REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-395/2025-15

Osijek, Vukovarska cesta 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja BB OIL d.o.o. Bijelo Brdo, Ratarska 70, OIB: 13785058830, kojeg zastupa zakonski zastupnik AJ, direktor, a istoga opunomoćenica Kristina Rakuša, odvjetnica u Zagrebu, Draškovićeva 72, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 76767369197, radi isplate bespovratnih sredstava, 1. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske KLASA: UP/II- 034-08/24-01/791, URBROJ: 525-14/101-25-5 od 6. ožujka 2025. i odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: 440-12/20-04-02-01/0103, URBROJ: 343-1504/01-24-022 od 23. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-034-08/24-01/791, URBROJ: 525-14/101-25-5 od 6. ožujka 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija) KLASA: 440-12/20-04-02-01/0103, URBROJ: 343-1504/01-24-022 od 23. srpnja 2024.

1.1. Navedenom odlukom je odbijen zahtjev tužitelja kao korisnika za isplatu podnesen 14. lipnja 2024. pod ID brojem 2051348, KLASA: 440-12/20-04-02-01/0103, URBROJ: 373-24-021., na temelju članka 15. Zakona o poljoprivredi (Narodne novine, broj 118/18., 42/20., 127/20., 52/21. i 152/22.) te članka 44. stavka 2. točke b) Pravilnika o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020. (Narodne novine, broj 91/19., 37/20., 31/21., 134/21. i 10/23., dalje: Pravilnik), a u vezi s Ugovorom o financiranju od 17. studenoga 2021. (KLASA: 440-12/20-04-02-01/0103, URBROJ: 343-1501/01-21-006), Dodatkom br. 1 Ugovoru o financiranju od 28. veljače 2024. (KLASA: 440-12/20-0402-01/0103, URBROJ: 343- 1504/01-24-014) i Dodatkom br. 2 Ugovoru o financiranju od 6. svibnja 2024. (KLASA: 440-12/20- 04-02-01/0103, URBROJ: 343-2120/01-24-019).

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je u predmetnom postupku sporan rok za podnošenja zahtjeva za isplatu koji je prema tuženiku bio do 1. svibnja 2024., a tužitelj je isti podnio 14. lipnja 2024. Obrazlaže da je obavijestio Agenciju da je bio onemogućen u pristupu sustavu te na unos zahtjeva za isplatu preko 45 dana, i to od 15. ožujka 2024., a potom je naišao na novu izvanrednu prepreku na koju nikako nije mogao utjecati, a to je da dokumentacija, koja je bila potrebna da se projekt u potpunosti provjeri te da se podnese s točnim količinama i stvarno izvedenim stanjem, bila otuđena, o čemu je također obavijestio Agenciju. Smatra da se radi o izvanrednoj okolnosti te se poziva na predviđeno Natječajem za provedbu Podmjere 4.2. »Potpora za ulaganja u preradu, marketing i/ili razvoj poljoprivrednih proizvoda« – provedba tipa operacije 4.2.1 "Povećanje dodane vrijednosti poljoprivrednim proizvodima", prema kojem je viša sila odnosno izvanredna okolnost definirana člankom 2. stavkom 2. Uredbe EU br. 1306/2013., a prema kojoj viša sila odnosno izvanredna okolnost obuhvaća samo pojedine događaje pritom ne ograničavajući se samo na navedene, već obuhvaća širi spektar događaja i izvanrednih okolnosti, pri čemu se poziva i na propisano člankom 10. Pravilnika. Stoga smatra da su nemogućnost pristupa sustavu i otuđenje ključne dokumentacije izvanredni događaji na koje tužitelj nije mogao utjecati.

