Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Pp-4075/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu po sutkinji Ljiljani Vuko, uz sudjelovanje Sande Peroš kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv „Hrvatsko narodno kazalište - Split“ i RŽ zbog prekršaja iz članka 228. stavka 1. točke 17. i točke 27. i stavka 2. i iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa pod klasom: 116-02/24-01/1191, Ur.broj: 443-02-03-10-24-7 od 25. travnja 2024., nakon javne glavne rasprave održane i zaključene dana 27. studenog 2025., na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) dana 01. prosinca 2025., javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

1. okrivljena pravna osoba: „HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE - SPLIT“ sa sjedištem u [adresa], MBS: 060148622, OIB: 69204356406, prekršajno kažnjavana,

2. okrivljena odgovorna osoba RŽ, rođ. **.**.1977., OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], intendant ustanove, državljanin RH, nekažnjavan,

koje brani Silvia Tasić, odvjetnica u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 8,

k r i v i  s u

a) što kao poslodavac i njegova odgovorna osoba radnici NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na radnom mjestu čistačice koja je u tjednu od 26. veljače 2024. do 03. ožujka 2024. radila od ponedjeljka do nedjelje, nisu omogućili korištenje tjednog odmora u trajanju od najmanje 24 sata,

čime je poslodavac dana 04. ožujka 2024. počinio prekršaj iz članka 75. stavka 1. kažnjiv po članku 228. stavku 1. točki 17. i stavku 2. Zakona o radu,

b) što kao poslodavac pravna osoba i njegova odgovorna osoba za radnice:

- UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na radnom mjestu krojačice, garderobijerke koja je dana 22. veljače 2024. radila do 22,00 sati, a dana 23. veljače 2024. započela s radom u 09,00 sati, odnosno ista je koristila dnevni odmor u trajanju od 11,00 sati, a u evidenciji o radnom vremenu imenovanoj radnici evidentiran je dnevni odmor u trajanju od 17,00 sati

- ZŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na radnom mjestu krojačice, garderobijerke koja je 18. ožujka 2024. radila od 07,30 do 20,00 sati, odnosno ukupno 12,30 sati, a u evidenciji o radnom vremenu imenovanoj radnici evidentirano je ukupno radno vrijeme od 12 sati, odnosno sedam sati ukupno dnevno radno vrijeme i pet sati prekovremenog rada,

odnosno za dan 22. veljače 2024. nisu u evidenciji o radnom vremenu radnice UŽ evidentirali stvarne sate dnevnog odmora radnice, sukladno članku 8. stavku 9. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (Narodne novine br. 73/17) i za dan 18. ožujka 2024. nisu u evidenciji o radnom vremenu radnice ZŽ evidentirali stvarne sate rada radnice sukladno članku 8. stavku 6. navedenog Pravilnika,

čime su dana 29. veljače 2024. u odnosu na UŽ i dana 31. ožujka 2021. u odnosu na ZŽ počinili prekršaj iz članka 5. stavka 2., kažnjiv po članku 229. stavku 1. točki 1. i stavku 2. Zakona o radu,

c) što kao poslodavac pravna osoba i njegova odgovorna tijekom 2023. i 2024. nisu najmanje svaka tri mjeseca obavještavali radničko vijeće o stanju, rezultatima poslovanja te organizaciji rada; očekivanom razvoju poslovnih aktivnosti i njihovu utjecaju na gospodarski i socijalni položaj radnika; kretanju i promjenama u plaćama; opsegu i razlozima uvođenja prekovremenog rada; broju i vrsti radnika koji su kod njega zaposleni, strukturi zaposlenosti (broj radnika zaposlenih na određeno vrijeme, na izdvojenom mjestu rada, na daljinu, putem agencije za privremeno zapošljavanje, koji su privremeno ustupljeni u s njim povezano društvo, odnosno koji su kod njega privremeno ustupljeni iz s njim povezanog društva, broju noćnih radnika), strukturi zaposlenosti po spolu te o razvoju i politici zapošljavanja; broju i vrsti radnika koji su prije početka rada kod drugog poslodavca obavijestili matičnog poslodavca o sklopljenom ugovoru o dodatnom radu s drugim poslodavcem; zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu i mjerama za poboljšanje uvjeta rada; rezultatima provedenih inspekcijskih nadzora u području rada i zaštite na radu i drugim pitanjima osobito važnim za gospodarski i socijalni položaj radnika,

čime su dana 01. travnja 2023., dana 01. srpnja 2023., 01. listopada 2023., 01. siječnja 2024. i 01. travnja 2024. počinili prekršaj iz članka 149. stavka 1., kažnjiv po članku 228. stavku 1. točki 27. i stavku 2. Zakona o radu,

pa im se na temelju navedenog Zakona, a primjenom članka 37. stavka 3. točke 1. i točke 2. Prekršajnog zakona

u t v r đ u j u

poslodavcu - pravnoj osobi za svaki prekršaj novčana kazna u iznosu od 1.100,00 eura (tisuću sto)

odgovornoj osobi poslodavca za svaki prekršaj novčana kazna u iznosu od 300,00 eura (tristo)

Na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona okrivljenicima se

i z r i č u

prvookrivljenoj pravnoj osobi UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 3.300,00 EURA (tri tisuće tristo)

drugookrivljenoj odgovornoj osobi UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 900,00 EURA (devetsto)

Okrivljenici su dužni novčane kazne platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom iste naplatiti prisilno.

