive s njim. On je nositelj OPG-a, živi u [adresa] i bavi se poljoprivredom. Ima svoje vlastite zemlje oko 50 katastarskih jutara a ima u zakupu i državne zemlje. Većinom zemlju koriste za livade jer se bavi stočarstvom i ima ovce. Ranije je imao državnu zemlju u zakupu i sada ima, a nešto je i kupovao a misli da je i ta čestica bila u zakupu. Općina Veliki Grđevac je vodila taj postupak zakupa poljoprivrednog zemljišta jer je općina to prodavala a bio je neki geodet koji je pokazivao zemlju koja je njegova a koju je uzeo u zakup. Doselio se u [adresa]. godine a prije toga je bio i u Zrinskoj, a tu zemlju konkretnu je počeo raditi od 2011-2012. godine a prije toga je radio svatko, tko je stigao, podravci koji su isto na tom području radili zemlju, nisu nikoga pitali već su samovoljno uzimali i obrađivali dok nije došao zakon da općina može raspolagati s tom zemljom davati u zakup i tako je on počeo koristiti i čestice koje je dobio u zakup. Prijavljivao je agenciji korištenje za ostvarivanje poticaja ali ne zna da li baš tu česticu tako da se to često mijenjalo jer su se pojavljivali razni vlasnici i onda se to mijenjalo. Sada trenutno je u njegovom posjedu jer su njegovi sinovi posijali travu a prošle godine je tu česticu podrivao tužitelj, a prije toga je bila isto livada i to je košeno, i oni su to kosili a zna da su se njegovi sinovi dogovorili s tužiteljem oko korištenja te čestice a nisu platili ništa za to korištenje i nisu mu dali niti drugu česticu za korištenje. Proljetos je bio poljoprivredni inspektor a dolazio je u vezi te čestice, a on je bio kod kuće i nije išao na lice mjesta već su išli njegovi sinovi radi dogovora i ne zna koje su posljedice toga. Općini je plaćao zakupninu za korištenje poljoprivrednog zemljišta. Okolo predmetne čestice su isto nekretnine od države, a obrađuje i druge nekretnine oko te predmetne čestice.
28. Isto tako, saslušan je i zakonski zastupnik tužitelja, SP iz čijeg iskaza proizlazi da se bavi poljoprivredom radi proizvodnje energije i za to mu je potrebno da obrađuje veliku površinu poljoprivrednog zemljišta i firma kupuje poljoprivredno zemljište, okrupnjava, čisti i stvara cjeline u svrhu poljoprivredne proizvodnje i kupuje zemlju od fizičkih osoba. Za sve te poslove ima angažirane ljude koji mu pripomažu kako bi došli do određenih podataka o vlasnicima zemljišta i u konkretnom slučaju sudjelovao je kod toga njegov čovjek koji je stupio u kontakt s GP koji živi u [adresa]. Inače na tom području okrupnjuje zemlju na području Cremušine ali na tom području gdje je predmetna čestica se vežu katastarske općine i onda su pogledali na planu česticu i vidjeli da je ta čestica u katastru se vodi na ŠP, a u gruntovnici se vodi na RH i onda je njegov čovjek stupio u kontakt s ŠP koji je rekao da je to njegova čestica, da je on to radio, jer je kupovao i drugu zemlju od Đ, a što je bilo i sređeno ZK stanje a bilo je nešto i nesređeno. Ta čestica u to vrijeme je bila pokošena jer je ona bila u posjedu ĐP, tj. njegovi sinovi su to kosili koji i inače rade. Prije nego je zaključivao ugovor sa Relić Dušanom nije ništa kontaktirao sa IP. Misli da je taj kupoprodajni ugovor zaključen krajem 2023. ili početkom 2024. godine. GP nije ništa pričao da tu zemlju radi ĐP. Nakon što su kupili, sjeo je i dogovorio se sa sinovima IP, s obzirom da i oni imaju različito parcele usitnjene kao i on, tako da su se dogovorili oko korištenja kako bi si formirali cjeline samo oko korištenja i tako su dogovorili korištenje i predmetnu česticu je dogovoreno da koristi Bare, a on je dao neke druge čestice na korištenje, iako je on predmetnu česticu izmalčirao i to je bilo prošle jeseni nakon zaključenja ugovora. Kupovninu je isplatio u cjelini GP a bilo je još nekih GP, a bilo je još nekih nekretnina na RP tako da je bilo još ugovora, a kupovnina je isplaćena. U posjed ga nitko nije uvodio od GP ali ih je izričito pitao za tu česticu i rekli su da su oni to radili a sve je to razgovarao njegov posrednik u njegovo ime. Prije nego što je kupio tu česticu, ona je bila pokošena, a oni su sve izmalčirali kako su kupili. Za ostale čestice se vodio i ZK ispravni postupak a to je vodio njegov odvjetnik tako da su neke čestice riješene ZK stanje a predmetna čestica nije. Nema saznanja tko je ranije koristio prije 1990. godine već jedino, što je čuo od svjedoka, osim što mu je rekao i sam vlasnik Relić Đ i RP, otac, a zna da je bilo više GP, i da su neke nekretnine bile u vlasništvu RP u tom trenutku pa se morao voditi ostavinski postupak i nakon toga se mogao zaključivati ugovor.
