REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-1355/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Maji Hilje, u pravnoj stvari tužitelja Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Alan Stjepko Sorić, odvjetnik u Zagrebu, Božidara Adžije 22/2, protiv tuženika Lovačka udruga "Fazan" Kutina, Novo brdo 61b, Husain, OIB: 64514555890, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 23. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zastupnika po zakonu tuženika i punomoćnika umješača, s danom objave 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Lovačka udruga "Fazan" Kutina, Novo brdo 61b, Husain, OIB: 64514555890 isplatiti tužitelju Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849 iznos od 4.184,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II./ Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.551,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 651,94 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi se 14. siječnja 2022. godine oko 19:00 sati, na državnoj cesti D-45, na 12. kilometru i 550 metara druge dionice između mjesta Brinjani i Šartovac, dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovala OV kao vozačica osobnog automobila marke BMW X5, reg. oznake [registarska oznaka], a koja se kretala iz smjera sjeveroistoka u smjeru jugozapada, kojom prilikom je na nenaseljenom dijelu kolnika došlo je do sudara s divljači (jelenom) koja je pretrčavala kolnik iz smjera istoka u smjeru zapada. Uslijed sudara, na vozilu je nastala materijalna šteta koju je tužitelj, budući da je na dan štetnog događaja osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo je osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska broj 1190-175178832, temeljem prijave štete i police osiguranja 1190-175178832, dana 18. svibnja 2022. isplatio vlasniku vozila Erste & Steiermarkische S-Leasing d.o.o. (u visini troškova popravka vozila odnosno u iznosu od 31.524,43 kn odnosno 4.184,01 EUR). Tužitelj dodaje da vozačica nije bila pod utjecajem alkohola, što je potvrđeno alkotestiranjem s rezultatom 0,00 g/kg, nadalje da u nezgodi nije bilo ozlijeđenih osoba i da se divljač nakon sudara udaljila u nepoznatom smjeru . Navodi i da je na mjesto događaja izašao zamjenik lovnika tuženika te da je izvidima na vozilu pronađena dlaka nalik na dlaku srneće divljači koja je izuzeta. Posebno navodi da se nezgoda dogodila na dijelu ceste gdje je brzina ograničena na 90 km/h, da kolnik ima tri prometne trake, da nagib kolnika iznosi 8% u usponu prema jugozapadu i da je u trenutku događaja bila noć, a vidljivost dobra, vrijeme vedro bez padalina te nije bilo javne rasvjete. Prije mjesta događaja postavljen je prometni znak opasnosti "divljač na cesti" sa dopunskom pločom "2 km", koji je postavljen 700 metara sjeverno prije mjesta događaja. S obzirom da tuženik gospodari okolnim lovištem III/112 unutar kojeg se nalazi mjesto nastanka štetnog događaja, tužitelj navodi da je stekao pravo regresa prema tuženiku temeljem odredaba Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 30/15., 112/18., 63/20., 133/20., 151/22.), Uvjeta osiguranja i Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. – dalje: ZOO) pa stoga tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa koji je na ime naknade štete (troškova popravka vozila) isplatio svom osiguraniku.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba u dijelu u kojem se navodi da je na vozilu pronađena dlaka nalik na srneću divljač nerazumljiva i da se ne može ispitati. Osporio je da tuženik gospodari lovištem u kojem je došlo do štetnog događaja s obzirom da se središnja linija ceste smatra granicom lovišta, a do naleta je došlo na desnoj strani kolnika za smjer kretanja osiguranika tužitelja, odnosno na dijelu koji nije dio lovišta tuženika (cesta se ne smatra dijelom lovišta). Budući da je tuženik na dan štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja sa EUROHERC OSIUGURANJE d.d., tuženik je predložio da sud navedeno društvo pozove kao umješača u ovaj postupak.

3. S obzirom na navedeni prijedlog tuženika, sud je dopisom od 3. listopada 2024. (list 73.-74. spisa) obavijestio osiguratelja tuženika o otpočetoj parnici (čl. 211. Zakona o parničnom postupku, ''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka USRH, 84/08, 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka USRH i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje: ZPP). Navedeno je društvo miješanje u parnici na strani tuženika prijavilo podneskom od 25. listopada 2024., koje miješanje je sud dopustio raspravnim rješenjem od 9. prosinca 2024. (list 106. -107. spisa) budući da stranke nisu osporile umješaču pravo da sudjeluje u postupku, a sud je ocijenio da umješač ima pravni interes da tuženik uspije u parnici (čl. 207. ZPP).

