Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Pr-99/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zlatku Planincu, odvjetniku u ZOU Borislav Planinc i Zlatko Planinc u Varaždinskim Toplicama, protiv tuženika Opća bolnica Varaždin, OIB: 59638828302, Varaždin, Ulica I. Meštrovića 1, radi isplate razlike plaće, nakon zaključene glavne i javne rasprave 17. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 1. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, Općoj bolnici Varaždin, I. Meštrovića 1, Varaždin, OIB 59638828302, da tužitelju EJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest dana isplati ukupni novčani iznos od 1.812,07 eura bruto, sa zakonskom zateznom kamatom po stopama određenim sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja teče :

- na iznos od 44,39 € od 16.12.2018. pa do isplate,

- na iznos od 81,37 € od 16.01.2019. pa do isplate,

- na iznos od 76,52 € od 16.02.2019. pa do isplate,

- na iznos od 100,58 € od 16.03.2019. pa do isplate,

- na iznos od 107,75 € od 16.04.2019. pa do isplate,

- na iznos od 80,01 € od 16.05.2019. pa do isplate,

- na iznos od 86,48 € od 16.06.2019. pa do isplate,

- na iznos od 125,72 € od 16.07.2019. pa do isplate,

- na iznos od 119,55 € od 16.08.2019. pa do isplate,

- na iznos od 116,57 € od 16.09.2019. pa do isplate,

- na iznos od 136,44 € od 16.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 138,28 € od 16.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 106,65 € od 16.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 118,17 € od 16.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 154,30 € od 16.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 129,50 € od 16.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 89,79 € od 16.04.2020. pa do isplate , osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Nalaže se tuženiku, Općoj bolnici Varaždin, I. Meštrovića 1, Varaždin, OIB 59638828302, da tužitelju EJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.226,55 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. prosinca 2025. do isplate, po stopi određenoj sukladno odredbi čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj EJ je podnio tužbu protiv tuženika Opće bolnice Varaždin, radi isplate razlike plaće. Naveo je da je 18. rujna 2018. s tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme prema kojem ga je tuženik zaposlio kao zdravstvenog radnika za obavljanje poslova radnog mjesta "prvostupnika radiološke tehnologije" u odjelu za radiologiju, na neodređeno vrijeme. Nadalje je naveo da je tim Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme odnosno čl.8. istog propisano da radnik za obavljanje poslova njegovog radnog mjesta ima pravo na isplatu plaće koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a sve sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Dodatka I. i II. istog (NN 29/18, 16/19, 35/19, 92/1; dalje: KU/18) te pravilnika o radu tuženika. Naveo je da prema čl.45. KU/18 osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, dok su dodaci na osnovu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće. S radom kod tuženika počeo je 24. rujna 2018., te je obavljajući posao na svom radnom mjestu prema utvrđenom rasporedu radnog vremena, počevši od mjeseca studenoga 2018. pa sve do ožujka 2020. uz redovan rad ostvarivao i prekovremeni rad: u redovnom radu od ponedjeljka do petka, dnevno duže od 8 sati i radnom subotom i nedjeljom, u dežurstvu i smjenama kada je morao biti prisutan na radnom mjestu i nakon radnog vremena. U navedenom razdoblju su mu svi odrađeni prekovremeni sati redovno isplaćeni, međutim tuženik mu nije na određene prekovremene sate (već samo na redovni fond sati) obračunao i isplatio dodatke na plaću s osnova posebnih (otežanih) uvjeta rada i dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a na koje ima pravo. Naveo je da plaća i dodaci na plaću za predmetno razdoblje, od mjeseca studenoga 2018. do mjeseca ožujka 2020. regulirana je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26.3.2018. te dodatkom I. i II. istog (NN 29/18, 16/19, 35/19, 92/19; dalje: KU/18) kojim se detaljno uređuju prava i obveze radnika u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Odredbom čl.94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZOR) određeno je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Odredbom čl. 49. KU/18, a u smislu čl.94. ZOR propisano je da se osnovna plaća radniku uvećava: za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Nadalje odredbom čl.55. KU/18 određuje se da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću za takve posebne uvjete u postotku ovisnom o radnom mjestu radnika. Također odredbom čl.58. KU/18 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, zdravstveni radnici koji sudjelu ju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, odnosno u iznosu od 8% prema čl.24. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19). Nadalje je naveo da s obzirom na navedeno prema radnom mjestu, za sporno razdoblje, ostvaruje pravo na uvećanje plaće na ime dodatka za posebne uvjete rada od 25% od 1.11.2018. pa do 31.8.2019., a nakon toga pravo na taj dodatak u visini od 28%, te pravo na uvećanje plaće na ime dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i to u visini od 4% od 1.11.2018. pa do 31.8.2019., a nakon toga pravo na taj dodatak u visini 8%. Tvrdi da mu u utuženom razdoblju od studenoga 2018. pa do ožujka 2020. tuženik nije adekvatno i zakonito isplaćivao dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada za sve efektivno odrađene sate, iako je isti efektivno sve sate rada odradio u otežanim uvjetima rada, pri čemu je tuženik predmetni dodatak pravilno obračunao isključivo za redovni mjesečni fond sati, ali ne i za fond sati određen u smjenskom radu, radu noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i prekovremeno. Tvrdi i da mu u istom razdoblju, tuženik nije adekvatno i zakonito isplaćivao dodatak za plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, iako je efektivno za sve sate rada bio odgovoran za život i zdravlje ljudi, pri čemu je tuženik predmetni dodatak pravilno obračunao isključivo za redovni mjesečni fond sati, ali ne i za fond sati odrađen u smjenskom radu, radu noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i prekovremeno. Naveo je da za prekovremeni rad pored prava na dodatak za prekovremeni rad od 50% prema odredbi čl.49 KU/18, ima pravo i na isplatu kumulativno svih navedenih dodataka sukladno citiranim propisima jer isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo na isplatu navedenih dodataka. Pozvao se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseno na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. a koja glasi "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu". Naveo je i da ne raspolaže svom potrebnom dokumentacijom, točnije Evidencijom o radnom vremenu i odrađenim satima rada u spornom razdoblju, pa ne može u postaviti određeni tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu razlike plaće. Naveo je i da je prije podnošenja tužbe od tuženika zatražio dostavu predmetne dokumentacije i to najprije usmeno u računovodstvu tuženika, a zatim i pismenim putem u mjesecu kolovozu 2023., međutim tuženik mu nije dostavio traženu dokumentaciju. Predložio je da se naloži tuženiku da dostavi dokumentaciju o Evidenciji o radnom vremenu i efektivno odrađenim redovnim i prekovremenim satima rada u razdoblju od studenoga 2018. do ožujka 2020., te da se po primitku tražene dokumentacije odredi financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku financijsko- knjigovodstvene struke na okolnost je li mu isplaćena razlika plaće po osnovi posebnih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremene sate, nakon čega će u skladu s izrađenim nalazom i mišljenjem postaviti svoj tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti u osnovi i visini. Ne spori činjenicu da je tužitelj zaposlen kod njega na radnom mjestu prvostupnika radiološke tehnologije, međutim osporava da bi tužitelj prema njemu imao bilo kakva potraživanja s osnove prethodno spomenutog radnog odnosa. Naveo je da tužitelj pogrešno zauzima shvaćanje instituta plaće, te propušta sagledati relevantne odredbe Zakona o radu (NN 93/14), Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01, 39/09), Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 30/09, 124/09), Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 24/17, 128/17 dalje: TKU) te Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a koji propisi pobliže uređuju elemente i način izračuna plaće tužitelja, kao i da tužitelj zanemaruje stajališta Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora zauzeta prilikom tumačenja pojedinih odredbi GKU. Naveo je da je svim je granskim kolektivnim ugovorima u razdoblju od 2013. godine do danas (čl. 54. GKU NN 126/11, čl. 53. GKU NN 88/2013, čl. 47. GKU NN 143/13 i čl. 49. GKU NN 29/2018), propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da je određeno da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto, osnovice za izračun plaće, i to uvećane za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Naveo je da se pojmom osnovna plaća označava ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati (sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, koji tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati), bez dodataka i uvećanja, te se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. Obračunavanje dodataka i uvećanja plaće na osnovnu plaću je izričito navedeno i u svim konkretnim odredbama relevantnih članaka GKU (čl. 59., 66., 69. GKU NN 126/11, čl. 58., 65., 66. GKU NN 88/2013, čl. 51., 57., 58., 59. GKU NN 143/13 i čl. 49., 55., 56., 57. GKU NN 29/2018). Naveo je da se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, da se osnovna plaća radniku uvećava prema konkretnim postotnim uvećanjima, koja se međusobno ne isključuju, ali se svaki od njih obračunava na osnovnu plaću. Naveo je da prekovremeni rad, kao i noćni rad, rad subotom, nedjeljom, te u drugoj smjeni predstavlja uvećanje osnovne plaće i cijena takvog rada ugovorena je za svaki pojedini slučaj, i svako takvo uvećanje isplaćuje se radniku na osnovnu plaću i to ne na cijelu osnovnu plaću, već samo na ostvarene sate noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni te za prekovremeni rad. Ukazao je da je obračun isplate na osnovi rada u dežurstvu u razdoblju od 2013. do danas bio različito normiran i tvrdi da je tužitelju, kao i svim drugim zaposlenicima, ispravno obračunavao sve naknade plaće i dodatke na plaću, kao što su dodaci za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost, za položaj, za znanstveni stupanj, za radni staž, za rad po pozivu, za pripravnost, za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na standardni dan te za dežurstvo za radnike koji su upućeni na specijalističku edukaciju ili edukaciju iz uže specijalizacije. Osporava i da bi bila pogrešno obračunata i isplaćena naknada plaće tužitelju za godišnji odmor ili naknada za privremenu nesposobnost za rad. Naveo je da je od 2013. obračune plaća svojim radnicima vršio putem programa naziva Centralni obračun plaća (tzv. «COP»). Pozvao se na zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i na pravno mišljenje izvanrednog profesora dr. sc. RJ koje je Ministarstvo zdravstva pribavilo povodom mnogobrojnih sudskih postupaka. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti i tužitelju naložiti da mu naknadi prouzročeni parnični trošak. Dostavio je Evidencije o radnom vremenu za tužitelja za period od studenoga 2018. do ožujka 2020. godine.

