Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska ulica 1.

Poslovni broj: P-129/2022-106

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Hugu Wedemeyeru, u pravnoj stvari tužitelja IDA COMERC d.o.o., OIB: 82286842529, Prelog, Trg Slobode 1, kojeg zastupa punomoćnica Ivona Šimić Martinjaš, odvjetnica iz Zagreba, Zelinska ulica 3, protiv 1. tuženika Stečajna masa iza brisanog društva LESKOVAR d.o.o., u stečaju, OIB: 77008937018, Petrijanec, Vrtna 8. i 2. tuženika UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oba zastupana po punomoćnici Maji Tkalčec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Petrić i partneri d.o.o. iz Varaždina, Anina ulica 2, radi pobijanja pravnih radnji stečajnoga dužnika, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnica parničnih stranaka, te danom objave presude 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari kao nedopuštena.

II. Nalaže se tužitelju da 1. i 2. tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.850,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 1. prosinca 2025., kao dana donošenja prvostupanjske odluke, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova ovog postupka u iznosu od 550,00 eura, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. rujna 2019. ovome sudu protiv trgovačkog društva Leskovar d.o.o. iz [adresa], kao 1. tuženika, te protiv UM, iz [adresa], kao 2. tuženika, podnio tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji pozivajući se na odredbe čl. 66., čl. 67., čl. 69. i čl. 71. Zakona o obveznim odnosima. U bitnome tužitelj je naveo da je protiv 1. tuženika ishodio rješenje o ovrsi javnog bilježnika Lane Mihinjač iz Varaždina poslovni broj Ovrv-128/2019. od 8. srpnja 2019. kojim je naloženo 1. tuženiku Leskovar d.o.o. namiriti tužitelju u roku od 8 dana iznos od 195.122,83 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškovima ovršnoga postupka, da je predmetno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 23. srpnja 2019., da je on od Financijske agencije ishodio potvrdu iz koje je vidljivo da se na dan 3. rujna 2019. 1. tuženik nalazi u neprekidnoj blokadi 62 dana, a na dan 23. rujna 2019. 80 dana, da se ukupni iznos neizvršenih osnova za plaćanje 1. tuženika povećao, pa da iz toga proizlazi da se on ne može naplatiti iz imovine 1. tuženika. Tužitelj je pridodao da je pribavio podatke od nadležnih institucija iz kojih je utvrdio da 1. tuženik nije vlasnik niti nekretnina, a niti pokretnina, već da je motorna vozila koja je imao u vlasništvu prodao 2. tuženiku sukladno računima brojevi 106/01/1, 108/01/1 i 107/01/1 čime je raspolagao svojom imovinom kako bi onemogućio tužitelja u naplati njegovog dospjelog potraživanja, te je time kao dužnik počinio pravnu radnju na štetu vjerovnika, ovdje tužitelja. Stoga je predložio, s pozivom na odredbe čl. 66., čl. 67., čl. 69. i čl. 71. Zakona o obveznim odnosima, da sud donese presudu kojom će se utvrditi da su otuđenja, u izreci tužbenog zahtjeva navedenih teretnih vozila, bez pravnog učinka prema tužitelju i to u dijelu koje je potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema 1. tuženiku u iznosu od 201.199,37 kuna, a da je 2. tuženik dužan dopustiti da tužitelj svoje navedeno potraživanje namiri prodajom predmetnih vozila, te je predložio da se tuženike obveže da tužitelju solidarno naknade troškove ovog postupka. Nadalje, tužitelj je svojim podneskom od 2. listopada 2019. u spis dostavio podnesak u kojem je naveo da uređuje i dopunjuje tužbu od 24. rujna 2019. na način da pobija dodatnu pravnu radnju tuženika učinjenu na štetu tužitelja, za koju je, kako je naveo, saznao nakon podnošenja tužbe, gdje je naveo da je naknadno utvrdio kako je 1. tuženik raspolagao i daljnjom svojom imovinom na način da je otuđio i ostale vrijednije pokretnine u vidu inventara i opreme, a koje su bile u vlasništvu 1. tuženika, te da je iste pokretnine prodao 2. tuženiku. Tužitelj je stoga predložio da se utvrdi i da je otuđenje predmetnih pokretnina taksativno pobrojanih u navedenom podnesu tužitelja, također, bez pravnog učinka prema tužitelju i to u dijelu koje je potrebno za ispunjenje tužiteljevog potraživanja prema 1. tuženiku u iznosu od 201.199,37 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a da je 2. tuženik dužan dopustiti da tužitelj svoju navedenu tražbinu prema 1. tuženiku namiri prodajom predmetnih pokretnina navedenih u spomenutom podnesku tužitelja.

