Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Posl. broj: R1 Ob-488/2025-10

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru po sucu Ivanu Poljaku, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagateljice UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici BZ, odvjetnici iz [adresa], protiv I. protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Antuna Mihanovića 3, Zagreb, zastupanog po punomoćniku LZ, dipl. iur., II. protustranke EZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. protustranke JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja izvanbračne zajednice, dana 1. prosinca 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je prijedlog u odnosu na I. protustranku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje povučen.

II. Utvrđuje se da je UZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], izvanbračna supruga sada pok. ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1942. Godine, a umrlog **.**.2025., sa posljednjim prebivalištem u [adresa], sa kojim je bila u izvanbračnoj zajednici koja je trajala od 1. siječnja 2016. godine do Brankove smrti 6. svibnja 2025. godine.

O b r a z l o ž e n j e

1. Predlagateljica UZ podnijela je prijedlog radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice u kojem navodi da ima namjeru podnijeti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, zahtjev za priznavanje prava na obiteljsku mirovinu iza pok. ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1942. a umrlog **.**.2025., sa posljednjim prebivalištem u [adresa], sa kojom je živjela u izvanbračnoj zajednici. Odredbom članka 65. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je kako članovi obitelji umrlog osiguranika imaju pravo na obiteljsku mirovinu. Člankom 22. stavkom 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, propisano je da se članom obitelji smatra izvanbračni dug koji je sa osiguranikom ili s korisnikom mirovine živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine, a status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnom sudskom postupku. Zbog svega navedenog, predlagateljica pokreće ovaj postupak pred Naslovljenim sudom, kako bi kao prethodno pitanje prije podnošenja zahtjeva za obiteljsku mirovinu utvrdila postojanje izvanbračne zajednice između predlagateljice i pok. ŠZ, te kao protustranke naznačuje druge nasljednike iza pok. izvanbračnog druga, zajedničku djecu EZ i TZ, te obzirom da ovaj inicira radi stjecanja prava na mirovinu, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Predlagateljica UZ, rođena U rođena je **.**.1949. u [adresa]. Dana 11. veljače 1967. godine u Zagrebu predlagateljica i ŠZ sklopili su brak koji je razveden 15. rujna 2015. godine presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: P Ob- 248715-6 od 15. rujna 2015. godine. Za vrijeme trajanja braka rođena su zajednička djeca stranaka FZ (sada TZ) **.**.1974. i EZ **.**.1967.. Predlagateljica i ŠZ su nakon razvoda braka nastavili živjeti u istom kućanstvu. Početkom 2016. godine su obnovili emocionalnu vezu i zasnovali izvanbračnu zajednicu koja je trajala sve do Brankove smrti 6. svibnja 2025. godine. Predlagateljici je to pravo izvanbračne supruga već priznato u ostavinskom postupku iza pok. ŠZ, rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika u [adresa] Ivane Mrsin Kusturin posl. br. O-1142/2025, UPP/O-75/2025 od 18. kolovoza 2025. godine, u kojem postupku je predlagateljica utvrđena kao zakonska nasljednica. O tome da su predlagateljica i pok. ŠZ ubrzo nakon razvoda braka obnovili emocionalnu vezu i živjeli u izvanbračnoj zajednici imaju saznanja svjedoci, susjedi i rodbina, koje predlagateljica predlaže saslušati u toku postupka.

2. I. protustranka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje u svom odgovoru na prijedlog navodi da za priznanje prava na obiteljsku mirovinu, temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju prema čl. 22. st. 3. pod članom obitelji koji ima pravo na obiteljsku mirovinu iz stavka 1 točke 1. navedenog članka 22. (udovica, odnosno udovac) smatra se i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice u valjanom trajanju utvrđuje se u izvanparničnom sudskom postupku. Dakle, u postupku priznavanja prava na obiteljsku mirovinu potrebno je priložiti, između ostalog, i sudsko izvanparnično utvrđenje postojanja i valjanog trajanja izvanbračne zajednice, stoga se ne protive da se ovaj postupak utvrđivanja statusa i trajanja izvanbračne zajednice provede po pravilima izvanparničnog postupka. Opreza radi, za sada se protive prijedlogu za utvrđenje izvanbračne zajednice.