Ukoliko okrivljenici plate dvije trećine (2/3) izrečenih novčanih kazni u ostavljenom roku smatrat će se da su ih platili u cijelosti.

Na ime troškova prekršajnog postupka dužni su okrivljenici platiti iznos od po 100,00 eura (sto), u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.

O b r a z l o ž e n j e

1. Državni inspektorat, Područni ured Split, Služba za nadzor radnih odnosa, podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja opisanih i pravno označenih kao u izreci ovog prekršajnog naloga.

2. Po primitku sudskih poziva za glavnu raspravu okrivljenici su poslali pisane obrane u kojima navode da se ne smatraju krivima za prekršaje za koje se terete, u bitnome ističući da je NŽ omogućeno korištenje zamjenskog tjednog odmora odmah po okončanju razdoblja koje je provela na radu, zbog kojeg tjedni odmor nije koristila u smislu članka 75. Zakona o radu. U tom periodu u kazalištu da je za sve radnike bio povećan obim rada. Radnica UŽ da je prema vlastitoj izjavi 22. veljače 2024. radila do 22,00 sati, a slijedeći dan da je započela s radom 09 ,00 sati, iako joj od strane nadređene osobe nije bio zatražen rad u jutarnjoj smjeni, kao što nije bilo naloženo ni ZŽ pristupiti na radno mjesto u 07,30 sati, iako je trebala doći na posao u 08,00 sati. Glede prekršaja pod c) izreke ove presude u pisanim obranama okrivljenici su naveli da su svi relevantni podaci objavljeni na web stranicama HNK Split, s čime da je upoznato i radničko vijeće, i to na mrežnoj stranici https://www.hnk-split.hr/o-kazalistu/pristup-informacijama.

2.1. Pisanim obranama priložen je raspored predstava u veljači i ožujku 2024. te pisane izjave voditeljice krojačke radionice FŽ od **.**.2024. i HŽ od 17. siječnja 2025.

3. U dokaznom postupku ispitane su u svojstvu svjedoka UŽ, ZŽ i NŽ.

4. Svjedokinja UŽ je izjavila da je u veljači 2024. radila kao garderobijerka-krojačica u HNK-Split gdje radi 20 godina. To da je specifična djelatnost u kojoj najviše posla ima kada su pripreme pojedinih predstava i premijere u kojim prilikama uvijek može nešto izvanredno iskrsnuti. U sporno vrijeme, odnosno 22. i 23. veljače 2024. da se radilo o tome da je 22. veljače 2024. bila generalna proba predstave Capuletti & Montechi kada je radila do 22,00 sata, a sutradan 23. veljače 2024. započela je s radom u 09,00 sati, tako da doista nije između dva radna dana imala odmor od najmanje 12 sati. Međutim, na to da je nitko nije prisilio, nego je sama odlučila doći u to vrijeme, a ne u 10,00 sati, kao što je trebala, jer joj odgovara doći nešto ranije, s obzirom na svoje obiteljske prilike. Prema njezinom ugovoru o radu radno vrijeme joj je smjensko i dvokratno, ovisno o potrebama posla te joj nitko od nadređenih u pravilu ne naređuje kada će doći, nego se sami zaposlenici u krojačnici i garderobi o tome međusobno dogovaraju, uvijek nastojeći da im to odgovara i da uvijek netko bude prisutan kada su predstave i kad se šivaju i popravljaju kostimi za pojedine predstave.

4.1. Kada joj je sud pokazao njezinu evidenciju o radnom vremenu za mjesec veljaču 2023. koja se nalazi u spisu, UŽ je izjavila da se toga uopće ne sjeća, odnosno više ne zna koje je bilo njezino radno vrijeme u veljači te godine.

