Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj P-336/2024-43

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie, po sutkinji: Margareta Vivoda, u pravnoj stvari tužitelja ZU, OIB [osobni identifikacijski broj], Z 10, 52100 Pula zastupane po punomoćniku NU, protiv tuženika ŽU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52100 Pula zastupane po punomoćniku PU; TU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52100 Pula, radi Obvezno - poništenje / pobojnost, nakon zaključene glavne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika I. tuženika, te I. tužene osobno, dana 16. listopada 2025., dana 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je:

a) Ugovor o darovanju nekretnine, između prvotuženice kao obdarenice i drugotužene kao darovateljice, sklopljen i potvrđen pred Javnim bilježnikom IU iz [adresa], dana 30.06.2023. god., u predmetu pod Posl. br. OV-14653/2023, nepostojeći, bez pravnog učinka, odnosno da nije ni sklopljen, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

b) Jednostrana izjava II. tužene od dana 24.05.2023. god., na kojoj je svoj potpis II. tužena ovjerila kod Javnog bilježnika IU, [adresa], Posl. br. OV-11820/2023, nepostojeća, bez pravnog učinka, odnosno da nije ni izdana, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II. II. Zemljišno-knjižnom odjelu Pula, Općinskog suda u Puli-Pola, nalaže se da na nekretnini – stanu, koji je upisan kod Općinskog suda u Puli-Pola, zemljišno-knjižni odjel Pula, koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR., Zgrada, Pula, Krležina ulica 27, površine 600m², ukupno: površine 600,00m², a koji stan predstavlja 103. suvlasnički dio: 1/111 Etažno vlasništvo (E-103), s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu na četrnaestom katu koji se sastoji od dvije spavaće sobe, kuhinje, dnevnog boravka, blagovaonice, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i lođe, ukupne površine 69,50m², zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], uspostavi stanje kakvo je bilo prije sklapanja Ugovora iz toč. I.a) izreke ove presude, na način da se kao vlasnica navedene nekretnine, bez ikakvog tereta, upiše II. tužena, što su tuženice dužne trpjeti, sve odmah po pravomoćnosti ove presude.

III. Nalaže se tuženicima da tužiteljici solidarno isplate troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je:

b) Jednostrana izjava II. tužene od dana 24.05.2023. god., na kojoj je svoj potpis II. tužena ovjerila kod Javnog bilježnika IU, [adresa], Posl. br. OV-11820/2023, ništetna.

III. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Poništavaju se:

a) Ugovor o darovanju nekretnine, između prvotuženice kao obdarenice i drugotužene kao darovateljice, sklopljen i potvrđen pred Javnim bilježnikom IU iz [adresa], dana 30.06.2023. god., u predmetu pod Posl. br. OV-14653/2023. b) Jednostrana izjava II. tužene od dana 24.05.2023. god., na kojoj je svoj potpis II. tužena ovjerila kod Javnog bilježnika IU, [adresa], Posl. br. OV-11820/2023;

IV. Nalaže se tužiteljici da tuženoj ŽU isplati parnični trošak u iznosu od 9.000,00 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u podnesenoj tužbi od dana 6. studenog 2023. ističe da je pred Javnim bilježnikom IU iz [adresa], dana 30.06.2023., u predmetu pod Posl. br. OV-14653/2023 sklopljen i potvrđen Ugovor o darovanju nekretnine, između prvotuženice ŽU (dalje: prvotuženice) kao obdarenice i drugotužene TU (dalje: drugotuženica) kao darovateljice. Tim besplatnim pravnim poslom, izvršen je prijenos vlasništva nekretnine – stana, sa imena II. tužene, na ime I. tužene, stan, koji je upisan kod Općinskog suda u Puli-Pola, zemljišno-knjižni odjel [adresa], koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR., Zgrada, [adresa], površine 600m², ukupno: površine 600,00m², a koji stan predstavlja 103. suvlasnički dio: 1/111 Etažno vlasništvo (E-103), s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu na četrnaestom katu koji se sastoji od dvije spavaće sobe, kuhinje, dnevnog boravka, blagovaonice, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i lođe, ukupne površine 69,50m², zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Ugovor je proveden u zemljišnim knjigama, u predmetu zk odjela [adresa], pod Posl. br. Z- 10697/2023, dana 30.06.2023. god. Oko mjesec dana ranije, pred istim bilježnikom, II. tužena očito pod pritiskom i na odlučujući nagovor I. tužene, nesvjesna o onome što potpisuje i kakve su pravne posljedice toga, ovjerava svoj potpis na jednostranoj izjavi od dana 24.05.2023. god., broj OV11820/2023, kojom „pod punom kaznenom i materijalnom odgovornošću“, izjavljuje da je njena kćer, I. tužena ŽU, u cijelosti plaćala sve rate kredita prema Uljanik standard d.o.o., temeljem ugovora o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo na predmetnom stanu. Tužiteljica ističe da si I. tužena pod svaku cijenu želi osigurati da stan u cijelosti pripadne njoj u samovlasništvo, stoga da je tražila od tužene TU, prvo da potpiše izjavu, a potom je zaključen i opisani ugovor. Nije istina da bi tužena ŽU plaćala rate kredita. Tužiteljica je kćer drugotužene, a sestra prvotuženice, koja osim po općim propisima Zakona o obveznim odnosima, ima aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe i pokretanje ovog parničnog postupka, jer bi ona, da nije došlo do sklapanja predmetnog ugovora, kao zakonska nasljednica iza svoje majke, bila pozvana na nasljedstvo, ukoliko bi drugotužena umrla prije nje, što joj se predmetnim ugovorom o darovanju onemogućava, jer ju se praktički lišava nasljedstva, osim u nužnom dijelu. Isto je i sa predmetnom jednostranom izjavom, te sve ono što se odnosi na Ugovor o darovanju, ima se odnositi i na opisanu izjavu. Predmetni ugovor je apsolutno nevaljan, ništetan pravni posao, te ne proizvodi, niti može proizvoditi ikakve pravne učinke. U trenutku sklapanja istih (a i ranije) drugotužena nije bila u mogućnosti shvatiti značenje predmetnog pravnog posla u kojima se pojavljuje kao stranka, i to kao darovateljica koja bez ikakve sigurnosti za sebe potpuno besplatno I. tuženoj daruje nekretninu-stan. Ona nije bila sposobna vladati svojom voljom i uopće nije znala koje su pravne (ali i životne) posljedice sklopljenog ugovora. Također, u trenutku sklapanja pravnog posla, nije bila poslovno sposobna jer nije mogla shvatiti značenje svojih djela, odnosno postupanja. Tužiteljica ističe da je tužena ŽU iskoristila zdravstveno stanje drugotužene i time se znatno materijalno okoristila. I prije više od godinu dana, od dana sklapanja Ugovora, drugotužena da je počela pokazivati znakove demencije, što se od prve nije odmah shvatilo, nije se moglo odmah prepoznati, ali znakovi su postojali sasvim sigurno u razdoblju od oko 2 godine prije sklapanja spornog ugovora. U nastavku tužbe tužiteljica opisuje i posjete liječniku od strane drugotužene, koji posjeti su kod neurologa započeli u srpnju 2022., dok da je tužiteljica došla živjeti kod majke 24.7.2022., a sve nakon 07.07.2022. god., kada je neurolog definirao početni pad kognitivnih funkcija (Dementio), te joj je odredio i terapiju Memantimom, što je lijek protiv demencije. Tužiteljica živi sa majkom, u predmetnom stanu, brine se o njoj, te u biti ostvaruje sva obilježja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali joj, kraj bolesti i demencije majke, nije palo na pamet da taj ugovor i formalno sklopi sa majkom. Međutim, s druge strane, a što je svakako protivno moralu društva, I. tužena, znajući za bolest majke, ali bojeći se da ista ne umre „prije vremena“, majku, za vrijeme dok je tužiteljica bila odsutna, i koja se uopće ne brine o majci, istoj čak u dva navrata organizirala potpisivanje isprava posredstvom javnog bilježnika. Dakle, I. tužena je znala u kakvom je stanju II. tužena, tj. znala je da ista nije u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja, niti je mogla vladati svojom voljom zbog svoje bolesti. Stoga je ugovor, kao i izjava, i iz tog razloga apsolutno nevaljani, tj. ništetni, odnosno smatra se da nisu ni sklopljeni - izdani. U krajnjoj liniji može se raditi o pobojnom ugovoru odnosno ispravi. U svakom slučaju, TU je predmetni ugovor i predmetnu izjavu, kojim je svoju najvrijednije (stan) imovnu prenijela u vlasništvo I. tuženice, sklopila kao poslovno nesposobna osoba, pri čemu nije od značaja da li joj je poslovna sposobnost doista formalno bila oduzeta.

1.1. Tužiteljica predlaže da sud nakon provedenih dokaza i održane glavne i javne rasprave presudu sadržaja kao u izreci pod I.

1.2. Ukoliko sud smatra da je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan, tada tužiteljica predlaže da sud prihvati slijedeći tužbeni zahtjev i donese presudu sadržaja kao u izreci pod II

1.3. Ukoliko sud smatra da su prvotno postavljeni tužbeni zahtjevi neosnovani, tada tužiteljica predlaže da sud donese presudu sadržaja kao u izreci pod III.