2.1. Tvrdi da je podnio zahtjev za isplatu unutar roka od 30 dana kako je to predviđeno Prilogom III. Pravilnika, da unos u sustav traje određeno vrijeme te da je obaviješten tek 9. svibnja 2024. o mogućnosti podnošenja zahtjeva za isplatu, pa imajući u vidu da je prema članku 33. Pravilnika u roku od 7 dana od zaprimanja zahtjeva trebao odgovoriti Agenciji, zaključuje kako se rok za obračun financijskih korekcija ne može računati prije 16. svibnja 2024. Budući da je zahtjev podnio 14. lipnja 2024., smatra da je podnesen unutar roka od 30 dana, a i da postoji kašnjenje, što osporava, tvrdi da nije trebao biti odbijen u cijelosti već je trebalo primijeniti proporcionalne financijske korekcije, normirane i financijski određene. Predlaže saslušati direktora KJ na okolnost postojanja objektivnih prepreka za podnošenje zahtjeva koje smatra višom silom te potom poništiti osporavana rješenja tuženika i Agencije, uz naknadu troška spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako se tužbeni navodi suštinski podudaraju s navodima žalbe, a na koje se tuženik već očitovao u obrazloženju osporavanog rješenja. U vezi tvrdnji kako tehnička nemogućnost pristupa AGRONET sustavu, te navodno otuđenje ključne dokumentacije su klasični primjer izvanrednih događaja koje tužitelj nije mogao predvidjeti niti na isto imati utjecaj, ističe kako nemogućnost pristupa AGRONET sustavu nije bila uzrokovana vanjskim okolnostima, već je isto bila posljedica radnji tužitelja povodom zahtjeva za promjenu. Pri tome je utvrđeno da postupak povodom zahtjeva za promjenu, odnosno radi odobrenja novog dobavljača linije za proizvodnju ulja neposredno prije isteka roka za podnošenje zahtjeva za isplatu konačne rate, je uzrokovano nepravovremenim postupanjem samog tužitelja iz razloga što je ponuda novog dobavljača KERN KRAFT oil press GmbH&Co.KG izdana 8. kolovoza 2023., dok je zahtjev za promjenu podnesen 15. ožujka 2024. U odnosu na navodno otuđenje ključne dokumentacije, navodi kako je glavni izvođač izjavio da je prilikom formiranja okončane situacije utvrđena manjkavost u dokumentaciji podizvođača radova te je radi navedenog tužitelj kao investitor angažirao dodatne stručnjake za izradu dokumentacije i dodatne provjere koja je potrajala do 11. lipnja 2024., nakon čega je, prema toj izjavi, tužitelj imao kompletnu dokumentaciju za daljnje postupanje. Međutim, navodi da je uz zahtjev za isplatu konačne rate podnesen 14. lipnja 2024. tužitelj učitao XIV. privremenu situaciju, broj 81-1-1/2022, koja je već ranije učitana prilikom podnošenja zahtjeva za isplatu druge rate 01. prosinca 2022. Dakle tužitelj, unatoč po njegovim navodima manjkavoj dokumentaciji te ponovnoj izradi dokumentacije radi izrade koje je kasnio u podnošenju zahtjeva za isplatu konačne rate, nije učitao okončanu situaciju odnosno kompletnu dokumentaciju, pa je stoga neosnovano pozivanje tužitelja na izvanredne okolnosti kao razlog kašnjenja u podnošenju zahtjeva za isplatu konačne rate.

3.1. U vezi navoda tužitelja da je Dodatak br. 2 Ugovora o financiranju s Agencijom potpisan tek 6. svibnja 2024., te da zbog propusta prvostupanjskog tijela nije bio upoznat da mu od 9. svibnja 2024., od kojeg mu je omogućeno unošenje dokumentacije u sustavu AGRONET, teče rok za dostavu zahtjeva za isplatu, tuženik navodi da je ta tvrdnja neistinita te citira navedeno po tužitelju. Tako u žalbi protiv rješenja u točki V. navodi cit.: „Dakle, korisnik nije obaviješten da je dužan do dana 09.05.2024. dostaviti zahtjev za isplatu, već od navedenog datuma.“ i cit.: „s obzirom da je korisnik obaviješten da podnese zahtjev za isplatu od dana 09.05.2024…“ Također, u odgovoru tužitelja na upit Agencije o razlozima kašnjenja u podnošenju zahtjeva za isplatu konačne rate tužitelj je izjavio cit.:„U potpunosti svjesni da smo obaviješteni o tome da od 09.05.2024. možemo podnositi zahtjev za isplatu…“.