4. Umješač je podneskom kojim je prijavio miješanje ujedno podnio odgovor na tužbu kojim je osporio aktivnu i pasivnu legitimaciju te osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Osporio je navode tužitelja da je do nezgode došlo naletom na bilo koju životinjsku vrstu navedenu u čl. 9. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18., 32/19., 32/20.). Dodao je da nema dokaza da je šteta na vozilu nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika pa stoga isti nije pasivno legitimiran u smislu čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu. Pored navedenog, do štete je došlo izvan lovišta, tj. na nelovnoj površini. Navodi da je čl. 83. st. 1. Zakona o lovstvu propisana odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini u lovištu, a ne i na cesti koja prolazi lovištem i za održavanje i sigurnost prometa na kojoj je odgovorna osoba koja njome upravlja. Zaključno umješač osporava zatraženi tijek kamata.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid i pročitao je dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je pribavio od MUP-a, PU Sisačko-moslavačke, PPP Kutina njihov spis pod brojem 511-1017/06-O-9/2022 (list 114.-146. spisa) i očitovanje Ministarstva Grada Kutine, Klasa: 340-01/24-01/24, Urbroj: 2176-03-08-01/01-24-2 (list 113. spisa). Ujedno su saslušani svjedoci JV (list 151.-152. spisa), OV (list 153.-154. spisa) i RV (list 154. -155. spisa). Također je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću iz Zagreba (list 164.-168. spisa).

5.1. Navode i dokazne prijedloge koje je umješač po prvi put istaknuo u podnesku od 7. listopada 2025., a za koje nije naveo niti na bilo koji način obrazložio zašto ih ranije (prije zaključenja prethodnog postupka) nije isticao i predlagao, iako se radi o navodima i dokazima kojima je već u trenutku podnošenja odgovora na tužbu raspolagao, sud nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja (čl. 461.a ZPP). Međutim sve da je sud navedeno i uzeo u obzir prilikom odlučivanja, ishod spora bi bio jednak.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene provedenih dokaza i to kako svakog dokaza zasebno, tako i svih dokaza u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj je sud došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Naime, predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.184,01 EUR koji je on isplatio na ime naknade materijalne štete koja je nastala na vozilu njegovog osiguranika u nezgodi koja se dogodila 14. siječnja 2022. kad je predmetno vozilo oštećeno uslijed naleta na divljač (jelena) na državnoj cesti.

8. Između stranaka su sporni osnov i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti. Sporan je nastanak štetnog događaja na način na koji je isti opisan u tužbi. Sporne su aktivna i pasivna legitimacija te odgovornost tuženika za nastalu štetu. Sporan je i utuženi tijek zateznih kamata.

9. Iz Potvrde MUP-a, PU Sisačko-moslavačke, PPP Kutina pod brojem 511- 1017/06-O-9-2/2022 od 18. siječnja 2022. (list 5.-6. spisa) i službene bilješke MUP-a, PU Sisačko-moslavačke, PPP Kutina pod brojem 511-1017/06-O-9-1/2022 od 17. siječnja 2022. (list 115.-116. spisa) proizlazi da se 14. siječnja 2022. oko 19:00 sati na državnoj cesti D45 – V. Zdenci (D5/D28) – Garešnica – Kutina (A3) Garešnica (D26)

– Čvor Kutina (A3), općina Kutina, na 12 km i 550 m II. dionice na nenaseljednom dijelu kolnika između mjesta Brinjani i Šatrovac dogodio događaj u kojem je sudjelovala OV kao vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka]. Navedeno je da u vozilu nije bilo putnika, da nije bilo svjedoka, da nije bilo ozlijeđenih osoba i da protiv vozačice nije pokrenut prekršajni postupak. Također je navedeno na su na vozilu uočeni tragovi nalik na dlaku srneće divljači koji su izuzeti, da je na vozilu nastala materijalna šteta, da je 700 metara sjeverno prije mjesta događaja postavljen prometni znak "divljač na cesti" sa dopunskom pločom "2 m" i da je ograničenje brzine na ovom dijelu prometnice 90 km/h. Prema opisu događaja, do nezgode je došlo kad se vozilo kojim je upravljala OV kretalo opisanom dionicom iz smjera sjeveroistoka u smjeru jugozapada te je sa lijevom stranom vozila došlo do udara u divljač (jelen) koji je pretrčavao kolnik iz smjera istoka u smjeru zapada, uslijed čega je došlo do materijalne štete na vozilu. Nakon toga, divljač se udaljila u nepoznatom smjeru.