3. Na pripremnom ročištu održanom 13. veljače 2024. tužitelj je naveo da i dalje ostaje kod tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, s time da je u spis predao kopiju sporazuma isplate razlike povećanja plaće za prekovremeni rad koji mu je ponuđen od strane tuženika kojim priznaje odgovornost za isplatu razlike povećanja plaće s osnove posebnih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i za sate odrađene u prekovremenom radu. Naveo je da potražuje isplatu iznosa od 1.330,00 EUR s pripadajućima zakonskim zateznim kamatama, a pojedinačne mjesečne iznose razlike plaće će specificirati po provedenom vještačenju. Predložio je da se vještak očituje o tome koliki je bio ukupan fond radnih sati u vremenu od mjeseca studenoga 2018. do mjeseca ožujka 2020. u pojedinim mjesecima bez uračunavanja sati odrađenih na blagdan koji pada od ponedjeljka do petka, koliko je u tom vremenu mjesečno odradio sati rada koji su bili duži od rada predviđenog dnevnim rasporednom rada i duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, da li mu je u tom vremenu isplaćen dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate rada pa i za prekovremene, i to u skladu s odredbom čl.55. Kolektivnog ugovora od 26.3.2018. i dodacima I. i II. istog, a ako nije, da izračuna koliko iznosi taj dodatak za one sate rada za koje mu nije isplaćen, pri čemu ga treba obračunati i na ostvarene sate prekovremenog rada, također da mu je u tom vremenskom razdoblju obračunat i plaćen i dodatak po osnovi posebnih uvjeta rada sukladno čl.58. predmetnog kolektivnog ugovora iz 2018. i dodacima istoga za sve odrađene sate rada pa i za prekovremene, a ako nije izračunati koliko iznosi taj dodatak za one sate rada za koje mu nije isplaćen pri čemu ga treba obračunati na ostvarene sate prekovremenog rada.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 18.9.2018. (stranice 7-8 spisa), Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 29/2018 od 28.3.2018 (stranice 9-30 spisa), Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 35/2019 od 5.4.2019. (stranice 31-32 spisa), Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 92/2019 od 30.9.2019. (stranice 33 - 43 spisa), Rješenje o utvrđivanju mjesta rada, koeficijentima složenosti poslova i dodatku na plaću od 18.9.2018. (stranica 44 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće-naknade za razdoblja studeni i prosinac 2018., siječanj, veljača, ožujak, travanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2019., siječanj, veljača i ožujak 2020. (stranice 45-77 spisa), Zapisnik s 11. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 7. ožujka 2014. (stranice 96-100 spisa), Zaključke s 10. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 3. ožujka 2014. (stranice 106-112 spisa), Zaključke Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja – po člancima KU – (stranice 113-114 spisa), Zaključke s 15. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 16. travnja 2014. (stranice 15-124 spisa), mišljenje izv.prof. dr.sc. RJ (stranice 130-153 spisa), Evidencije o radnom vremenu tužitelja (stranice 154-170 spisa). Sud je izveo i dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Nataliji Jambrečić, dok sud nije izveo dokaz saslušanjem tužitelja, s obzirom da iz navoda tuženika u odgovoru na tužbu proizlazi da tuženik nije osporio da je tužitelj bio zaposlenik tuženika u utuženom razdoblju na radnom mjestu prvostupnika radiološke tehnologije na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18.9.2018., a na koju okolnost je tužitelj predložio svoje saslušanje.

