Republika Hrvatska
Općinski sud u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: P-495/2019-46
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Dragi Parag kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po Aleksandru Joksoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste Steiermarkisschebank Rijeka d.d. [adresa], OIB: 23057039320, zastupane po punomoćniku iz OD Hanžeković & Partneri, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane dana 17. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćniku tuženika, na ročištu radi objave i uručenja odluke dana 01. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti punomoćnika tuženika, temeljem Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje u tekstu ZPP),
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], tužitelju FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], F [adresa], isplatiti iznos od 13.809,03 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:
iznos 244,95 EUR od 1. rujna 2010.,
iznos 209,89 EUR od 1. listopada 2010.,
iznos 170,18 EUR od 1. studenog 2010.,
iznos 218,80 EUR od 1. prosinca 2010.,
iznos 212,50 EUR od 1. siječnja 2011.,
iznos 237,70 EUR od 1. veljače 2011.,
iznos 244,74 EUR od 1. ožujka 2011.,
iznos 225,61 EUR od 1. travnja 2011.,
iznos 227,74 EUR od 1. svibnja 2011.,
iznos 260,72 EUR od 1. lipnja 2011.,
iznos 270,49 EUR od 1. srpnja 2011.,
iznos 349,72 EUR od 1. kolovoza 2011.,
iznos 370,64 EUR od 1. rujna 2011.,
iznos 370,64 EUR od 1. listopada 2011.,
iznos 242,43 EUR od 1. studenog 2011.,
iznos 238,88 EUR od 1. prosinca 2011.,
iznos 252,15 EUR od 1. siječnja 2012.,
iznos 240,39 EUR od 1. veljače 2012.,
iznos 267,28 EUR od 1. ožujka 2012.,
iznos 258,04 EUR od 1. travnja 2012.,
iznos 261,08 EUR od 1. svibnja 2012.,
iznos 266,77 EUR od 1. lipnja 2012.,
iznos 261,36 EUR od 1. srpnja 2012.,
iznos 261,77 EUR od 1. kolovoza 2012.,
iznos 256,56 EUR od 1. rujna 2012.,
iznos 246,26 EUR od 1. listopada 2012.,
iznos 258,14 EUR od 1. studenog 2012.,
iznos 261,50 EUR od 1. prosinca 2012.,
iznos 261,77 EUR od 1. siječnja 2013.,
iznos 244,60 EUR od 1. veljače 2013.,
iznos 255,64 EUR od 1. ožujka 2013.,
iznos 258,63 EUR od 1. travnja 2013.,
iznos 252,01 EUR od 1. svibnja 2013.,
iznos 233,41 EUR od 1. lipnja 2013.,
iznos 226,06 EUR od 1. srpnja 2013.,
iznos 235,22 EUR od 1. kolovoza 2013.,
iznos 241,52 EUR od 1. rujna 2013.,
iznos 257,63 EUR od 1. listopada 2013.,
iznos 248,76 EUR od 1. studenog 2013.,
iznos 252,73 EUR od 1. prosinca 2013.,
iznos 255,97 EUR od 1. siječnja 2014.,
iznos 159,36 EUR od 1. veljače 2014.,
iznos 165,19 EUR od 1. ožujka 2014.,
iznos 162,20 EUR od 1. travnja 2014.,
iznos 156,37 EUR od 1. svibnja 2014.,
iznos 153,74 EUR od 1. lipnja 2014.,
iznos 154,84 EUR od 1. srpnja 2014.,
iznos 162,23 EUR od 1. kolovoza 2014.,
iznos 156,88 EUR od 1. rujna 2014.,
iznos 167,65 EUR od 1. listopada 2014.,
iznos 172,81 EUR od 1. studenog 2014.,
iznos 178,22 EUR od 1. prosinca 2014.,
iznos 176,02 EUR od 1. siječnja 2015.,
iznos 179,08 EUR od 1. veljače 2015.,
iznos 179,08 EUR od 1. ožujka 2015.,
iznos 179,08 EUR od 1. travnja 2015.,
iznos 179,08 EUR od 1. svibnja 2015.,
iznos 179,08 EUR od 1. lipnja 2015.,
iznos 179,08 EUR od 1. srpnja 2015.,
iznos 179,08 EUR od 1. kolovoza 2015.,
iznos 179,08 EUR od 1. rujan 2015.,
pa sve do dana isplate i to od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju (s osnove razlike u kamati) u iznosu od kn 23.859,40 / EUR 3.166,63 zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:
- kn 91,24/€ 12,11 od 02.06.2011. pa do isplate;
- kn 91,24/€ 12,11 od 02.07.2011. pa do isplate;
- kn 91,24/€ 12,11 od 02.08.2011. pa do isplate;
- kn 91,24/€ 12,11 od 02.09.2011. pa do isplate;
- kn 91,24/€ 12,11 od 02.10.2011. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.11.2011. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.12.2011. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.01.2012. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.02.2012. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.03.2012. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.04.2012. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.05.2012. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.06.2012. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.07.2012. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.08.2012. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.09.2012. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.10.2012. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.11.2012. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.12.2012. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.01.2013. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.02.2013. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.03.2013. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.04.2013. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.05.2013. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.06.2013. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.07.2013. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.08.2013. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.09.2013. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.10.2013. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.11.2013. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.12.2013. pa do isplate;
- kn 264,00/€ 35,04 od 02.01.2014. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.02.2014. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.03.2014. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.04.2014. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.05.2014. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.06.2014. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.07.2014. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.08.2014. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.09.2014. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.10.2014. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.11.2014. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.12.2014. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.01.2015. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.02.2015. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.03.2015. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.04.2015. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.05.2015. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.06.2015. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.07.2015. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.08.2015. pa do isplate;
- kn 813,76/€ 108 od 02.09.2015. pa do isplate
i to do dana 31.07.2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.2.2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 19.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 20.12.2023. do isplate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Tuženik ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB: 23057039320, sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], dužan je tužitelju FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.060,95 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja presude tj. od 01. prosinca 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužitelja sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.050,00 uvećano za PDV.