2. Tuženici su 28. studenoga 2019. dostavili odgovor na tužbu kojim su u cijelosti osporili tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Ovaj je sud rješenjem poslovni broj P-226/2019-18 od 20. kolovoza 2020. (listovi 144-146 spisa) utvrdio prekid ovog postupka iz razloga što je rješenjem ovoga suda poslovni broj St-177/2019-16 od 20. srpnja 2020. otvoren i istovremeno zaključen stečajni postupak nad 1. tuženikom Leskovar d.o.o., u stečaju, iz [adresa].

4. Tužitelj je podneskom od 1. listopada 2020. (list 150 spisa) predložio nastaviti postupak, te je ujedno predložio sudu pozvati stečajnoga upravitelja na preuzimanje ovog postupka.

5. Stečajni upravitelj trgovačkog društva Leskovar d.o.o., u stečaju, Željko Ferenčić u svojem je podneskom od 9. siječnja 2021. (list 177 spisa) naveo da ne preuzima ovaj parnični postupak.

6. Ovaj je sud rješenjem poslovni broj P-226/2019-24 od 4. prosinca 2020. (listovi 164-168 spisa) odbio prijedlog tužitelja za određivanje nastavka ovog postupka obrazloživši da je sud, između ostalog, utvrdio uvidom u sudski registar ovoga suda da je trgovačko društvo Leskovar d.o.o., u stečaju prestalo postojati brisanjem iz sudskog registra rješenjem ovoga suda poslovni broj Tt-20/4309-3 od 26. listopada 2020., da sama činjenica postojanja ove parnice ne znači istovremeno i postojanje stečajne mase u odnosu na koju bi se ovaj postupak nastavio, da za svaku od stranaka u sporu tijekom cijelog postupka moraju biti ispunjene sve procesne pretpostavke u smislu stranačke i parnične sposobnosti, urednosti zastupanja, izostanka procesnih smetnji, a što podrazumijeva i podatke o njihovom nazivu, tvrtki, sjedištu, OIB-u, a da se niti jednim od tih podataka u ovom trenutku ne raspolaže.

7. Tužitelj je protiv predmetnog rješenja izjavio žalbu, a odlučujući povodom te žalbe Visoki trgovački sud Republike Hrvatske svojim je rješenjem poslovni broj Pž- 528/2021-4 od 3. siječnja 2022. (listovi 182-184 spisa) uvažio tužiteljevu žalbu, predmetno pobijano rješenje ukinuo i predmet vratio ovome sudu na ponovni postupak s obrazloženjem da su u ovom postupku ostvarene pretpostavke za prekid postupka i to prvi puta zbog razloga iz čl. 212. t. 5. Zakona o parničnom postupku, a drugi puta iz razloga iz čl. 212. t. 4. istoga Zakona. Navedeno je da kad se ostvari bilo koja od pretpostavki iz čl. 212. Zakona o parničnom postupku prekid postupka nastupa po sili zakona onog trenutka kada se ostvario zakonski razlog, dok je rješenje suda kojim se utvrđuje prekid postupka deklaratorne naravi, pa da je stoga, a uzimajući u obzir i činjenicu da postoji prijedlog tužitelja sudu da pozove stečajnoga upravitelja na preuzimanje postupka u skladu s čl. 215. st. 1. Zakona o parničnom postupku potrebno pozvati stečajnoga upravitelja na preuzimanje postupka kojom će radnjom postupak biti nastavljen, te da je potrebno ujedno donijeti rješenje o nastavljanju postupka.