3.2. Zaključno, u odnosu na navod tužitelja da tuženik koristi više različitih izraza za istu radnju - navodeći "zahtjev za isplatu", "zahtjev za isplatu konačne rate", "zadnji obrok potpore", pa čak i "konačni zahtjev", ali nigdje jasno ne definira koji točno od tih pojmova predstavlja ključni trenutak u pravnom smislu za ispunjenje ugovorne obveze, tuženik navodi da je to neistinito jer je u pobijanom rješenju jasno istaknuo odredbe propisane podtočkom 3.1. stavkom 5. Natječaja, kao i člankom 5. stavkom 5. Ugovora o financiranju – opći uvjeti, prema kojima su korisnici obvezni dostaviti zahtjev za isplatu konačne (zadnje, konačne rate u slučaju više rata) odnosno jednokratne rate (u slučaju jedne rate) u roku od najviše 24 mjeseca od dana sklapanja Ugovora.

Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. U očitovanju od 22. srpnja 2025. na odgovor na tužbu, tužitelj navodi kako nije odgovoran što predmetni AGRONET sustav nije radio niti je to posljedica poduzimanja njegovih radnji već je isto uvjetovano od strane tuženika (APPRRR) koji održava predmetni sustav ili predstavlja grešku sustava ili neadekvatno održavanje istoga. Navodi da sustav nije funkcionirao 45 dana, te da čim je predmetni sustav profunkcionirao, tužitelj pristupio unošenju potrebnih podataka, ali i prikupljanju podataka koje je trebao unijeti te je zahtjev podnio sa zakašnjenjem od 44 dana. Stoga smatra da mu je trebalo osigurati dodatnih 45 dana roka, te iznosi navode o posljedicama odbijanja zahtjeva tužitelja navodeći da ukoliko je korisnik zadržao razinu pokazatelja provedbe projekta po pitanju doprinosa stvaranju novih – zadržavanju postojećih radnih mjesta veću ili jednaku od 80%, financijske korekcije se neće primjenjivati. K tome, da je tužitelj u cijelosti izvršio i dovršio cjelokupni projekt koji je već pušten u rad te ispred izgrađenog objekta stoji ploča s natpisom „financirano sredstvima Europske unije“, a sva dodijeljena sredstva su transparentno i u dobroj vjeri utrošena u svrhu u koju su i ishođena. Smatra i da se radi o neproporcionalnoj sankciji budući da je ukupno ishodio 662.570,87 eura dodijeljenih sredstava, isplaćeno u dvije rate, a odbijen mu je (nepravično) zahtjev za isplatu posljednje rate od 67.435,38 eura. Tvrdi i da bi trebao biti oslobođen odgovornosti na temelju odredbe članka 343. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima te se poziva i načelo razmjernosti sankcije, kao i načelo savjesnosti i poštenja iz navedenog zakona te tvrdi da postoji takva praksa u slučaju prekoračenja roka u kojem slučaju ukupne isplate je Agencija ispravno primijenila načelo razmjernosti te nije niti na koji način sankcionirala korisnika i odobrila je isplatu. Smatra da je diskriminiran te izložen neopravdano radikalnoj sankciji koja posljedično povlači za sobom i daljnje radikalne posljedice, sve do obveze povrata cjelokupnih dodijeljenih sredstava. Predlaže saslušati svjedoke KJ, zakonskog zastupnika tužitelja, ČJ, konzultanta, OJ, voditelja projekta i IJ, vodećeg inženjera na gradilištu.