Obrazloženje
1. Tužitelj FJ ( dalje tužitelj) u tužbi navodi da je kao korisnik kredita, dana 17. ožujka 2005. godine, sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5103720879 dana 05. studenog 2007. godine kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 220.000,00 CHF u kunskoj protu vrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF na dan putanja kredita u tečaj, a u svrhu kupovine nekretnine dok se tužitelj obvezao kredit vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i način utvrđen Ugovorom.
1.2. Odredbama čl. 6. i 7. citiranog Ugovora o kreditu ugovoreno je da je tužitelj dužan tuženiku kredit plaćati kroz 300 mjeseci u mjesečnim anuitetima a po 1.292,52 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunati po srednjem tečaju tuženika za CHF važećem na način odobrenja žiro – računa banke (dan plaćanja) dok je temeljem čl. 8. Ugovora ugovorena kamata po kamatnoj stopi 5,050% godišnje na način "Da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene Ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.
1.3. Tužitelj navodi da odredba čl. 8 (osnovnog) Ugovora o kreditu, a u dijelu u kojem je Ugovorena promjenjiva kamatna stopa "U skladu s važećim odlukama banke) odnosno tuženika je ništetna i to iz razloga činidba u pogledu kamatne stope koju je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku nije određena niti odrediva. Kamatna stopa po Ugovoru o kreditu mijenjala se na više isključivo jednostranom odlukom tuženika i to u više navrata te se o takvoj promjeni nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tuženik za takvu promjenu tražio suglasnost tužitelja
1.4. Tim promjenama je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima koje je tužitelj bio dužan plaćati tuženiku, a time i do promjene u prvotno s Ugovorenom otplatnom planu.
1.5. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 269. at. 2. ZOO-a, i odredbu čl. 270. ZOO-a.
1.6. Navodi da se o predmetnom slučaju radi o znatnoj neravnoteži po pitanju prava i obveza između stranaka i to na štetu tužitelja kao potrošača jer je kamata kao novčana obveza tužitelja bitni sastojak Ugovora o kojoj mora postojati jasan konsenzus između stranaka pa je tuženik putem Ugovorne odredbe (čl. 8. Ugovora) o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, u potpunosti izbjegao utjecaj druge Ugovorne strane (tužitelja). Tužitelj se poziva i na odredbu čl. ZOO-a. Navodi da odredba čl. 8 predmetnog Ugovora o kreditu kojim se određuje promjenjivost kamatne stope u potpunoj je suprotnosti sa odredbama Zakona o zašiti potrošača dalje ZZP, koji se primjenjuje kao LEX Specialis te ej istim regulirana materija o nepoštenim odredbama u potrošačkim Ugovorima. Čl. 82 ZZP jasno propisuje nepoštenost osnih odredbi kojima se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja Ugovorne odredbe bez valjanog ugovornog predviđenog razloga.
1.7. Tuženik je umjesto po prvotno Ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,050% jednostranom odlukom, protivno načelu savjesnosti i poštenja, nakon sklapanja Ugovora mijenjao kamatnu stopu na više, a čime je došlo do promjene u mjesečnim anuitetima na više, a u odnosu na prvi otplatni plan predmetnog kredita. Prilikom sklapanja Ugovora tužitelju ni na koji način nije objašnjeno značenje promjenjive kamatne stope, a niti kako će se ista mijenjati. Predmetni Ugovor o kreditu u svom čl. 7 sadrži i nepošteno (a time i ništetno) odredbu o valutnoj klauzuli jer je Ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica Švicarski franak (CHF) a da pri tome prije zaključivanja i za vrijeme zaključivanja predmetnog Ugovora tuženik kao trgovac nije tužitelju kao potrošaču tijekom pregovora u vezi sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što ima z a posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama Ugovornih strana. Nije ga upozorio kao potrošača s učestalim promjenama tečaja u valutnoj klauzuli vezanoj za CHF odnosno o važnim činjenicama općeg rizika vezanog uz valutnu klauzulu u CHF te o povećanom riziku koji donosi istovremeno Ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
1.8. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača.
1.9. U tužbi navodi da se poziva na pravomoćnu presudom Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine koja je u točki I. potvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-+1401/2012 od 07. srpnja 2013. u točki IV. izreke kojom se utvrđuje da je tužena u razdoblju od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene Ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima.
1.10. U tužbi tužitelj se poziva na odredbu čl. 323., čl. 1111. i čl. 1115 ZOO-a, te da prema načelu restitucije svaka Ugovorna strana mora vratiti jedna drugoj ono što je primila temeljem ništetnih odredbama pravnog posla.
1.11. Prema odredbi čl. 502. ZPP-a, da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti uvećani zahtjevi iz tužbe iz točke. 502., st. 1. ZPP-a.
1.12. Tužitelj je sa tuženikom sklopio Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 5103720879 od 25. siječnja 2016. kojim je provedena TZV. konverzija u EU i to na gotovom obrascu tuženika. Da isti tužitelju nije donio obeštećenje i nije isti samostalan Ugovor pa da ne može sanirati pravne posljedice ništetnosit citiranih odredbama osnovnog Ugovora. Zakonske posljedice ništetnost i odredba Osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi odnosno primjeni valutne klauzule u CHF Aneks ne može niti osnažiti pa tako niti onemogućiti ili umanjiti pravo na pretplaćene iznose po istome. Između ostalih odredbi propisuje i odredba čl. 19. t. st. 9. ZZK, a isto proizlazi i iz čl. 157. st. 2. ZOO-a.
1.13. Tužitelj ističe da radi ništetnosti navedenih odredbama Ugovora o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli vezano za CHF dolazi do pretplate mjesečnih anuiteta po obje te osnove. Tuženik je na temelju ništetnih i nepoštenih Ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi kao i Ugovaranjem valutne klauzule vezano za CHF uz koju je vezana glavnica promjenom kamatnih stopa i povišenjem tečaja CHF tužitelju više obračunao i naplatio na ime razlike koja je nastala povećanjem kamatne stope i u odnosu na postepeno Ugovorenu kamatnu stopu kao i na ime razlike koja je nastala zbog rasta tečaja CHF u odnosu na tečaja koji je vrijedio u odnosu na HRK na dan korištenja kredita.