5. Svjedokinja ZŽ je na Sudu izjavila kako se sjeća da je 18. ožujka 2024. radila od 07,30 do 20,30 sati kao samostalna krojačica u ženskoj garderobi, odnosno da je radila u 12,30 sati, a u evidenciju o radnom vremenu da joj je upisano pet prekovremenih sati, umjesto 5,30 sati. Osobno joj ne smeta što je upisano pola sata manje prekovremenog rada, nego joj smeta što kolegica i ona već oko tri godine imaju ogroman broj prekovremenih sati, odnosno mjesečno više od 40 sati prekovremenog rada, što je zakonski maksimum, a da im se taj prekovremeni radi redovito ne isplaćuje, nego se prekovremeni sati kontinuirano prenose na idući mjesec. U konačnici da im se prekovremeni rad plati, međutim, dugotrajan prekovremeni rad da joj je teško podnošljiv te ostavlja posljedice na nju i njezinu obitelj. U garderobi da su u to vrijeme trebale raditi još dvije garderobijerke, dok je ona obavljala i poslove krojačice, samo zato što voli kazalište i želi da sve predstave idu onako kako je predviđeno. Sve zaposlenice krojačnice da su radile prekovremeno i više nego što je zakonom dopušteno, a nisu pravovremeno zapošljavane druge, već su preko raznih ugovora honorarno radile druge krojačice, pa čak i preko studentskih ugovora, iako se nije radilo o studentima. Tek nakon inspekcijskog nadzora koji je bio u ožujku i travnju 2024. stvari da su počele kretati na bolje, iako ona i dalje nije zadovoljna, jer se ne zapošljavaju osobe koje znaju posao.

5.1. Na poseban upit braniteljice okrivljenika, odvjetnice ĐŽ, svjedokinja ZŽ je izjavila da unaprijed nije dobivala raspored radnog vremena.

6. Svjedokinja NŽ je izjavila da kada je inspekcija bila u nadzoru u HNK- Split, inspektorici da je dala izjavu u vezi korištenja tjednog odmora u razdoblju od 26. veljače do 03. ožujka 2024., kojom prilikom joj rekla da je zbog potreba posla u tom razdoblju svakodnevno radila, odnosno zbog toga što su se probe i predstave održavale svakog dana, ali da nije mogla koristiti jedan dan tjednog odmora u trajanju od 24 sata. Također je izjavila da u kazalištu radi već 28 godina i nitko joj nikad nije naređivao da radi prekovremeno više od dozvoljenih sati, međutim, radi potreba posla da se radi prekovremeno, tako da se u utuženom vremenu od 26. veljače do 03. ožujka 2024. dogodilo da nije imala tjedni odmor od 24 sata, nego u trajanju od 19 sati, kako je to navedeno u evidenciji o radnom vremenu.

6.1. Na upit braniteljice svjedokinji je li joj prekovremeni rad uvijek nadoknađivan, odgovorila je da joj je prekovremeni rad uvijek plaćen te da ponekad dobije i slobodne dane za prekovremeni rad. Ako nema predstava u kazalištu, ponekad da u tjednu dobije i dva slobodna dana. Smatra da nije zakinuta u tom svom pravu iz radnog odnosa.

7. Nadalje je u dokaznom postupku pročitan zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 17. ožujka 2024., zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 23. travnja 2024., osim izdvojenog dijela, pregledane su evidencije o radnom vremenu za NŽ za mjesece veljaču i ožujak 2024., za UŽ za veljaču 2024. i za ZŽ za ožujak 2024., pregledane su mrežne stranice HNK za utuženo razdoblje, program odnosno raspored HNK Split za veljaču i ožujak 2024., pregledana su sva pismena koja je u spis priložila braniteljica okrivljenika te se izvršena provjera u prekršajnoj evidenciji iz koje je utvrđeno da je u zadnje tri godine pravna osoba prekršajno kažnjavana, o čemu je kao dokaz elektroničkim putem pribavljena potvrda nadležnog Ministarstva koja se nalazi u spisu, dok odgovorna osoba, intendant RŽ nije prekršajno kažnjavan.

8. Odbijen je prijedlog braniteljice okrivljenika da se u svojstvu svjedoka ispita Slaven Raos, upravitelj tehnike kao nadređena osoba NŽ, UŽ i ZŽ na okolnosti evidentiranog radnog vremena, domar AŽ, HŽ i FŽ, na okolnosti da djelatnicama nije naređivano dolaziti ranije na posao ili ostajati dulje, jer je po mišljenju suda na temelju izvedenih dokaza u postupku činjenično stanje utvrđeno u dovoljnoj mjeri za donošenje meritorne odluke, a osim toga nije od utjecaja za utvrđenje postojanja prekršaja to jesu li nadređene osobe naređivale navedenim zaposlenicama dulji prekovremeni rad, već je bilo dovoljno utvrditi iz u postupku pregledanih evidencija o radnom vremenu zaposlenica jesu li iste vođene uredno i ažurno te jesu li u njima iskazani stvarni sati rada i propisanih sati odmora.