5.Nadalje, valja reći da je tužitelj precizirao, odnosno konačno postavio tužbeni zahtjev podneskom od 11. srpnja 2025. (stranica 194-195 spisa), nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, na način da je zatražio isplatu od ukupno 1.812,07 EUR, na ime manje isplaćenih plaća u bruto iznosu, zajedno sa pripadajuć im zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako su navedeni u tom podnesku.

6.O tako konačno postavljenom tužbenom zahtjevu je sud odlučivao. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj je povećao tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje. Tuženik se toj preinaci tužbe nije protivio, a sud je ocijenio da tužitelj nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka u dijelu kojim je uskladio tužbeni zahtjev za isplatu s nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić. Isto tako sud je ocijenio i da je ta preinaka (neprava preinaka) moguća i dopuštena i to iz razloga što iz zapisnika sa druge sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 2/24 održane 27. svibnja 2024. broj Su-IV-123/2024-5 proizlazi da je na toj sjednici zauzeto pravno shvaćanje da se u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl.190. i 191. Zakona o parničnom postupku) zastara prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

7. Dostavljene obračunske liste plaća tužitelja i evidencije radnog vremena sud nije posebno analizirao za svaki pojedini mjesec, s obzirom da je navedeno učinila vještakinja u svom nalazu. Naime, u dokaznom postupku određeno je financijsko - knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđivanja je li tuženik tužitelju pravilno obračunao i isplatio plaću u utuženom razdoblju od studenoga 2018. do uključujući ožujak 2020. te je li tuženik tužitelju isplaćivao dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađeni prekovremeni rad u razdoblju od studenoga 2018. do zaključno s ožujkom 2020., a ako nije da obračuna razliku plaće po toj osnovi za utuženo razdoblje primjenjujući Zaključak br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora te da se očituje je li tuženik pravilno obračunao i isplatio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za utuženo razdoblje, uzimajući u obzir eventualno naprijed utvrđene razlike .

8. Stalna sudska vještakinja Natalija Jambrečić dostavila je sudu nalaz i mišljenje 26. svibnja 2025. te je isti dostavljen strankama na očitovanje.

9. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić proizlazi da je u izradi nalaza koristila dokumentaciju koja je priložena spisu. Navela je ne ulazeći u pravna pitanja koja proizlaze iz ovog parničnog postupka, a naročito ona pravna pitan ja koja se tiču tumačenja odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora u kontekstu prekovremeno odrađenih sati, uvidom u pojedinačne obračunske liste plaće utvrdila je da je za izvršeni obračun i plaćanje tuženika prema tužitelju kao referentna vrijednost za izračun dodataka korišten iznos osnovne plaće, te da su svi dodaci od studenoga 2018. do zaključno 31. ožujka 2020. obračunati samo na redovne sate. Posljedično i za obračun naknade za godišnji odmor do 31. ožujka 2020. u izračun su uzimani samo dodaci obračunati na redovno odrađene sate. Vještakinja je skrenula pažnju na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-281/2021-2 i navela da je uvidom u pojedinačne obračunske liste utvrdila da se za obračun plaće koristio mjesečni fond radnih sati koji tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, te da je utvrdila da je svaki sat rada odrađen preko redovitog mjesečnog fonda sati iskazan kao prekovremeni rad, te obračunat u skladu s propisanim uvećanjima te da nema neobračunatih prekovremenih sati. Dodaci koji su obračunati na redovne sate u razdoblju od 1. studenoga 2018. do 31. ožujka 2020. su dodatak za posebne uvjete rada 25% do 31.8.2019. i 28% od 1.9.2019. i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata 4% do 31.8.2019. i 8% od 1.9.2019. Navela je i da su kod izračuna prosječnog iznosa bruto plaće za utvrđivanje osnovice za isplatu naknade za godišnji odmor u tom razdoblju u izračun uvršteni samo dodaci obračunati na redovne sate. Navela je da uspoređivanjem Obračunskih isprava za isplatu plaće i Evidencije radnih sati po svakom pojedinačnom mjesecu obračuna koje je tuženik dostavio u spis nije uočila nesukladnosti između broja prekovremenih sati iskazanih u Evidenciji i iskazanih na Obračunskim ispravama. Navela je da za ispravnost unosa podataka u Evidencije odgovornost je na tuženiku, te da nije u mogućnosti izvršiti tu provjeru. Navela je da su za utvrđivanje razlika, pored osnovne plaće tužitelja potrebni parametri i to ukupni mjesečni fond radnih sati i broj odrađenih prekovremenih sati, te je na temelju tih podataka izračunat iznos bruto satnice, te je umnoškom utvrđene bruto satnice i broja odrađenih prekovremenih sati dobivena osnovica za obračun dodataka na odrađene prekovremene sate. Navela je da je za utvrđivanje razlike naknade za godišnji odmor koristila iznos obračunate razlike dodataka na odrađene prekovremene sate i broj sati korištenja godišnjem odmora, te je na temelju tih podataka izračunat je tromjesečni prosjek utvrđene razlike (koliko bi bila povećana bruto plaća), prosječna satnica utvrđena je kao kvocijent tromjesečnog prosjeka izračunatih razlika i fonda redovnih sati u mjesecu u kojem se isplaćuje naknada za godišnji odmor. Dobiveni iznos pomnožen je potom brojem sati korištenja godišnjeg odmora u tekućem mjesecu. Vještakinja je navela da u utuženom razdoblju nije bilo evidentiranih sati bolovanja. Nadalje je navela da osnovnu plaću tužitelja čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen Rješenjem i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku godinu navršenog radnog staža. Izračunala je redovne i prekovremene sate, dala pregled utvrđenih iznosa osnovne plaće tužitelja i izračunala razliku za odrađene prekovremene sate. U konačnici iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da je dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada utvrđen u iznosu od 1.361,34 EUR bruto, dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 294,48 EUR bruto, razlika naknade za godišnji odmor u iznosu od 156,25 EUR bruto, odnosno ukupno obračunata razlika iznosi 1.812,07 EUR bruto, te je navedeno specificirala po pojedinačnim mjesečnim iznosima.

10. Tuženik je u podnesku od 2. srpnja 2025. naveo da ne osporava matematički izračun razlike mjesečne bruto plaće iz nalaza i mišljenja, ali da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu.