9. Potvrda od 18. siječnja 2022. izdana je na temelju čl. 159. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09.) i čl. 296. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 47/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17.) te ista predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st. 1. ZPP. U skladu s navedenom odredbom, javna isprava dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Radi se o oborivoj presumpciji pa je stoga dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (čl. 230. st. 2. ZPP). Međutim, dok se ne dokaže suprotno, predmetna potvrda dokazuje ono što se s njom potvrđuje. Dakle, sve dok se ne dokaže suprotno, predmetna policijska potvrda dokazuje da je došlo do štetnog događaja na način kako to tužitelj opisuje u tužbi.

10. Svjedokinja OV je navela da je predmetne zgode odvezla djecu kod bake i djeda te se vraćala kad je već bio mrak, a cesta koja ima više prometnih traka je bila suha i neosvijetljena. Navela je da je vozila izvan naselja iz Brinjana u smjeru Kutine brzinom od oko 50-60 km/h i da se u jednom trenutku skoncentrirala na vozilo koje je vozilo u suprotnom smjeru budući da su je zabjesnula njegova svijetla, kada je sa lijeve strane osjetila udarac u vozilo. Vidjela je ogromne rogove i kao da ju je to preskočilo. Navela je da se radilo o jelenu koji je bio ogroman, misli da je došao sa suprotne strane ceste i da ga je ovo vozilo koje je prethodno spomenula okrznulo, međutim to je vozilo nastavilo vožnju, a ona je zaustavila svoje vozilo sa strane jer je bilo oštećeno te je pozvala policiju koja je izašla na očevid i kojoj je ispričala što se dogodilo. Dodala je da se sjeća da su osvijetlili livadu koja se nalazila i sa jedne i sa druge strane ceste, ali nisu pronašli jelena. Pojasnila je da je na vozilu retrovizor bio smrsksan, a oštećeni su bili i gornji dio vozila i vjetrobransko staklo te su sva oštećenja popisana. Zbog proteka vremena se ne sjeća drugih detalja u vezi popravka vozila jer se time bavio njezin suprug.

10.1. Sud je prihvatio navode svjedokinje OV kao iskrene, uvjerljive i istinite, a osobito u dijelu u kojem je opisala životinju koja je naletjela na njezino vozilo jer je uvjerljivo opisala njezine karakteristike i kretanje. Navodi svjedokinje nisu u suprotnosti sami sa sobom niti sa materijalnim dokazima u spisu.

11. Iz iskaza svjedoka RV proizlazi da je on izvršio krim-tehnički dio u vezi očevida koji je obavljen 14. siječnja 2022. u vezi prometne nezgode. Naveo je da su izašli na lice mjesta kolega O i on, pri čemu je kolega bio zadužen za operativni dio (ispitivanje, alkotestiranje i službena zabilješka). Pojasnio je da se nezgoda dogodila na cesti izvan naselja, a prema kazivanju vozačice bila je riječ o naletu na jelena. Ona se kretala u smjeru Brinjani – Šartovac, odnosno prema Kutini, tj. u smjeru juga, te joj je s lijeve strane izletjela divljač, a na vozilu su nastala oštećenja duž cijele lijeve strane, međutim oštećenja nisu bila takva da bi divljač poginula. Naveo je da je fotografirao mjesto događaja i vozilo, da je pronađena i izuzeta dlaka sa vozila te da divljač nije pronađena, ali su obavijestili lovačku udrugu ("Fazan") kako bi oni izašli na lice mjesta i upoznali se sa događajem. Svjedok je naveo i da na izlasku iz naselja više nema ograničenja brzine, dok se ne sjećam je li postavljen znak "divljač na cesti", ali ako je postavljen, onda je on fotografiran i to je konstatirano u zapisniku o očevidu.

11.1. Sud je prihvatio navode svjedoka RV kao iskrene, uvjerljive i istinite jer se radi o policijskom službeniku koji je iskazivao suglasno sa materijalnim dokazima u spisu, konkretno sa ispravama koje su sastavni dio spisa MUP-a, PU Sisačko- moslavačke, PPP Kutina pod brojem 511-1017/06-O-9/2022.