29. Cijeneći izvedene dokaze, prije svega sud nalazi da nije ista osoba koja je upisana kao posjednik u Uredu za katastar 1977. godine predmetnih nekretnina i osoba s kojom je tužitelj zaključio ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina. Naime, iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina proizlazi da ugovor zaključuje GP, G, OIB: [osobni identifikacijski broj], a uvidom u dostavljene podatke MUP JRO za GP utvrđuje se da je isti rođen **.**.1962. u [adresa] i da ima adresu prijavljenu od 17. ožujka 1980. godine [adresa], a uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama dostavljenim od Područnog ureda za katastar Bjelovar, Ispostava za katastar nekretnine Grubišno Polje se utvrđuje da je kao posjednik predmetnih nekretnina upisan GP iz [adresa].
Dakle, u vrijeme upisa 1977. godine, GP koji je zaključio kupoprodajni ugovor sa tužiteljem je imao 15 godina, dakle, bio je maloljetna osoba, a kako nije navedeno da se kao posjednik upisuje kao maloljetnik, onda sud zaključuje da se ne radi o istoj osobi pa onda GP, G, nije niti mogao prenijeti pravo vlasništva na tužitelja koje nije niti imao, a osim toga iz iskaza svjedoka NP, OP kao samog zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da je u selu [adresa] bilo više ljudi s istim prezimenima, pa čak i s istim imenom i prezimenom, a s obzirom da je u Uredu za katastar upis bio 1977. godine i to na ime ŠP, [adresa], onda sud zaključuje da osoba s kojom je tužitelj zaključio kupoprodajni ugovor nije ista osoba koja je upisana u Uredu za katastar kao posjednik 1977. godine.
30. Međutim, i pod pretpostavkom da je to ista osoba i da je bila u posjedu predmetnih nekretnina od 1977. godine kada je isti evidentiran u Uredu za katastar kao posjednik, pa sve do 17. studenog 1999. godine kada su još uvijek bile na snazi odredbe ZVDSP-a kojima je bilo propisano da rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile društveno vlasništvo se računa i vrijeme posjedovanja proteklo i prije toga dana, sud nalazi da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kada se posjed smatra poštenim i da je za posjed potrebno 40 godina posjedovanja nekretnine s obzirom da nije prošlo 40 godina, već je prošlo samo 22 godine.
31. Naime, utvrđuje se da tužitelj za svog pravnog prednika, GP, s kojim je on zaključio kupoprodajni ugovor i pod pretpostavkom da je to ista osoba koja je evidentirana u Uredu za katastar kao posjednik, nije dokazao pravni osnov temeljem kojeg je isti upisan kao posjednik pa onda se ne može isti niti smatrati kvalificiranim posjednikom, odnosno, da ima pravo na posjed već bi se takav posjednik mogao smatrati samo poštenim posjednikom s obzirom da se u smislu čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima posjed smatra poštenim ako se ne dokaže suprotno.
32. Tužitelj tvrdi da je u posjedu bio njegov pravni prednik GP i da se potrebno vrijeme koje je on bio u posjedu uračunava u vrijeme za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću u smislu čl. 160. st, 2. ZSVP-a.