11. Tužitelj je u podnesku od 11. srpnja 2025. naveo da nema primjedbi na nalaz i mišljenje, te je shodno tome precizirao tužbeni zahtjev.

12.Valja napomenuti i da je vještakinja Natalija Jambrečić usmeno obrazložila svoj nalaz i mišljenje ročištu održanom 17. listopada 2025.

13. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje valja reći da je sud u cijelosti prihvatio matematički izračun iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje, s obzirom da je ocijenio da je isti izrađen u skladu s pravilima struke, matematički točan, objektivan i argumentiran. Slijedom navedenoga sud je ocijenio konačno precizirani tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 1.812,07 EUR sukladno izračunu stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić osnovanim.

14. Dakle, na temelju cjelokupnog provedenog dokaznog postupka sud je ocijenio da je konačno precizirani tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 1.812,07 EUR osnovan, sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, izuzev za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima razlike plaće.

15. Dakle, sud je na temelju provedenih dokaza kao nesporno utvrdio slijedeće:

− da je tužitelj zdravstveni radnik zaposlen kod tuženika u utuženom razdoblju od 1. studenoga 2018. do 31. ožujka 2020. i to na radnom mjestu prvostupnika radiološke tehnologije u Odjelu za radiologiju te da mu je tijekom utuženog razdoblja bio određen koeficijent složenosti poslova od 1.164,

− da tužitelj kao zdravstveni radnik prvostupnik radiološke tehnologije ima pravo na dodatak za posebne uvjete rada, odnosno otežane uvjete rada i kao zdravstveni radnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

− da je tužitelj u utuženom periodu radio u smjenama, noću, zatim za vrijeme blagdana i vikenda te da je ostvario određeni broj prekovremenih sati, odnosno prekovremeni rad.

16. Nije bilo sporno da tužitelj ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za posebne uvjete rada kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, kako to proizlazi iz platnih lista, a koji dodaci su propisani Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja objavljenom u Narodnim novinama broj 29/18 (dalje: KU 29/18), odnosno Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja objavljenom u Narodnim novima 92/19. Nije bilo sporno da su navedeni dodaci isplaćivani tužitelju u utuženom razdoblju od 1. studenoga 2018. do 31. ožujka 2020., no sporno je bilo je li tuženik tužitelju isplaćivao dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, odnosno nije bilo sporno da je tuženik tužitelju te dodatke pravilno obračunavao tužitelju na redovni mjesečni fond sati, ali ne i za fond sati odrađen prekovremeno, a posljedično tome je bilo sporno i je li tuženik tužitelju pravilno obračunao i isplatio naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Što se tiče bolovanja, valja reći da iz provedenog postupka proizlazi da tužitelj u utuženom razdoblju nije bio na bolovanju.

17. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Imajući na umu citiranu odredbu Zakona o radu, tuženik kao poslodavac je jedini odgovoran za isplatu plaće tužitelju kao svom radniku. Člankom 8. st. 1. Zakona o radu propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu. Čl. 94. Zakona o radu propisuje da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Prema odredbi čl. 45. KU 29/18 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 49. st. 1. KU 29/18 osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prema odredbi čl. 55. KU 29/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužitelja (zdravstveni radnik na otvorenim izvorima zračenja- 2/3 radnog vremena). Sukladno odredbi čl. 58. KU/18 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruje dodatak na plaću u iznosu od 4%, a Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19) je taj dodatak povećan na iznos od 8% od osnovne plaće. Iz čl. 81. Zakona o radu proizlazi da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu li ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a odredbom čl. 34. st. 2. KU 29/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura li je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