5. Tuženik se na navedeno očitovao podneskom od 9. rujna 2025. ističući kako tužitelj uporno ustraje prikazati nemogućnost pristupa AGRONET sustavu tehničkim razlozima na koje nije mogao utjecati, dok je nedvojbeno kako je sam utjecao na navedeno. Navodi da je prema članku 12. Zakona o poljoprivredi, AGRONET zaštićena mrežna aplikacija Agencije namijenjena korisniku koja se koristi za pregled baza podataka, elektroničko popunjavanje i/ili podnošenje zahtjeva, preuzimanje odluka te dostavu rješenja. U vezi toga se poziva na obrazloženje osporavanog rješenja i odgovora na tužbu, da je razlog nemogućnost pristupa tužitelja AGRONET- u i podnošenja zahtjeva za isplatu konačne rate, bio zbog procesa odobravanja prethodno podnesenog zahtjeva za promjenu u AGRONET-u od strane tužitelja, a koji proces je započeo učitavanjem zahtjeva za promjenu te završio kada se potpisani Dodatak br. 2 Ugovoru o financiranju učitao u AGRONET te je od tada mogao započeti novi proces u AGRONET-u odnosno podnošenje zahtjeva za isplatu.

5.1. Tvrdnje tužitelja smatra nedosljednima te se ponovno poziva na sadržaj e-mail konzultanta tužitelja od 01. svibnja 2024. upućen Agenciji iz kojeg proizlazi kako je Konzultant tužitelja bio upoznat da je podnošenje zahtjeva za isplatu u AGRONET- u bilo moguće nakon učitavanja Dodatka br. 2 Ugovoru o financiranju, kao i da se jasno izjasnio o spremnosti podnošenja zahtjeva za isplatu odmah po mogućnosti podnošenja istoga. Stoga odbacuje kao neosnovane navode tužitelja da je kašnjenje u podnošenju zahtjeva za isplatu konačne rate posljedica više sile, a u odnosu na preostale tužbene navode koji se odnose na nepravičnost i nerazmjernost izdavanja odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu treće rate, što posljedično tome dovodi do izdavanja rješenja o obvezi povrata svih iznosa plaćenih tužitelju pa posljedično i raskida ugovora o sufinanciranju, ističe kako to nije predmet ovog, već posebnog postupka povrata sredstava.

6. U podnesku od 30. rujna 2025. tužitelj je ponovio već iznesene navode te je predložio provođenje, po potrebi informatičkog vještačenja s obzirom na tvrdnje tuženika da se novi zahtjev za isplatu nije mogao podnijeti dok se ne dovrši postupak u vezi finalizacije Dodatka br. 2 Ugovora o financiranju. Dakle, smatra da je onemogućavanje rada sustava bilo posljedica konfiguracije istoga, a ne radnji tužitelja.

7. Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS) održana je javna rasprava 3. studenoga 2025., bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika prema članku 91. stavku 3. ZUS-a. Na održanoj raspravi je opunomoćenica tužitelja ostala kod svih dotadašnjih navoda, odustala je od prijedloga za vještačenjem te je ostala pri dokaznim prijedlozima za saslušanjem svjedoka KJ, zakonskog zastupnika tužitelja, ČJ, konzultanta, OJ, voditelja projekta i IJ, vodećeg inženjera na gradilištu koje dokazne prijedloge Sud nije smatrao potrebnim izvoditi budući da u konkretnom slučaju usmeno iskazivanje svjedoka o tumačenju i računanju roka za podnošenje zahtjeva za isplatu, postojanju prepreka za podnošenje zahtjeva i obrazlaganje više silom, u postupku koji je strogo formalan i detaljno propisan, se ne dokazuju usmenim iskazivanjem te isto ne bi bilo od utjecaja. Opunomoćenica tužitelja je predložila usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška pobliže određenog na raspravnom zapisniku (str. 361 spisa).

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju na temelju Ugovora o financiranju dodijeljen iznos potpore od 5.753.534,53 kn, te mu je na temelju Odluke o isplati prve rate od 11. travnja 2022., KLASA: 440-12/20-04-02-01/0103, URBROJ: 343-1504/01-22-009, isplaćena potpora u iznosu od 4.289.080,13 kn, dok je neprihvatljivi iznos bio 149.471,68 kn, kao i da mu je na temelju Odluke o isplati druge rate od 10. veljače 2023., KLASA: 440-12/20-04-02-01/0103, URBROJ: 3431504/01- 23-013, isplaćena potpora u iznosu od 93.312,11 eura/703.060,12 kn. Na temelju Dodatka br. 1 Ugovoru o financiranju odobren je zahtjev za produženje roka podnošenja konačnog zahtjeva za isplatu, koji je istjecao 1. svibnja 2024. te mu je na temelju Dodatka br. 2 Ugovoru o financiranju dodijeljen iznos potpore od 761.966,22 eura/5.741.034,48 kn.