2. I – tuženica osporava tužbu i tužbene zahtjeve tužiteljice u cijelosti. Ne spori da je pred javnim bilježnikom IU iz [adresa] dana 30.06.2023. godine u predmetu Ov – 14653/2023 zaključen i potvrđen Ugovor o darovanju nekretnine između I – tuženice i II – tuženice, kojim je stan formalno u vlasništvu II – tuženice prenesen u vlasništvo I – tuženice. Radi se o stanu u kojem živi II – tuženica, u zgradi sagrađenoj na k. č. [katastarska čestica]/ZGR., zgrada, [adresa], površine 600 m2, a koji predstavlja 103. Suvlasnički dio 1/111 etažno vlasništvo (E – 103), s kojim je povezano pravo vlasništva na stanu na 14. – tom katu koji se sastoji od 2 spavaće sobe, kuhinje, dnevnog boravka, blagovaonice, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i lođe, ukupne površine 69,50 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Netočno je međutim da je II – tuženica dana 24.05.2023. godine «očito pod pritiskom i na odlučujući nagovor I – tužene, nesvjesna o onome što potpisuje i kakve su pravne posljedice toga» ovjerila svoj potpis na izjavi OV – 11820/2023, budući da je svaka riječ na predmetnoj izjavi istinita i vjerodostojna, što je vrlo dobro poznato i tužiteljici. I – tuženica je zajedno sa suprugom tijekom devedesetih godina 20. – tog stoljeća preuzela obvezu otplate učešća i kupoprodajne cijene predmetnoga stana te je istu izvršavala 28 godina, odričući se i žrtvujući, a sve kako bi njezina majka i pokojni otac imali gdje živjeti, te kako bi stan jednoga dana ostavila svojoj djeci kojoj je tijekom toga razdoblja kada je novaca bilo malo, u materijalnom smislu puno toga oduzeto. Tužiteljica je vrlo dobro upoznata s činjenicom da su I – tuženica i njezina obitelj otplatili ukupnu kupoprodajnu cijenu predmetnoga stana. Naime, II- tuženica i njezin pok. suprug nisu imali dovoljno sredstava za otkup stana i svoju su djecu, ovdje tužiteljicu i I – tuženicu, upoznali s time, nakon čega je tužiteljica navela kako nije zainteresirana za predmetni stan, dok je I – tuženica kako je navedeno preuzela obvezu otplate učešća i rata za predmetni stan u trajanju od 26 godina, iako je s obitelji godinama živjela u nužnom smještaju. Uplatnice su dolazile na ime roditelja, odnosno II – tuženice no sve ih je platila I – tuženica te o tome ima dokaz – svaku pojedinu uplatnicu sačuvala je. I – tuženica je također otplatila u cijelosti predmetni stan na način da je preostali dio duga otplatila odjednom nakon što je Uljanik grupa završila u stečaju, a s čime je njezina sestra također bila upoznata. Ističe i kako su i ona i njezina obitelj uistinu povrijeđeni ovom tužbom, ona se osjeća izdanom, a suprug joj boluje od karcinoma te mu se stanje uslijed ovoga pogoršalo, sve s obzirom da je cijela obitelj oduvijek znala da su oni preuzeli otkup i troškove te će im nastavno biti darovan stan, a djeca su također ogorčena budući da su i obje kćeri I – tuženice za učešće kod plaćanja predmetnoga stana dale ušteđevinu stečenu od talijanske penzije druge none, te su se kao obitelj godinama odricali, dok je tužiteljica u startu odbila plaćati bilo što, a nastavno je po cjelokupnoj otplati i nastavno upisu na I – tuženicu, istoj ponudila da će joj dati 10.000,00 EUR za ½ predmetnog stana, jer da se «ona sada predomislila budući da ima 2 kćeri te želi pola stana». Nakon što I – tuženica nije na isto pristala, tužiteljica joj je «zaprijetila» sudom te u konačnici utužila vlastitu majku i sestru za stan koji u prvom redu nikada ne bi bio upisan kao vlasništvo njihovih roditelja, kasnije majke, da I – tuženica nije otplatila isti. Također, I – tuženica je dala prijedlog za brisanje hipoteke na predmetnom stanu nakon konačne otplate stana. Ističe se nastavno da se tužiteljica recentno doselila kod majke u taj isti stan pod izlikom da će za majku brinuti i s obzirom na blizinu njezinog radnog mjesta, a u stvarnosti provodi znatan dio vremena izvan stana te odlazi na višednevna putovanja, pri čemu majku ostavlja samu. Jasno je stoga da se majka može i želi još uvijek brinuti sama za sebe, što neprestano i ističe, kao i da je usprkos svojoj dobi za isto sposobna. O moralnom aspektu utuženja majke od gotovo 90 godina, a i vlastite sestre, sve s obzirom da joj je činjenično stanje dobro poznato, I tužena ističe da neka razmišlja sama tužiteljica. Liječnički nalazi koje prilaže ne dokazuju puno budući da II – tuženica načinom života i bistrinom dokazuje suprotno. Naime, dugi niz godina II – tuženica pere stubište u neboderu u kojem živi, i to od podruma do 15. kata, brine o okolišu i okopava okućnicu, za što je stanari te zgrade mjesečno plaćaju 200,00 EUR, i to na njezin račun. Predstavnici stanara u više su je navrata pitali treba li joj zamjena no ona odbija jer smatra da sve te poslove još uvijek može i želi obavljati, a pri obavljanju se osjeća korisno i dobro što doprinosi kvaliteti njezinog života. I – tuženica i njezina obitelj također su joj ponudili pomoć koju je odbila, no u svakom smislu oduvijek sudjeluju u majčinom životu te je i posjećuju i pružaju joj podršku, poštujući njezine želje i potrebe. II – tuženica također u potpunosti brine o plaćanju svih računa, nabavci namirnica, kuhanju i svemu potrebnom za život kakvim je navikla živjeti. Smještaj u bilo kakvu ustanovu odbija, a svakoga dana razgovara s I

– tuženicom o svemu i nema naznaka da je njezino mentalno stanje kompromitirano. Ističe se kako je II – tuženica prilikom zaključenja predmetnog pravnog posla, odnosno davanja predmetne izjave, vrlo jasno i nedvojbeno iskazala svoju volju, a i činjenično stanje koje je svemu prethodilo. Ovdje valja istaknuti i da je javni bilježnik osoba koja profesionalno djeluje dulji niz godina te je sposobna procijeniti zdravstveno stanje osobe koja nešto potpisuje i potvrđuje Postavlja se međutim pitanje zbog čega tužiteljici majčino navodno loše zdravstveno stanje, u vidu postojanja naznaka demencije što u tužbi ističe, nije smetalo kada je od nje zatražila da joj potpiše punomoć za raspolaganje njezinim računom. Postavlja se i pitanje u kojoj mjeri tužiteljica djeluje na majku sada kad je na nju izvršila pritisak i ovom tužbom, sve pod izlikom da o njoj brine, i da li joj moguće daje kakve lijekove koji su eventualno recentno pogoršali njezino stanje. Napominje se i da tužiteljica i dalje radi te da zasigurno nije u mogućnosti brinuti o majci kako to opisuje, već zapravo majku koristi i od nje uzima samo ono što je tužiteljici potrebno, primjerice smještaj blizu radnoga mjesta, budući da više nije u stanju voziti uslijed operacije oka i sl. Napominje se da II – tuženica plaća sve troškove režija i boravka tužiteljice u stanu I – tuženice. Ističe se i kako je nakon navedene operacije tužiteljice o njoj brinula upravo II – tuženica, a ne njezina vlastita djeca, a ona sada upire u majčinu navodnu nesposobnost za rasuđivanje. U smislu iznesenog ističe se kako je II – tuženica u potpunosti svjesna svih događaja koji su prethodili zaključenju predmetnoga ugovora i davanju predmetne izjave te vrlo jasno oduvijek iskazuje da je njezina kćer, ovdje I – tuženica, u potpunosti otplatila predmetni stan, zbog toga je i potpisala predmetne dokumente. Ništa od onoga na što ukazuje tužiteljica nije istina, već je zapravo suprotno, Naime, I – tuženica sada uviđa da je tužiteljica nakon useljenja kojeg je u početku pravdala blizinom radnog mjesta i brigom te svojim zdravstvenim stanjem, zapravo namjeravala zaključiti s majkom Ugovor o doživotnom uzdržavanju kako bi došla do predmetnoga stana, a nakon što ju je sestra upoznala s time da će ona i majka formalizirati situaciju vezanu uz predmetni stan, odlučila je tužiti majku i sestru. Ovdje se napominje i da je I – tuženica svojoj sestri predložila da nazoči zaključenju pravnog posla kod bilježnika, te su je i ona i majka u potpunosti s istim upoznale. Napominje se na kraju i da je II – tuženica prva zaprimila ovu tužbu te je u nevjerici nazvala I – tuženicu plačući joj rekavši da je kćer tuži, a tužiteljica je kasnije sakrila tužbu koju je majka zaprimila te je neizvjesno hoće li II – tuženica uopće zatražiti pravnu pomoć vezanu uz odgovor na tužbu i zastupanje u ovoj pravnoj stvari, sve budući da tužiteljica usmjerava događaje prema vlastitom nahođenju. Zbog svega navedenog I – tuženica predlaže da Sud odbije tužbu i tužbene zahtjeve tužiteljice kao neosnovane.

3. Tužena TU nije odgovorila na tužbu.

4. U postupku je potrebno utvrditi valjanost ugovora o darovanju zaključenog između tuženi TU kao darovateljice i ŽU kao daroprimateljice, od 30. lipnja 2023. godine i valjanost jednostrane izjave tužene TU od 24. svibnja 2023. godine, a budući tužiteljica tvrdi da njezina majka, tužena TU u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i potpisivanja izjave nije bila sposobna za rasuđivanje, odnosno nije bila sposobna shvatiti smisao, značenje i posljedice zaključenog ugovora. Postavlja, u skladu s odredbom čl. 188. Zakona o parničom postupku, NN NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23 (dalje ZPP) više tužbenih zahtjeva- eventualnokumulirani zahtjev.

5. Radi utvrđenja tih relevantnih činjenica u postupku su izvedeni dokazi uvidom u zk izvadak (str. 9), rješenje OS u Puli-Pola Z-10697/2023 od 16. kolovoza 2023, pročitana je izjava od 24.5.2023, pročitan je ugovor o darovanju nekretnine, potvrđen od stane javnog bilježnika pod poslovnim brojem OV-14653/2023 dana 30. lipnja 2023., zk izvadak str 20-22, medicinska dokumentacija (str 23-32), preslik vozačke dozvole, str 73, preslik ukidanja punomoći kod OTP banke od 17.10.2023., zdrastveni karton za tuženu TU, i neurološki nalaz, str. 83., medicinska dokumentacija 88-91, 94-98, uplatnice o plaćanju stana (str 102-187, ispis zaduženja plaćanja, str 189, saslušane su parnične stranke, svjedoci DU, IU, OU, BU, KU, ZUC, ČU, SU, HU, , provedeno je medicinsko vještačenje TU, po vještaku psihijatru na okolnosti da li je obzirom na svoje psihičko zdravstveno stanje TU bila u mogućnosti zaključiti ugovor o darovanju nekretnine ovjeren dana 30. lipnja 2023. godine i shvatiti značenje i posljedice navedenog ugovora, vještak Ivica Šaina, psihijitar saslušan je na ročištu glavne rasprave.

6. Isprava na str. 101 neće se ocijeniti u dokaznom postupku jer je dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, a ne postoje opravdani razlozi zašto ta isprava nije mogla biti dostavljena ranije.

7. Iz zk izvadka u spisu, a što među strankama nije niti sporno utvrđeno je da je predmetni stan danas vlasništvo tužene ŽU, sa uknjižbom osobne služnosti - pravo stanovanja, ugovor o darovanju nekretnine - pravo služnosti doživotnog stanovanja u korist TU, rješenje Z-10697/2023 Općinskog suda u Puli-Pola.

8. Izjavu da je ŽU u cijelosti otplatila predmetni stan, na način da je ona u cijelosti plaćala rate kredita Uljaniku Standard d.o.o., počevši od 1.8.1993. godine do zadnje rate 23.5.2019. godine temeljem Ugovora o prodaji stana nad kojim postoji stanarsko pravo i Anexsa ugovora od 28.5.2019 godine potpisala je TU dana 24.svibnja 2023. godine.

9. Ugovor o darovanju nekretnine -solemniziran po javnom bilježniku za predmetni stan, opisan u izreci zaključile su darovateljica TU i daroprimateljica ŽU dana 30. lipnja 2023. godine. U članku 2. ugovora je također navedeno da je darovateljica u cijelosti plaćala rate kredita temeljem ugovora o prodaji stana nad kojim postoji stanarsko pravo. Ugovorom je ugovoreno pravo osobne služnosti doživotnog stanovanja u predmetnom stanu za korist TU.

10. Medicinska dokumentacija- OU dr.med.spec. neurolog:

- Neurološki nalaz od 7.7. 2022. godine Dijagnoza:Početni pad kognitivnih funkcija (Dementio);

- Neurološki nalaz od 6.9.2022. -kontrolni pregled -dijagnoza: Dementio;

- Neurološki nalaz od 27. 1.2023. godine – kontrolni pregled DG-Dementio Insuff cereborvascularis;

- Neurološki nalaz od 13. rujna 2023. godine – kontrolni pregled -DG Dementio mixta/insuff cerebrovascularis;

- Iz neurološkog nalaza od 1.10.2024. godine -kontrolni pregled utvrđeno je da i dalje dominira zaboravljivost za trenutne događaje, ali i dalje samostalna, pokretna i samostalno obavlja higijenu, odlazak u bliži dućan, mutnine u glavi;

- Iz neurološkog nalaza od 17. siječnja 2025. godine utvrđena je dijagnoza Dementio mixta

11. Iz nalaza i mišljenja OB Pula-MS CT mozga od 25.7.2022. godine, sa uputnom dijagnozom Poremećaja ličnosti i poremećaja ponašanja uzrokovani bolešću, oštećenjem i disfunkcijom mozga utvrđeno je između ostalog da se na području velikog i malog mozga kao i na učinjenim rekonstrukcijama vide znakovi umjerene kortikalne atrofije velikog i malog mozga.

12 Iz potvrde OTP Banke od 17.10.2024. godine utvrđeno je da je ukinuta punomoć ZU od strane TU.

13. Na str. 102-187 spisa nalaze se uplatnice za otplatu rata kredita- Vošten AU. Ovdje sud ističe da je ove potvrde u presliku dostavila tužena ŽU, pa sud, obzirom na njezin iskaz, iskaz njezina supruga i kćeri, (kasnije u obrazloženju) vjeruje da je rate kredita otplaćivala upravo tužena ŽU, a u skladu sa postignutim dogovorom u obitelji.