3. II. protustranka EZ u svom odgovoru na prijedlog navodi da živi i radi u Njemačkoj. U Hrvatskoj boravi samo petkom, stoga nažalost ne može doći na raspravu dana 24. studenog 2025. godine. Navodi da su njegovi roditelji bili u braku koji je trajao od 1967. godine do 2015. godine. Nakon razvoda braka su nastavili živjeti zajedno. U stvari su se slagali bolje nego kada su bili u braku. Imao je to priliku vidjeti jer je i tada petkom boravio u [adresa] tako da slobodno može reći da je s njima provodio više vremena nego njegova sestra. Dijelili su financije. Zna to jer im je znao povremeno pomoći oko većih troškova. Imali su zajedničke prijatelje koje su zajedno posjećivali kao i rodbinu. Misli da nitko nije ni znao da su se razveli. Jedne zgode je čak bio s ocem u Matičnom uredu. Htio je prijaviti namjeru sklapanja braka, odnosno ponovo se oženiti majkom. Matičarka je rekla da nije upisano da su se razveli i da su još uvijek u braku. Samo zato se nisu ponovo oženili. Upravo je majka brinula o očevu zdravlju i njegovala ga kada se razbolio. Jako je patila gledajući ga kako se pati. Kada je otac preminuo majka je organizirala sahranu uz njegovu pomoć i pomoć njegove sestre. Bila je uistinu shrvana.

4. III. protustranka ZZ u svom odgovoru na prijedlog navodi da i ona živi u [adresa] te ispričava nedolazak na ročište. Navodi da je točno da su njeni roditelji UZ i ŠZ bili u braku koji je trajao od početka 1967. godine do rujna 2015. godine. Nakon razvoda nastavili su živjeti u istoj kući. Ne zna da li su ikada prekidali vezu, ali je početkom 2016. godine prilikom posjete vidjela da je sve isto kao prije. Ponovo su dijelili prihode i troškove. Svuda su išli zajedno. U stvari slagali su se bolje nego ikada. Ne zna zašto su se uopće i razvodili. Kada se otac razbolio 2019. godine majka je vodila brigu o njegovom zdravlju. Na kraju ga je ona i sahranila uz njenu pomoć i pomoć njenog brata.

5. Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u isprave sadržane u spisu predmeta te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ĆZ i PZ.

6. Izvedene dokaze Sud je ocijenio u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 2/07, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP-a).

7. Po ocjeni ovoga Suda, prijedlog je osnovan i to iz razloga kako slijedi.

8. Naime, uvidom u Rješenje o nasljeđivanju doneseno po javnom bilježniku Ivani Mrsin Kusturin, posl. broj: O-1142/2025, UPP/OS-75/2025 doneseno iza pokojnog ŠZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], utvrđeno je da je njegovim zakonskim nasljednikom proglašeni UZ kao izvanbračna supruga i EZ, sin pok. ostavitelja i ZZ, kćer pok. ostavitelja, a ovdje protustranke.

9. Nadalje, uvidom u uvjerenja o prebivalištu Policijske postaje Čazma utvrđuje se da je predlagateljica od 3. prosinca 1976. godine imala prijavljeno prebivalište u [adresa], baš kao i pok. ŠZ u periodima od 5. kolovoza 1988. do 1. prosinca 1992. te od 15. listopada 2002. do 6. svibnja 2025. godine, dok je u periodu od 1. prosinca 1992. do 15. listopada 2002. godine imao prijavljeno prebivalište u [adresa].