12. Svjedok ĐV, sada lovnik tuženika, naveo je da je u vrijeme štetnog događaja bio zamjenik lovnika kod tuženika te je na poziv predsjednika tuženika izašao na lice mjesta u vezi predmetne prometne nesreće. Ne sjeća se koliko je bilo sati, međutim sjeća se da je bila noć i da je, kada je došao na mjesto događaja, vozilo već bilo na vozilu vučne službe. Naveo je da divljač nije pronađena, a on nije vršio pregled područja budući da je po iskazu vozačice divljač otišla u lovište drugog društva gdje nije ovlašten ulaziti. Pojasnio je da je cesta na kojoj je došlo do nezgode granica dva lovišta, sa jedne strane ceste je lovište LD Vepar iz Kutine, a sa druge strane ceste je lovište tuženika, s time da je na tom dijelu lovište tuženika dosta usko, oko 700 m širine, a nakon čega je lovište LD Jelen-Roguža. Naveo je da je prema navodima policije pronađena dlaka divljači, međutim kako je vozilo bilo na vučnoj službi, on to nije vidio. Potvrdio je da tuženik u svom fundusu ima jelene te je naveo da u vrijeme nezgode nije bio organiziran skupni lov.

12.1. Iskaz svjedoka sud je ocijenio kao iskren i uvjerljiv budući da isti nije u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima niti je proturječan sam sebi.

13. Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je OV obavijestila policiju o nastanku štetnog događaja naletom vozila na divljač (jelena), da je policija izašla na mjesto događaja i obavila očevid, a kojom prilikom je utvrđeno da je 700 metara prije mjesta događaja postavljen prometni znak "divljač na cesti", da nisu utvrđeni elementi prekršajne odgovornosti kod vozačice te da nije pronađena divljač koja se dovodi u vezu sa nezgodom, međutim izuzeta je dlaka divljači. Utvrđeno je da se u vrijeme štetnog događaja nisu provodile lovne aktivnosti u lovištu tuženika koji u svom fundusu ima jelene, odnosno da nije bio organiziran skupni lov.

13.1. Okolnost da nije pronađena divljač ovaj sud ne smatra odlučujućom kada se imaju u vidu navodi svjedokinje OV (vozačice) koja je uvjerljivo opisala izgled i kretanje divlje životinje, potom kada se uzmu u obzir navodi policijskog službenika i potvrde MUP-a da su sa vozila izuzeti tragovi odnosno dlaka koja nalikuje na dlaku srneće divljači, i kada se navedeno dovede u vezu sa navodima svjedoka ĐV da tuženik u svom fundusu ima jelene.

14. Sud je radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete nastale na vozilu osiguranika tužitelja proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Igoru Jakopliću koji je pisani nalaz i mišljenje podnio 26. kolovoza 2025.

14.1. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je prilikom nezgode došlo do bočnog okrznuća osobnog vozila osiguranika tužitelja BMW X5 reg. oznake [registarska oznaka] na životinju, prema iskazu vozačice i utvrđenju prometne policije jelena, koji se izvan naseljenog mjesta, između naselja Brinjani i Šartovac, kretao preko kolnika državne ceste DC-45 na 12 km + 550 metara. Vozilo se kretalo od sjevera prema jugu, a životinja od istoka prema zapadu. Do naleta je došlo u noćnim uvjetima vožnje. Prema utvrđenju prometne policije ispred mjesta nezgode je bio postavljen prometni znak opasnosti "divljač na cesti" koji se odnosio i na mjesto nezgode. Prema nađenim oštećenjima na vozilu naletnu brzinu vozila na životinju nije moguće procijeniti jer se životinja u trenutku naleta nalazila izvan lijevog gabarita vozila, tako da je praktički životinja udarila u lijevi bok vozila, a ne vozilo u životinju. Vozačica je imala na raspolaganju za izbjegavanje naleta vrijeme od samo 1,02 sekundi u kojem je praktički samo mogla dovesti vozilo u kočeno stanje, a kontakt vozila i životinje nije mogla spriječiti, bez obzira da li prethodno je ili nije prometnim znakom upozorena na opasnost. Vještak je naveo da nema primjedbe na utvrđen opseg štete od strane tužitelja kako to proizlazi iz izvida štete. Prema izračunu vještaka, trošak popravka vozila iznosi 4.195,21 EUR bez uračunatog PDV-a. Vještak je naveo da nema primjedbi na račun za popravak vozila na kojem se temelji tužbeni zahtjev.