14. Na str.188-192. spisa nalaze se Ispisi zaduženja za uplatitelja TU sa dokazom da je sve plaćeno.

15. Tužiteljica ZU je iskazala da sa majkom, II tuženom živi od 24. srpnja 2022. godine i to u dogovoru sa svojom sestrom kada su vidjele po nalazu neurologa, dr. N, da ona ne može sama, a i mama je rekla isto. Nije znala tko otplaćuje predmetni stan. Ne zna kada je mama otkupila predmetni stan, a u stanu su živjeli od 1997. godine. Mama je rođena 1934. godine i unazad dvije godine prije odlaska neurologu je počela primjećivati neke promjene na mami, a i sama joj je bila rekla da joj se primjerice zna dogoditi da ide u trgovinu i da se ne sjeća radi čega je išla, nije se mogla sjetiti nečega. Međutim nije prilagala tome nekakvu pažnju jer mama ipak ima neke godine. Za ovaj darovni ugovor je doznala kada je vidjela rješenje ZK odjela. Mama joj je rekla da je ŽU bila kod nje u kući sa nekom ženom i da je potpisala da će stan biti od ŽU nakon njene smrti. Rekla je mami da to nije tako jer da po rješenju ispada da je ŽU mama darovala stan, a na što joj je mama rekla da ona ŽU nije ništa darovala već da je potpisala da će stan biti od ŽU nakon njezine smrti i da nije željela darovati stan, već da je mislila da potpisuje ugovor kojim će stan ostati ŽU nakon njezine smrti. Ona je pročitala u tom ugovoru da mama ima pravo živjeti u tom stanu do svoje smrti. Da je u ugovoru i pisalo da mama ostavlja stan ŽU nakon njezine smrti odgovorila je da bi isto vjerojatno podnijela tužbu. Mama joj je rekla kada ju je pitala zašto je ona potpisala taj ugovor da je to napravila zato jer je ŽU plaćala stan, a da to nije učinila da bi onda ona morala ići živjeti kod neke žene u neku sobicu. Ovaj ugovor je vidjela negdje godinu dana nakon što je počela živjeti sa mamom. Mamina mirovina je petsto i nešto eura. Imala je punomoć na maminom računu, međutim nakon ovoga što je pisalo u ovom postupku ona je tu punomoć prekinula. Ona se bila dogovorila sa ŽU da će napraviti punomoć, to zato jer je i mama rekla da više ne može ići sama u banku pa da bi trebao neko ići umjesto nje kada ne bude više mogla. Sa mamom je bila u banci kad joj je potpisivala punomoć. ŽU je znala za punomoć, a ona tu punomoć nije koristila. Jedno 2-3 puta je digla novac sa bankomata, po 600,00 eura koji je bio limit. Mama je tražila da novac digne jer da treba novac. Mama ima i neku šumu kod Ž. Otac je umro 1993. godine i od tada je mama sama. Nikada ona, mama i sestra nisu razgovarale o tome čiji će biti stan nakon mamine smrti. Ona zna da je mama uvijek dolazila na blagajnu Uljanika plaćati rate stana. Od kad je mamu prvi put vodila kod neurologa imala je redovite preglede. Sestra je isto bila dva puta kod neurologa sa mamom. Mama je inače sve poslove normalno obavljala, odlazak u trgovinu, pranje stuba u zgradi, odlazak kod frizera. Od 2022. kad je došla živjeti kod mame dva puta je bila odsutna po tjedan dana, a za to vrijeme su kod mame dolazile kćerke, ujutro i popodne, tako su se izmjenjivale. Vodile su brigu o mami. Nije išla u Centar u Puli radi pokretanja postupka zbog lišenja poslovne sposobnosti. Nikada nije sestri nudila da plati pola otkupa cijene stana.

16. ŽU je iskazala da je otac 1977. od Uljanika je dobio predmetni stan. 1993. godine pojavila se mogućnost otkupa tog stana. Roditelji su u to vrijeme bili u mirovini i imali su male mirovine. Tata i mama pozvali su kćeri i obitelji, otac je rekao da oni imaju male mirovine i pitao je da li je netko spreman preuzeti na sebe otkup tog stana na rok od 28 godina. Sestra je u to vrijeme bila trudna i pok. kunjado je rekao da njima to ne treba, njegova sestra je bila poginula sa 18 godina, on je ostao sin jedinac, a i njegovi su već po istom principu otkupili svoj stan. Ovaj stan ima 69 m2 sa terasom i ona i suprug su odlučili otkup stana na njih, mada su u to vrijeme živjeli u nužnom smještaju. Bilo joj je žao da roditelji ostanu bez stana. U međuvremenu su i oni uspjeli otkupiti taj stan i urediti ga za život. Tvrdi odgovorno da je sestra znala da je ona na sebe preuzela obvezu otkupa tog stana i to zna i mama. Dogovor je bio onaj tko preuzme otkup stana na svoje ime neka stan bude njegov. Jako ju boli što sestra tvrdi da nije znala ništa i govori neistinu. Zna zašto je mama rekla da se boji da završi u toj sobici kod te žene, o čemu je iskazivala sestra. To je zato što je mama imala jednu prijateljicu koja je isto trebala otkupiti taj svoj stan, a nije. Na kraju je ta žena završila stvarno u jednoj maloj sobici kada su je iselili iz stana koji nije otkupila. Mama je doživjela šok i bojala se da se to njoj ne dogodi. Mama stalno priča i sestri i unukama da ona nije otkupila stan da bi završila i ona sa tom ženom, LU, koja je umrla u toj sobi. Od svoje djece uzela je učešće za predmetni stan jer su djeca dobila poklon od pokojne svekrve, na ime talijanske mirovine. Ona je otplaćivala stan, a 2019. kad je Uljanik počeo propadati ona i suprug su se dogovorili da plate ostatak da stan bude čist bez hipoteke. I to je sestra znala. Kad je to sestri rekla da će se stan otplatiti u cijelosti sestra je vrištala i pitala "čiji će to biti stan?". Rekla je da je stan i dalje na mamu, a da će nakon njezine smrti stan biti njezin, po dogovoru. Ona i suprug su cijeli život brinuli o mami, dolazili kod mame, razvozili je. Mama je tražila da naprave ugovor o darovanju, jer je cijeli život otplaćivala stan, a ona je zamolila javnog bilježnika da dođe kod mame u stan jer je mama imala 90 godina. I to je sestra znala. Mama je željela prepisati stan na nju zato jer je takav bio dogovor. Zna da je jednom prilikom i nećakinja HU pitala nonu da li može kod nje otvoriti kozmetički salon, a mama (II tužena) joj je rekla da ne jer da je stan njezin, jer ga je ona otplaćivala. Sestra je njoj čak nudila 10.000,00 eura za pola stana obzirom na to koliko je plaćala za otkup stana iako zna koliko danas vrijede stanovi. Ona joj je rekla da je ona otplaćivala stan i da zna što je bio dogovor i da ako želi sada imati stan neka odmah izađe iz njega na što je mama rekla neka ne, neka ostane jer da joj je posao blizu, da neka bude kod nje. Mama je bila svijena kakav ugovor potpisuje i bila je jako ljuta na sestru što je izigrala mamu i mene jer je došla u stan i planirala da će dobiti pola stana zbog brige o mami. Smatra da mama nije bila dementna u vrijeme potpisivanja ugovora, dapače mama je radila, prala je škale, kuhala je, rekla je da neće čekati sestru dok dođe sa dela. Sestra je radila puno radno vrijeme i povremeno izbivala. Ona nije znala da je sestra na putu. Sestra je tužila mamu, sa mamom živi pod istim krovom. Mama zna za ovaj postupak, zvala je sva uplakana kada je dobila poziv za sud. Ona je rekla mami da će doći javni bilježnik radi sastava ugovora. Javni bilježnik je profesionalno obavio posao, razgovarala je sa mamom, postavljala joj je i općenita pitanja, primjerice kada je rođena. Ona je čak pitala mamu da li želi da joj dođe procijeniti vještak koji radi u njezinom timu na što je moja mama odgovorila "da ona nije luda i da zna što potpisuje". Sve uplatnice koje su dostavljene u spis je ona platila. Pričuvu za stan plaća ona, režije ne plaća. Mama kaže da ona plaća režije. Prilikom dolaska javnog bilježnika bili su nazočni ona, javni bilježnik i mama. Bilo je to u jutro oko 10 sati. To je trajalo jedno sat vremena. Ugovor je već bio sastavljen prije kod javnog bilježnika, ona je rekla kako da se sastavi i to je rekla mami. Više dana prije nego što su potpisali ugovor ona je bila kod javnog bilježnika, rekla je javnom bilježniku tekst ugovora bez mame. Mami je prije rekla da će napraviti takav ugovor, da je otplaćivala stan i da ga ona daje, da ona ostaje u stanu do kraja života i plaća režije. Javna bilježnica je mami u stanu pročitala ugovor i pitala ju da li ima nekih pitanja i nejasnoća. Znala je da mama ide kod liječnika neurologa i to je rekla javnom bilježniku. Mama je jako zbunjena, sestra i njezina djeca vrše na nju pritisak. Također je mama rekla za ZU "ja je nisam zvala ja je neću otjerati". Pritisak traje od kada je došla tužba. U početku je uplatnice plaćala, ona ih je dobivala do 1997. jer je i radila u Uljaniku. To je plaćala gotovinom u banci. Nakon toga uplatnice su dolazile na kućnu adresu mame, na njezino ime, ona ih je uzimala, plaćala. Nakon toga je Uljanik otvorio svoju blagajnu i ljudi su tamo mogli plaćati bez provizije stan, pa je mama odlazila na blagajnu i plaćala stan, a ona joj je tijekom mjeseca davala po 200,00 kuna za stan.

17. Sud je tuženu TU saslušao na adresi njezina prebivališta u predmetnom stanu, u prisustvu ostalih stranaka i vještaka.

17.1. Tužena TU, znala je prilikom ispitivanja da ima 91 godinu, da joj je rođeno prezime P, da je rođena u [adresa], ime oca T, nije se mogla sjetiti imena pokojnog supruga i gdje živi trenutno. U odnosu na predmetni stan je iskazala da je stan trebalo ili kupiti ili je trebala ići van iz stana, kod jedne starice u jednosoban stan. Onda je kćerka ŽU kupila stan i ona će u njemu živjeti do smrti. Ima dvije kćerke, druga kćerka zove se I. I nije davala novaca za ovaj stan jer ona nije imala novaca niti za sebe. Na upit čiji bi ovaj stan trebao biti kad nje jednom ne bude bilo odgovorila je da ne zna, ali da I nije došla kod nje, morala bi ići u dom, jer ne može brinuti sama za sebe. Ona se ne sjeća da li je napisala neki ugovor za ovaj stan. Na upit da li je šta rekla čiji će biti ovaj stan, njoj se čini da je rekla da će stan biti od ŽU i dobro da je tako jer da ne bi morala ići u dom. Na ponovni upit kome je htjela pustiti stan u početku, odmah u početku to je trebalo biti od ŽU. ŽU ne može pustiti svoju obitelj pa je onda došla kod nje I da brine o njoj. Ona se ne sjeća da je prije nekoliko godina potpisala neki ugovor kojim ovaj stan nekome daruje. Obadvije kćerke su dobre prema njoj, ali ZU je pustila sve i došla je živjeti kod nje, a ŽU ima svoju obitelj i ne može pustiti muža i djecu. Suprug je umro kad je imala 60 godina, ne zna koje je to bilo godine. ZU kad ide raditi ja sama, a ona joj sve spremi i skuha. Na upit kome da ovaj stan ostane kad nje jednom ne bude bilo, ne zna šta odgovoriti. Kada joj je bila sila rekla je da u ovaj stan treba pustiti ŽU, a sada kada joj je potrebno ŽU ne može doći i pustiti svoju obitelj, a ZU je ovdje i brine o njoj . ZU je znala da je ŽU platila stan. Cijeli stan platila je ŽU. Navela je da se ne sjeća da je tu bila prije otprilike dvije godine jedna žena pred kojom je nešto potpisivala.