9.1. Tužitelj je nesporno 14. lipnja 2024. podnio zahtjev za isplatu konačne rate, pod ID brojem: 2051348, tražeći potporu u iznosu od 67.435,38 eura.

10. Prema točki 3.3., podtočki 6. Natječaja za provedbu Podmjere 4.2. »Potpora za ulaganja u preradu, marketing i/ili razvoj poljoprivrednih proizvoda« - provedba tipa operacije 4.2.1. »Povećanje dodatne vrijednosti poljoprivrednim proizvodima« od 14. veljače 2020., njegovom prvom izmjenom od 13. ožujka 2020. godine, drugom izmjenom od 10. lipnja 2020., trećom izmjenom od dana 4. kolovoza 2020., četvrtom izmjenom od 19. kolovoza 2020., petom izmjenom od dana 3. ožujka 2021. i šestom izmjenom od dana 26. listopada 2021. korisnik je u obvezi dostaviti zahtjev za isplatu u roku od 24 mjeseca od dana sklapanja Ugovora o financiranju, a , krajnji rok za podnošenje zahtjeva za isplatu propisan je Ugovorom o financiranju. Točkom 3.3. podtočkom 8. te točkom 3.6., podtočkom 5. alineja d. Natječaja propisano je da se u slučaju kašnjenja dostavljanja potvrde o podnošenju zahtjeva za isplatu više od 30 dana izdaje Odluka o odbijanju zahtjeva za isplatu i raskida se Ugovor o financiranju.

10.1. Podtočkom 3.1. stavkom 5. Natječaja propisano je da ako korisnik dostavlja zahtjev za isplatu predujma obvezan ga je dostaviti u roku od 9 mjeseci, a zahtjev za isplatu konačne/jednokratne rate u roku od najviše 24 mjeseca od dana sklapanja ugovora o financiranju.

10.2. U podtočki 3.3. stavku 3. Natječaja predviđeno je da se nakon popunjavanja zahtjeva za isplatu predujma/zahtjeva za isplatu u AGRONET-u korisniku generira „potvrda o podnošenju zahtjeva za isplatu", da je korisnik obvezan potvrdu o podnošenju zahtjeva za isplatu ispisati i potpisati te dostaviti u izvorniku preporučenom pošiljkom ili neposredno u Agenciju za plaćanja do propisanog roka, dok je stavkom 4. propisano da se smatra da je zahtjev za isplatu predujma/zahtjev za isplatu podnesen kad korisnik dostavi potvrdu o podnošenju zahtjeva za isplatu predujma/zahtjeva za isplatu preporučenom pošiljkom ili neposredno u Agenciju za plaćanja, a vrijeme podnošenja zahtjeva za isplatu predujma/zahtjeva za isplatu je vrijeme slanja (datum i godina) potvrde o podnošenju u slučaju slanja preporučenom pošiljkom s povratnicom.

10.3. Prema podtočki 3.3. stavku 6. Natječaja, korisnik je u obvezi dostaviti zahtjev za isplatu u roku od 24 mjeseca od sklapanja ugovora o financiranju. Krajnji rok za podnošenje zahtjeva za isplatu propisan je ugovorom o financiranju.

10.4. Člankom 49. stavkom 2. Pravilnika propisano je da su rokovi koji se obavezno propisuju natječajem rokovi za podnošenje zahtjeva za potporu, zahtjeva za isplatu te dostavu odgovora na zahtjev za dopunu i/ili obrazloženje, stavkom 3. istog članka propisano je da će se u slučaju da je korisnik prekršio propisane rokove iz stavka 2. izdati odluka o odbijanju, dok je stavkom 4. propisana iznimka od stavka 3. odnosno primjena odgovarajućih financijskih korekcija na iznos potpore u skladu s Prilogom III. Pravilnika, za postupke koji se provode nakon sklapanja ugovora o financiranju i/ili izdavanja Odluke o dodjeli sredstava.