10. Iz iskaza svjedokinje ĆZ proizlazi da je ona snaha predlagateljice i sada pok. ŠZ pa joj je poznato radi čega se vodi ovaj postupak. Naime, 1998. godine upoznala je njihovog sina pa slijedom toga i predlagateljicu i sada pok. ŠZ koji su njegovi roditelji. Od tada pa do smrti pok. ŠZ u mjesecu svibnju ove godine oni su živjeli kontinuirano zajedno, a ona i njen suprug su živjeli u kući do njihove. Poznato joj je kako izgleda život ljudi koji žive u braku jer je i sama u braku pa može reći da je zajednica između predlagateljice i pok. MZ posve nalikovala zajednici ljudi koji žive u braku. Znala je da oni kroz jedan periodu zajedničkog života više nisu bili u braku, no nije došlo do faktičkog razlaza njihove zajednice jer su oni zajedno živjeli i zajedno se brinuli jedan o drugome. Da joj nije bila poznata činjenica da su se oni razveli na osnovu njihovog načina življenja nebi uopće mogla zaključiti da oni ne žive u braku. Oni su imali zajednicu u kojoj su zajedno jeli, zajedno živjeli, zajednički išli u nabavku, zajedno radili. Zajedno su snosili troškove stanovanja u kojoj su imali doživotno pravo stanovanja. Zajednički su snosili ulaganja u tu kuću i njezino održavanje. Oni su tijekom čitavog perioda zajedno održavali osobne odnose sa svojom djecom i sa unucima te sa rodbinom i sa jedne i sa druge strane. Imali su zajedničke prijatelje s kojima su se u mlađim danima međusobno posjećivali. Zajedno su odlazili na različite priredbe i proslave te na zajedničke izlete. Kada se ŠZ razbolio oko njega se brinula predlagateljica. Isto tako kada je ŠZ umro sve oko organizacije i snašanja troškova njegove sahrane pobrinula se predlagateljica.

11. Svjedokinja IZ u svom iskazu navodi da su predlagateljica i pok. ŠZ njeni su tetak i tetka, a ona je živjela na udaljenosti od oko dva kilometra od njihove kuće pa joj je poznat njihov način življenja. Živi u braku pa joj je poznato kako izgleda bračni život tako da može reći da je život između predlagateljice i ŠZ posve nalikovao životu u braku. Da nije znala da su oni u jednom dijelu zajedničkog življenja bili razvedeni, na osnovu načina njihovog života nikako nebi mogla zaključiti da oni ne žive u braku. Kada kaže život u braku pod time podrazumijeva brigu o obitelji, brigu o imovini te međusobnu skrb bračnih partnera. Oni su znali ponekad i javno iskazivati međusobnu naklonost. Tijekom zajedničkog života gradili su kuću i obnavljali staru roditeljsku kuću. Oni su zajednički podmirivali troškove života. Oni su održavali odnose sa rodbinom i sa jedne i sa druge strane te su imali zajedničke prijatelje jer su bili jako društveni. Oni su zajedno odlazili na različita društvena i socijalna događanja pogotovo što je tetak bio aktivan u sportskoj zajednici. Održavali su zajedno odnose sa svojom djecom i unucima te se o istima brinuli. Kada je ŠZ bolovao prije smrti o njemu se brinula predlagateljica. Predlagateljica ga je sahranila uz pomoć sina i snahe. Oni su imali zajednički automobil koji su zajedno koristili. Unatoč razvodu 2015. godine ništa nisu u njihovom svakodnevnom životu primijetili da bi se promijenilo. Kada se tetak razbolio on je čak i htio da ponovo sklope brak da predlagateljica nebi imala problema. Kada su došli kod matičara da bi prijavili sklapanje braka utvrdili su da razvod braka iz 2015. godine nije još bio proveden u matici. Greškom Matičnog ureda upis njihovog razvoda u matičnim knjigama upisan je tek nekoliko dana nakon smrti ŠZ iako je od presude o razvodu prošlo 10 godina. Uvijek su dočekivali zajedno svoju djecu te su bili zajedno za stolom kad su se slavili rođendani. Koliko joj je poznato oni su i svoju imovinu riješili za vrijeme života, odnosno rasporedili na svoju djecu jer su se zajedno dogovorili i na ostavinskom postupku.

