REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1702/2020-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Šipek, u pravnoj stvari tužiteljice IPZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 9.193,32 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-7.239,27 eura od 22. travnja 2020. do isplate,

-1.800,00 eura od 22. travnja 2020. do isplate

-154,05 eura od 11. travnja 2022. do isplate

po stopi koja se za razdoblje od 22. travnja 2020. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužiteljice:

-za isplatu iznosa od 469,56 eura sa zateznim kamatama od 22. travnja 2020. do isplate

-za isplatu zateznih kamata na iznos od 154,05 eura od 22. travnja 2020. do 10. travnja 2022.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 265,45 eura sa zateznim kamatama od 22. travnja 2020. do isplate.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 3.966,48 eura sa zateznim kamatama od 1. prosinca 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.1.Tužiteljica u tužbi podnesenoj 9. srpnja 2020. navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 26. svibnja 2017. u kojoj je stradala kao suvozač na motociklu, zadobila tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Navodi da je za štetni događaj odgovoran osiguranik tuženika kao i da je 21. travnja 2020. podnijela odštetni zahtjev tuženiku. Ističe da su joj nastali troškovi liječenja kao i troškovi u vezi s liječenjem u iznosu od 265,45 eura te da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Tužbenim zahtjevom iz tužbe po osnovi pretrpljene neimovinske štete (umanjene za iznos od 1.327,23 eura koliko je tuženik isplatio prije pokretanja ovog postupka) traži isplatu iznosa od 11.905,90 eura, po osnovi tuđe pomoći i njege traži isplatu iznosa od 2.269,56 eura te po osnovi troškova liječenja iznos od 265,42 eura, sve sa zateznim kamatama od 22. travnja 2020. do isplate.

1.2. U podnesku od 23. srpnja 2020. tužiteljica navodi da joj je tuženik isplatio daljnji iznos od 4.666,53 eura pa po osnovi pretrpljene neimovinske štete umanjuje zahtjev za isplatu na način da traži isplatu iznosa od 7.239,27 eura sa zateznim kamatama od 22. travnja 2020. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik nespornim nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost njegovog osiguranika za štetu. Osporava troškove liječenja učinjene u privatnim ordinacijama jer su mogli biti učinjeni na teret HZZO-a. Ističe da su ti troškovi nejasni u dijelu u kojem se navodi da su nastali u bolnici u Omišu koja ne postoji. Osporava troškove prijevoza jer tužiteljica prebiva na području Splita pa da je nejasno zbog čega je imala troškove trajekta. U odnosu na troškove liječenja ističe prigovor zastare. Osporava visinu tužbenog zahtjeva kao i tijek zateznih kamata. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U podnesku od 11. travnja 2022. (list 134-135 spisa) tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev na način da po osnovi neimovinske štete traži isplatu iznosa od 7.393,32 eura, po osnovi tuđe pomoći i njege isplatu iznosa od 1.340,50 eura, dok po osnovi troškova liječenja ostaje kod zahtjeva za isplatu iznosa od 265,45 eura, sve sa zateznim kamatama od 22. travnja 2022.

4. Tuženik se u podnesku od 2. svibnja 2022. usprotivio preinaci tužbe iz podneska od 11. travnja 2022. kao i djelomičnom povlačenju tužbe.

5. Dakle, tužiteljica je u podnesku od 11. travnja 2022., nakon što je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještacima dr. Žarku Rašiću i dr. OPZ, preinačila tužbu u dijelu kojim po osnovi neimovinske štete ističe zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 154,05 eura. Sukladno čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP) tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je tužiteljica preinačila tužbu nakon što je izveden dokaz medicinskim vještačenjem (koji dokaz je izveden nakon zaključenja prethodnog postupka), zaključak je ovog suda da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Stoga se radi o dopuštenoj preinaci koju je sud dopustio na ročištu održanom 20. listopada 2025.

6. Vezano uz protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe treba reći da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe (takav stav izražen je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 26. travnja 2021.). Kako se tuženik istom protivio, nije bilo mjesta primjeni čl. 193. ZPP.