8. Ovaj je sud rješenjem poslovni broj P-226/2019-32 od 18. ožujka 2022. (listovi 193-195 spisa) pozvao stečajnoga upravitelja brisanog društva Leskovar d.o.o., u stečaju, Željka Ferenčića na preuzimanje ovog postupka te je postupak nastavio.

9. 21. lipnja 2022. održano je ročište za glavnu raspravu na kojemu je sud naložio parničnim strankama da u roku od 30 dana obavijeste sud da li je stečajnoj masi iza brisanog društva Leskovar d.o.o., u stečaju, imenovan stečajni upravitelj. Tužitelj je u spis 11. srpnja 2022. dostavio podnesak u kojem je naveo da je u stečajnom predmetu koji se kod ovoga suda vodi pod poslovnim brojem St-177/2019. na e-Oglasnoj ploči suda objavljeno rješenje kojim je utvrđeno kako je stečajnome upravitelju Željku Ferenčiću prestala navedena dužnost u stečajnom postupku nad dužnikom Leskovar d.o.o., u stečaju, te da je istim rješenjem za stečajnoga upravitelja imenovana Sanja Janči iz Čakovca, pa da stoga tužitelj predlaže ovome sudu nastaviti ovaj postupak, pozvati novog stečajnog upravitelja na preuzimanje tog postupka te zakazati novo ročište.

10. Tužitelj je u spis 31. listopada 2022. (listovi 225-230 spisa) dostavio podnesak u kojem je, između ostalog, naveo da je otkazao punomoć odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Eterović, U i Ć, te da će nadalje tužitelja zastupati punomonica Ivona Šimić Martinjaš, iz Odvjetničkog društva Knezović & Partneri j.t.d. iz Zagreba. Nadalje, tužitelj je naveo da predmetnim podneskom uređuje tužbeni zahtjev na način da predlaže sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi da je pravni posao kupoprodaje u tom podnesku navedenih vozila, kao i pokretnina, bez pravnog učinka prema stečajnoj masi iza Leskovar d.o.o., u stečaju, te kojom će se naložiti 2. tuženiku UM da u stečajnu masu vrati sve imovinske koristi stečene temeljem pobijanih pravnih poslova zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te da predlaže da se ujedno naloži tuženicima da tužitelju solidarno naknade troškove ovog postupka.

11. Tuženici su 8. studenoga 2022. u spis dostavili podnesak (listovi 247-250 spisa) u kojem su naveli da se protive preinaci tužbenog zahtjeva s podneska tužitelja od 31. listopada 2022. da se protive i preinačenoj tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, da 1. tuženik ne bi trebao biti tuženik u ovom postupku ukoliko je tužbeni zahtjev usklađen s promjenama na strani 1. tuženika sukladno čl. 212. st. 3. Stečajnoga zakona, a s obzirom da je tužitelj u predmetnom podnesku naveo da je uredio tužbeni zahtjev glede promjena u odnosu na 1. tuženika, tuženici su ujedno istaknuli da je odredbom čl. 212. st. 2. Stečajnog zakona propisano da se tužba radi pobijanja radnji stečajnoga dužnika može podnijeti u roku od dvije godine od otvaranja stečajnoga postupka. Naveli su da je taj rok prekluzivne naravi, a da je u ovom predmetu stečajni postupak otvoren i zaključen rješenjem ovoga suda poslovni broj St-177/2019. od 20. srpnja 2020., pa da je sud dužan ustanoviti pravovremenost tužbe glede novog zahtjeva, a u pogledu kojeg je novog zahtjeva parnica pokrenuta tek kad je zahtjev istaknut u parnici, a to je u podnesku tužitelja od 21. listopada 2022. Tuženici su pridodali da je na taj način prekoračen rok za podnošenje tužbe od dvije godine od pokretanja stečajnoga postupka, pa da je stoga tužba podnijeta izvan roka predviđenog čl. 212. st. 2. Stečajnoga zakona te su predložili tužbu odbaciti. Ujedno u pridodali da u prilog navedenome govori i sudska praksa primjerice izražena u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-969/04. od 11. srpnja 2007., te u presudu i rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-138/13. od 18. lipnja 2014.