12. Odredbom čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da se odredbe toga Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

13. Po ocjeni ovoga Suda, iz ove zakonske definicije proizlaze četiri pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice: 1. postojanje životne zajednice, 2. da su partneri muškarac i žena, 3. da su partneri slobodni od bračnog statusa, odnosno nisu u braku, i 4. da zajednica traje najmanje tri godine, osim u slučaju rođenja zajedničkog djeteta ili sklapanja braka između partnera. Da bi izvanbračna zajednica proizvodila pravne učinke moraju kumulativno biti ispunjene sve ove pretpostavke.

14. Nastanak i prestanak izvanbračne zajednice kao životne zajednice potpuno je neformalan, znači nije precizno zakonski opisan i ta neformalnost čini bitnu razliku u odnosu na nastanak i prestanak braka koji je formalan i gdje je volja (lat. animus) partnera za nastanak i prestanak zajednice jasno očitovana kroz propisani postupak i pripadajuće isprave. Nadalje, zakonodavac nije uredio koji bi to točno elementi upućivali na postojanje izvanbračne zajednice ( npr. emotivni, imovinski, socijalni i dr.) i što se podrazumijeva pod terminom životne zajednice.

15. S obzirom na to, po ocjeni ovoga Suda, da li je postojala životna zajednica utvrđuje se, među inim, kroz to da li su izvanbračni partneri živjeli na istoj adresi tj. da li je postojala zajednica stanovanja u zajedničkom kućanstvu, postojanje njihove imovinske povezanosti u vidu zajedničke blagajne, zajedničko snošenje troškova života ili ulaganja, emocionalna, seksualna i općenito partnerska povezanost, kao i socijalni kontakti u vidu održavanja odnosa sa rodbinom (sa strane svakog od partnera) i zajedničkim prijateljima kao i zajedničko provođenje slobodnog vremena u vidu putovanja, izlazaka (priredbe, proslave predstave i sl.), rekreacije i sl. Isto tako, kao bitan segment navedenoga je i međusobna skrb partnera u slučaju bolesti i nemoći da to čine samostalno, kao što je to i izražavanje pijeteta, poštovanja i bliskosti u vidu organiziranja sahrane i odabira zajedničkog mjesta počinka (grobnica, grobno mjesto, spomenik i sl.).

16. Definirajući izvanbračnu zajednicu kao zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca zakonodavac je naglasio pretpostavku slobode od bračnog statusa, odnosno da niti jedan od partnera u vrijeme izvanbračne zajednice nije u već postojećem (pa makar i samo formalnom) braku. S tim u svezi za napomenuti je da su prema važećoj sudskoj praksi sudovi dosljedni u ne priznavanju pravnih učinaka zajednicama čiji partneri žive istodobno i u braku tj. osobama koje su u braku i istodobno u jednoj ili više izvanbračnih zajednica.

17. Nadalje, pretpostavkom vremenskog trajanja zajednice tj. da zajednica traje najmanje tri godine, a kraće samo ako je rođeno zajedničko dijete, po ocjeni ovoga Suda, zakonodavac je odlučio pravno zaštiti samo one zajednice koje su stabilnije i trajnije. Vremenski uvjet od tri godine trajanja odnosi se na zajednice u kojima nije rođeno zajedničko dijete, a ako se rodi zajedničko dijete izvanbračnih drugova neovisno o uvjetu od tri godine. Isto tako, pretpostavlja se da je riječ o trajnijoj i stabilnijoj obiteljskoj zajednici kada je ona nastavljena sklapanjem braka pa i u slučaju iako je trajala kraće od tri godine.