7. Slijedom svega navedenog, sud je ovom presudom odlučio o tužbenom zahtjevu:

- za isplatu neimovinske štete u iznosu od 7.239,27 eura sa zateznim kamatama od 22. travnja 2020. do isplate (uređenom u podnesku od 23. srpnja 2020.)

- za isplatu neimovinske štete u daljnjem iznosu od 154,05 eura sa zateznim kamatama od 22. travnja 2020. koji tužiteljica istaknula u podnesku od 11. travnja 2022. (vezano uz to je sud dopustio preinaku tužbe – toč. 3. i 5. obrazloženja)

- za isplatu štete po osnovi tuđe pomoći i njege u iznosu od 2.269,56 eura sa zateznim kamatama od 22. travnja 2020. do isplate (koji zahtjev je istaknut u tužbi)

- za isplatu štete po osnovi troškova liječenja u iznosu od 265,45 eura sa zateznim kamatama od 22. travnja 2020. do isplate (koji zahtjev je istaknut u tužbi)

8. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu te dokaz medicinskim vještačenjem.

9. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

10. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija niti odgovornost tuženika za štetu.

11. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (je li tužiteljica pretrpjela fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njezinih ozljeda umanjile njezinu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) kao i radi utvrđenja činjenice je li tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega, sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Žarku Rašiću, dr. OPZ i dr. Tomislavu Dujmenoviću.

12.1. Iz nalaza i mišljenja dr. Žarka Rašića od 9. listopada 2021. (list 102-107 spisa) proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom rebara od X. do XII. desno, prijelom trupa petog slabinskog kralješka, prijelom poprečnih nastavaka kralježaka L1-L4, prijelom baze križne kosti te obostrano kroz sve otvore, prijelom lijevog acetabuluma, prijelom donje grane obje stidne kosti, natučenje slezene, natučenje desnog bubrega te nevoljnog otjecanja mokraće i stolice. Također proizlazi da je liječena u Općoj bolnici Šibenik, a nakon stabilizacije stanja da je premještena u KBC Split kao i da je provela stacionarnu i ambulantnu fizikalnu terapiju. Iz nalaza nadalje proizlazi:

-da je liječenje s kirurške strane stabilizirano 22. prosinca 2017.

-da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta i trajnog karaktera sumarno 7 dana, srednjeg intenziteta i trajnog karaktera sumarno 21 dan te slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 60 dana.

-da je životna aktivnost tužiteljice umanjena za 25% (zbog stanja po ozljedi slabinske kralješnice i zdjelice koje su dovele do ograničene pokretljivosti slabinskog dijela kralješnice te bolova u slabinskom dijelu prilikom dužeg stajanja, hodanja, sjedenja; stanje po prijelomu u području zglobne čašice zgloba kuka dovelo je do ograničene pokretljivosti lijevog zgloba kuka uz bolove u lijevom kuku kod dužeg hodanja, hodanja po stepenicama, hoda po neravnom terenu te bolnost na desnoj strani prsnog koša prilikom dubljeg disanja, kihanja i kašljanja)

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 30 dana po 4 sata dnevno, 75 dana po 2 sata dnevno te još 90 dana po 1 sat dnevno

- da je kod tužiteljice zaostao nepravilan ožiljak u boji kože promjera oko 2 cm (drugi interdigitalni prostor na lijevoj šaci) te smećkasti ožiljak veličine 1 cm u području desnog gležnja s vanjske strane koji predstavljaju naruženje lakog stupnja pri čemu je ožiljak na lijevoj ruci vidljiv kada se gleda lijeva šaka s gornje strane, a ožiljak s vanjske strane desnog stopala kada je tužiteljica bosa; po mišljenju vještaka radi se o naruženju lakog stupnja

12.2. Nakon što je izvršio uvid u zdravstveni karton, dr. Rašić je u dopunskom očitovanju od 25. ožujka 2025. (list 215 spisa) naveo da nema elemenata za promjenu nalaza i mišljenja.