1.14. Radi svega navedenog predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i isplati novčani iznos od 20.825,10 EUR / 156.906,70 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni novčani iznos.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva i to s više osnova. Ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja u zastari. Tuženik navodi da odlučna činjenica koju su da treba uzeti u ovome predmetu jest da su tužitelj i tuženik dana 25. siječnja 2016. godine sklopili Aneks Ugovora o kreditu (dalje: Aneks) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15, dalje u tekstu ZID ZPK/15. Da tim Aneksom su parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu bez značaja obnove na način da je tužiteljev redit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnos položaj tužitelja je izjednačen u položaj u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tuženik je pravovremeno i u skladu s odredbama ZID ZPK / 15 dostavio tužitelju izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. zajedno s prijedlogom izmijenjenog Ugovora o kreditu. Sukladno odredbi čl. 19. C. 4. ZID ZPK/15 prilikom konverzije kredita uzeti su u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te su navedeni cjelokupni iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na dan uplate, a sukladno odredbi čl. 19.c. st. 1. t. 3. ZID ZPK/15. Pri izračunu konverzije uzeta je valuta kredita (CHF – EUR) i tijek kamatnih stopa kako za CHF kredit tako i za EUR kredit. Postupak konverzije sukladno odredbama ZID ZPK/15. Tužitelj ističe da je bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju sklapanje Aneksa, a tužitelj je bio taj koji je odlučivao o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni Ugovorni odnos s službenikom odnosno tužitelj je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema Važećim Ugovornim uvjetima. Osim što su stranke predmetni kreditni odnosno uredili sklapanjem Aneksa prilikom samog postupka konverzije po ZID ZPK/15 sve uplate po predmetnom kreditu tužitelju su priznate i uračunate odnosno uzete u obzir s toga je bilo kakvo novčano potraživanje po osnovi koju navodi tužitelj ukazuje kao posve neosnovano.
2.1. O nedopuštenoj i nepoštenoj primjeni valutne klauzule izražene u CHF tuženik navodi da navodi koji su izneseni od strane tužitelja u tužbi vezani za valutnu klauzulu ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju Ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima te kako su tvrdnje tužitelja o korištenju valutne klauzule protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi u cijelosti neosnovan.
2.2. U odnosu na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. donesenu u kolektivnom sporu koji radi zaštite potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv banaka, a koju je Visoki trgovački sud RH , dalje VTS, 14. lipnja 2018. posl. br. Pž-6632/2017 potvrdio navodi da je sam VST istaknuo kako njegovi zaključci u postupku kolektive zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke budući da je on samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora i kako se s toga, u pojedinačnim postupcima moraju uzeti informacije koje su potrošačima bile na raspolaganju prije, prilikom i za vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Tuženikom između ostalog navodi da u ovome postupku potrebno je utvrditi da li je u fazi pregovaranja oko sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu i samog sklapanja Ugovora tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute ( CHF ) za njegove kreditne obveze. Tuženi smatra da je tužitelj bio dovoljno informiran temeljem kojih bi mogao razumjeti ekonomske posljedice Ugovaranja, valutne klauzule, vezane uz CHF odnosno po stajalištu tuženika, tužitelj je bio itekako obavješteno riziku intervatalnih promjena u valutnoj klauzuli vezano za CHF. U dogovoru na tužbu tuženik navodi da banka imala je obveze u CHF pa s toga nije imala niti ima bilo kakve namjere usmjerene ka ostvarivanju ekstra profita. Tužitelj je kao i svi potrošači bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu pa tako i za CHF. Tuženik navodi da se ne može smatrati da bi odredba ugovora kojim se glavnica kredita veže uz valutu CHF bila nepoštena jer se sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Navedena odredba je bila jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelju kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama.
2.3. Što se tiče ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tuženik navodi da sve promjene kamatne stope izvršio je sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Navodi da nije nepoštena odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa odnosno čimbenika na financijskom tržištu na kojem pružatelj usluga nema utjecaj. Da jedan od osnovnih ciljeva direktive 93/13 EEZ prilikom donošenja ocjene o poštenju pobijane odredbe imaju cijeniti narav robe ili usluge koja je predmet Ugovora te sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja Ugovora. Da kako se ZZP ima tumačiti i u skladu s direktivom 93/13 EEZ, a sukladno odredbi čl. 145. Ustava RH, tuženik ističe da postoje određene iznimke od pravila o nepoštenim Ugovornim odredbama predviđene direktivom koje uključuju i ovdje pobijanu odredbu.
2.4. Tuženik navodi da postupanje tuženika nije nepošteno. Tuženik ističe kako je tužitelju pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju koja je objavljena dana 02. prosinca 2013., a koja je stupila na snagu dana 01. siječnja 2014. (dalje: ZID ZPK, NN 143/13). Da je tužitelju kroz ZPK pružena takva razina radi koje je daljnja sudska zaštita nije potrebna pri čemu je zakonodavac odgovarajuće cijenio činjenicu da su Ugovorne strane inicijalno opredijelile za primjenu promjenjive kamatne stope i da je polazeći upravo od tog odabira koncipirao režim pravne zaštite koji je ustanovljen ZPK.
2.5. U odgovoru na tužbu navodi da je deklaratorna zašita koju traži tužitelj u ovoj stvari usmjerena na izmjenu sadržaja Ugovornog odnosa. Nadalje tuženik spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju. Da Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/14 i odredbom čl. 118. odnosno 138.a. (NN97/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13 dalje: ZZP) jasno definira pravni osnov tužbenih zahtjeva za osobe koje protiv tuženika iz kolektivnog spora temeljem iste odredbe pokreću djelomične postupke s osnova presude donesene u kolektivnom sporu, a to je naknada štete. Da je takva pravna osnova jasna, budući da Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem koje je tuženik stekao iznose, koji se ovdje predmetom zahtijevaju nije otpala, već i dalje Egzistira, s toga predlaže sudu da odbije tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane i da naloži tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove.