18.Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da se radno mjesto tužitelja nije mijenjalo tijekom prekovremenog rada, a suprotno tuženik nije tvrdio niti dokazao. Tužitelj i u vrijeme prekovremenog rada radi u otežanim (posebnim) uvjetima rada, s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te mu stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada jer i u prekovremenom radu tužitelj radi poslove svog radnog mjesta za koje radno mjesto mu pripadaju i dodaci za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Natalije Jambrečić utvrđeno je da su ti dodaci tužitelju u razdoblju od 1. studenoga 2018. do 31. ožujka 2020. obračunati samo na redovne sate. Prema stajalištu suda je nelogično i neživotno da tužitelju ne bi pripadali navedeni dodaci u cijelom utuženom razdoblju i na sate koji su odrađeni u prekovremenom radu, a slijedom čega sud smatra da je tuženik u obvezi obračunavati te dodatke i na prekovremeni rad tužitelju i prema stajalištu suda se složenost poslova tužitelja i njegova kvalificiranost ne mijenja ovisno od toga je li poslove obavljala unutar redovne mjesečne satnice ili izvan toga u prekovremenom radu. Iz odredbi kolektivnih ugovora i zaključenih ugovora o radu pa i rješenja tuženika o utvrđivanju mjesta rada, koeficijenta složenosti poslova i dodataka na plaću tužitelja prema stajalištu suda ne proizlazi da bi se ti dodaci isključivali s prekovremenim radom. Navedeno proizlazi i iz stajališta Vrhovnog suda izraženog na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) održane 9. prosinca 2019. Iz odredbi čl. 45 KU 29/18, kojima je definirana plaća tužitelja koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na bilo koji drugi način izuzev onog koji je propisan tim odredbama. Nadalje valja reći da samim time što je tuženik tužitelju pogrešno obračunavao plaću za vrijeme prekovremenog rada u razdoblju od 1. studenoga 2018. do 31. ožujka 2020., pogrešno mu je obračunata i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora, koja se obračunava sukladno odredbama čl. 34. st. 2. KU 29/18, te odredbi čl. 81. Zakona o radu.

19.Mišljenje profesora RJ sud nije ocijenio odlučnim za ishod ovog spora.

20.Slijedom svega navedenoga sud je imajući u vidu nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje prihvatio konačno precizirani tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 1.812,07 EUR na ime razlike plaće po osnovi dodatka na plaću s osnova posebnih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te razlike naknade za godišnji odmor, kao osnovan, sa zakonskim zateznim kamata na pojedinačne mjesečne iznose, koje teku od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u navedenim bruto iznosima i stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Naime, tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos pripada zatezna kamata od dospijeća, s obzirom se plaća i naknada plaće isplaćuju najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu i ugovoru o radu sklopljenim između stranaka, prema stajalištu suda tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na dosuđene mjesečne iznose bruto razlike plaće od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec. Odluka o kamatama donesena je i sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO -a. Iz dosuđenih iznosa razlike plaće izuzete su i zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće s obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1855/2019-2 od 7. svibnja 2019. na postavljeno revizijsko pitanje odgovorio da tužitelju ne pripada zatezna kamata na dio dosuđene bruto plaće.

21.Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. Zakona o parničnom postupku, u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku, odnosno sud je odlučio da je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav tužbe 100 bodova, sukladno tbr. 7.t.1. Tarife, te za sastav podneska kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka 100 bodova, sukladno tbr. 8.t.1. Tarife. Nadalje, tužitelju je za zastupanje na ročištima održanim 13.2.2024. i 17.10.2025. priznat trošak u iznosu od 100 bodova za svako, sukladno tbr. 9.t.1. Tarife. Dakle, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku tužitelju je na ime troškova postupka koje mu je dužan nadoknaditi tuženik priznato ukupno 800,00 EUR (uz vrijednost boda od 2,00 EUR, sukladno tbr.54. Tarife), čemu valja dodati i PDV od 25% u ukupnom iznosu od 200,00 EUR, sukladno tbr. 46. Tarife. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, kao i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 EUR, tako da je tužitelju na ime troškova postupka koje mu je dužan naknaditi tuženik priznato ukupno 1.226,55 EUR. Na priznati parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku. Paricijski rok iznosi 15 dana. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18, 51/23) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

22.Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 1. prosinca 2025.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa odluke, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, odnosno sukladno odredbi čl. 106.a st. 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku Zlatku Planincu, odvjetniku u ZOU Borislav Planinc i Zlatko Planinc u Varaždinskim Toplicama

2. Opća bolnica Varaždin, Ulica Ivana Meštrovića 1