10.5. Prilogom III. Pravilnika propisano je da će se korisniku umanjiti prihvatljiv iznos potpore za kašnjenje u podnošenju zahtjeva za potporu/zahtjeva za isplatu/zahtjeva za isplatu predujma i dostavljanja dokumentacije temeljem zaprimljenog zahtjeva za dopunu i/ili obrazloženje do najviše 30 dana kašnjenja u određenom postotku, dok se za više od 30 dana kašnjenja izdaje odluka o odbijanju.

11. Agencija je nakon podnošenja zahtjeva za isplatu tužitelja, a u vezi vremena podnošenja istoga zatražila pojašnjenja od tužitelja i njegovih konzultanata koji su na upit odgovorili da je tužitelj relativno kasno u projektu bio prisiljen mijenjati dobavljača pa se rok za provedbu projekta značajno produljio, da mu je unos zahtjeva za isplatu bio onemogućen preko 45 dana, kao i da je dio dokumentacije koja je bila potrebna za podnošenje zahtjeva za isplatu otuđena od strane podizvodača građevinskih radova, odnosno da se dio dokumentacije morao u potpunosti ponovo izraditi, ali da je projekt u potpunosti završen, proveden i kompletiran do 1. svibnja 2024., a samo podnošenje zahtjeva produljeno je zbog administracije koja nema veze sa provedbom projekta. Konzultant je 16. srpnja 2024. godine putem elektroničke pošte poslao izjavu glavnog izvodača radova Produkt-gradnja d.o.o. da zbog manjkavosti u dokumentaciji podizvođača Agroprojekt 1952 d.o.o., je morao angažirati angažirao dodatne stručnjake za izradu dokumentacije i dodatne provjere koja je potrajala do 11. lipnja 2024.

11.1. Agencija je s obzirom na navedeno utvrdila da tužitelj nije podnio zahtjev za isplatu u roku koji je određen Dodatkom br. 1 Ugovoru o financiranju, te isto obrazložila da iz dostavljenih računa i dokaza plaćanja proizlazi da su računi izdani i plaćeni prije 1. svibnja 2024. koji je u Dodatku br. 1 Ugovoru o financiranju naveden kao rok za podnošenje konačnog zahtjeva za isplatu. S obzirom da je od 9. svibnja 2024. bilo omogućeno podnošenje zahtjeva za isplatu, a zahtjev je podnesen 14. lipnja 2024., isti je podnesen izvan roka čime su prekršene odredbe Pravilnika, Natječaja i Ugovora o financiranju, pa je Agencija na temelju članka 44. stavka 2. točke b) Pravilnika i točke 3.7.4. Natječaja odbila zahtjev tužitelja za isplatu.

12. Tuženik se osporavanim rješenjem složio sa odlukom Agencije, te je odbio žalbu tužitelja osporavanim rješenjem navodeći kako izvršio uvid u Ugovor o financiranju — posebni uvjeti te utvrdio da je člankom 1. stavkom 3. propisan iznos potpore za dodjelu u iznosu od 5.753.534,53 kn i da je člankom 5. stavkom 1. propisano da se danom sklapanja tog Ugovora smatra datum potpisa od strane korisnika, a to je 17. studeni 2021. Nadalje, da je prema članku 5. stavku 5. Ugovora o financiranju — opći uvjeti, tužitelj kao korisnik trebao dostaviti zahtjev za isplatu konačne/jednokratne rate u roku od najviše 24 mjeseca od dana sklapanja Ugovora. Na temelju zahtjeva tužitelja od 03. siječnja 2024. za produljenje roka radi obavijesti dobavljača da će linija za preradu kasniti te zbog toga neće biti u mogućnosti ostvariti rok koji je 11. veljače 2024., zatražio je produljenje roka do 01. svibnja 2024. Agencija je tužitelj u odobrila produženje roka za podnošenje zahtjeva za isplatu, pa je stoga rok istjecao 01. svibnja 2024. Tuženik je izvršio uvid u Odluku o izmjeni Odluke o rezultatu administrativne kontrole Agencije za plaćanja, KLASA: 440-12/20-04-02- 01/0103, URBROJ: 343-1504/01-24-018, od 23. travnja 2024., te utvrdio da je tužitelj zahtjevom za promjenu, ID: 1964635, od 15. ožujka 2024., prijavio promjenu odabranog ponuditelja za ulaganje u liniju za proizvodnju ulja i opće troškove nadzora te promjenu tehničkih karakteristika opreme/strojeva (linije za proizvodnju ulja), radi činjenice da prethodni ponuditelj nije bio u mogućnosti isporučiti ugovorenu opremu. Tuženik je utvrdio i da je zahtjev za isplatu, ID: 2051348, učitan u AGRONET 14. lipnja 2024. te je Potvrda o podnošenju zahtjeva za isplatu poslana Agenciji za plaćanja preporučenom pošiljkom istoga dana.