2.6. Tuženik se poziva na presudu Pž-6632/17 navodi da u pogledu dodatka ugovora o kreditu kojim je postignuta konverzija tuženik ističe da sukladno odredbama ZID ZPK/15 tužitelj nije bio prisiljen na sklapanje dodatka niti mu je prijetio otkaz ako isti ne bi sklopio. Tužitelj je imala mogućnost izbora i mogla je izabrati prihvatiti ili ne prihvatiti izračun konverzije kredita odnosno sklopiti ili ne s vjerovnikom sporazum iz čl. 19. C t. 1. točke 4. ZID ZPK/15. Navodi da prema izričitoj odredbi 19 E ( st. 6. ZID ZPK/15) ako potrošač nije prihvatio izračun konverzije ili nije sklopio s vjerovnikom sporazum iz čl. 19. ovog Zakona otplata kredita nastavila bi se prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Navodi da je kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15 dalje ZKP/15) s obzirom na to da su stranke 14.1.2016. sklopile dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita SCHF valutnom klauzulu u EUR. Između ostalog tuženik navodi da je banka bila u zakonskoj obvezi sklopiti pravni posao koji se u pravnom smislu implementirala volja tužitelja da konvertira svoj kredit, a što je ona i učinila pod prijetnjom strogih prekršajnih sankcija iz ZID ZPK/15. Tužitelj je stavljen u položaj kao da je od početka cijelo vrijeme koristio kredit denotiran u EUR čime je isključivo po svojem slobodnom zboru izjednačen s položajem potrošača koji su se zadužili kreditom u EUR sve na način koji je bio utemeljen na valjano od strane banke primijenjen, a iscrpno propisanim procedurama i svim uvjetima koje je zakonodavac normirao u ZID ZPK/15 uključujući svako povišenje CHF kamatne stope i povišenje CHF tečaja tijekom otplate. Izračun pretplate tužitelj je uzeo u obzir sve promjene CHF tečaja kako je to razvidno iz kontrole " primjene CHF tečaj sadržano u izračun konverzije na dan 30.9.2015.) svi uplaćeni iznosi su sukladno odredbi čl. 19. st. 1. t. 4. ZID ZPK/15 preračunati u EUR prema tečaju na da uplate i točno, Zakonom određeno" tečaj one vrste koje vjerovnik na taj datum primijenio na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama sa valutnom klauzulom u EUR".
2.7. Tuženik je istakao prijebojno potraživanje prema tužitelju.
2.8. Radi svega navedenog tužitelj predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i da naloži tužitelju da tuženiku namiri parnične troškove.
3. U svrhu dokaza pročitana je tužbe, izvršit će se uvid o kreditu broj 2402006- 1031262160/514200607-5103720879 od 5. studenog 2007., aneks broj 1. Ugovora o kreditu broj 5103720879 od 25. siječnja 2016., uplata stambenog kredita sastavljen od strane tužitelja, izračun razlike u plaćenim iznosima u razdoblju od isplate do 4. listopada 2016. izrađen od ĆJ, saslušat će se tužitelj kao stranka u svrhu dokazivanja, saslušana je svjedokinja RJ, [adresa], na okolnost izostanka obavješćivanja tužitelja od strane tuženika u pogledu posljedica te mogućih obveza uz svezi promjene tečaja CHF i promjene kamatne stope sve glede predmetnog Ugovora o kreditu te na okolnost utvrđivanja svojstva potrošača u pogledu predmetnog Ugovora o kreditu, provest će se financijsko-knjigovodstveno vještačenje, uvid u sudsku praksu, reklamni materijal za stambene kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR, USD, informacija "pojam", valutna klauzula ili rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom, očitovanje HNB na CHF činjenice od 21.1.2015., grafički prikaz, otvorenost devizne pozicije tuženika, obavijest o usklađenju kamatne stope. Pregled prometa po kreditu, HNB-ova objava o prosječnoj pondiranoj stopi od 9.12.2013. (NN. 149/13), zapisnik od 30. listopada 2019., podnesak tužitelja od 29. listopada 2019., podnesak od 4.11.2019., rješenje općinskog suda u Koprivnici broj P-495/2019-5 od 3. siječnja 2020., rješenje Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-143/2020 od 26. ožujka 2020., podnesak tuženika od 13.5.2020. sa prilozima, prihvat konverzije, obračun konverzije, pregled prometa po partiji kredita, obavijest o promjeni kamatne stope od 3.5.2011. i 6.10.2011., obavijest o kreditu od 15.1.2014., podnesak od 13.5.2020., podnesak tuženika od 23.2.2021., rješenje broj 29 Su-385/2021-3 od 6. listopada 2021., list 240, podnesak od 26.7.2021 s prilozima, podnesak tužitelja od 25.4.2023. sa prilozima, zapisnik od 3.svibnja 2023., podnesak tuženika od 9.5.2023. s prilozima, podaci o iznajmljivanju predmetne nekretnine od strane sudužnika po kreditu od turističke zajednice Općine Lovran te upravnog odjela za turizam, poduzetništvo i ruralni razvoj Primorsko-goranske županije.
4. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), stoga je presuđeno kao u izreci presude.
5. Tuženik je istakao prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici u odgovoru na tužbu. Sud je rješenjem posl. br. P-495/2019 od 3. siječnja 2020. odbio prigovor tuženika kojim se prigovara mjesnoj nenadležnosti ovoga suda kao neosnovan.
6. Rješenjem Županijskoga suda u Dubrovniku - posl. br. Gž-143/2020 od 26. ožujka 2020. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je rješenje Općinskog suda u Koprivnici posl. br. P-495/2019-5 od 3. siječnja 2020.