33. Odredbama čl. 160. st. 2. ZVDSP u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali predmetnu nekretninu, a koji je posjed imao obilježja propisana odredbom čl. 159. ZVDSP.
34. Odredbom čl. 388. st. 4 ZVDSP/96 (u izvornom tekstu) bilo je propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Odlukom ustavnog suda RH broj U-I-57/1997, U-I-235/1997, U-I-237/1997, U-I- 1053/1997, U-I-1054/1997 od 17. studenog 1999. godine ukinuta je odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP/96 ex nunc učinkom, a odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 114/01 u čl. 388. ZVDSP iza stavka 3. dodan je novi stavak 4. prema kojem se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.
Isto tako, odredbom članka 388. st. 2. ZVDSP-a propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određeni tim Zakonom počeli teći prije njegovoga stupanja na snagu, dakle prije 1. siječnja 1997., tada oni nastavljaju teći sukladno čl. 388. st. 2. ZVDSP, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ako bi počeo teći u trenutku njegovoga stupanja na snagu (čl. 388. st. 3. ZVDSP).
35. Prema izvornoj odredbi čl. 388. st 4. ZVDSP/96) u rok za stjecanje dosjelošću nekretnine koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i u rok za stjecanje prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Navedena odredba je bila na snazi od 1. siječnja 1997. do 17. studenog 1999. a koja je ukinuta odlukom Ustavnog suda od 17. studenog 1999. godine U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997, U-I-1054/1997, a koja je objavljena 14. prosinca 1999. godine, nakon čega se vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991. u pogledu stjecanja prava vlasništva dosjelošću više nije moglo uračunavati u rok dosjelosti.
36. S obzirom na navedeno, sud zaključuje da je za konkretan slučaj mjerodavna je odredba čl. 159. st. 4. ZVDSP u vezi sa stavkom 2. i 3. tog članka prema kojoj je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno da posjed traje najmanje 40 godina.
37. U smislu odredbi čl. 159. st. 4. u vezi s čl. 159. st. 2. i st. 3. ZVDSP, ovaj sud zaključuje da rok dosjelosti u konkretnom slučaju bi trebao početi teći od 1977. godine od kada bi se moglo smatrati da je pravni prednik tužitelja, pod pretpostavkom da je to GP s kojim je tužitelj zaključio ugovor o zakupu u poštenom posjedu, otkada je isti upisan u katastar nekretnina kao posjednik, pa onda računajući do 17. studenog 1999. godine nije protekao rok od 40 godine već je protekao rok od 22 godine.
38. Kako je navedena izvorna odredba čl. 388. st. 4. ZVDSP/96 ukinuta odnosno nije više na snazi, i to od 17. studenog 1999., ta zakonska odredba, nakon tog dana, ne može više niti proizvoditi nikakve pravne učinke pa se onda rok dosjelosti ne računa do dana podnošenja tužbe već do 17. studenog 1999. godine. Tužitelj bi, u kontekstu navedenih bitnih činjenica, pravo vlasništva na temelju dosjelosti jedino mogao steći ukoliko bi isključivo do toga dana sve pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile ispunjene, pa s obzirom da do tog dana nije protekao zakonski rok od 40 godine koji je potreban za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, sud utvrđuje da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva u smislu čl. 159. st. 4. u vezi s čl. 159. st. 2. i st. 3. ZVDSP.
39. Osim toga, u postupku je utvrđeno a posebno iz iskaza svjedoka OP da su žitelji sela [adresa] znali da je to općenarodna imovina i da je ista davana u zakup i obradu onome tko je htio, pa onda sud zaključuje da je predmetnu nekretninu i koristio GP kako je to navedeno u Uredu za katastar, međutim on je istu koristio kao posjednik, ali nema nikakve isprave da bi dokazao da ima pravo na posjed kao vlasnik jer u vrijeme kada je isti evidentiran u Uredu za katastar je ista bila upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Grubišno Polje s obzirom da se predmetnu nekretnine odrekao raniji vlasnik ZP VP i o čemu postoji i izjava o odricanju.