12. Ovdje treba navesti da je i sam tužitelj u svojoj žalbi od 29. prosinca 2024. koju je podnio protiv rješenja ovoga sud poslovni broj P-226/2019-24 od 4.prosinca 2020. naveo kako se pobijanje dužnikovih pravnih radnji u povodu stečaja razlikuje od pobijanja pravnih radnji izvan stečaja, da kada je nad vjerovnikovim dužnikom otvoren stečajni postupak, sud u postupku pokrenutom paulianskom tužbom ne ispituje pretpostavke za pobijanje pravnih radnji propisane Zakonom o obveznim odnosima, već pretpostavke propisane Stečajnim zakonom, da je razlika između ta dva pravna instituta u tome što kod instituta pobijanja dužnikovih pravnih radnji u povodu stečaja pobojna radnja gubi učinak u odnosu na stečajnu masu, te je protivna strana dužna u stečajnu masu vratiti sve koristi koje je stekla na osnovi pobojne radnje (list 171 spisa). Jednakog je stajališta u pogledu navedenoga pravnog pitanja i ovaj sud jer se pobojnost pravnog posla po odredbama čl. 66. do čl. 71. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje: ZOO-a) razlikuje od pravnih sredstava i pravnih posljedica pobijanja stečajnoga dužnika propisanih odredbama čl. 212. do čl. 215. Stečajnoga zakona ("Narodne novine", broj 71/15., 104/17., 36/22. i 27/24., dalje: SZ- a). Naime, kod pobijanja dužnikovih pravnih radnji izvan stečaja vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (čl. 66. st. 1. ZOO-a), naplatno se raspolaganje može pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato (čl. 67. st. 1. ZOO-a), da se predmetna tužba za pobijanje podnosi protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno, protiv njezinih sveopćih pravnih slijednika (čl. 69. st. 2. ZOO-a), da ako sud usvoji tužbeni zahtjev pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina (čl. 70. ZOO-a), te da se ta tužba za pobijanje može podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz čl. 67. st. 1. ZOO-a, a za ostale slučajeve u roku od tri godine (čl. 71. st. 1. ZOO-a). S druge strane pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika nije moguće ako nije otvoren stečajni postupak. Sukladno odredbi čl. 212. st. 1., st. 2., st. 3., st. 5., st. 7. i st. 8. SZ-a propisano je da su pravne radnje stečajnog dužnika ovlašteni pobijati tužbom stečajni vjerovnici te stečajni upravitelj u ime stečajnog dužnika, da se tužba iz st. 1. ovoga članka može podnijeti u roku od dvije godine od otvaranja stečajnoga postupka da se ta tužba podnosi protiv osobe prema kojoj je pobijana radnja poduzeta, da ako sud usvoji tužbu za pobijanje pravne radnje, pobijena pravna radnja je bez učinka prema stečajnoj masi i protivna je strana dužna vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi stečene na osnovi pobijenje radnje, da pravomoćna presuda donesena u parnici za pobijanje pravnih radnji djeluje prema stečajnom dužniku, odnosno, stečajnoj masi te svim stečajnim vjerovnicima, te da stečajni vjerovnik koji je uspješno pobio pravnu radnju kojom su oštećeni stečajni vjerovnici u slučaju kada je nedostatnost stečajne mase utvrđena već tijekom prethodnog postupka, zbog čega je stečajni postupak otvoren i odmah zaključen, ima iz onoga što se mora vratiti u stečajnu masu na temelju st. 5. ovoga članka pravo prvenstvenog namirenja za troškove koji su bili potrebni za navedenu parnicu. Stečajni vjerovnik čiji je tužbeni zahtjev za pobijanjem prihvaćen predložit će stečajnom sucu nastavak stečajnog postupka radi naknadne diobe.