18. DU, suprug tužene ŽU od 1980. iskazao je da TU, punicu poznaje od 1979. godine. Da tužiteljica ZU ima neke pretenzije na stan saznao je nakon pričesti srednjeg unuka, koja je bila u 5 mjesecu 2023. godine. Na toj pričesti bili su svi, ŽU sa svojom obitelji, ZU sa svojim kćerima i partnerom starije kćeri, punica, unuci. Što se tiče tog stana to je stan koji je otkupljen po modelu otkupa stanarskog prava i ugovor je zaključio ĆU 1993. godine. Međutim dogovor je bio, a za taj dogovor su svi znali da će stan otplaćivati on i supruga na rok od 28 godina u mjesečnim ratama. Cijeli stan su otplatili, a dali su i učešće za stan na način da su posudili ušteđevinu djece sa Raiffeisen banke. Također dogovor je bio da TU, punica u tom stanu živi do svoje smrti, a nakon toga je stan od ŽU. To su se dogovorili svi i ĆU i AU, on, supruga, ZU i njezin pok. suprug D koji je rekao da njemu stan ne treba jer je bio jedinac i njegova mama je već imala stan. Kada je zaključen ugovor o kupoprodaji stana, punac je preminuo **.**.1993., on je otišao na ratište i bez obzira i na tu okolnost preuzeli su otplatu kredita na sebe. ZU je znala da oni otplaćuju taj stan. Znala je i 2019 da je zatvorio hipotekarni kredit. Obavijestio je punicu i ZU je nazvala i pitala čiji će sada biti stan. On zna da je supruga zaključila sa svojom mamom ugovor o darovanju stana i to zato što je i bio dogovor da će taj stan biti od supruge. Punica ima pravo u njemu živjeti do svoje smrti. Zadnji put je punicu vidio krajem 5 početkom 6 mjeseca 2023. a potom na jednom sprovodu. Nije primijetio nikakvo neuobičajeno ponašanje kod svoje punice. Ostao je „zgrožen“ kada je doznao da je ZU podnijela tužbu, a i punica je nazvala i ona je bila sva u šoku. Nije bio prisutan kada je zaključen ugovor o darovanju. Supruga mu nije rekla ništa o bilo kakvom neobičnom ponašanju kod svoje mame u vrijeme zaključenja ugovora. U vrijeme zaključenja ugovora iz 1993. on i supruga živjeli su u nužnom smještaju, a ugovor su zaključili 1993. zbog poštovanja i ljubavi prema ĆU i AU koji su uvijek bili dobri prema njima. Bilo je pitanje da li će netko od dvije kćerke preuzeti plaćanje stana na sebe. Oni nisu otplaćivali stan jer nisu imali dovoljno sredstava. 1993 punac je imao već 63 godine, a punica 59 godina. Bili su već u mirovini. Pričuvu za stan plaćaju oni. Supruga se svaki dan čuje sa svojom mamom. 2022-2023 znam da je punica imala ugovor sa predstavnikom stanara za čišćenje stubišta zgrade, ona si je sama kuhala, pospremala, čistila. On je vidio svoju punicu 2022 i 2023 da je zbrajala iznose uplatnica po plaćenim računima. Kod AU u stanu zadnji put je bio krajem 5. 2023 ili početkom 6. mjeseca. Na upit zašto ugovor o darovanju nije napravljen ranije rekao je da kada je punac umro sav novac iza njega otišao je TU, a javni bilježnik je pitala jer je znala da supruga otplaćuje kredit da li će se stan odmah prepisati na suprugu rekli su ne jer da će AU u njemu živjeti do svoje smrti. Javni bilježnik je na ostavinskoj raspravi saznala da njegova supruga otplaćuje stan, jer je rečeno da se radi o hipotekarnom kreditu. Javni bilježnik je došao kući radi sklapanja ugovora o darovanju zato jer TU nije mogla ići odnosno nije htjela ići jer nije bila dobro. Naveo je da AU nije htjela ići kod javnog bilježnika, ali također da je ZU znala da će doći javni bilježnik radi ugovora, a ZU je rekla da nju to ne zanima, da ide raditi. Dva puta je javni bilježnik bila kod AU. Prvi put radi izjave da su oni otplatili stan u cijelosti, s čime je bila upoznata i ZU. A drugi put je došla u svezi darovnog ugovora.

19. IU, javni bilježnik je iskazala da zna o kojem ugovoru se radi, jer je prije rasprave pogledala predmet. Zna da se radilo o stanu koji je otplaćivala tužena ŽU i sjeća se da je ona imala složene sve uplatnice. Prije zaključenja ugovora i ŽU i suprug su bili nekoliko puta kod nje, to se planiralo neko vrijeme. Misli da su bili kod nje 2 puta u rasponu od možda mjesec dana prije zaključenja ugovora. AU je starija gospođa i ugovor je zaključen u stanu jer je nisu htjeli izlagati da dolazi kod nje u ured. Sjeća se da je bilo rečeno da AU ima još jednu kćer koja je namirena, da ima kuću, ali da se desila neka okolnost i da njoj sada paše da sad živi kod majke zbog blizine posla. TU je osoba starije životne dobi, što se tiče uma, niti ju je netko prisilio niti ju je netko nagovorio na ugovor i žena je znala što potpisuje. Obično zna predložiti psihijatra ili pribavi medicinsku dokumentaciju zbog dobi, međutim u ovom slučaju su mama i kćer decidirano to odbile, višestruko. TU ju je čak nakon potpisivanja ugovora otpratila do lifta i rekla da ona čisti ove škaline. Nije primijetila bilo kakve čudne okolnosti a očito se kasnije desilo nešto među sestrama što je dovelo do suda. Da je primijetila neko neuobičajeno ponašanje kod AU, ne bi pristupila zaključenju ugovora. AU je visoke životne dobi, ali to sa njezinog gledišta nije utjecalo niti na njezinu fizičku niti njezinu psihičku sposobnost za zaključenje ugovora. Navela je da je AU bila rekla i u stanu da je ŽU otplaćivala kredit za stan, bile su uplatnice i to nije bilo niti sporno ali ja je kod AU primijetila neku tugu i kao da je osjećala da će biti nekih problema jer je rekla da je sad kod nje došla živjeti druga kćer. Misli da je bila rekla da je toj drugoj kćeri zgodnije ići na posao, bliže i zato je htjela da bude neka medicinska dokumentacija. Niti prilikom potpisivanja kod AU nije primijetila da bi potpis bio neuobičajen. (Ovdje sud primjećuje da se i na ugovoru i na izjavi i na opozivu punomoći vidi da se radi o urednom i čitljivom potpisu TU. Mada sud nema dovoljno znanja da bi cijenio potpis u vidu grafologa, sud s druge strane zaključuje da je potpis bez vidljivih znakova neke trešnje) TU je ugovor o darovanju potpisala na tri mjesta i potpis je uravnotežen i vrlo sličan jedan drugome) Gospođi AU je sve bilo jasno, znala je što potpisuje i kada je vidjela AU imala je osjećaj kao da zna što je čeka nakon zaključenja ugovora, kada ju je otpratila do lifta imala je osjećaj kao da joj se želi ispričati što je do ovoga i došlo. Otpočetka je bilo uvjet da se stavi da AU živi u stanu do smrti, to je bio prvi uvjet. U prvom razgovoru koji je obavila sa ŽU i njezinim suprugom je bilo rečeno da se mora staviti osobna služnost stanovanja u korist majke. Gospođa AU nije bila kod nje u uredu u to vrijeme. Kod Zore je bila dva puta, da li je bila u pitanju još neka izjava ili punomoć ne zna. Ne sjeća se detalja radi tog drugog izlaska jer se fokusirala na ovaj ugovor.

20. BU, poznaje parnične stranke, sa ZU je prijateljica od 7. godine, ŽU je njezina sestra a AU mama. AU je zadnji put vidjela prije 2 tjedna. Zoru viđa otprilike 1-2 puta mjesečno. ZU je došla živjeti kod mame negdje 2022. godine i to zato jer AU više nije mogla brinuti o sebi, tako joj je rekla ZU. ZU je do tada živjela u svojoj kući u [adresa] sa kćerkama. U zadnje vrijeme AU češće viđa tih zadnjih nekoliko godina otkad ZU živi sa mamom. ZU radi u restoranu Stari grad, i sada joj je bliže doći na posao, ali i bez posebnog upita navela je da to nema veze s tim što je ZU došla živjeti kod mame. AU je sve lošije, sada joj govori već vi, ne prepoznaje ju, zadnjih pola godine, a unazad 2 godine otprilike mislila je da je ona prijateljica njezine unuke. Počela je primjećivati promjene kod AU unazad 4 godine jer je ona počela biti smušena i počela je zaboravljati. Prvo je toga bila svjesna, a onda više nije bila svjesna. U nekom kontekstu prije otprilike 15 godina, u nekom razgovoru AU je rekla da će stan ostaviti njima, kćerkama. To je bilo jedini put da je čula nešto u vezi stana. U proteklih 5 godina o stanu sa AU nije razgovarala. ZU joj je samo rekla da je teta AU stan prepisala ŽU ali ne zna kako se to dogodilo. Gospođa AU joj nije nikada nije govorila da bi stan prepisala nekome.

21. KU, sestrična ŽU i ZU nema loše odnose ni s jednom, više viđa ZU kad ide obići tetu i sa ZU je više u kontaktu u zadnje vrijeme. Teta AU fizički izgleda dobro ali primijetila je da mentalno "trokira" već nekoliko godina. O stanu ne zna ništa a ZU ju je pitala da li bi bila svjedok na okolnosti kako ona tetu doživljava kad joj dolazi u posjetu. Kod tete ode par puta godišnje. Zadnji put je bila kod tete negdje na proljeće. Sa tetom se ne čuje često telefonom. 2023 godine negdje u 6-om mjesecu njoj je ZU rekla da mama nije baš dobro, da nije orijentirana i da je ne može baš puštati samu. U 6-om mjesecu kada je imala rođendan donijela je teti orhideju i objasnila joj kako se treba brinuti o orhideji da bi ju ona za dvije minute opet pitala kako se treba brinuti o orhideji i onda je govorila da je došla jako „trubasta“.

22. ZUC, kćer tužene ŽU i unuka TU zadnji put je vidjela nonu u 8/2023 kada su se već bili poremetili odnosi nakon potpisivanja ugovora o darovanju. Ona je bila jako lucidna obzirom na svoju demenciju. Ona se sjeća razgovora iz 1993. u stanu none vezano za predmetni stan. Bili su prisutni mama, tata, teta, njezin pok. suprug, sestra i ona. Nakon razgovora otišli su u dnevnu sobu ona, sestra, tata i mama, to se dešavalo u stanu none. U to vrijeme je imala 9 godina, a sestra12. Sjeća se gdje su sjedili, sjeća se što imala obučena. U toj sobi mama i tata su ponovili razgovor koji se vodio i pitali su nju i sestru da li pristaju da oni otplaćuju stan jer da je to puno novaca i one su na to pristale jer su se htjele maknuti iz prostora u kojem su živjele. Nedugo prije tog razgovora baka po tati je dobila talijansku mirovinu, zaostatke i nešto je dala njoj i sestri. Mama i tata su ih pitali da li mogu uzeti taj novac za stan na šta su one pristale. Sjeća se da je mama htjela više puta papirnato riješiti na šta je nona odgovarala da su se sve dogovorili i teta je bila upoznata sa svime. ZU je govorila da za kim ju ŽU smatra i da je ona neće zeznuti. Onda se sjeća i kad je napisano na trgovačkom papiru da stan ostaje mami jer ga je mama plaćala i opet se postavilo pitanje zašto se to uopće opet potpisuje jer je već sve dogovoreno. Zna za ugovor iz 2023. ZU je rekla da se predomislila, da ona ima dvije kćerke i da se više ne slaže da stan ostane mami i mami je nudila da joj dadne pola iznosa koliko je stan otplaćen što mami nikako nije odgovaralo jer stan danas vrijedi puno više. Mama je rekla da će napraviti ugovor kod javnog bilježnika po dogovoru, nona je bila prisutna, a ZU je rekla da to nju ne interesira da ona sutra radi i da se predomislila. U 8. mjesecu kada su bili kod none ona i sestra kod none je primijetila da je ona bila uznemirena i da je imala osjećaj da je jedno dijete zakinula ali je to bio dogovor. Također je nona govorila da je ona rekla ŽU da će potpisati i da je napravila „jušto“ šta su se dogovorili. U 2023 nona je normalno funkcionirala, prala je škale, govorila je da si plaća račune na benzinskoj. Zna da je dat polog i sa jedne i sa druge knjižice, ali ne zna koliko su novaca imale ona i sestra na knjižici, to je bilo kod banke koja se u to vrijeme zvala Istarska banka.

