REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Ć 5
Poslovni broj: Us I-1863/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivo Hubertus Šimić, odvjetnik u Rijeci, Trg Republike Hrvatske 1, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza i prireza na dohodak, 1. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/24-01/151, URBROJ: 513-04-25-2 od 29. srpnja 2025. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Rovinj - Rovigno, KLASA: UP/I-410-23/2024-22/02410, URBROJ: 513-07-18-04-2024-01 od 2. srpnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostave Rovinj - Rovigno, KLASA: UP/I-410-23/2024- 22/02410, URBROJ: 513-07-18-04-2024-01 od 2. srpnja 2024., tužitelju koji pruža usluge građana u domaćinstvu, utvrđen je za razdoblje od 1. siječnja 2024. do 3. travnja 2024. godišnji paušalni dohodak od 225,00 eura, godišnji paušalni porez na dohodak i prirez porezu na dohodak u iznosu od 22,50 eura i tromjesečni porez na dohodak u iznosu od 22,50 eura.
2. Protiv navedenog rješenja, tužitelj je izjavio žalbu, a koja je odbijena kao neosnovana osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-14/24-01/151, URBROJ: 513-04-25-2 od 29. srpnja 2025.
3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je kao fizička osoba iznajmljivač i ostvaruje prihod od 2017. iznajmljivanjem 1 (jednog) studio-apartmana na adresi [adresa], za koji da je od nadležnog Upravnog odjela za turizam ishodovao Rješenje o odobravanju pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu od dana 6. lipnja 2017., za ukupno '2 kreveta'. Porezna uprava [adresa] da je svake godine od 6. lipnja 2017. iznajmljivaču ĆS razrezala paušalni porez na dohodak poreznim rješenjem, na ukupno '2 kreveta' – koji je porez tužitelj uredno plaćao. U 2024., radi bojazni od stupanja na snagu novog propisa kojim bi se daljnja kategorizacija apartmana ukinula na određeni vremenski period, isključivo opreza radi, tužitelj ĆS podnosi Zahtjev za kategorizaciju dva nova smještaja, sa ukupno '6 novih kreveta', slijedom čega da se istom od strane nadležnog Upravnog odjela za turizam izdalo novo Rješenje od 3. travnja 2024., kojim se tužitelju utvrđuje formalno povećanje sa 1 objekta za iznajmljivanje na 3 objekta, odnosno povećanje od iznajmljivanja '2 kreveta' na '8 kreveta'. Valja napomenuti da je tužitelj ĆS u više navrata isticao kako nadležnom Upravnom odjelu za turizam, tako i Poreznoj upravi [adresa] – da isti neće iznajmljivati nove smještajne jedinice, niti ima takvu namjeru. Neovisno o toj činjenici, Porezna uprava [adresa] da 2. srpnja 2024. donosi nova (pobijana) Porezna rješenja kojim razrezuje paušalni godišnji porez na dohodak tužitelju na ukupno 8 novih smještajnih jedinica tj. kreveta. Povodom žalbe tužitelja na pobijana Rješenja, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak Ministarstva financija, Rješenjem od dana 29. srpnja 2025. odbija žalbu kao neosnovanu, te praktički bez obrazloženja na navode žalitelja, suhoparno, ekscesivno formalistički i mehanički citira zakonske propise, bez uzimanja u obzir kontekst konkretne situacije i bez sagledavanja pravnog problema kao jedinstvene cjeline. Bitnu povredu odredaba upravnog postupka porezno tijelo da čini prije svega ne primjenjujući samo načelo utvrđivanja materijalne istine, propisano u odredbi članka 8. Zakona o općem upravnom postupku, a potom i ne primjenjujući odredbu članka 6. stavak 2. Općeg poreznog zakona, kao i odredbu članka 7. Tužitelj da ne iznajmljuje nove, kategorizirane objekte odnosno novih 5 smještajnih jedinica, niti ima takvu namjeru, slijedom čega isti da neće niti ostvarivati dodatan dohodak, neovisno o činjenici što je ishodovao predmetno Rješenje UO za turizam od 3. travnja 2024., pa posljedično da nije valjalo niti ukinuti porezno Rješenje KLASA: UP/I-410-23/2024- 22/00850, URBROJ: 513-07-18-04-2024-01 od 26. veljače 2024. (donijeto u odnosu na broj kreveta 2, temeljem kojih isti ostvaruje dohodak od 2017. Slijedom, uslijed opisane bitne povrede upravnog postupka, naslovljeno tijelo da pogrešno utvrđuje činjenično stanje smatrajući da će ĆS, kao porezni obveznik, iznajmljivati nove smještajne jedinice, pa posljedično pogrešno primjenjuje materijalno pravo tako što razrezuje porez i izdaje pobijana Rješenja – automatizmom i na temelju pretpostavke, a ne na temelju utvrđenog činjeničnog stanja. Iz same definicije iz članka 2. stavak 2. Zakona o porezu na dohodak, da je razvidno da se kao porezni obveznik može smatrati isključivo osoba koja ostvaruje (glagol) dohodak, a ne osoba koja bi ga potencijalno mogla ostvarivati, te citira i druge odredbe Zakona i Pravilnika. Paušalni porez na dohodak da je poseban oblik oporezivanja fizičkih osoba koje obavljaju djelatnosti iznajmljivanja