13. Iz navedene odredbe čl. 212. st. 5. SZ-a proizlazi da ako se zahtjev za pobijanje pravne radnje prihvati pobijena pravna radnja je bez učinka prema stečajnoj masi i protivna je strana dužna vratiti u stečajnu masu sve imovinske koristi stečene na osnovi pobijene radnje. Iz navedene odredbe proizlazi da tužba kojom se traži pobijanje pravne radnje stečajnog dužnika nužno mora sadržavati zahtjev za utvrđenje da je pobijena pravna radnja bez učinka prema stečajnoj masi. Što se tiče tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na pobijanje pravnih radnji stečajnog dužnika, dakle, na utvrđenje da su radnje navedene u tužbi bez učinka prema stečajnoj masi, a koji je zahtjev tužitelj postavio prvi puta tek u podnesku od 31. listopada 2022. (listovi 225- 229 spisa) u pravu su tuženici kada navode da je predmetna tužba podnijeta izvan roka predviđenog odredbom citiranog čl. 212. st. 2. SZ-a kojom je, kako je iznijeto, propisano da se tužba iz st. 1. čl. 212. SZ-a može podnijeti u roku od dvije godine od otvaranja stečajnoga postupka. Radi se o prekluzivnom roku, pa istekom tog roka od dvije godine dolazi do gubitka prava na podnošenje tužbe bez obzira na to što je, u konkretnom slučaju, rješenjem ovoga suda poslovni broj St-177/2019-16 od 20. srpnja 2020. otvoren i istovremeno zaključen stečajni postupak nad stečajnim dužnikom Leskovar d.o.o., te neovisno o tome da li je stečajna masa iza stečajnoga dužnika upisana u sudski registar (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-138/2013-3 od 18. lipnja 2014.). Tužitelj je sukladno citiranoj odredbi čl. 212. st. 2. SZ-a trebao podnijeti tužbu koja bi sadržavala zahtjev na utvrđenje da su u tužbi opisane pobijane pravne radnje bez učinka prema stečajnoj masi najkasnije do 21. srpnja 2022. jer je rok od dvije godine iz navedenog čl. 212. st. 2. SZ-a počeo teći 21. srpnja 2020. (rješenje ovoga suda o otvaranju i zaključenju stečajnoga postupka poslovni broj St-177/2019-16 donijeto je, kako je iznijeto 20. srpnja 2020.) te je taj rok istekao 21. srpnja 2022.

Uz navedeno treba pridodati da je tužitelj nakon što je ovaj sud rješenjem poslovni broj P-226/2019-32 od 18. ožujka 2022. nastavio ovaj postupak, imao dovoljno vremena za predmetnu preinaku tužbe jer u ožujku 2022. još nije protekao navedeni dvogodišnji zastarni rok. Također, ispravan je i stav 1. tuženika koji je u svojem podnesku od 8. studenoga 2022. (list 247-250 spisa) naveo i da ukoliko je tužitelj u svom podnesku od 31. listopada 2022. (listovi 225-229 spisa) uredio tužbeni zahtjev u odnosu na promjene vezane za 1. tuženika, da 1. tuženik ne bi trebao biti tuženik u ovom postupku jer je odredbom čl. 212. st. 3. SZ-a propisano da se tužba iz čl. 212. st. 1. SZ-a podnosi protiv osobe prema kojoj je pobijana radnja poduzeta, a to nije 1. tuženik.

14. Zbog svega navedenoga, a budući da je sud, kako je iznijeto, uvidom u dokumentaciju u spisu, i to, posebno uvidom u rješenje ovoga sud poslovni broj St- 177/2019-16 od 20. srpnja 2020. (listovi 135-137 spisa) utvrdio da je tim rješenjem otvoren i istovremeno zaključen stečajni postupak nad stečajnim dužnikom Leskovar d.o.o. iz [adresa], te kako je uvidom u podnesak tužitelja od 31. listopada 2022. (listovi 225-230 spisa) utvrđeno da je tek tim podneskom tužitelj preinačio tužbu kojom je postavio novi tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 212. st. 1. i st. 5. SZ-a, te kako je predmetnu tužbu suprotno odredbi čl. 212. st. 3. SZ-a podnio i protiv 1. tuženika (prema stečajnoj masi iza brisanog društva Leskovar d.o.o., u stečaju), to je sud utvrdio da je, kako je navedeno, protekao prekluzivni rok iz čl. 212. st. 2. SZ-a, te da je tužba tužitelja podnijeta i protivno odredbi čl. 212. st. 3. SZ-a, pa je stoga istu valjalo odbaciti kao nedopuštenu sve temeljem citiranih odredbi čl. 212. st. 1., st. 2. i st. 3. SZ-a.