9. Na temelju ovako provedenog postupka u kojem je sud sve izvedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, svakog pojedinačno te u njihovim međusobnim odnosima, s jednakom pažnjom utvrđujući činjenice koje su u korist okrivljenika, kao i one koje ih terete, pri čemu nije vezan ili ograničen nikakvim dokaznim pravilima, sve sukladno članku 88. Prekršajnog zakona, nedvojbeno je utvrđeno da su pravna osoba kao poslodavac i njegova odgovorna osoba počinili prekršaje opisane i pravno označene kao u izreci ove presude.

10. Naime, unatoč obranama okrivljenika koji se ne smatraju krivima te iskazima ispitanih svjedokinja da se ne smatraju zakinutima za svoja prava iz radnog odnosa (osim donekle ZŽ), ističući da im nije naređivano raditi prekovremeno te da im je u konačnici plaćen svaki prekovremeni sat, činjenica je da iz pregledanih evidencija o radnom vremenu ovih zaposlenica proizlazi da NŽ u utuženom razdoblju nije imala tjedni odmor u neprekidnom trajanju od 24 sata, UŽ nije evidentiran stvarni dnevni odmor, a ZŽ nisu evidentirani stvarni sati rada sukladno odredbama članka 8. stavka 9., odnosno članka 8. stavka 6. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima. Također je činjenica da sve informacije objavljene na mrežnim stranicama HNK Split po svom opsegu ne sadrže sve ono što je propisano odredbom članka 149. stavka 1. Zakona o radu i što je potrebno svaka tri mjeseca dostavljati radi obavijesti radničkom vijeću kazališta. Pregledom mrežnih stranica kazališta vidljivo je da nema informacija o opsegu i razlozima prekovremenog rada radnika, broju i vrsti radnika, strukturi zaposlenosti, strukturi zaposlenosti po spolu te o razvoju i politici zapošljavanja, kao ni o drugim važnim informacijama za radnike koje su propisane navedenim člankom Zakona.

10.1. Sudu je jasno da je kazališna djelatnost specifična i da je za redovno funkcioniranje kazališta često potreban angažman zaposlenika i dulje od zakonom propisanog redovnog radnog vremena, no kada je tome tako, onda svaki prekovremeni rad zaposlenika treba honorirati na zakonom propisani način, bilo većom satnicom, odgovarajućim slobodnim danima kao i omogućavanjem propisanih odmora.

11. Kako u odnosu na navedene zaposlenice to nije bio slučaj, pravna i odgovorna osoba proglašene su krivima, kao i zbog toga što nisu svaka tri mjeseca obavještavali na odgovarajući način radničko vijeće o propisanim informacijama iz članka 149. stavka 1. Zakona o radu.

12. S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno proizlazi da su se u propustima pravne i odgovorne osobe kao poslodavca ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji im se stavljaju na teret, pa ih je stoga trebalo proglasiti krivima i kazniti. 13. Za prekršaje pod a) i c) za pravnu osobu propisana je novčana kazna u iznosu od 4.110,00 do 7.960,00 eura, a za odgovornu osobu od 530,00 do 790,00 eura, dok je za prekršaj pod b) za pravnu osobu propisana novčana kazna u iznosu od 8.090,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu od 520,00 do 1.320,00 eura.

14. Pri odlučivanju o sankcijama uvažene su sve dostupne okolnosti koje djeluju na to da one po svojoj vrsti i mjeri budu primjerene osobi okrivljenika, težini prekršaja, stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, sukladno članku 36. Prekršajnog zakona. Iako je pravna osoba u zadnje tri godine već pravomoćno kažnjavana za prekršaje iz oblasti radnih odnosa, za razliku od odgovorne osobe koja uopće nije kažnjavana, odlučeno im je za svaki prekršaj utvrditi gotovo maksimalno ublažene novčane kazne na temelju članka 37. stavka 3. točke 2. Prekršajnog zakona, nakon čega su im na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrečene ukupne novčane kazne koje se u konkretnom slučaju čine adekvatnim težini počinjenih prekršaja i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika te je za vjerovati da će se takvim kaznama postići propisane svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, odnosno utjecati na okrivljenike i sve ostale da poštuju propise koji reguliraju radne odnose i prava zaposlenika u radnom odnosu, kao i ostale zakonske i podzakonske akte Republike Hrvatske.

15. Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona izrečene novčane kazne smatrat će se u cijelosti plaćenima ukoliko okrivljenici u ostavljenom roku plate dvije trećine izrečenih kazni.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavcima 2. i 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušal određen s obzirom na složenost i trajanje postupka. Sud je pritom uzeo u obzir broj poduzetih radnja u postupku kao i to da paušalni trošak može biti određen u rasponu od 13,27 do 663,61 eura, što je propisano Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine, br. 18/13).

U Splitu 01. prosinca 2025.

Zapisničarka

Sutkinja

Sanda Peroš, v.r.

Ljiljana Vuko, v.r.

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od osam (8) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dva primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske. Dostaviti

- okrivljenicima

- braniteljici

- ovlaštenom tužitelju

- ovdje