i organiziranja smještaja u turizmu. Za razliku od klasičnog oporezivanja dohotka, gdje je osnovica razlika između stvarno ostvarenih primitaka i izdataka, kod paušalnog oporezivanja porezna se obveza određuje unaprijed i fiksno – po broju smještajnih jedinica ili kreveta – neovisno o stvarno ostvarenim prihodima. Bitna svrha ovakvog režima jest administrativno rasterećenje malih poreznih obveznika, jer oni nemaju obvezu vođenja poslovnih knjiga, već samo evidencije o prometu. Međutim, polazišna točka za razrez poreza uvijek je postojanje stvarne djelatnosti. Iz gore citiranih propisa da proizlazi da je bitan kriterij za poreznu obvezu – ne sama činjenica kategorizacije ili formalno postojanje smještajnih kapaciteta – već činjenica da li je djelatnost iznajmljivanja doista obavljana i da li je dohodak stvarno ostvaren. Stoga, razrez paušalnog poreza temeljem pretpostavke da će porezni obveznik u budućnosti ostvarivati dohodak, iako dohodak nije ostvaren niti se smještajni kapaciteti koriste, da nema uporište u zakonu. U tom smislu ističe i europsku sudsku praksu: CJEU, C-80/11 Mahagében & C-142/11 Dávid (spojeni predmeti) – o tome da porezna tijela moraju polaziti od stvarnih gospodarskih aktivnosti i provesti potrebne provjere; ne smiju teret dokazivanja pretjerano prebaciti na poreznog obveznika.; CJEU, C-385/09 Nidera Handelscompagnie BV – o pravu iz poreznih pravila koje se ne smije uskraćivati formalistički, već uz uvažavanje stvarnih okolnosti.; ESLJP, Jussila protiv Finske (GC), br. 73053/01, 23. 11. 2006. – potvrđuje standarde pravičnog postupka i obrazloženog odlučivanja i u poreznim stvarima. Slijedom svega navedenoga, obzirom je porezno tijelo razrezalo porez na temelju pretpostavki, bez utvrđenja da porezni obveznik stvarno ostvaruje dohodak temeljem izmijenjenih okolnosti obavljanja turističke djelatnosti, a uzevši u obzir da se porezna obveza ne može temeljiti na formalnom upisu ili kategorizaciji, već na stvarnom obavljanju djelatnosti, pri čemu je porezno tijelo bilo dužno provesti dokazni postupak i utvrditi realno činjenično stanje, to se naslovljenom sudu predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, zbog čega ju predlaže odbiti kao neosnovanu.
5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 24. studenog 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.
6. Opunomoćenik tužitelja je ustrajao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva i posebno se poziva na odredbe članka 2. i 82. stavak 2. Zakona o porezu na dohodak i ističe kako tužitelj nije ostvario nikakav dohodak, a taj krevet da je stavio za možebitno neku budućnost iznajmljivanja i predlaže da se izvrši uvid u e-visitor kako bi se utvrdilo da tužitelj nije iznajmljivao.
7. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika Sud je proveo dokaz uvidom u spis upravnog postupka te spis predmetnog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti predloženi dokaz, ocijenivši taj dokazni prijedlog suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Odredbom članka 82. stavak 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 114/23 dalje: ZPD) propisano je da se poreznom obvezniku koji ostvaruje dohodak iz članka 57. stavka 2. ovoga Zakona (iznajmljivanje stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranje kampova), a nije po toj osnovi obveznik poreza na dodanu vrijednost prema zakonu kojim se uređuje porez na dodanu vrijednost, dohodak i porez na dohodak utvrđuje u paušalnom iznosu. Stavkom 11. istog članka je propisano da Ministar financija pravilnikom propisuje djelatnosti iznajmljivanja i organiziranja kampova prema stavcima 2. i 3. ovoga članka koje će se paušalno oporezivati, visinu paušalnog dohotka, rokove plaćanja poreza, evidencije i izvješća u svezi s paušalnim oporezivanjem te kriterije po kojima će predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojom odlukom propisati visine paušalnog poreza na dohodak u Zakonom predviđenom rasponu.
10. Odredbom članka 1. Pravilnika o paušalnom oporezivanju djelatnosti iznajmljivanja i organizirana smještaja u turizmu ("Narodne novine" broj: 1/19, 1/20, 138/20, 1/21, 156/22, 1/24, dalje: Pravilnik), propisano je da se ovim Pravilnikom propisuju kriteriji po kojima će predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojim odlukama propisati visinu paušalnog poreza na dohodak i djelatnosti iz članka 57. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak (dalje u tekstu: Zakon) koje se mogu paušalno oporezivati, visinu i način utvrđivanja, godišnjega paušalnog dohotka, godišnjega paušalnog poreza na dohodak, rokove plaćanja poreza, evidencije i izvješća, te druge odredbe bitne za provedbu paušalnog oporezivanja u skladu s člankom 82. stavkom 11. Zakona.