7. Nesporno je da su stranke dana 6. studenog 2007. sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj 240206-1031262160/51400607-5103720879 temeljem kojega je tuženik kao kreditor odobrio i isplatio tužitelju kao korisniku kredita, kredit u iznosu od 220.000,00 CHF, protuvrijednost u kunama obračunata prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan puštanja kredita u tečaj (str. 10-16) koji je ovjeren po javnom bilježniku Ivanu Parlov iz Zagreba broj Ov-34936/07 od 14. studenog 2007. (str. 10-17), sa ugovorenom kamatom u visini od 5,00 % godišnje promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, sa rokom otplate na rok od 300 mjesečnih anuiteta po 1.292,52 CHF nakon prijenosa kredita u otplatu. Kredit dospijeva na naplatu svakog 1. u mjesecu.
8. Nesporno je da su stranke zaključile Aneks br. 1. Ugovora o kreditu 5103720879 (str. 19-23), temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015), kojom su izvršile konverziju kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR.
9. Tužitelj kao potrošač imao je pravo izbora hoće ili neće izabrati konverziju kredita dok je banka imala zakonsku obvezu sklapanja novog ili izmijenjenog ugovora o kreditu radi provođenja konverzije kredita iz valute CHF u EUR ako potrošač tako odluči.
10. Prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18-dalje ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
11. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, pa do 5. studenog 2007. bio je na snazi Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, dalje ZZP/07), koji je također sadržavao odredbe o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je odredbom čl. 96. st. 1. ZZP/07 bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.
12. Odredbom čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 79/07 dalje ZZP.) određuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti ni obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja.
13. Tuženik je istakao prigovor ne potrošačke naravi predmetnog kredita.
14. Uvidom u dopis turističke zajednice Općine Lovran UR BR. 009-007/2024 od 16. travnja 2024. (list 680) utvrđeno je da je na ime FJ, ovdje tužitelj donijeto rješenje o odobrenju pružanja Ugostiteljskih usluga za smještajni objekt na adresi [adresa], Istarske divizije 1/8, RJŠENEJE izdano 06. srpnja 2012. od strane ureda Državne uprave u primorsko goranskog županiji, Službe za gospodarstvo, ispostava Opatije, klasa: Up/I-335-03/12-01/193, ur. br. 2170/12-01/2-12-5.
15. Nadalje je utvrđeno da je donijeto rješenje o odjavi pružanja Ugostiteljskih usluga u domaćinstvu na ime FJ, ovdje tužitelj, koji je podnio zahtjev za odjavu 01. prosinca 2023., a predao 30. studenog 2023., a rješenje je izdano 18. prosinca 2023. od strane državne uprave u primorsko goranskoj županiji službe za gospodarstva, ispostava Opatija, klasa: UP/ I-335-03/23-01/166, UR. BROJ: 2170-08-02/23-23-2.
16. Iz popisa gostiju iz sustava e-visitor je razvidno da u periodu od 01. siječnja 2017. do 01. prosinca 2023., nije evidentirana niti jedna prijava turista.
17. Sud je zaključio da su tužitelj kao fizička osoba i tuženik, zaključili potrošački Ugovor, a koji je tužitelj realizirao za kupnju stambenog objekta u [adresa], za vlastite potrebe tužitelja i njegove supruge te njihove dvoje djece kao i njihove roditelje, budući da prema zaprimljenim podatcima proizlazi da se tužitelj nije bavio turističkim najmom, a sve to prema zaprimljenim podacima.
17.1. Ova utvrđenja nedvojbeno proizlaze iz iskaza tužitelja te Ugovora o kreditu od 5. studenog 2007. godine iz čl. 3. u kojem je upisano namjena kredita – stambeni kredit građana preko tri godine uz čvrstu valutnu klauzulu, stambeni kredit za kupovinu nekretnine.
18. Iz iskaza tužitelja prolazi da je kredit realizirao za kupnju predmetne nekretnine u [adresa] a inače je po zanimanju mag. ing. poljoprivrede. U banci je dato do znanja da je kredit u CHF stabilan i povoljan u odnosu na kredit u eurima. Nije bio upozoren na neki rizik odnosno nije mu dato do znanja o mogućnosti rasta tečaja kamata. Ugovor koji je potpisao u banci zapravo je bila tuženikova špranca. Iz njegovog iskaza sud doznaje da se zainteresirao i kod drugih banaka radi realizacije kredita i da su svi bili podjednaki. Budući da je bio tuženikov klijent odlučio se realizirati kod tuženika. Početna rata bila je 770,00 eura i došla je sve do 1.142,00 eura. Tužitelj navodi da je Ugovor pročitao a da je i prije već realizirao pojedine kredite, da je takva inače špranca vezana za kredite. Ne sjeća se da bi kontaktirao tuženika kad je došlo do porasta tečaja i kamata a od strane bankara mu je rečeno da je tečaj CHF stabilan i da se nije mijenjao godinama i da je to za njega najpovoljnije. Kredit koji je realizirao kod tuženika isplaćen je firmi od koje je kupio stan. Tužitelj je konvertirao kredit te napominje da nije namijenjen predmetnom konverzijom. Anuitete kredite je osobno plaćao na način da mu se je oduzimalo od plaće. Supruga tužitelja bila mu je sudužnik i ona je bila s njim u banci.
19. nSvjedoka RJ koja je supruga tužitelja u bitnome je potvrdila iskaz tužitelja. Ova svjedokinja navodi da je tek shvatila kad je došla potpisati Ugovor da je u CHF valuti a na pitanje zašto sada se realizira kredit u CHF a da su prije realizirali u eurima da im je ovlaštena osoba u banci odgovorila da je taj kredit povoljniji.
20. Tuženik je odustao od saslušanja svjedoka HJ pismenim podneskom od 18. rujna 2025. godine dok je na zapisniku od 23. svibnja 2023. odustao od saslušanja predložene svjedokinje OJ.