22. ČU, kćer tužiteljice, je iskazala da nonu AU jako često viđa, gotovo svakodnevno. Nona je sve gore, sve to uznapreduje. Ona je primijetila već davno da se kod none nešto mijenja još negdje 2018. zato jer su zajedno čistile zgradu. Primijetila je da je zaboravila skuhati ručak, a inače su imale ritual kada joj je došla pomoći čistiti zgradu da prvo ručaju pa onda idu čistiti. Za ugovor zna od kad joj je mama rekla. Živi u maminoj kući, a mama živi kod none od 2022. da bi brinula o noni. Mama je predložila noni da dođe živjeti kod nje u kuću ali nona to nije htjela. Od 2012. moja mama radi u restoranu Stari grad, to je na udaljenosti možda 10 minuta pješke od stana, a od kuće je bilo udaljeno 10-15 minuta automobilom. Ona zna da je postojao neki dogovor da će ovaj stan poslije nonine smrti ostati ŽU. Ne zna ništa tko bi otplatio taj stan. Nona ju prepoznaje i danas i zna njezino ime. Nikada joj nona nije govorila da će sklopiti ovaj ugovor sa ŽU niti nije govorila da bi netko trebao doći kod nje da potpiše neki ugovor. Baki je sad potrebna pomoć u svemu, oko kuhanja, pranja, te briga o tabletama kako stare tako i nove. Nona pije puno tableta pa sve to treba pratiti, mama sve to odrađuje. Kad su imali taj ritual oko čišćenja zgrade nona je prije napravila ručak. Mama radi još uvijek u smjenama. Kad mama radi svaki dan prođu ona ili sestra da vide da li je sve u redu s tabletama. Sestrične ne dolaze kod none otkad se ovo desilo, a ŽU nazove povremeno jako kratko, a koliko zna ne dolazi.

23. NUC, kćer tužiteljice je iskazala da je ugovor o darovanju zaključen između mame i none na zahtjev none da se to regulira. Ona je nazočila dogovoru između roditelja, tužiteljice i njezina supruga imala sam tada 12 godina, radilo se o tome da će njezini roditelji otplatiti stan. Sastanak je bio u kuhinji i bili su svi za stolom, moja obitelj nona, nono, i ZU i njezin pok. suprug. ZU i njezin pok. suprug nisu htjeli učestvovati u otplati stana zato jer je pok. suprug trebao naslijediti stan svojih roditelja pa su roditelji to preuzeli i nju i sestru su pitali da li bi pristale dati svoju štednju za polog na šta smo mi pristale. Taj novac su dobile kao dio talijanske mirovine pok. noneta po tati, ĐU. Zadnji put sam nonu je vidjela 1.10.2024. na pogrebu njezine sestre, prije toga u 8/2023. Djelovala joj je jako uznemirena i uzrujana. Na svako pitanje o stanu bila je uzrujana i imala je osjećaj da je pod velikim stresom, pod pritiskom od tete. U 5/2023 teta je ponudila mami 10.000 eura kao vrijednost polovice stana na što mama nije pristala i teta je rekla da se onda vide na sudu. Tada u 5. mjesecu je mama zamolila nonu da potpiše izjavu da je ona otplaćivala stan i platila ga u cijelosti na što je nona i pristala jer je rekla da je to stvarno tako i bilo. Bila je jako uznemirena zbog odnosa svojih kćer i rekla je ZU "ća si to načinila, lipo znaš da je ŽU platila stan", to je sve bilo u 5. mjesecu. Nije primijetila da je nona imala bilo kakvih problema u to vrijeme. Izražavala se lijepo, tečno razumjela je temu i sadržaj razgovora. Nona je vodila brigu sama o sebi. U 8. mjesecu joj je isto rekla da ona vodi brigu sama o sebi, da si sama skuha i da joj nitko ne rabi. Teta se preselila kod none jer joj je tamo posao bio bliže. 1993 trebalo je uplatiti 10% stana, 1690 DEM. Sa njezinog računa je uzeto sve što je bilo na računu ne zna koliko. Sestra i ona su imale isti iznos i to kod Istarske banke.

24. HU, kćer tužiteljice je iskazala da često posjećuje baku. Mama živi sa nonom od 7/2022. Mama se preselila kod none jer nona više nije mogla više brinuti o sebi, niti o lijekovima koje pije i postala je dementna. Unazad 3-4 godine je primijetila promjene kod none, a u zadnje vrijeme jako, na način da u kratko vrijeme ponavlja ista pitanja. ŽU i njezine kćeri ne brinu ništa o noni, ne dolaze, ŽU povremeno nazove i razgovor traje po 10-ak sekundi. Nije joj poznato da je nona pričala oko ugovora o darovanju da će doći javni bilježnik. Nikada nije razmišljala u ovom stanu otvoriti salon. Nije joj poznato tko je otplatio stan. Mama joj je rekla za ugovor o darovanju, ona je pitala nonu i ona joj je rekla nešto za stan potpisala i da je stan i dalje na njezino ime dok je ona živa.

25. Uspoređujući iskaz tužiteljice i tužene ŽU, u svojoj ukupnosti, sud ističe da je vjerovao iskazu tužene ŽU zato jer je njezin iskaz bio uvjerljiviji i sigurniji. Ona ne spori da je njezina majka posjećivala neurologa i da je sa tim bila upoznata javni bilježnik. Ona uvjerljivo iskazuje da je upravo ona otplaćivala rate kredita za stan (što u odnosu na tužbeni zahtjev i navedene činjenice u tužbi i ne bi bilo bitno smo po sebi). Međutim, bitna je volja i razlog zaključenja ugovora o darovanju, a to je da se ispoštuje volja i dogovor koji je bio postignut puno godina ranije, kako to iskazuje i tužena ŽU, a što stoji i u postpisanoj izjavi iz mjeseca svibnja 2023 godine, a koja izjava je također predmetom pobijanaja i tužbe, i u ugovoru. Sud ne vjeruje tužiteljici da za taj dogovor nije znala, budući taj dogovor u svom iskazu spominje i TU, kao i suprug tužene ŽU, DU i njihove kćeri. Iako su suprug i kćeri moguće i zainteresirane za ishod postupka, to samo po sebi ne znači da sud njima nije vjerovao, jer su oni bili predloženi na određene okolnosti i o tome su iskazivali. Nadalje, sama tužiteljica iskazuje da joj je majka rekla da je potpisala da stan nakon njezine smrti ostaje ŽU, a da je rekla da nije darovala kćeri stan. Ukoliko se uzme u obzir odredba u ugovoru da tužena TU ima osobnu služnost doživotnog stanovanja, onda sud zaključuje da je time i zadovoljen uvjet da AU živi u stanu do kraja života, a da kasnije stan ostaje ŽU. Dakle, TU i prema iskazu tužiteljice nije rekla da bi stan nakon njezine smrti bio od obje kćeri. Tužiteljica ističe da je u ugovoru i pisalo da mama ostavlja stan ŽU nakon njezine smrti odgovorila je da bi isto vjerojatno podnijela tužbu. Nadalje, tužiteljica koja podnosi tužbu radi pobijanja zaključenog ugovora o darovanju, zato jer tvrdi da njezina majka nije mogla shvatiti značenje i posljedice tog ugovora, u vrijeme kada počinje živjeti sa svojom mamom, dobiva punomoć za raspolaganje sredstvima na računu svoje majke, što dakle potpisuje mama, II tužena, podiže novac od 600 eura, zato jer joj mama kaže da joj taj novac treba. Tužiteljica nakon podnošenja tužbe, za vrijeme trajanja ovog postupka odvodi majku u banku da bi ista punomoć bila opozvana. Sudu ostaje upitno, kako je tužiteljica uopće mogla prihvatiti punomoć i potom raskinuti punomoć sa osobom/svojom mamom protiv koje u približno isto vrijeme podnosi tužbu ranije opisanog sadržaja. Iako je predmetom ove tužbe utvrđenje činjenica da li je predmetni ugovor o darovanju valjan ugovor, kao i izjava iz 5. mjeseca 2023. sud ipak ističe da je potrebno sagledati, obzirom na specifičnost situacije i očitu isprepletenost obiteljskih odnosa među inače užih članova obitelji (majka i kćeri na suprostavljenim stranama) i okolnost tko je i zašto otplaćivao stan. Sud iz izvedenih dokaza zaključuje da je stan otplaćivala tužena ŽU sa svojom obitelji i to od početka do kraja i da je za to vrlo dobro znala i tužiteljica. To zato jer je iz iskaza tužene ŽU i njezine obitelji ( pa i TU) utvrđeno da je to ŽU činila, otplaćivala godinama stan u skladu s postignutim dogovorom u obitelji i da je ŽU opravdano mogla očekivati da će stan u konačnici i biti njezin. Stoga je i potpisana izjava i zaključen je ugovor o darovanju. ŽU nije iskoristila teško mentalno stanje svoje mame. Jer i TU, upitana i od suda znala je da je stan otplatila u cijelosti ŽU sa svojom obitelji i da bi stan nakon njezine smrti trebao biti od ŽU. Ona će u stanu nesmetano živjeti do svoje smrti, jer je tako i ugovoreno. Tužiteljica u iskazu navodi da bi moguće podnijela tužbu i da se radilo o ugovoru prema kojem stan "prelazi" na njezinu sestru tek nakon smrti majke, pa sud zaključuje da tužiteljica želi (što bi bilo njezino legitimno pravo) da stan naslijede obje kćeri. Međutim tužene su zaključile ugovor o darovanju i time i pravno sprovele dogovor koji je koji je pred više od dvadeset godina postignut, među članovima obitelji i ŽU je u konačnici i stan otplatila. Tužiteljica danas živi sa mamom, u dogovoru sa drugom sestrom, tuženom, a i bliže joj je ići na posao. To je njezin izbor i na to je nitko nije prisilio. Djeca su i sukladno Obiteljskom zakonu dužna brinuti o svojim roditeljima, ako su nemoćni i nemaju sredstava za život, a roditelji su brinuli o svojoj djeci. Međutim, to samo po sebi ne znači da bi za to tužiteljici a priori trebala pripasti neka naknada. Ukoliko, ne želi, tužiteljica ne mora živjeti sa majkom i u tom slučaju život i briga o TU urediti će se na drugi način. I vještak psihijatar je u svom nalazu ustvrdio da je TU u teškoj emocionalnoj situaciji, "između dvije kćeri", i ta situacija očito utječe na njezino cjelokupno stanje, posebno imajući u vidu da se radi o ženi starosti preko 90 godina.

26. Nakon iskaza tužene TU sud je dao zadatak vještaku psihijatru da obavi razgovor sa TU, da izvrši uvid u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju u spisu, zdravstveni karton, iskaz TU, te da se očituje da li je s obzirom na svoje psihičko zdravstveno stanje TU bila u mogućnosti zaključiti ugovor o darovanju nekretnine ovjeren 30.06.2023. i shvatiti značenje i posljedice navedenog ugovora.