40. Isto tako u postupku je utvrđeno iz iskaza svjedoka OP, NP, da predmetnu nekretninu nakon što je obitelj GP napustila ovo područje 1991. godine su koristili razni korisnici ("tko je uhvatio") a kasnije je koristio i ĐP da bi u posjedu tužitelja bila tek prošle godine, a da bi sada bila u posjedu ĐP s obzirom da mu je posjed prepustio tužitelj, pa se onda utvrđuje da tužitelj a niti GP za kojeg tužitelj tvrdi da mu je pravni prednik, nemaju potrebno vrijeme posjedovanja za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
41. Sud nije prihvatio kao vjerodostojan iskaz NP kada iskazuje da je ZP OP prodao tu zemlju GP kada njegov iskaz ne potvrđuju ostali materijalni dokazi jer upravo suprotno proizlazi da se predmetne nekretnine odrekao VP u korist društvenog vlasništva.
42. Isto tako, iz iskaza svjedoka ĐP proizlazi da je on radio tu nekretninu od 2011. ili 2012. godine a prije toga je radio svatko, s obzirom da je dobio od Općine Veliki Grđevac državnu zemlju u zakup ali nije siguran da je dobio predmetnu česticu, ali je prijavljivao agenciji za ostvarivanje poticaja a i sada je trenutno u njegovom posjedu jer su se njegovi sinovi dogovorili sa tužiteljem.
43. Da je predmetna čestica bila u posjedu ĐP proizlazi i iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja, SP, koji iskazuje da je predmetnu česticu kao i druge nekretnine kupio od ŠP putem posrednika i da je u to vrijeme ista pokošena i da je bila u posjedu Bare Davidovića bez znanja Relić Dušana, a nakon što je kupio nekretnine od ŠP dogovorio je sa sinovima ĐP o korištenju iste nekretnine tako da sada istu koristi ĐP a ĐP je dao njemu neke druge čestice a sve kako bi se formirale cjeline. Isto tako, proizlazi da ga u posjed nije uvodio raniji posjednik, kako to tvrdi, GP, a u vrijeme kada je on kupovao, ista je bila obrađena i nije mu poznato tko je predmetnu česticu koristio prije 1990. godine ali mu je poznato da je bilo više GP a za neke nekretnine koje je kupio bile su upisane kao vlasništvo UP za kojeg je morao voditi ostavinski postupak i nakon toga je zaključio ugovor o kupoprodaji.
Dakle, iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da istome nije poznato tko je ranije, prije 1990. godine koristio predmetnu česticu ali da je bilo više Relića u selu [adresa].
44. Stoga, cijeneći sve izvedene dokaze, sud utvrđuje da se nisu ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću propisane čl. 159. st. 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan pa je isti odbio i odlučio kao u izreci.
45. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. i ZPP-a, pa s obzirom da je tužitelj izgubio u parnici, dužan je tuženoj nadoknaditi troškove postupka.
Pri odlučivanju koji će se troškovi priznati tuženoj, sud je u smislu članka 155. st. 1. ZPP-a, priznao samo one troškove koji su bili neophodno potrebni za vođenje ovoga postupka, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora prilikom poduzete pojedine parnične radnje kao i vrijednost boda.
Sud je tuženoj priznao trošak za sastav podnesaka od 20. lipnja 2025., 7. srpnja 2025. godine za svaki podnesak 200,00€, te za sastav podneska od 23. srpnja 2025. godine 100,00€ umjesto traženih 200,00€ odnosno 50% od Tarife s obzirom da se navedeni podnesak može smatrati tzv. "ostalim podneskom", za pristup na ročište 8. srpnja 2025., 18. rujna 2025. i 6. studenog 2025. godine za svako ročište 200,00€ ili sveukupno 1.350,00€, pa je sud naložio tužitelju da navedeni trošak nadoknadi tuženoj zajedno sa zakonskim zateznim kamatama u roku od 15 dana.
U Grubišnom Polju, 1. prosinca 2025. godine
S u t k i n j a :
Milka Katić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude stranke imaju pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana i to računajući od dana objave i uručenja presude tj. od 1. prosinca 2025. godine. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka ovome sudu, a o podnesenoj žalbi rješava nadležni sud drugog stupnja.