13. Iz nalaza i mišljenja dr. OPZ od 27. ožujka 2022. (list 126-129 spisa) proizlazi da tužiteljica zbog gubitka svijesti nije trpjela primarni strah, da je pretrpjela sekundarni strah jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i slabijeg intenziteta 60 dana kumulativno, da je liječenje s psihijatrijske strane dovršeno 20. listopada 2018., te da je životna aktivnost tužiteljice umanjena za 5% s psihijatrijske strane zbog PTSP-a (anksioznost, sniženo raspoloženje, smetnje spavanja, strah od prometa).

14. Iz nalaza i mišljenja dr. Tomislava Dujmenovića od 7. studenog 2024. (list 165- 169 spisa) proizlazi da je napuknuće križne kosti i prijelom grane obje stidne kosti dovelo slabljenja potpore dna zdjelice ili ozljede živčanih struktura, što je rezultat nastanka inkontinencije. Također proizlazi da je kod tužiteljice došlo do pojave PAMM sa simptomima nekontroliranog mokrenja zbog čega je došlo do smanjenja životnih aktivnosti za 5% s urološke strane.

15. Tužiteljica je prigovorila nalazu mišljenju dr. Žarka Rašića u odnosu na ocjenu pretrpljenih bolova, smanjenja životnih aktivnosti, ocjeni tuđe pomoći i njege i naruženja. Predlagala je usmeno saslušanje vještaka. Tuženik je predložio da dr. Rašić izvrši uvid u zdravstveni karton te da se sva tri vještaka saslušaju na ročištu.

16.1. Na ročištu održanom 10. srpnja 2025. saslušana su sva tri vještaka (list 220- 221 spisa). Dr. Žarko Rašić iskazao je da je ožiljak na lijevoj ruci uvijek vidljiv kada se gleda lijeva šaka s gornje strane. Odgovorio je da je potreba za tuđom pomoći njegom procijenjena uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju. Vezano uz prigovor tužiteljice da joj je trebala tuđa pomoć i njega u opsegu od 4 sata dnevno kroz pet mjeseci, iskazao je da je stacionarna rehabilitacija započela 9. studenog 2017., a da je na kontroli kod kirurga 29. rujna 2017. navedeno da tužiteljica hoda bez pomagala što upućuje da joj nije bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 4 sata dnevno sve do upućivanja na stacionarnu rehabilitaciju. Naveo je da je ocjena tuđe pomoći i njege ocijenjena na temelju medicinske dokumentacije i tijeka oporavka tužiteljice od zadobivenih ozljeda.

16.2. Dr. Tomislav Dujmenović je iskazao da je ocjenu o prisutnosti nekontroliranog mokrenja i prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura donio na temelju medicinske dokumentacije i osobnog pregleda tužiteljice. Iskazao je da liječenje nije dovršeno, a da je trajne posljedice mogao ocijeniti tek prilikom kliničkog pregleda jer je tijekom pregleda utvrdio da na pritisak pobjegne nekoliko kapi urina. Osobni pregled tužiteljice bio je potreban kako bi se isključilo eventualno postojanje malformacija koje bi mogle dovesti do inkontinencije. Po njegovom mišljenju tuženik bez kliničkog pregleda nije moglo zaključiti koji je opseg trajnih posljedica koje trpi tužiteljica.

16.3. Sva tri vještaka su na tom ročištu dala objedinjenu ocjenu smanjenja životnih aktivnosti tužiteljici – 30%. Iskazali su da se radi o ukupnom realnom smanjenju životnih aktivnosti sa psihijatrijskog, urološkog i kirurškog aspekta kod kojeg nije upotrijebljeno matematičko zbrajanje.