11. Odredbom članka 2. Pravilnika, propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi Odluku o visini paušalnog poreza za djelatnosti iznajmljivanja i smještaja u turizmu, koja se primjenjuje na porezne obveznike iz članka 7. ovoga Pravilnika koji djelatnosti iznajmljivanja i smještaja u turizmu obavljaju na području te jedinice lokalne samouprave (stavak 1.). Odluka iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se za djelatnosti iznajmljivanja i smještaja u turizmu na području te jedinice lokalne samouprave neovisno o prebivalištu ili uobičajenom boravištu poreznog obveznika (stavak 2.). Odlukom iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se visina paušalnog poreza: - po krevetu, - po smještajnoj jedinici u kampu i/ili kamp-odmorištu i - po smještajnoj jedinici u objektu za robinzonski smještaj (stavak 3.). Visina paušalnog poreza propisuje se u iznosu koji ne može iznositi manje od 19,91 eura, a niti više od 199,08 eura prema članku 57. stavku 3. Zakona (stavak 4.).
12. Odredbom članka 8. Pravilnika, propisano je da godišnji paušalni porez na dohodak utvrđuje se kao umnožak broja kreveta odnosno broja smještajnih jedinica u kampu i/ili kamp-odmorištu odnosno broja smještajnih jedinica u objektu za robinzonski smještaj te visine paušalnog poreza po krevetu odnosno po smještajnoj jedinici u kampu i/ili kamp-odmorištu odnosno po smještajnoj jedinici u objektu za robinzonski smještaj određenog u skladu s člankom 2. odnosno člankom 5. ovoga Pravilnika (stavak 1.). Broj kreveta odnosno broj smještajnih jedinca u kampu i/ili kamp-odmorištu odnosno broj smještajnih jedinica u objektu za robinzonski smještaj utvrđuje se na temelju rješenja nadležnog ureda o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (stavak 2.). Na utvrđivanje godišnjega paušalnog poreza na dohodak ne utječe vrsta usluge koja se pruža kao ni razdoblje u tijeku kalendarske godine u kojem se usluga pruža (stavak 3.).
13. Iz spisa predmeta proizlazi da je porezno tijelo donijelo ovdje osporavano rješenje kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak i prirez poreza na dohodak za predmetno razdoblje i to na temelju Pravilnika i Odluke o visini paušalnog poreza Grada [adresa] – [adresa] za objekt na adresi [adresa]. Naime, tužitelj na temelju rješenja o odobrenju nadležnog organa, pruža usluge građana u domaćinstvu u skladu s odredbama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.
14. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za turizam, Izdvojeno mjesto rada Rovinj – [adresa] od 3. travnja 2024., utvrđeno je povećanje smještajnih kapaciteta iznajmljivača, ovdje tužitelja. Obzirom da je došlo do promjene činjenica bitnih za oporezivanje, porezno tijelo je ukinulo prethodno rješenje od 26. veljače 2024. i donio novo ovdje osporavano rješenje.
15. Paušalni porez na dohodak plaća se fizičkoj osobi koja ima rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (iznajmljivanje apartmana, soba, kampova i sl.) i koja nije obveznik PDV-a te dohodak ne utvrđuje na temelju poslovnih knjiga, bez obzira na to ostvaruje li dohodak ili ne. Stoga je obveznik godišnjeg paušalnog poreza fizička osoba s takvim rješenjem sve dok ne ishodi rješenje o prestanku odobrenja. Dakle, ako osoba posjeduje rješenje o odobrenju, ali ne iznajmljuje i ne ostvaruje dohodak, i dalje je obveznik plaćanja paušalnog poreza na dohodak dok ne dobije službeno rješenje o prestanku odobrenja.
16. Stoga su neosnovani svi navodi tužitelja koji tvrdi suprotno da ne treba plaćati predujam poreza i prireza na dohodak, obzirom da ne iznajmljuje sve prostore navedene u rješenju o odobravanju obavljanja djelatnosti.
17. Zaključno, posjedovanje rješenja o odobrenju za iznajmljivanje apartmana obvezuje fizičku osobu na plaćanje paušalnog poreza na dohodak, čak i ako ne ostvaruje dohodak, sve dok ne dobije rješenje o prestanku odobrenja.
18. Slijedom navedenoga, osporavana rješenja ocijenjena su zakonitima pa je Sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.
19. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
U Rijeci 1. prosinca 2025.
Sutkinja
Danica Vučinić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (članak. 126. stavak 6. ZUS-a).
Dostaviti:
- opunomoćeniku tužitelja Ivi Hubertusu Šimiću, odvjetniku u Rijeci, Trg Republike Hrvatske 1
- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5