13. U vezi roka za podnošenje konačnog zahtjeva za isplatu nesporno je da u skladu s člankom 5. stavkom 5. Ugovora o financiranju — opći uvjeti isti nastupa 24 mjeseca od dana sklapanja Ugovora. Nadalje, putem Obavijesti o odgodi rokova za korisnike Ne-IAKS mjera Programa ruralnog razvoja Agencije za plaćanja od 17. ožujka 2020., objavljenoj na mrežnim stranicama Agencije korisnicima rokovi bezuvjetno produljeni za 90 kalendarskih dana, a isto produljenje je u skladu s Uputom Ministarstva KLASA: 320-22/23-01/4, URBROJ: 525-07/304-23-1, od 19. lipnja 2023. vrijedilo i nakon proglašenja prestanka epidemije bolesti COVID-19. Stoga, je tuženik opravdano zaključio da je tužitelju u skladu s člankom 5. stavkom 5. Ugovora o financiranju — opći uvjeti, rok za podnošenje konačnog zahtjeva za isplatu isticao 17. studenog 2023., ali imajući u vidu navedenu Obavijesti i Uputu taj rok je produljen do 17. veljače 2024. o čemu je tužitelj bio višekratno upućen - mailovi konzultanta tužitelja od 03. siječnja i 17. veljače 2024., a kojima je zatraženo produljenje roka do 01. svibnja 2024., što je Agencija za plaćanja odobrila te je sklopljen Dodatak br. 1 Ugovoru o financiranju 28. veljače 2024.

14. Tužitelj neosnovano prigovara da nije propisano da treba dostaviti zahtjev za isplatu posljednjeg obroka potpore, već je samo definiran krajnji rok za podnošenje zahtjeva za isplatu, jer je podtočkom 3.1. stavkom 5. Natječaja, te člankom 5. stavkom 5. Ugovora o financiranju — opći uvjeti, propisano da korisnik dostavlja zahtjev za isplatu konačne/jednokratne rate u roku od najviše 24 mjeseca od dana sklapanja Ugovora, a taj rok je s obzirom na sve prethodno izneseno bio 1. svibnja 2024. (članak 3. stavka 1. Dodatak br. 1 Ugovoru o financiranju), dok je tužitelj zahtjev za isplatu podnio 14. lipnja 2024.

15. U vezi prigovora o nemogućnosti pristupa AGRONET-sustavu radi zahtjeva za isplatu konačne rate 54 dana (od 15. ožujka 2024. do 09. svibnja 2024.), pa da bi rok za podnošenje tog zahtjeva isticao 30. lipnja 2024., Agencija je isti otklonila navodeći da AGRONET funkcionira tako da je proces odobravanja zahtjeva za promjenu započeo učitavanjem zahtjeva za promjenu te završio kada se potpisani Dodatak br. 2 Ugovoru o financiranju učitao u AGRONET. Stoga je tek tada mogao započeti novi proces u AGRONETu odnosno podnošenje zahtjeva za isplatu, pa tužitelj pogrešno tvrdi da sustav nije bio funkcionalan radi greške ili neadekvatnog održavanje. Imajući u vidu da nemogućnost pristupa AGRONET sustavu nije bila uzrokovana vanjskim okolnostima na koje tužitelj nije mogao utjecati, već je isto posljedica njegovih radnji povodom zahtjeva za promjenu, opravdano je zaključeno da radnje povodom obrade predmetnog zahtjeva za promjenu od 15. ožujka do 01. svibnja 2024. nisu bile od utjecaja na rok za podnošenje zahtjeva za isplatu konačne rate, te Sud takvo objašnjenje smatra prihvatljivim. Navedeno proizlazi i iz e-mail konzultanta tužitelja od 01. svibnja 2024. upućenog Agenciji iz kojeg proizlazi da je tužitelj svjestan da je podnošenje zahtjeva za isplatu u AGRONET-sustav moguće nakon učitavanja ugovora te da će se zahtjev za isplatu podnijeti odmah po mogućnosti podnošenja istoga, a što tada nije učinjeno.