17.1. Nakon usmenog očitovanja vještaka tužiteljica je prigovorila objedinjenoj ocjeni smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice te je ostala kod prigovora na ocjenu zaostalog stupnja naruženja kao i ocjeni potrebe za tuđom pomoći i njegom. Po mišljenju ovog suda, prigovorima tužiteljice nalaz i mišljenja vještaka te njihova objedinjena ocjena opsega smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice nije dovedena u sumnju. Naime, vještak dr. Žarko Rašić objasnio je da ocjenu potrebe tužiteljice za tuđom pomoći i njege temelji na medicinskoj dokumentaciji i tijeku liječenja tužiteljice. Pogrešno tužiteljica smatra da joj je tuđa pomoć i njega trebala po četiri sata dnevno tijekom 5 mjeseci (sve od izlaska iz bolnice u Splitu do odlaska u SB Kalos). Navedeno stoga što je već na kontroli kod kirurga 29. rujna 2017. navedeno da tužiteljica hoda bez pomagala, a stacionarna rehabilitacija je započela 9. studenog 2017. pa tužiteljici nije bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 4 sata dnevno sve do upućivanja na stacionarnu rehabilitaciju. U odnosu na prigovor objedinjene ocjene vještaka smanjenja životnih aktivnosti tužiteljice 30%, umjesto 35% kako to smatra tužiteljica, treba reći da se ukupan opseg smanjenja životnih aktivnosti ne dobiva pukim matematičkim zbrajanjem.

17.2. Što se pak tiče ocjene vještaka dr. Žarka Rašića da ožiljci tužiteljice predstavljaju naruženje lakog stupnja pri čemu je ožiljak na lijevoj ruci vidljiv uvijek kada se gleda lijeva šaka s gornje strane, a ožiljak s vanjske strane desnog stopala kada je tužiteljica bosa treba odgovoriti da tužiteljica ničim nije dokazala drugačije. Naime, sud bi neposrednim opažanjem trebao donijeti zaključak o stupnju naruženja i uočljivosti istog trećima, što je tužiteljica onemogućila.

17.3. Naime, sud je odredio izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljice. Međutim tužiteljica nije pristupila na ročište 2. rujna 2025. Njezin punomoćnik je naveo da ispričava njezin nedolazak te je predložio da se isto odgodi. Unatoč tome što punomoćnik nije naveo postojanje opravdanih razloga za nedolazak tužiteljice na to ročište, niti iste ičime dokazao, sud je to ročište odgodio te odredio izvođenje tog dokaza na ročištu 20. listopada 2025. Tužiteljica niti na ročište nije pristupila, a njezin punomoćnik je naveo da ne zna iz kojih razloga nije pristupila na to ročište i ponovno je predložio da se ročište odgodi. Kako tužiteljica nije navela opravdane razloge za nepristupanje na to ročište, sud je odbio prijedlog za ponovnu odgodu ročišta te je odustao od izvođenja tog dokaza. Kako se stranka ne može prisiliti na davanje iskaza (čl. 269. st. 1. ZPP), a tužiteljica u dva navrata nije došla na ročište te svoj izostanak nije opravdala, očito je da tužiteljica nema namjeru osobno pristupiti sudu. Stoga sud nije izveo dokaz saslušanjem tužiteljice niti je izvršio neposredno opažanje njezinih ožiljaka.

18. Slijedom svega navedenog, sud na temelju nalaza i mišljenja medicinskih vještaka i njihovog usmenog očitovanja nalazi utvrđenim:

- da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila prijelom rebara od X. do XII. desno, prijelom trupa petog slabinskog kralješka, prijelom poprečnih nastavaka kralježaka L1-L4, prijelom baze križne kosti te obostrano kroz sve otvore, prijelom lijevog acetabuluma, prijelom donje grane obje stidne kosti, natučenje slezene, natučenje desnog bubrega te nevoljnog otjecanja mokraće i stolice

-da je liječenje s kirurškog aspekta završeno 22. prosinca 2017.

-da je liječenje s psihijatrijske strane dovršeno 20. listopada 2018.