14.2. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio kao jasan, razumljiv i objektivno provjerljiv te sačinjen u skladu s pravilima znanosti i vještine pa ga je kao takvog u cijelosti prihvatio. Niti stranke nisu imale primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje vještaka te su suglasile s time da se vještaka ne saslušava usmeno u smislu čl. 260. st. 1. ZPP (list 202. spisa).

15. Prema odredbi čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi;

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

16. Nije dvojbeno da se štetni događaj koji je opisan u tužbi i javnoj ispravi (potvrdi PPP Kutina od 18. siječnja 2022.) dogodio na državnoj cesti izvan naselja (kojom cestom upravljaju Hrvatske ceste d.o.o. – list 113. spisa), kao niti da se sa jedne strane te ceste nalazi lovište tuženika, a kako je to u svom iskazu opisao lovnik tuženika . Tijekom postupka je utvrđeno da se na dan štetnog događaja nisu provodile lovne aktivnosti.

17. Međutim, prema prevladavajućoj sudskoj praksi, pa tako i stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je izraženo u odluci Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024., odgovornost lovoovlaštenika ne postoji samo prema odredbama Zakona o lovstvu u smislu prethodno citirane odredbe čl. 80. st. 6. alineja druga tog Zakona, već ona postoji i prema odredbama ZOO kojima je propisana odgovornost vlasnika opasne stvari za štete nastale od te stvari. To iz razloga što je odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu određeno da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako taj zakon ne propisuje drugačije. Prema tome, kako odredbama Zakona o lovstvu nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač izvan provođenja lova, o čemu je riječ u konkretnom slučaju, na ovu se situaciju imaju primijeniti odredbe ZOO.

18. Divljač u pokretu predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. O tom je pitanju stav zauzela sudska praksa u brojnim odlukama (tako i Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017., Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019., Rev-352/22 od 5. travnja 2022., Pž-3349/2019 od 10. lipnja 2020., Pž- 1326/2021 od 9. veljače 2022. i dr.).

19. Okolnost da se šteta dogodila na cesti, odnosno izvan granica lovišta nije odlučna jer se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta u situacijama kad divljač koja je uzrokovala štetu potječe iz lovišta, a ukoliko se u blizini ceste nalazi više lovišta kojima upravljaju i gospodare različiti lovoovlaštenici pa se ne može sa sigurnošću utvrditi iz čijeg lovišta potječe divljač koja je uzrokovala štetu, njihova je odgovornost solidarna.

20. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063. do čl. 1067. ZOO, u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu.

21. Da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, on u smislu čl. 1067. ZOO mora dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili mora dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti.

22. Dakle, na tuženiku leži teret dokaza ekskulpacijskih razloga, a postojanje istih sud u ovom postupku nije utvrdio.

22.1. Naime, u postupku je utvrđeno da je brzina kretanja vozila osiguranika tužitelja bila znatno ispod ograničenja od 90 km/h, što je sud utvrdio na temelju iskaza vozačice. Ista prema nalazu i mišljenju vještaka nije imala mogućnost izbjegavanja kontakta sa životinjom niti pod pretpostavkom da je vozilo uspjela dovesti u kočeno stanje. Prema tome, u postupku nije utvrđeno da bi vozač bio odgovoran ili suodgovoran za nastanak štetnog događaja u smislu čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu.

22.2. Nadalje, prema prema odredbi čl. 50. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21., 114/22., 114/22., 4/23., 133/23.) za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, a pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

22.2.1. Dakle, odgovornost po načelu krivnje iz čl. 50. st. 1. Zakona o cestama isključivo se odnosi na odštetnu odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste. To znači da se krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

22.2.2. U konkretnom slučaju nije sporno da je na predmetnoj dionici državne ceste 700 metara prije mjesta događaja bio postavljen znak opasnosti "divljač na cesti" koji upozorava vozače od mogućnosti dolaska divljači na cestu u dužini od 2 km. Stoga nema odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom u smislu čl. 50. Zakona o cestama.