15. Odluka o zakonskim zateznim kamatama donijeta je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a.

16. Odluka o naknadi troškova ovog postupka donijeta je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP-a), a u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, te čl. 151. st. 3. ZPP-a, kao i temeljem odredbi Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023., dalje: Tarifa). Tuženicima su kao potrebni za vođenje ovog postupka priznati troškovi za rad njihovog punomoćnika za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 220,00 eura (Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 40. st. 1. Tarife), za zastupanje tuženika na ročištima održanim 21. lipnja 2022., 9. studenoga 2022., 15. ožujka 2023., 29. ožujka 2023., 19. rujna 2023., 25. ožujka 2024. te 17. listopada 2025. u iznosu od po 220,00 eura za svako zastupanje (Tbr. 9. t. 1. Tarife). Nadalje, tuženici imaju pravo i na naknadu troškova za rad njihovog punomoćnika za sastav četiri obrazložena podneska sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife, i to, za sastav obrazloženog podneska od 18. kolovoza 2022., 8. studenoga 2022., 7. lipnja 2024., 5. srpnja 2024. u iznosu od po, također, 220,00 eura za svaki podnesak. Odredbom Tbr. 8. t. 3. Tarife propisano je da za sastavljanje ostalih podnesaka odvjetniku pripada 25% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., t. 4., t. 7. i t. 8. Tarife, ali ne više od 25 bodova. Stoga je tuženicima kao potrebna određena naknada troškova za sastavljanje ostalih podnesaka, i to, za sastav podneska od 27. listopada 2020., 17. lipnja 2022., 2. prosinca 2022., 22. ožujka 2023., 12. listopada 2023., 27. veljače 2024., 7. svibnja 2024. te od 10. srpnja 2024. u iznosu od 55,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 4. Tarife). Na navedene priznate troškove u ukupnom iznosu od 3.080,00 eura tuženici imaju pravo obračunati pripadajući PDV od 25% što iznosi 770,00 eura (Tbr. 46. Tarife). U preostalom dijelu, a iznad dosuđenog dijela sud tuženicima nije dosudio naknadu troškova zatraženih na ime sastava ostalih obrazloženih podnesaka, i to, za sastav obrazloženog podneska od 4. rujna 2024. i 8. listopada 2025. u iznosu od po 220,00 eura za svaki podnesak te pripadajućeg PDV-a na taj iznos što iznosi 110,00 eura, odnosno, što sveukupno iznos od 550,00 eura. Kako su tuženici zatražili sveukupnu naknadu troškova po troškovniku u visini od 4.400,00 eura, a sud je utvrdio osnovanim zahtjev za naknadom troškova ovog postupka tuženika u iznosu od 3.850,00 eura, to je u preostalom dijelu u visini od 550,00 eura valjalo kao neosnovan odbiti zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog postupka.

U Varaždinu 1. prosinca 2025.

Sudac:

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, i to, stranka koja je bila prisutna ili uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude, a stranka koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude u roku od petnaest (15) dana od dostave odluke.

DNA:

Tužitelj IDA COMERC d.o.o., Prelog, Trg Slobode 1, kojeg zastupa punomoćnica Ivona Šimić Martinjaš, odvjetnica iz Zagreba, Zelinska ulica 3,

1. Tuženik Stečajna masa iza brisanog društva LESKOVAR d.o.o., u stečaju, [adresa]. i 2. tuženik IVAN LESKOVAR, [adresa], oba zastupana po punomoćnici Maji Tkalčec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Petrić i partneri d.o.o. iz Varaždina, Anina ulica 2.