18. Odredbom čl. 11. st. 2. Obiteljskog zakona propisano je da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. istoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

19. Nadalje, za napomenuti je da se prema odredbama članka 8. Zakonu o nasljeđivanju izvanbračnom zajednicom smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka. Dakle, definicija izvanbračne zajednice po Zakonu o nasljeđivanju djelomično se razlikuje od definicije u Obiteljskom zakonu s obzirom na pretpostavku trajanja vremena koje se definira kao: “dulje vrijeme“, a ne tri godine kao što je to u Obiteljskom zakonu. Uz ono što je isto tj. slobodni bračni status, zajednica je trebala trajati dulje i prestati ostaviteljevom smrću, a trebale su biti ispunjene pretpostavke za valjanost braka (punoljetnost partnera, sposobnost za rasuđivanje, osobe izvan nedopuštenog krvnog srodstva i osoba slobodnog bračnog stanja – čl. 25. do 28. Obiteljskog zakona).

20. Sve naprijed navedeno, po ocjeni ovoga Suda, bitno je jer na temelju navoda predlagatelja iznijetih u prijedlogu može se zaključiti da je predlagateljica ovaj postupak pokrenula radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu iza sada pokojnog MZ.

21. Naime, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne mirovine, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani su članovi njegove obitelji, a st. 3. istog zakonskog članka je propisano da se pod članom obitelji iz st. 1. toč. 1. ovog članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje 3 godine.

22. Odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da se status izvanbračne zajednice utvrđuje u izvanparničnom sudskom postupku ali se u istoj ne navodi prema materijalnim odredbama kojega propisa, kao što to na primjer čini Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju koji u pogledu prava na zdravstveno osiguranje supružnika upućuje na propis o obiteljskim odnosima (čl.10. st. 1. t. 1.) ili Opći porezni zakon koji to pak također ne definira (čl. 15. st. 1.).

23. Imajući u vidu naprijed navedeno za napomenuti je da Sud u ovom postupku utvrđuje da li je postojala izvanbračna zajednica u slučaju predlagateljice I ŠZ, a ne to da li je predlagateljica stekla pretpostavke za ostvarenje prava na obiteljsku mirovinu sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju (čl. 22., 65., 67., 72. i dr.) jer će se te pretpostavke utvrđivati pred Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje u postupku u kojem će odluka iz ovog predmeta biti jedna od isprava kojom će se ispunjenje pretpostavki dokazivati kao što ista u tu svrhu može eventualno poslužiti i u nekim drugim postupcima.

24. Dakle, s obzirom na sve navedeno, po ocjeni ovoga Suda, u ovom konkretnom slučaju kada nije precizno propisano odredbe kojega materijalnog zakona primijeniti (npr. kao što bi to u ostavinskom postupku bila primjena Zakona o nasljeđivanju) primijenjuju se odredbe Obiteljskog zakona.

25. Prema tome, u smislu naprijed citiranih odredbi članka 11. Obiteljskog zakona u slučaju predlagatelja utvrđeno je da je predlagateljica sa MZ ŠZ tijekom predmetnog perioda živijela u zajedničkom kućanstvu da su međusobno bili u emotivnim odnosima te da su održavali zajedničke socijalne kontakte sa drugim osobama, da su zajednički skrbili i raspolagali sa imovinom koju su imali na raspolaganju, brinuli se međusobno jedan o drugome te o djeci i unucima, a isto tako, predlagateljica je sudjelovala u organizaciji posljednjeg ispraćaja i sahrane ŠZ nakon njegove smrti. Uz navedeno utvrđeno je i to da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom period dužem od tri godine te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom radi čega su u njihovom slučaju, po ocjeni ovoga Suda, bile kumulativno ispunjene sve pretpostavke propisane odredbama članka 11. st. 1. Obiteljskog zakona radi čega je Sud prijedlog smatrao osnovanim i odlučio kao u izreci ovog rješenja.

U Bjelovaru, 1. prosicna 2025. godine.

S U D A C :

Ivan Poljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana primitka ovoga rješenja.

Dostaviti:

- Pun. predlagatelja BZ, odvjetnici

- I. protustranci Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje

- II. protustranci EZ

- III. protustranci ZZ