21. Ovaj su prihvaća iskaz tužitelja da nije primio odgovarajuće obavijesti o naravi i rizicima kao i o posljedicama osporenih Ugovornih odredbi, te da takve odredbe o Ugovoru su u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja.
21.1. Nesporno je da je predmetni Ugovor o kreditu tipski ugovor univerzalne šprance, te je postojao rizik promjenjive kamatne stope koja je ugovorena predmetnim Ugovorom o kreditu, a koja se mijenjala jednostranom odlukom banke, te se o istoj nije pojedinačno pregovaralo jer se radilo o odredbama koje je unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njegov sadržaj, pogotovo jer se radi o odredbama unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 8. Ugovora, koji je tužitelj potpisao na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, pri čemu nije imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu ugovora.
21.2. Slijedom navedenog, zaključak je suda da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u članku 8. Ugovora o kreditu, neodređena, a samim time i nepoštena jer se o istoj nije pregovaralo niti se moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru. Položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji' s obzirom da je tuženik raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu nije bilo prezentirano i u odnosu na isto nije imao stručno znanje, slijedom čega je tuženik u Ugovor stavio navedenu odredbu, na koju tužitelj nije mogao utjecati.
21.3. U odnosu na navode tužitelja o ništetnoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula izražena u CHF, zaključak je suda kako je i valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna, pa je stoga osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se i ova odredba čl. 7. Ugovora utvrdi kao ništetna jer je nesporno tuženik raspolagao informacijama i mogućim rizicima o kojima je trebao informirati tužitelja sve kako bi tužitelju bilo omogućeno da procjeni je li predloženi Ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i financijskoj situaciji, što je tuženik u obvezi prema Zakonu o kreditnim institucijama. Međutim, sud smatra da tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu nije raspolagao sa svim informacijama koje su bile potrebne kako bi donio informiranu odluku, a kao i prethodne odredbe, ove odredbe Ugovora su također pisane na obrascu koji je unaprijed pripremljen i na koje tužitelj nije mogao imati utjecaja, pa su ništetne.
22. Ovaj sud utvrđuje da su sporne odredbe Ugovora o kreditu od 05. studenog 2007. godine, čl. 7. i čl. 8. u odnosu na valutnu kaluzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu ništetni u smislu odredbe čl. 96. st. 1. i st. 2., Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07 i dr. dalje ZZP) te čl. 322. st. u vezi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/25 i dr. dalje ZOO).
23. Tužena se poziva na brošure i letke i dr. kojima je obavještavala potencijalne i nepoznate i apstraktne kupce o pojedinim vrstama kredita kao i o uvjetima kreditiranja kao svojim proizvodima pa tako i o kreditima s valutnom klauzulom u EUR, CHF ili USD nisu relevantni dokaz za prosudbu pojedinačnog odnosa između tužene i tužitelja kao potrošača.
24. Tuženik je stavio prigovor da je u odnosu na sve iznose koji su predmet tužbenog zahtjeva nastupila zastara.
25. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. ,Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015., pravomoćno je utvrđeno da je tuženik zaključujući ugovore o kreditima koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, te da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o promjeni o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredbi, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13. lipnja 2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 14. lipnja 2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina jer je tužba podnesena prije isteka petogodišnjeg roka iz članka 225. ZOO.
26. I prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u Odluci broj: Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 2018., u smislu odredbe čl. 241. ZOO/2005 pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (ovdje 14. lipnja 2019., zbog čega zastara nije nastupila). Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske prilikom donošenja takvog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od pet godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (čl. 328. ZOO/2005). Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom čl. 140. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007 – dalje: ZZP/07) propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/2005 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla. Sud uzimajući u obzir ovakvo stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije prihvatio prigovor zastare tuženika. U odnosu na valutnu klauzulu dana 17. rujna 2019. objavljena je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom revizije banaka u predmetu povodom kolektivne tužbe udruge Potrošač i konačno je utvrđeno da je i valutna klauzula CHF nepoštena i kao takva ništetna, pa stoga niti u ovom slučaju nije nastupila zastara potraživanja za iznose tražbine u dijelu do podnošenja tužbe.
27. Odredba čl. 502.c ZPP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a.
28. Cijeneći navedeno, u odnosu na prigovor tuženika glede činjenice da su stranke u konkretnom slučaju provele konverziju kredita, na koju je tužitelj pristao, pa tuženik nalazi da je takvim postupanjem nastao novi ugovorni odnos koji isključuje mogućnost provođenja kontrole nepoštenosti prvotnih ugovornih odredbi, sud smatra kako takvo stajalište tuženika nije pravilno. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. odgovorio je na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji, na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a isto tako takav stav tuženika suprotan je standardima zaštite potrošača ustanovljenim u okviru jurisprudencije Europskog suda jer iz navedenog postupka proizlazi kako je sud u predmetu C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207, raspravljao ne istovjetnu, ali činjenično sličnu situaciju unutar mađarskog nacionalnog prava i pitanje njegove usklađenosti sa odredbama čl. 6. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, te je jasno i nedvosmisleno ukazao kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavima te zamijenjene novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor, ne može imati učinak na smanjenje zaštite zajamčene potrošačima (par. 43. predmetne odluke).
28.1. Radi navedenog sporazum je u konverziji koji su sklopljeni u skladu sa ZID ZPK valjani su i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli izraženoj u CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi.
29. Iz navedenog se zaključuje da je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno pitanja je li konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i da činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi već ista zahtijeva utvrđenje i odgovor na pitanje je li njome u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovorim odredbama.
30. Ukoliko to nije slučaj, tada tužitelj mora imati pravo ostvarivanja pune zaštite te konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji joj pripada. Prema stavu ovog suda potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19. c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15 (Aneks), nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u slučaju da se utvrdi da postoji razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19. c ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.
31. Sud je na okolnost preplaćenih kamata koje su se povećavale, ali i smanjivale tijekom otplate kredita te promjene valutne klauzule za cijeli vremenski period otplate kredita proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za ekonomiju, financije i računovodstvo ĆJ iz [adresa].