16. Kao neosnovan je pravilno ocijenjen i prigovor tužitelja o utjecaju odobrenja novog dobavljača neposredno prije isteka roka za podnošenje zahtjeva za isplatu konačne rate, jer se radi nepravovremenim postupanju tužitelja s obzirom da je ponuda novog dobavljača KERN KRAFT oil press GmbH&Co.KG izdana 8. kolovoza 2023. Stoga nemogućnost pristupa AGRONET sustavu u razdoblju od 15. ožujka do 01. svibnja 2024., nije bila od utjecaja na rok za podnošenje zahtjeva za isplatu konačne rate, ali je od 01. svibnja 2024. do 09. svibnja 2024. priznata kao opravdani razlog za produljenje roka za podnošenje zahtjeva za isplatu konačne rate, no samo za 9 dana koliko je bio onemogućen pristup sustavu. K tome, budući da je tužitelj s podnošenjem zahtjeva kasnio više od 30 dana, neosnovano tužitelj smatra da je trebalo primijeniti predviđene korekcije i umanjenja potpore (članak 49. i Prilogom III. Pravilnika) jer je pretpostavka za to kašnjenje do 30 dana. To stoga što i uz produljenje roka od navedenih 9 dana 30. dan kašnjenja bi isticao 08. lipnja 2024.

17. Prigovori tužitelja o izvanrednim okolnostima na koje nije mogao utjecati, otuđenje dokumentacije, kao razloga za kašnjenje, opravdano nisu uvaženi. Iz odgovora tužitelja od 10. srpnja 2024. na upit Agencije, proizlazi da je prilikom formiranja okončane situacije utvrđena manjkavost u dokumentaciji podizvodača radova te su angažirani dodatni stručnjaci za izradu dokumentacije i dodatne provjere koja je potrajala do 11. lipnja 2024., nakon čega je, prema očitovanju samog tužitelja imao kompletnu dokumentaciju za daljnje postupanje. Ali, uz zahtjev za isplatu pod točkom 7.1.5 učitana je XIV. privremena situacija, broj 81-1-1/2022, društva Produkt- gradnja d.o.o., za izvršenje radova zaključno s mjesecom srpanj 2022., a koja je učitana još prilikom podnošenja zahtjeva za isplatu druge rate također pod točkom 7.1.5. Stoga proizlazi da je tužitelj uz zahtjev za isplatu konačne rate učitao okončanu situaciju, dakle kompletnu dokumentaciju radi izrade koje tužitelj tvrdi da je kasnio u podnošenju zahtjeva te taj razlog kašnjenja, "otuđenje dokumentacije", nije opravdan.

18. Prigovori tužitelja u vezi primjene odredbi Zakona o obveznim odnosima nisu od utjecaja niti je taj Zakon primjenjiv u konkretnom slučaju, dok navodi u vezi rješenja o obvezi povrata svih iznosa isplaćenih tužitelju te raskida ugovora o sufinanciranju, nisu predmet ovog, već zasebnog postupka.

19. Slijedom iznesenoga, Sud je osporavano rješenje tuženika i odluku Agencije ocijenio zakonitima te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

20. U vezi zahtjeva opunomoćenice tužitelja za naknadu troška upravnog spora, prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenici odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 1. prosinca 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćenici

2. Tuženiku