-da liječenje tužiteljice s urološkog aspekta nije dovršeno

-da je vještak urolog trajne posljedice mogao ocijeniti tek prilikom kliničkog pregleda jer je tijekom pregleda utvrdio da na pritisak pobjegne nekoliko kapi urina, a osobni pregled tužiteljice bio je potreban kako bi se isključilo eventualno postojanje malformacija koje bi mogle dovesti do inkontinencije

-da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta i trajnog karaktera sumarno 7 dana, srednjeg intenziteta i trajnog karaktera sumarno 21 dan te slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 60 dana

-da je tužiteljica pretrpjela sekundarni strah jačeg intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 30 dana i slabijeg intenziteta 60 dana kumulativno

- da je životna aktivnost tužiteljica umanjena u ukupnom opsegu od 30%

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom opsegu od 360 sati

- da je kod tužiteljice na lijevoj ruci zaostao nepravilan ožiljak u boji kože promjera oko 2 cm koji je vidljiv uvijek kada se gleda lijeva šaka s gornje strane

- da je kod tužiteljice zaostao smećkasti ožiljak veličine 1 cm u području desnog gležnja s vanjske strane

19. Iako sud nije neposredno pogledao ožiljke tužiteljice (iz razloga navedenih u toč. 17.2. i 17.3. obrazloženja), treba reći da je tuženik na ročištu 10. srpnja 2025. naveo da ne prigovara opisu naruženja iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića. Po mišljenju ovog suda, sud na temelju opisa ožiljaka i njihovoj lokaciji (lijeva šaka s gornje strane i desni gležanj s vanjske strane) može donijeti zaključak o stupnju naruženja tužiteljice zbog tih ožiljaka i uočljivosti istog trećima. Po ocjeni ovog suda, nepravilan ožiljak u boji kože promjera oko 2 cm i smećkasti ožiljak veličine 1 cm u području desnog gležnja s vanjske strane predstavljaju naruženje lakog stupnja. Ožiljak na gornjem dijelu šake tužiteljice uvijek je vidljiv trećima, dok je ožiljak na desnom gležnju s vanjske strane vidljiv trećima samo ponekad (kad je tužiteljica bosa).

20. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO.

21. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

22. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti pa po ocjeni ovog suda tužiteljici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 13.387,08 eura. Taj iznos treba umanjiti za nesporno isplaćen iznos prije i tijekom ovog postupka. Tuženik je tužiteljici isplatio ukupan iznos od 5.993,76 eura, a na ročištu 20. listopada 2025. naveo je da je suglasan da se za sve isplate koje je tuženik izvršio umanji tražbina tužiteljice po osnovi neimovinske štete. Stoga je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu daljnjeg iznosa od 7.393,32 eura po osnovi neimovinske štete.

23. Tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 360 sati. Kako je to obrazloženo u toč. 17.3. obrazloženja sud nije izveo dokaz saslušanjem tužiteljice, pa na temelju sadržaja spisa nije moguće pouzdano utvrditi tko je tužiteljici tu pomoć pružao. Međutim, kako joj je ta pomoć zbog težine zadobivenih ozljeda nedvojbeno trebala (za uobičajene kućanske poslove, kuhanje, peglanje, spremanje, pomoć pri odlasku u trgovinu, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Žarka Rašića, koji sud i u tom dijelu prihvaća kao istinit), a tuženik nije prigovarao tome da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od 360 sati, zaključak je ovog suda da je netko tu pomoć i njegu tužiteljici nedvojbeno pružao (iako tužiteljica nije dokazala tko). Sud nalazi da je primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 5,00 eura sukladno čl. 223. st. 1. ZPP. Stoga tužiteljici, na temelju čl. 1089. ZOO, pripada naknada štete po ovoj osnovi u iznosu od 1.800,00 eura, dok nije osnovan zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 469,56 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

24.1. Tužiteljici sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) pripadaju zatezne kamate na iznos naknade štete koju je tražila tužbenim zahtjevom iz tužbe od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Tužiteljica je odštetni zahtjev podnijela 21. travnja 2020. (koji činjenični navod iz tužbe tuženik nije osporio). Stoga je prihvaćen njezin zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 7.239,27 eura po osnovi neimovinske štete kao i na iznos od 1.800,00 eura po osnovi tuđe pomoći i njege od 22. travnja 2020. do isplate.