31.1. Vještakinja u nalazu i mišljenju navodi da je Ugovorom o kreditu broj 5103720879 (u daljnjem tekstu Ugovor) da je Erstesteiermarkische banka d.d. odobrila korisniku kredita FJ po slijedećim uvjetima. Iznos kredita 220.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB kreditora na dan korištenja kredita, redovna kamatna stopa: 5,05 % godišnje promjenjiva sukladno Odluci kreditora, način otplate 300 mjesečnih anuiteta. Otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima, a utvrđen je periodički iznos koji plaća korisnik kredita, a sastoji se od dva dijela: otplatne kvote ( dio kojim se otplaćuje glavnica kredita), i redovnih kamata za izračun anuiteta nužni su slijedeći parametri; iznos glavnice koji se mora vratiti, vremensko razdoblje ukamaćivanja ( jednako vremenskom razdoblju dospijeća anuiteta, broj dospijeća kamatna stopa). U nalazu vještak navodi da uvidom u obračun konverzije nalazom je utvrđeno da je kredit isplaćen dana 29. studenog 2007. po tečaju koji je iznosio 4,440000 kn za jedan CHF. Isplaćeni iznos kredita u kunama iznosio je 976.800,00 kn. Prvi anuitet dospio je na naplatu 1. siječnja 2008. a svaki idući u razmaku od mjesec dana s dospijećem prvog dana u mjesecu.
31.2. Kredit je konvertiran u valutu EUR i u konverziji utvrđen manjak uplata u iznosu od 32.877,24 kn (4.363,56 EUR). Obračun se radi do 30. rujna 2015. godine.
31.3. U zaključku vještakinja navodi da zbog promjene kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate do konverzije kredita u valutu EUR više je plaćeno 16.260,05 eura.
31.4. Od tog iznosa: zbog promjene kamatne stope manje je plaćeno 2.648,00 eura te zbog promjene tečaja CHF više je plaćeno 18.908,05 eura (detaljan izračun prezentiran je u tabelama 1. i 2. nalaza).
31.5. U zaključku vještakinja ističe da prilikom provođenja konverzije kredita iz valute CHF u valutu eur tuženik je tužitelju priznao pretplatu u iznosu od 4.363,56 eura.
31.6. Da pretplatom utvrđenom u konverziji kredita iz valute CHF u valutu HRK u nalazu je zatvoreno obračunata zatezna kamata u iznosu od 1.912,54 eura i nalazom utvrđene razlike u iznosu od 2.451,02 eura. Nadalje da preostala razlika više plaćenog iznosi 13.809,03 eura (16.260,05 – 2.451,02) (detaljan izračun prikazan je u tabelama 3. i 4. nalaza). Specifikaciju pojedinačnih iznosa (13.809,03 eura) vještakinja je detaljno dala u zaključku.
32. Tužitelj Nalaz i mišljenje prihvaća u cijelosti pisanim podneskom od 30. srpnja 2025. te je sukladno nalazu specificirao potraživanje na način da od tuženika potražuje novčani iznos od 13.809,03 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni novčani iznos pa do isplate.
33. Punomoćnik tuženika na održanom ročištu 17. listopada 2025. nije prigovorio nalazu i mišljenju, te je ostao kod istaknutog prigovora nepotrošačke naravi kredita. Tuženik pisanim podneskom od 22. srpnja 2025. navodi da ne prigovara matematičkom izračunu vještaka ali da i nadalje osporava osnovanost potraživanja tužitelja.
34. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka koji je izrađen u skladu sa nalogom suda.
35. Vještakinja je navela da je prilikom konverzije kredita iz valute CHF u valutu EUR utvrđene su pretplate u odnosu na promjenu kamatne stope i promjenu tečaja, pri čemu ističe da je provedenom konverzijom kredita tužitelj stavljen u položaj dužnika u valuti EUR s promjenjivom kamatnom stopom ( ne dužnika u valuti HRK s nepromjenjivom kamatnom stopom).
35.1. Prema zadatku suda da li je konverzija provedena računski točno u skladu s odredbama članka 19.c. ZID ZPK-a (iznos preplate ili manjka).
35.2. U zaključku vještakinja navodi da je tuženik konverziju (CHF-EUR) s financijsko- računovodstvenog gledišta, izvršio u skladu sa odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15)
- Glavnica kredita je pretvorena u valutu EUR po tečaju na dan isplate kredita
- Utvrđen je novi otplatni plan (od početka otplate) u valuti EUR uz primjenu promjenjivih kamatnih stopa
- Sve uplate tužitelja su preračunate u valutu EUR po tečaju na dan uplate
- Izvršena je usporedba uplata tužitelja u valuti EUR s novoutvrđenim otplatnim planom u valuti EUR
- Izračunate su razlike više/manje plaćeno u valuti EUR
- U poslovnim knjigama banka je provela odgovarajuća knjiženja i od dana sklapanja dodatka ugovoru kredit u svojim poslovnim knjigama vodi kao kredit odobren u valuti EUR
36. Utvrđeno je da se tužitelj nije odrekao prava zahtijevati potpuno obeštećenje na temelju ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu
37. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (ZID ZPK/15) koji je stupio a snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR.
38. Ovaj sud utvrđuje da je konverzija napravljena zakonito i računski točno prema odredbama čl. 19.c, ZID ZPK i da ne postoje razlozi eventualne nevaljanosti Ugovora koji izviru iz Općeg obveznog uređenja.
39. U konkretnom slučaju je temeljem provedenog vještačenja jasno utvrđeno da konverzijom utvrđeni iznos pretplate ne predstavlja izravno obeštećenje tužitelja niti po jednoj utuženoj osnovi, već predstavlja obračunsku razliku koja je nastala prilikom preračunavanja kredita iz CHF u EUR. Iz toga razloga, kako zaštita potrošača omogućava ostvarivanje restitucije i uspostavu pravednog stanja u ugovornom odnosu koji sadrži nepoštenu odredbu, tužitelj i u slučaju provođenja konverzije ima pravo na restitucijski zahtjev onda kada provedena konverzija nije dovela do ravnoteže u pravima i obvezama stranaka, a što je u konkretnom postupku slučaj jer je vještačenjem upravo utvrđeno da konverzijom taj učinak nije postignut, tj. da konverzijom nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama tužitelja i tuženika, odnosno nije nadoknađena šteta koju je tužitelj pretrpio primjenom nepoštenih ugovornih odredaba.
40. Sklapanjem sporazuma o konverziji tužitelj nije izgubio pravni interes jer ništetnost nastupa po samom Zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan Ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, a o čemu je dosada zauzeo stajalište i VSRH odlukama Rev-3868/2018-2 od 12. veljače 2019. i odlukom Rev-8/2018 od dana 26. svibnja 2020.
41. Ovakvo pravo potrošača, kao korisnika kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19C st. 1. točke 6 ZID ZPK/15 (Dodatak), da nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih Ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju a koji postojala razlika na štetu potrošača između ukupnih iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19C. ZID ZPK i to po pravilima o stjecanju bez osnove. " Pravno shvaćanje Županijskoga suda u Puli – Pola Gž-879/2024-2 od 24. rujna 2024. godine.
42. Stoga je temeljem navedenog, kao i u skladu s čl. 29. st. 2., čl. 323. st. 1. i čl. 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) tuženik dužan tužitelju vratiti preplaćeni iznos zbog promjene tečaja i kamata iznos od 13.809,03 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni novčani iznos prema članku 29. ZOO iz razloga jer je tuženik nepošten stjecatelj (čl. 1115. ZOO) jer je s obzirom na odredbu čl. 96 ZZP/07 već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što bude primio temeljem tako ugovorenih odredbi ne pripada. Radi navedenog presuđeno je kao u točki I. izreke presude.
43. Tuženik je podneskom od 22. srpnja 2025. specificirao prigovor radi prijeboja s osnove potplaćenih kamata (kada je kamatna stopa bila niža od početno ugovorene) sukladno nalazu i mišljenju od 19. lipnja 2025. godine, navodeći da ukoliko sud iz bio kojeg razloga utvrdi ništetom pobijanu odredu o načinu promjene kamatne stope, a što tuženik osporava u cijelosti si toga predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 3.166,63 EUR / 23.859,40 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni novčani iznos te predlaže da sud konsitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja.
44. Sudska vještakinja navodi da u periodu kada je kamatna stopa bila niža od početno Ugovorene tužitelj je platio minus od 3.166,63 EUR manje, da je već taj manje plaćeni iznos od 3.166,63 EUR već uključe u izračun i iskazanu razliku više plaćenog u točki
I. zaključka (prijeboj je već izvršen).
45. Prema tome ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju kako je zatražio tuženik, a što nedvojbeno proizlazi iz zaključka vještaka. s toga je valjalo presuditi kao u izreci presude.
46. Stranke zatražile su naknadu parničnih troškova.
46.1. Trošak tužitelja utvrđen je prema vrijednosti predmeta spora (VPS 13.809,03 EURA), troškovniku predanom u spis, a sukladno (NN 138/2023) i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tbr. 7., 8., 9., i to za sastav tužbe od 12. lipnja 2019. Tbr.7.toč.1..O.T u iznosu od 500,00 EUR, podnesak od 29.10.2019. Tbr.8.toč.1..O.T u iznosu od 500,00 EUR, ročište od 30.listopada 2019. Tbr.9.toč.2..O.T u iznosu od 250,00 EUR, ročište od 03.svibnja 2023. Tbr.9.toč.5..O.T u iznosu od 125,00 EUR, ročište od 23. svibnja 2023., Tbr.9.toč.1..O.T u iznosu od 500,00 EUR, podnesak od 31. svibnja 2023., Tbr.8.toč.1..O.T u iznosu od 500,00 EUR, ročište od 26. ožujka 2024. Tbr.9.toč.1..O.T u iznosu od 500,00 EUR, podnesak od 04. ožujka 2025. Tbr.8.toč.1..O.T u iznosu od 500,00 EUR, ročište od 14. ožujka 2025. Tbr.9.toč.1..O.T u iznosu od 250,00 EUR, podnesak od 30. srpnja 2025. Tbr.8.toč.1..O.T u iznosu od 500,00 EUR, ročište od 18.rujna 2025. Tbr.9.toč.1..O.T u iznosu od 500,00 EUR, ročište od 17. listopada 2025. Tbr.9.toč.1..O.T u iznosu od 500,00 EUR, ukupno 5.125,00 EUR, PDV 25% u iznosu od 1.281,25 EUR, ukupno 6.406,25 EUR, sudska pristojba za tužbu Tbr.1.st.1. u iznosu od 254,70 EUR, predujam za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, sveukupno 7.060,95 EUR
46.2. Na dosuđeni iznos troškova od 7.060,95 EUR tužitelju pripada zakonska zatezna kamata od dana presuđenja tj. od 01. prosinca 2025. pa do isplate, u skladu s čl. 29. st. 2. i čl. 323. st.1. te čl. 1111. i 1115. ZOO-a, s pripadajućom zateznom kamatom, od dana plaćanja pojedinog iznosa. („ Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP).
47. Nisu dosuđeni troškovi za sastav p odneska od 04. studenog 2019 Tbr.8.toč.1..O.T u iznosu od 500,00 EUR, podnesak od 25. travnja 2023 Tbr.8.toč.2..O.T u iznosu od 500,00 EUR, podnesak od 25.ožujka 2025 Tbr.8.toč.4..O.T u iznosu od 50,00 EUR iz razloga što nisu bili nužni za vođenje ovoga postupka.
48. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Koprivnica, 01. prosinca 2025. godine.
Sutkinja:
Draga Parag
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).
Dostaviti:
1. Odvjetnik Aleksandar Joksović
2. Odvjetničko društvo Hanžeković & Partneri, Zagreb