27. Vještak psihijatar, dr. Ivica Šain, stalni sudski vještak medicinske struke, psihijatrija, uži specijalist dječje i adolescentne psihijatrije. dostavio je sudu nalaz i mišljenje u kojem je naveo cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, (str. 208-211), izvršen je psihijatrijski pregled (str. 211-212), prilikom kojeg pregleda je vještak komunicirao sa TU i u svezi predmetnog stana, i sud čitajući taj dio nalaza zaključuje da je TU iskazala da je ŽU otplatila stan, i da su se tako dogovorili i da će stan onda biti njezin, da je ona rekla ŽU da će stan biti njezin, a da je danas netko pita da bi ostavila stan jednako. Navela je i da je potpisala da će sve nakon njezine smrti biti Davorkino. Navela je i da je ZU sve pustila i došla živjeti kod nje. Proveden je psihijatrijski pregled, a sud utvrđenja vještaka navodii: "Psihijatrijski pregled obavljen je nakon očevida Suda, 7. svibnja 2025.g. u stanu u kojem živi Na pitanja odgovara samostalno. Budući da je u prostoriji u kojoj se vodi razgovor puno slika s članovima obitelji na upite o njima odgovara kada su i gdje fotografirane i tko je na njima. Pri tome prisutna autonomnost u opisivanju, a jezik je fluidan. Povremeno kratko zastane. OSOBNA ANAMNEZA – rođena u [adresa]. Imala je jednog brata koji je umro za vrijeme rata. Ona je najmlađa od četiri sestre. Samo je ona živa. ''U [adresa] sam bila mlada, okolo sam hodila''. Navodi da je pohađala školu, ''delala je u poljima''. Govori kako je završila osnovnu školu, ''malo na talijanskom, a više na hrvatskom jeziku''. Njezin suprug bio je iz sela Vošteni. Prije godinu dana zadnji put je bila tamo. On je bio 1930-to godište, po zanimanju tokar, radio je u Brodogradilištu ''Uljanik''. Umro je ''sa 60 i nešto godina''. Imao je rak pluća. Iznosi kako su se prvo oženili a onda došli u [adresa]. Ne može se sjetiti gdje su prvo živjeli. Zna da su se tek poslije preselili u ovaj stan. Iznosi da je radila u poljoprivredi kao djevojka, a i poslije. Poslije je i ovu zgradu u kojoj živi čistila i sada ima penziju. Na upite o kćerkama govori kako je ŽU domaćica i ima dvije kćerke. Za ZU govori da ''dela u menzi, tu doli u kuhinji, u restoranu''. ZU ima isto tako dvije kćerke. Živjela je u [adresa] sa mužom, a on je umro. ŽU i ZU se nisu jako slagale, imale su različita mišljenja SADAŠNJI DOGAĐAJ– upitana o stanu govori kako je trebalo otkupiti stan u kojem su živjeli a nisu bili u mogućnosti ona i suprug. Zvali su ZU i ŽU. ZU nije mogla plaćati stan i dogovorili su se da će ŽU plaćati stan i da će poslije biti njezin. Iznosi kako se kćerke nisu slagale u mišljenjima i kako je ZU pomogla ŽU u svemu, s djecom. ŽU ima dvije kćerke (ČU i NUC ), a ZU ZUC i HU ( pri tome pokazuje slike na zidu. Za sebe govori kako je ''u zadnje vrime došla nikako trubasta'', pogubljena, ne zna ručak skuhati. Zatim govori kako ide nedjeljom na misu u crkvu. Da nema kćerke ne zna kako bi sada. Za njih govori kako su ''ljubomorne'', da bi ŽU ''stila da je pokle smrti sve njezino.'' Sada je ZU kod nje, a ŽU je zove. Poslije navodi da joj je ŽU ''sve platila''. Govori kako ona ima obitelj i daleko je i ne može do nje. ZU je sve pustila i došla. Zatim govori kako su joj oba dvije kćerke ali se ne slažu. Na upite o potpisivanju govori kako je potpisala da će poslije njene smrti biti sve njezino ( Davorkino ). Odmah dodaje kako je sada ZU s njom. Upitana o potpisivanju iznosi kako su bile same, ŽU i ona. Ne sjeća se točno javnog bilježnika, govori kako su bile same i da su došle neke žene kod nje u stan. Zatim ponavlja kako joj je ŽU pomogla jer bi inače s ''nekom ženom u maloj sobi završila da nisu otkupili stan''. ZU je znala da ŽU plaća stan, dogovorile su se. ŽU je tada mogla, a sada ne može je gledati jer ima obitelj i sada joj ZU pomaže. Na upite o stanu govori kako je ''stan trebalo platiti ili otići i kako je rekla ŽU ''poslije moje smrti stan će biti tvoj''. Zatim na kraju na upit o stanu odgovara ''da me se sada pita ostavila bi stan jednako''. SADAŠNJE STANJE – upitana o bolesti iznosi kako joj je slabo pamćenje. Ne zna kada je sve počelo, misli da je muž bio živ a "sada sam totalno izgubljena, ''niš ne znam''. Govori kako ''gleda tv'', ne druži se s ljudima, prije je više, sa svima je u zgradi dobra. '' ZU vidila da ne morem pa je došla''. ''Drugo ne znam, niti po špežu, skuha mi…''. Govori da gre ''medigu za glavu, svako lito i vodi je ZU''. Prije je znala kupiti, a sada ne. ''Pojdem u butigu, a ne zna zašto''. Sa ZU ne priča o stanu niti o ŽU. Zatim na upit točno opisuje stan i na upit pokazuje koje tablete koristi. PSIHIČKI STATUS pri svijesti, vremenski neorijentirana, prostorno i prema osobama orijentirana, psihomotorno mirna, stabilnog raspoloženja, afektivno djeluje topla, trudi se odgovoriti na pitanja, reaktivno anksiozna u svezi spora koji se vodi. Urednog duktusa, uz manje zastoje prilikom vremenskog smještaja radnji. Bez sumanutosti i halucinacija. Kognitivne funkcije reducirane, stiče se dojam dodatno zbog spora u koji je uključena s kćerkama. Bez suicidalnih ili heteroagresivnih ideja."

27.1. Nadalje, sud prenosi dijelove Nalaza i mišljenja vještaka:

"II. tužena TU ( darovateljica ) **.**.2023.g. potpisala je ugovor o darovanju nekretnine ( list spisa 15-19 ) s I. tuženom ( daroprimateljica ) FU ( svojom kćerkom ) kojim joj daruje stan. Tužiteljica ZU ( sestra I. tužene i kćerka II. tužena s kojom živi u nekretnini koja je predmet ovoga spora ) – list spisa 1 do 7 – podiže tužbu radi utvrđivanju ništavnosti ugovora/poništenja/raskida ugovora jer ''da drugotužena u trenutku sklapanja predmetnih ugovora nije bila poslovno sposobna i to prije svega zbog uznapredovale demencije, koja nastupa znatno ranije nego što inače bude dijagnosticirana''.

27.2. Ističe da se posebna pažnja obratila na nalaze neposredno prije i poslije predmetnog ugovora. Prvi nalaz neurologa koji se nalazi u spisu je od 07.07.2022.g. te se navodi da TU ''zadnjih mjeseci primjećuje zaboravljivost za kratkoročne događaje, započinje radnje te zaboravi što je htjela učiniti, imenovanje očuvano, više se domisli ranijih događaja u mladosti i tijekom života'' učinjen je test crtanja sata a dobiveni je rezultat 2/5. Tada se postavlja dijagnoza dg: Početni pad kognitivnih funkcija ( Dementio ). U terapiju se uvodi memantin u dnevnoj dozi od 5 mg dnevno, a zatim 10 mg dnevno. . Nakon toga učini se MS CT mozga 25.7.2022.g. te se nalaz citira u nalazu neurologa od 6.9.2022.g. ''umjerena kortikalna atrofija mozga, obostrano subkortikalno frontalno hipodenze zone leukoencefalomalacije, desno periinzularno lakunarna zona subakutne ishemije.'' Postavlja se dijagnoza: Mb cerebrovascularis i Dementio. Preporuča se nastavak terapije Memantinom. Zadnji nalaz u spisu koji se nalazi prije potpisivanja ugovora je od 27.01.2023.g. te se navodi da je sniženog osnovnog raspoloženja te se u terapiju uvodi antidepresiv Elicea. Osim toga, učini se i Mini mental test ( MMT ) te se dobije vrijednost od 26/30, a test crtanja sata 4/5. Slijedi potpisivanje ugovora o darovanju 30.06.2023.g., a prvi slijedeći pregled neurologa koji se nalazi u spisu je od 16.09.2023.g. u kojem se navodi da je prisutna ''zaboravljivost za trenutne događaje, ranije događaje konfabiulira, miješa ranije i sadašnje događaje, povremeno skuha juhu, složeniji ručak ne učini, samostalno održava osobnu higijenu. Navodi da slabije pamti nego unazad godinu dana'' Vrijednost tada učinjenog MMT je 18/30. zaključuje se da ''u kontrolnom intervalu definitivno je došlo do pogoršanja mnestičkih funkcija obzirom na raniji MMT što i sama bolesnica i obitelj potvrđuju.''. S obzirom na navode iz medicinske dokumentacije vještak je razjasnio pojedine pojmove kako bi bolje razumjeli mentalno stanje u kojem se nalazila II. tužena TU, a koje je imalo reperkusija na shvaćanje i potpisivanje predmetnog ugovora. Vidljivo je da je prilikom prvog dokumentiranog pregleda neurologa od 7.7.2022.g. ( godinu dana prije potpisivanja ugovora ) bila prisutna zaboravljivost, naročito za kratkoročne događaje, započne pa zaboravi što je htjela učiniti dok je imenovanje očuvano. S obzirom na dob i naobrazbu i stanje II. tužene postavlja se dijagnoza dg: Početni pad kognitivnih 7 funkcija ( Dementio ). Navedena dijagnoza održava shvaćanje kontinuuma kognitivnog deficita od lakšeg – Pad kognitivnih funkcija – prema težoj disfunkciji – Dementio. Takva nomenklatura ponekad se postavlja kada se u stvari misli na sam stadij demencije ( početni ili blagi, srednji ili umjereni i završni stadij ). U tom smislu dg: Početni pad kognitivnih funkcija ( dementio ) odgovarao bi fazi kada su prisutni simptomi povezan sa poteškoćama sa kratkoročnim pamćenjem – osoba se sjeća što je bilo nekada ali ne zna što je npr. ručala ). U Međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB 10 nalazi se dijagnoza dg: Blagi kognitivni poremećaj F06.7 koji bi bio povezan s infektivnim ili tjelesnim ili neurološkim poremećajima i koji su prolaznog karakter, a uključuju oslabljenu memoriji, poteškoće učenja i koncentracije. Prije slijedećeg pregleda 6.9.2022.g. učinjen je CT mozga te se pronalazi umjerena kortikalna atrofija mozga koja može odgovarati dobi i nije sam za sebe patološki nalaz uz subkortikalnu leukoencefalomalaciju koja može ukazivati na slabost moždane cirkulacije i s time povezanim zonama oštećenja koje mogu upućivati na prije preboljele moždane incidente ili slabosti u opskrbljenosti mozga krvlju, ali s obzirom na dob ne treba ukazivati na patološko stanje i može biti sukladan dobi bez kliničkog značenja. U daljnjem praćenju i prema nalazu neurologa 1.10.2024.g. ( list spisa 88 ) ''dominira zaboravljivost za trenutne događaje, ali i dalje samostalna, pokretna, samostalno obavlja higijenu, odlazak u bližnji dućan. Osjet ''mutnine u glavi'', dok je ( list spisa 89 ) 17.01.2025.g. zabilježeno ''Unazad više godina i više, postepeni pad kognitivnih funkcija. Tijekom jutra bistra, potom dalje u danu zaboravljiva za trenutne događaje i ranije događaje. San uredan. Tijekom dana mirna. Primjećuje da sve teže obavlja osnovne radnje u kući i oko kuće, teže skuha ručak, potrebna pomoć. Zadnjih tjedan dana primjećuje veću zaboravljivost za sadašnje događaje, imena se domisli.''. Tada učinjenim MMT dobije se rezultat od 17/30, a što je u odnosu na nalaz od 16.09.2023.g. gotovo stacionarno stanje ( ukoliko se procjenjuje prema vrijednostima MMT-a ). Također, prema procjeni učinjenoj 7.5.2025.g. ( MMT 15 ) stanje je gotovo stacionarno. Uoče se i verificiraju smetnje dosjećanja ( kratkoročne memorije ) i prolongiranog računanja i vremenske orijentacije dok u ostalim segmentima postiže stabilne rezultate ( prostorna orijentacija, imenovanje, ponavljanje, razumijevanje, čitanje, crtanje ). Također, test crtanja sata je zadovoljavajući i postiže 4/5 ( ispravno nacrtan krug, kazaljke, redoslijed brojeva i vrijeme ). Analizirajući sve dostupne podatke u spisu te osporavanje potpisanog ugovora kao razlog se u tužbi navodi demencija. Prema nalazima neurologa u prilogu i sada provedenim psihijatrijskim pregledom utvrđuje se da je kod II. tužene došlo do promjene u kognitivnom funkcioniranju te da se dijagnosticira dg: Demencija miješanog tipa ( alzheimerovi tip/ vaskularna ) F03. ili kako se u nalazu neurologa navodi Dementio mixta. Demencija kod alzheimerove bolesti obično nastaje postepeno i razvija se tijekom godina. Bolest se sporo razvija, a učestalost raste u kasnijoj životnoj dobi. U slučajevima s kasnim početkom ( gdje spada i II. tužena ) tijek teži sporom razvoju. Demencija je progresivna bolest mozga uzrokovana oštećenjem moždanih stanica u kojoj dolazi do poremećaja pamćenja, mišljenja, logičnog zaključivanja, računanja, orijentacije. Karakteristični su i drugi simptomi poput promjene u ponašanju i osobnosti, smetenost, agitacija, promjene raspoloženja, poremećaj ritma budnosti, apetita, govora. S obzirom na stanje oboljelog razlikuje se blagi ili početni, srednji ili umjereni stadij i završni stadij. S obzirom na dominantne smetnje u sadašnjem trenutku, a pogotovo u trenutku potpisivanja predmetnog ugovora 30.06.2024. g. kod II. tužene su dominantno bili oštećeni kratkoročna memorija, tj. prisjećanje. U ostalim segmentima kod II. tužene se tada izraženije, a i prilikom provođenja vještačenja, ne nalazi simptoma poput smetenosti, promjene u ponašanju, agitiranosti, nemira i sl. Također, očuvano je imenovanje, govor, samostalno obavljanje higijene. U 8 periodu prije potpisivanja ugovora, i prema nalazu neurologa ( 5.5 mjeseci prije ), rezultat postignut na MMT je bio 26/30, a test crtanja sata 4/5 što ukazuje na gotovo normalan nalaz. Pogoršanje nastaje prilikom slijedećeg pregleda ( 2.5 mjeseci nakon potpisivanja ugovora ) kada se bilježi pad kognitivnog funkcioniranja i rezultat MMT-a 18/30 uz dominantnih smetnji u miješanju starih i novih događaja. S druge strane, ukoliko bi se sama dijagnoze demencije potvrđivala bila bi potrebna detaljnija klinička i dijagnostička analiza koja nije provedena, tj. nema takvih podataka u spisu; npr. u dijagnosticiranju i verificiranju demencije koriste se biološki marker ( PET, analiza likvora ), neuroslikovni prikaz metabolizma kisika u mozgu ( SPECT ) koji ukazuje na funkcionalnost i neuropsihologijsko testiranje. Mini mental test ( MMT ) i test crtanja sata orijentacijski su testovi i kliničarima služe da se odrede prema daljnjim pretragama ukoliko su prisutna odstupanja. Također, nalaz CT može upućivati na promjene ali tek korištenjem NMR mozga promjene se mogu preciznije odrediti. Osim toga nema evidentiranih drugih kognitivno bihevioralnih simptoma koji bi mogli nepovoljno utjecati na rasuđivanje - promjene osobnosti i ponašanja, poteškoće govora, prepoznavanja lica, problemi s mišićima i kretanjem, tremor, slaba koordinacija i kognitivni deficit, što bi u tom slučaju ukazivalo na probleme s rasuđivanjem. Imajući sve do sada u vidu vještak zaključuje da, s obzirom da prethodno nisu učinjeni precizniji dijagnostički testovi, već nakon potpisivanja ugovora ( nalaz neurologa nakon 2.5 mjeseci koji isto tako ne mora upućivati na reduciranu mogućnost procjena za vrijeme potpisivanja ugovora ), da je II. tužena MU bila sposobna potpisati Ugovor o darovanju nekretnine s I. tuženom. Osim toga, kako je utvrđeno psihijatrijskim ispitivanjem i uvidom u spis naslova, II. tužene je znala kako je I. tužena otkupila stan i kako su se dogovoriti da će nakon njene smrti pripasti njoj. Toga se i sada II. tužena prisjeća. Vještak navodi i specifičnosti u ovom vještačenju budući da je II. tužena majka tužiteljice ( kao i I. tužene ) s kojom živi u istom stanu. Takav položaj II. tužene uz visoku životnu dob dovodi je u konfliktnu situaciju budući da je ''razapeta'' između dviju kćerki, a sada je i tužena od kćerke s kojom živi. Takvo stanje negativno djeluje i na njeno cjelokupno psihofizičko stanje. Vidljivo je također, da u situacijama kao što je bilo vještačenje, kada je sama s ispitivačem postiže zadovoljavajući nivo komuniciranja, očuvanog je govora, prisjeća se događaja, emocionalno uravnotežena. S druge strane, u prisutnosti obiju kćerki sklonija je povlačenju, odgovaranju s ''ne znam'', ''ne sjećam se i sl''. Takvi odgovori i ponašanje nisu u skladu s ponašanjem osoba s demencijom te je upitan negativan utjecaj emocionalnih faktora na stanje TU. U tom smislu, reflektirajući se na stanje TU, s medicinske strane bilo bi povoljno kada bi se II. Tužena isključila iz sadašnje pozicije u sudskom sporu što bi dovelo indirektno i do boljeg i stabilnijeg psihološkog stanja."