24.2. Ovdje treba dodati da kamate teku od podnošenja odštetnog zahtjeva, neovisno o tome što je liječenje tužiteljice s urološkog aspekta još uvijek nije dovršeno (što ne znači da zdravstveno stanje nije stabilizirano) jer je šteta u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva bila predvidiva. Ovakvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 373/2022-3 od 29. studenog 2022.

24.3. Što se pak tiče iskaza vještaka dr. Tomislava Dujmenovića da je trajne posljedice mogao ocijeniti tek prilikom kliničkog pregleda jer je tijekom pregleda utvrdio da na pritisak pobjegne nekoliko kapi urina, a da je osobni pregled tužiteljice bio potreban kako bi se isključilo eventualno postojanje malformacija koje bi mogle dovesti do inkontinencije treba reći da ta okolnost ne znači da šteta u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva nije bila predvidiva i da tuženik nije mogao utvrditi visinu iste. Naime, osobni pregled tužiteljice bio je potreban radi isključenja mogućnosti da postoje neki drugi razlozi inkontinencije tužiteljice koji nemaju veze s ozljedama iz štetnog događaja. Osim toga, vještaci svoj nalaz i mišljenje ne daju samo na temelju medicinske dokumentacije, nego i osobnog pregleda tužiteljice. Tuženik ne tvrdi niti ne dokazuje da je pozvao tužiteljicu na pregled radi utvrđivanja visine štete i da je ona to odbila. Stoga je mišljenje spomenutog vještaka da tuženik bez kliničkog pregleda nije mogao zaključiti koji je opseg trajnih posljedica koje trpi tužiteljica ulazi nije odlučno za donošenje odluke o zateznim kamatama u ovoj pravnoj stvari.

25. Što se pak tiče zahtjeva tužiteljice koji je po prvi put istaknut u podnesku od 11. travnja 2022. (kada je tužba preinačena) za isplatu daljnjeg iznosa od 154,05 eura po osnovi neimovinske štete, tužiteljici pripadaju zatezne kamate od podnošenja takvog zahtjeva (11. travnja 2022.) do isplate, a ne od podnošenja odštetnog zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 50/2022 od 24. siječnja 2023.). Stoga je o tijeku kamata na taj iznos odlučeno kao pod toč. I i II izreke.

26. O stopi zateznih kamata odlučeno je na temelju čl. 29. ZOO.

27.1. Što se pak tiče troškova liječenja, čitanjem dokumentacije (list 26-28 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica imala:

-trošak putne karte Vela Luka – Split 23. studenog 2017. u iznosu od 6,64 eura

-trošak putne karte Vela Luka – Split 9. studenog 2017. u iznosu od 6,64 eura

-trošak participacije 13. lipnja 2017. u iznosu od 1,33 eura

- trošak fizikalne terapije u Privatnoj praksi fizikalne terapije bacc. ft. IP dana 3. lipnja 2017. u iznosu od 19,91 eura

- trošak fizikalne terapije u Privatnoj praksi fizikalne terapije bacc. ft. IP dana 20. srpnja 2017. u iznosu od 19,91 eura

- trošak fizikalne terapije u Privatnoj praksi fizikalne terapije bacc. ft. IP dana 21. srpnja 2017. u iznosu od 19,91 eura

- trošak fizikalne terapije u Privatnoj praksi fizikalne terapije bacc. ft. IP dana 24. srpnja 2017. u iznosu od 19,91 eura

- trošak fizikalne terapije u Privatnoj praksi fizikalne terapije bacc. ft. IP dana 25. srpnja 2017. u iznosu od 19,91 eura

- trošak fizikalne terapije u Privatnoj praksi fizikalne terapije bacc. ft. IP dana 27. srpnja 2017. u iznosu od 19,91 eura

- trošak fizikalne terapije u Privatnoj praksi fizikalne terapije bacc. ft. IP dana 31. srpnja 2017. u iznosu od 19,91 eura

- trošak fizikalne terapije u Privatnoj praksi fizikalne terapije bacc. ft. IP dana 31. srpnja 2017. u iznosu od 19,91 eura

- trošak fizikalne terapije u Privatnoj praksi fizikalne terapije bacc. ft. IP dana 1. kolovoza 2017. u iznosu od 19,91 eura

- trošak fizikalne terapije u Privatnoj praksi fizikalne terapije bacc. ft. IP dana 2. kolovoza 2017. u iznosu od 19,91 eura

27.2. Svi naprijed opisani troškovi sveukupno iznose 213,71 eura. Dakle, troškove liječenja i u vezi s liječenjem u daljnjem iznosu od 51,74 eura tužiteljica ničim nije dokazala. Stoga je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 51,74 eura sa zateznim kamatama od 22. travnja 2020. do isplate (dio toč. III izreke).

27.3. Što se tiče troškova putnih karti za trajekt Vela Luka - Split u ukupnom iznosu od 13,28 eura, tužiteljica ničim nije dokazala za što su bili potrebni ti troškovi putovanja, odnosno zašto je iz svog mjesta prebivališta ([adresa]) putovala u Velu Luku. Kao što je to obrazloženo u toč. 17.3. obrazloženja sud nije izveo dokaz saslušanjem tužiteljica. Stoga je i taj dio zahtjeva odbijen kao neosnovan.

27.4. Što se tiče troška participacije u iznosu od 1,33 eura koji je nastao 13. lipnja 2017., treba reći da je ta tražbina zastarjela. Naime, trogodišnji zastarni rok iz čl. 230. st. 1. ZOO-a protekao je prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari (9. srpnja 2020.). Naime, zastarni rok za ovaj vid štete počinje teći kad je taj trošak nastao (saznanje za štetu). Također treba reći da tužiteljica nije dostavila u spis dokaz o postojanju pravomoćne kaznene presude za ovaj štetni događaj niti je stavljala dokazne prijedloge u tom pravcu. Naime, ona je u spis samo dostavila kazneni nalog od 5. rujna 2018. (list 29-35), međutim nema podataka o tome je li isti postao pravomoćan. Stoga se u ovoj pravnoj stvari ne mogu primijeniti povoljniji zastarni rokovi iz čl. 231. ZOO-a.

27.5. Iz istog razloga obrazloženog u toč. 26.4. zastarjela je i tražbina tužiteljice po osnovi troškova liječenja u iznosu od 19,91 eura koji je nastao 3. lipnja 2017.

27.6. Slijedom navedenog nije osnovan prigovor zastare u odnosu na troškove fizikalne terapije nastalih u razdoblju od 20. srpnja 2017. do 2. kolovoza 2017. u ukupnom iznosu od 179,19 eura jer je tužiteljica za iste podnijela tužbu unutar trogodišnjeg zastarnog roka.

27.7. Što se tiče opravdanosti troškova fizikalne terapije nastalih u razdoblju od 20. srpnja 2017. pa do 2. kolovoza 2017. u ukupnom iznosu od 179,19 eura, treba reći da sud na temelju nalaza i mišljenja dr. Žarka Rašića (na koji u tom dijelu niti jedna stranka nije imala prigovore pa ga i ovaj sud prihvaća kao istinit) nalazi utvrđenim da je fizikalna terapija opravdana i da je vezana za predmetni štetni događaj, s time da je fizikalnu terapiju mogla ostvariti na teret HZZO-a. Tužiteljica je u postupku navela da je liječenje putem HZZO-a bilo puno sporije od potrebnog pa da je odabrala drugu, bržu i potrebitiju opciju te da se treba uzeti u obzir i izvanredna okolnost izazvana virusom COVID-19. Predlagala je i izvođenje dokaza svojim saslušanjem koji sud nije izveo kako je to obrazloženo u toč. 17.3. obrazloženja. Dakle, tužiteljica nije ničim dokazala da je na fizikalnu terapiju na teret HZZO-a na području na kojem prebiva trebala previše dugo čekati. Što se pak tiče tvrdnje o blokadi rada bolnica zbog epidemije treba reći da je ona fizikalnu terapiju obavljala 2017. godine, dakle prije epidemije. Stoga po ocjeni ovog suda nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu ovih troškova jer nije dokazala opravdanost razloga za obavljanje te terapije u privatnoj praksi. Stoga je odbijen njezin zahtjev i za naknadu ovih troškova.