22.2.3. Međutim, sve da navedeni prometni znak i nije bio postavljen, lovoovlaštenik bi bio oslobođen od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači na vozilo na cesti samo ukoliko bi nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom u smislu čl. 50. st. 2. Zakona o cestama bilo u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti, a čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe čl. 1067. st. 1., 2. i 4. ZOO. U konkretnom se slučaju ne radi o takvoj situaciji.

22.3. Kako je u postupku stoga utvrđeno da ne postoji niti isključiva niti djelomična odgovornost vozača za nalet na divlju životinju u smislu čl. 80. st. 6. alineja prva Zakona o lovstvu, niti odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom u smislu čl. 50. Zakona o cestama, zaključak je suda da je za nastalu imovinsku štetu na vozilu osiguranika tužitelja odgovoran tuženik kao osoba koja se dužna brinuti za i nadgledati divlje životinje koje se smatraju opasnim stvarima na svojim lovnim područjima.

23. Budući da je tužitelj, kao osiguratelj oštećenog vozila temeljem police automobilskog kaska br. 1190-175178832 (list 14.-15. spisa) isplatom naknade štete u utuženom iznosu (čija visina proizlazi iz računa o popravku vozila na listu 34. spisa te iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka) danom isplate, odnosno 18. svibnja 2022. (list 50. spisa) stupio u pravnu poziciju svog osiguranika prema osobi odgovornoj za štetu (čl. 963. st. 1. ZOO), osnovano potražuje isplatu tog iznosa od tuženika kao štetnika. Time su neosnovani prigovor nedostatka aktivne legitimacije i prigovor promašene pasivne legitimacije.

24. Osnovan je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata tekućih od 19. svibnja 2022. do isplate u skladu s odredbom čl. 1086. ZOO po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koja se primjenjuje na ostale odnose jer je predmetno potraživanje proizašlo iz izvanugovornog odnosa naknade štete.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

26. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove postupka koji su mu nastali i koji su bili potrebni za vođenje spora (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP).

26.1. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 – dalje: Tarife) i podnesaka od 28. kolovoza 2024., 30. listopada 2024. i 1. rujna 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife te troškovi zastupanja na ročištima 9. prosinca 2024., 11. travnja 2025., 17. lipnja 2025. i 23. listopada 2025. u iznosima od po 200,00 EUR za svako ročište prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV po stopi od 25%, troškove vještačenja u iznosu od 350,00 EUR, troškove svjedoka u iznosu od 25,00 EUR i troškove sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 88,29 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) i za presudu u iznosu od 88,29 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ukupno iznosi 2.551,58 EUR.

26.2. Nisu mu priznati troškovi sastava podneska od 4. srpnja 2024., 1. listopada 2024., 1. listopada 2025. i 9. listopada 2025. budući da je sud ocijenio da navedeni troškovi ne predstavljaju izdatak koji je bio potreban za vođenje spora u smislu odredbe čl. 155. ZPP. Naime, radi se o podnescima kojima tužitelj požuruje postupanje u postupku, iznosi već istaknute navode i pravna shvaćanja te dostavlja dokaz o uplati predujma za provođenje vještačenja (koji dokaz je mogao dostaviti i bez sastavljanja popratnog podneska). Nisu mu priznati niti troškovi sudske pristojbe za tužbu preko iznosa od 88,59 EUR do zatraženog iznosa od 101,56 EUR (za iznos od 13,27 EUR) koji se odnosi na dodatnu pristojbu (pristojba za rješenje) jer se radi o izdatku koji je tužitelju nastao isključivo njegovim propustom budući da sudsku pristojbu nije platio u trenutku podnošenja tužbe u skladu s čl. 4. toč. 1. Zakona o sudskim pristojbama pa stoga navedeni troškovi ne mogu pasti na teret protivne strane (arg. iz čl. 156. ZPP). Budući da tužitelj nije pristupio na ročište na kojem se presuda objavljuje , nisu mu priznati troškovi navedenog ročišta (čl. 151. st. 1. ZPP).

26.3. Odluka o zakonskim zateznim kamatama tekućim na dosuđene troškove postupka temelji se na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. st. 2. ZOO.

27. Obzirom na izloženo, riješeno je kao pod točkama II. i III. izreke presude.

U Zagrebu 1. prosinca 2025.

SUDAC

Maja Hilje

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti, putem ovog suda, žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje). Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).