27.3. Zaključak vještaka psihijatra je da je tužena TU bila je sposobna potpisati Ugovor o darovanju nekretnine s I. tuženom FU dana 30.06.2023.g.

28. Tužena ŽU prihvaća nalaz i mišljenje vještaka.

29. Tužiteljica ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, ističe da se nalaz temelji na subjektivnoj procjeni vještaka, Mišljenje se temelji na manjku medicinske dokumentacije, ističe da zadatak vještaka nije bio utvrđivati da li je tužena TU bila sposobna potpisati ispravu, već mogućnost shvaćanja značenja pravne radnje koja se poduzima, zajedno sa svim pravnim i životnim posljedicama, jer da tužena nikada ranije nije poduzimala takvu radnju, da bi besplatno darovala stan, budući ona u vlasništvu nema neki drugi stan ili kuću. Bitno je da li je tužena bila sposobna donijeti takvu odluku, pa prema tome nije od značaja potpisivanje ugovora, već je od značaja poduzimanje pravne radnje. Očitovanje tužiteljice nalazi se na str. 227-229 spisa.

30. Vještak: dr. med. spec. psihijatrije Ivica Šain, stalni sudski vještak medicinske struke saslušan je na ročištu. Očitovao se i o primjedbama tužiteljice. Iskazao je da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Naveo je da je uredno i objektivno proveo vještačenje i obavio ga na temelju uvida u spis, predložene medicinske dokumentacije i psihijatrijskog pregleda. Dijagnoza nije sama po sebi kategorija koja uključuje ili isključuje sposobnost u ovom konkretnom slučaju shvaćanja ili potpisivanja predmetnog ugovora već se ocjenjuje i procjenjuje na temelju stanja u kojem se nalazi pacijent, npr. Netko može bolovati od teške bolesti, ali zbog terapije može biti u stanju remisije i može shvaćati ono što poduzima. Također ostao je pri svojim navodima tj. Objašnjenjima kako se dijagnosticira pojedino psihijatrijsko oboljenje ili poremećaj, tako je naveo da se npr. temeljem samo pregleda neurologa ne može dijagnosticirati u ovom slučaju demencija, što je naveo u svom pisanom nalazu i mišljenju. U svezi primjedba da vještak obavlja pregled "Bez prisutnosti suda i stranaka kontaminira…" istakao je da se po pravilu obavljanja medicinskog tj. psihijatrijskog vještačenja pregled obavlja bez ostalih sudionika. U tome je poanta donošenja nalaza i mišljenja bez utjecaja drugih osoba. U vezi finalnih navoda da je „odlučio riješiti stvar“ iskazao je da je nalaz i mišljenje obavio po najboljoj savjesti u skladu sa pravilima struke. Na upit suda da li je TU u trenutku zaključenja ugovora bila svjesna svoje volje da predmetni stan daruje svojoj kćerki ŽU odgovorio je potvrdno. Na upit punomoćnika tužiteljice da se očituje o dijagnozi koja je kod tužene TU utvrđena u zdravstvenom kartonu 9.10.2020 i da se očituje o tijeku stanja TU do dana zaključenja ugovora o darovanju 30.06.2023. naveo je da se o tome već očitovao u nalazu. Uz dužno poštovanje liječnika obiteljske medicine koji je upisao u zdravstveni karton dana 9.10.2020. dijagnozu F02-dementio naveo je kako smatra da liječnik obiteljske medicine ipak nema dovoljno stručnih znanja za postavljanje ovakve dijagnoze, a u zdravstvenom kartonu nema nikakvih ostalih nalaza niti evidentiranih specijalističkih pregleda u svezi postavljanja ove dijagnoze. Što se tiče daljnjeg razvoja stanja kod tužene od 9.10.2020. do dana zaključenja ugovora naveo je nalaz u zdravstvenom kartonu na str. 18 od 7.7.2022. gdje se navodi dijagnoza F07 (psihoorganski sindrom) da je kao što je obrazložio u nalazu nedosljednost u ocjeni stanja i to opet po istom obiteljskom liječniku. Razlika između demencije F02 i F07 (psihoorganski sindrom) je u tome što kod F02 se radi o „podlježečoj“ bolesti koja dovodi do demencije a kod F07 se može raditi o npr. posttraumatskoj ozlijedi mozga, npr. postencefalitičkom sindromu koje dovode do promjena ličnosti. Odgovarajući dalje na primjedbe ili pitanja kako se moglo razvijati stanje drugotužene naveo je da je ona osoba visoke životne dobi sukladno tome je i funkcionirano kao što je naveo u nalazu bile su blaže kognitivne promjene F06.7 Iz samih nalaza neurologa i provedenih orijentacionih testova u šta spada i minimental test crtanja sata, oni su orijentacione prirode. Tako je i vidljivo npr. da je u zadnjem nalazu prije potpisivanja ugovora 27.01.2023. dobivena vrijednost 26/30, a crtanje sata 4/5 što je gotovo normalno. Na kraju se osvrnuo na emocionalno stanje tužene TU, što je u domeni vještaka psihijatra koja se nalazi u specifičnoj situaciji da se k njoj doselila kćerka koja nominalno skrbi o njoj, a ujedno je tužitelj. Takvo stanje ima negativne posljedice po njeno emocionalno a i somatsko zdravlje. Kognitivne funkcije su funkcije poput pamćenja, zaključivanja, pisanja, shvaćanja, pažnje, koncentracije, čitanja. Kortikalna artrofija mozga je stanje koje je obilježeno smanjenom debljinom vanjskog sloja mozga. Predmetni nalaz donesen je na temelju CT-a. Međutim takav nalaz ne mora, u ovom slučaju ne odražava funkcionalno stanje, tj. to je samo morfološki nalaz na temelju CT-a. Naveo je da je pacijentica unatoč nalazu CT-a funkcionirala i stanje- dijagnoza prema CT-u ne znači da je TU dementna (artrofija nije jednaka demenciji). Dijagnoza demencije ne može se utvrditi samo na temelju nalaza CT-a, a i sama demencija je široki pojam pa u pojedinim fazama demencije oboljeli i različito funkcionira. Lijek Elicea je antidepresiv, a Memantin je antidementik. Neurolog je prepisao ove lijekove i to 1.7.2022. Početni pad kognitivnih funkcija F06.7 nije indikacija za propisivanje Memantina.. Prema Hrvatskom društvu za demenciju postoji indikaciono područje za propisivanje antidementika. Memantin se propisuje za uznapredovale i teške demencije ili u složenim stanjima kada je potrebno prepisivanje dva antidementiva. U ovom slučaju postoji neskladnost kako u dijagnostici tako u primjeni lijeka, jer se za blagi kognitivni poremećaj (čak iako ga izjednačimo s blagom demencijom) prvo prema važećim smjernicama primjenjuje Donepezil. U ovom slučaju nije provedena detaljna dijagnostika. Memantin je i dalje propisan TU.