27.8. Slijedom svega navedenog, odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova liječenja u daljnjem iznosu od 213,71 eura (preko iznosa od 51,74 eura koji je odbijen jer ti troškovi nisu ničim dokumentirani, toč. 27.2. obrazloženja), s pripadajućim zateznim kamatama (dio toč. III izreke).

28. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, priloženom troškovniku te vrijednosti predmeta spora (do 22. srpnja 2020. – 14.440,91 eura, od 11. travnja 202. do 11. travnja 2022. – 9.774,37 eura, a od 11. travnja 2022. pa nadalje 9.928,33 eura). Osnova tužbenog zahtjeva nije bila sporna. Tužiteljica je u pogledu visine zahtjeva za radnje poduzete do 22. srpnja 2020. uspjela u sporu u omjeru od 94,91% (uzimajući u obzir i iznos koji je tuženik isplatio nakon podnošenja tužbe u iznosu od 4.666,53 eura). Dakle, tuženik je u ovoj fazi uspio u omjeru od 5,09%. Kada se od tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u parnici dobije se iznos od 89,82% i u joj omjeru treba odmjeriti naknadu troškova nastalih do 22. srpnja 2020. U drugoj fazi postupka tužiteljica je s tužbenim zahtjevom uspjela u omjeru od 92,60%. Kada se od tužiteljice koja je u većoj mjeri uspjela oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u parnici (7,40%) dobije se iznos od 85,20% i u tom joj omjeru treba odmjeriti naknadu troškova nastalih od 22. srpnja 2020. pa nadalje.

29. Tako je tužiteljici priznat trošak odštetnog zahtjeva u iznosu od 250 bodova (Tbr. 28) i trošak sastava tužbe u iznosu od 250 bodova (Tbr. 7/1). Navedeno sveukupno iznosi 500 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.250,00 eura. Nadalje, priznat joj je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 95,43 eura. Ovi troškovi tužiteljici pripadaju u omjeru od 89,82% pa joj je priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.208,46 eura.

30. Nadalje, tužiteljici je priznat trošak sastava podnesaka od 24.11.2020., 27.10.2021., 11.04.2022. i 05.12.2024. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podnesaka od 12.10.2023., 22.04.2025., i 18.07.2025. za svaki po 25 bodova (Tbr. 8/4), trošak pristupa na ročišta 03.03.2021., 07.02.2023., 10.07.2025. i 20.10.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1) te trošak pristupa na ročište 22.02.2024. u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/2). Navedeno sveukupno iznosi 925 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 2.312,50 eura. Nadalje, priznat joj je trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 145,73 eura. Ovi troškovi tužiteljici pripadaju u omjeru od 85,20% pa joj je priznat taj trošak u ukupnom iznosu od 2.094,41 eura.

31. Tužiteljici je u cijelosti priznat trošak vještačenja i trošak pristupa vještaka na ročište u ukupnom iznosu od 663,61 eura jer je taj trošak bio potreban neovisno o uspjehu u parnici.

32. Slijedom svega navedenog, tužiteljici je dosuđen trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.966,48 eura.

33. Tužiteljici nije priznat trošak pristupa na ročište 02.09.2025. jer je isto odgođeno zbog njezinog nedolaska na isto, a na kojem je trebao biti izveden dokaz njezinim saslušanjem.

34. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna) kunske iznose preračunao u eure.

U Zagrebu 1. prosinca 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.