31. OU, specijalist neurolog, liječnik je TU od 7-og mjeseca 2022. Ona je prvi put došla na pregled sa kćerkom sa kojom živi, a to je ZU. On je privatni neurolog, TU došla je bez uputnice. Obavio je razgovor sa TU, sa njezinom pratnjom, nakon toga je napravio specifični neurološki pregled i obzirom na sumnju na postavljenu dijagnozu pacijent se šalje na daljnju obradu. Sumnja na dijagnozu je bila "pad mnestičkih funkcija (spoznaje) i sumnja na demenciju". TU je napravila CT mozga i široki laboratorij. CT je pokazao značajne promjene na mozgu u vidu kortikalne artrofije i većih smetnji moždane cirkulacije u mozgu. Također vidio je da je CT pokazao i moguće nedavno preboljeli moždani udar. Prepisao je TU terapiju Aspirin, lijek za masnoće i započela je terapiju sa antidementivima (za usporenje demencije) to je prepisano u 9-om mjesecu 2022. Svakih 6-8 mjeseci je ona dolazila na kontrolne preglede. Ona je kod njega bila do sada 7 puta. Zadnji put je bila 6.10.2025.Misli da je terapija započeta na vrijeme, ima progresije, ali ne da je liječnički zapuštena te je ta progresija obzirom na prvi nalaz CT trebala biti puno prije, puno ubrzanija da nije liječnički zbrinuta. On je pacijentici dao terapiju na koju je ona dobro reagirala i bolest je usporena, odnosno njezin tijek. Postoje u njegovoj ordinaciji a i drugdje za otkrivanje degenerativnih promjena bolesti mozga tzv. Mini mental test. Kod TU taj MMT prvi put je napravio 1/2023 i rezultat je bio 26/30 što znači početni pad spoznaje, a to je tipično za demenciju. Drugi takav test je napravio u 9/2023 i tada je rezultat bio 18/30 a što je bitan pad spoznaje. MMT nije radio prilikom prvog pregleda jer to nije njegova praksa, radi i same uznemirenosti pacijenta zbog prvog pregleda. S toga prilikom prvog pregleda obično "radi s pacijentom crtanje sata" s prilikom daljnjih pretraga radi MMT. ZU je uvijek bila prisutna prilikom pregleda a jednom prilikom došla je i druga kćer, u 2/2024. U to vrijeme je gđa. AU imala viši tlak pa su to pratili. U 1/2023 TU je bila sniženog raspoloženja i nervozna i dao joj je anti depresiv, ali on nije znao za odnose u obitelji to je primijetio tek kad su obje kćerke bile s njom na pregledu. To je primijetio po ponašanju sestara koje su sjedile jedna pored druge, a nisu prozborile niti jednu riječ. AU nikada nije pričala o kćerima. Test crtanja sata 27.01.2023. je imao ocjenu 4/5 i to je dobra ocjena. Također **.**.2023. kod TU je dijagnosticirana i artrofija mozga i smetnje cirkulacije. U 9/2023 je moguće da je na TU na ovako loš nalaz utjecao i neki stres a i ljetno vrijeme jer su takvi pacijenti ljeti podložni vremenskim pojavama. Stanje koje je narušeno nemoguće da se na skali poboljša primjerice 17.01.2025 bilo je pogoršanje za 1, 17/30. Lijek Memantin je lijek koji se uobičajeno propisuje kod demencije, on ga je prepisao odmah u prvom pregledu u 7/2022. Preporuka je da se taj lijek propiše kod srednje i teže demencije a on ga propisuje i kod blaže. Dijagnoza dementi i insuficencija celebro vaskularis iz nalaza od 27.01.2023.-znači da se to manifestira zaboravljivošću, trenutne i ranije zaboravljivosti, otežano obavljanje osnovnih životnih potreba. Celebrovaskularna insuficijencija manifestira se motoričkim poremećajima, poremećaj koordinacije, smetenost, dezorijentiranost, ne snalažljivost u prostoru i vremenu koje prolazno mogu biti jačeg karaktera.

33. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra u cijelosti, te je i pozitivno cijenio i iskaz svjedoka, liječnika. Međutim radi odluke na osnovno pitane da li je TU bila u mogućnosti obzirom na svoje zdravstveno stanje zaključiti ugovor i potpisati izjavu i da li je bila svjesna značenja i posljedica potpisivanja izjave i zaključenja ugovora o darovanju sud je posebno i prvo cijenio nalaz i mišljenje vještaka psihijatra koji je jasno, uvjerljivo i stručno ocijenio da je TU bila u mogućnosti potpisati izjavu i zaključiti ugovor o darovanju i bila je svjesna značenja i posljedica navedenog. Taj nalaz i mišljenje je u suglasnosti i sa ostalim izvedenim dokazima koje se sud cijenio i ranije obrazložio. Također i sud se neposredno prilikom iskazivanja TU uvjerio da je volja TU bila da stan poslije njezine smrti ostane kćerki ŽU, a tako bi i bilo prema ugovoru o darovanju, jer TU u stanu živi do smrti. Jasno je da je ona danas uznemirena i nesigurna, zbog specifičnog odnosa života sa kćeri koja je i tuži. Ukoliko tužiteljica smatra da je tim ugovorom povrijeđen njezin nužni dio, imati će pravo podnošenja drugih tužbi ako se za to ispune uvjeti. Stoga sud nije provodio neurološko vještačenje, niti kombinirano neurološko/psihijatrijsko vještačenje zato jer sud smatra da nalaz o sposobnosti shvaćanja i kontroliranja vlastitih postupaka i shvaćanje zaključenja i posljedica zaključenja ugovora i davanja izjave može dati samo vještak psihijatar, . Neurolog daje nalaze o organskim promjenama i funkcionalnom oštećenju živčanog sustava, a specijalističke nalaze sadrži i spis kao i iskaz svjedoka neurologa.

34. Sud je cijenio izvedene dokaze, svakog posebno i u svojoj ukupnosti. Iako nije primarno predmetom postupka, saslušanjem tužene i njezine obitelji je utvrđeno da je darovni ugovor zaključen između majke i kćeri, ovdje tuženih kao slijed nečega što je u obitelji dogovoreno, na razumnoj i ničim forsiranoj razini, između roditelja ZU i ŽU i njihovih kćeri i bračnih drugova. Sud vjeruje tuženoj ŽU i njezinom suprugu JU da su oni preuzeli na sebe obvezu plaćanja predmetnog stana, koji stan su roditelji, otac mogli otkupiti po ranijim propisima kao nositelji stanarskog prava. Također sud vjeruje da je dogovor bio da će ŽU i njezin suprug otplatiti stan i da će stan nakon smrti roditelja biti od ŽU. Iako je DU suprug tužene ŽU i zet tužene AU, to samo po sebi ne znači da on ne bi govorio istinu, iako i životno i pravno može biti zainteresiran za ishod ovog postupka. Također, sud je vjerovao i njihovim kćerima koje su suglasno iskazale da su ih roditelji pitali da li mogu iskoristiti njihovu ušteđevinu za plaćanje pologa. Sud ocjenjuje da je dogovor postignut početkom 90-tih godina prošlog stoljeća i da je stoga i ŽU plaćala stan. Ona je i dostavila sve uplatnice, a sud ocjenjuje da ih je ona i čuvala kao sigurnost i dokaz o uplatama. Sud vjeruje da je došlo do promjene u odnosima dviju sestara i da tužiteljica doista više nije željela poštivati postignuti dogovor. Sud ne vjeruje da tužiteljica za taj dogovor nije znala. U iskazu ga čak spominje i TU. Nije sporno da TU ima postavljenu dijagnozu, koja je ranije navedena i nije sporno da ona ni upitana od strane suda nije kategorički odgovarala na sva pitanja. Ali, sud je zaključio da je ona bila svjesna svoje volje da stan nakon smrti ostaje ŽU, zato jer ga je ona otplatila. To je i ona iskazala. Kada se postavlja pitanje zaključena ugovora o darovanju, jer tužiteljica ističe da joj je majka i rekla da je potpisala ugovor da stan poslije smrti ostaje ŽU, a da joj je tužiteljica objasnila da tome nije tako, jer da je ona darovala stan ŽU. Ovdje sud ponovno ističe da je ugovor o darovanju zaključen u vidu javnobilježničkog akta, dakle bez prave predaje, sa posebnom klauzulom u ugovoru, pravo osobne služnosti doživotnog stanovanja, dakle u predmetnom stanu sa upisom u zemljišnoj knjizi. Sud zaključuje da je time i zadovoljeno ono o čemu TU iskazuje. Javni bilježnik također nije primijetio nikakve nelogičnosti u ponašanju TU koje bi se pojavile kao prepreka zaključenju pravnog posla.

35. U vrijeme zaključenja ugovorâ o darovanju na snazi je Zakon o obveznim odnosima (»Narodne novine«, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) koji u čl.322 .st.1. propisuje da je ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba (327). Tužiteljica je obrazložila svoj pravni/imovinski interes, da joj pripadne polovica stana nakon smrti majke. Isti zakon je u pogledu sposobnosti za sklapanje ugovora propisuje da je za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se traži za zaključenje tog ugovora (čl.276. ZOO).

36. Citirane relevantne odredbe ZOO su jasne, a za ocjenu pravne valjanosti osporenog ugovora o darovanju i izjave s aspekta poslovne sposobnosti koja se zahtijeva za sklapanje takvih ugovora, potrebno je bilo utvrditi da li je TU u vrijeme sklapanja ugovora, a s obzirom na njeno zdravstveno stanje, imala poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje tih ugovora. O tome je jasan nalaz dao vještak psihijatar koje je potvrdno odgovorio na postavljena pitanja i TU bila je u mogućnosti zaključiti navedeni pravn posao i potpisati izjavu i bila je svjesna značenja i posljedica ugovora i izjave. Tako da se ne može raditi o nepostojećem ugovoru, jer je tužena TU bila svjesna svoje činidbe, koja je bila jasno određena, u vrijeme zaključenja tog ugovora i njezina sposobnost za zaključenje takvog pravnog posla i davanje izjave je u to vrijeme bila očuvana.

37. Zbog toga je sud odlučio kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

38. Kako je tužiteljica postavila i eventualnokumulirani tužbeni zahtjev, a u odnosu na ocjenu ne/osnovanosti tog zahtjeva sud je izvodio iste dokaze, pa je ocjenjeno da se i u odnosu na taj zahtjev može donijeti odluka, ne radi se o ništetnom pravnom poslu, zato što ugovor nije protivan Ustavu RH, prisilnim propisima , a posebno niti moralu društva, jer je zaključen uz volju i znanje ugovornih stana.

38. U donosu na treći tužbeni zahtjev sud ističe da poništenje ugovora mogu zahtijevati samo ugovorne strane, a tužiteljica nije ugovorna strana. Stoga je i treći tužbeni zahtjev odbijen.

32. Tužena ŽU potražuje trošak za sastav odgovora na tužbu 1.200,00 eura, pristup na ročišta 23.10.2024., 18.2.2025., 26.3.2025., 31.7.2025., 16.10.2025. po 1.200 eura, ukupno 7.200,00 eura, PDV 1.800,00 eura, ukupno 9.000,00 eura.

33. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, u nastavku: Tarifa) i čl. 155. ZPP-a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora sud je tuženoj dosudio zatraženi trošak u cijelosti, na temelju odr. čl. 154. st. 1 i 155 ZPP-, jer je trošak postavljen u skladu s tarifom i VPS, te u skladu sa Zakonom o sudskim pristojbama, a trošak je bio potreban.

34. Tužiteljica koja je izgubila u postupku nema pravo na trošak.

35. Slijedom svega iznijetog i obrazloženog, na temelju navedenih odredbi zakona, a u smislu odr. čl. 325 ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Buje-Buie, 1. prosinca 2025.

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave presude, za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena rok za žalbu teče od dana dostave presude.

Dna:

1. Pun. tužiteljica, uz Rješenje o pristojbi za presudu,

2. Punomoćnik tužene ŽU

3. Zora Vošten

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte