Poslovni broj: UsI-2215/2024-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik AČ, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon javne rasprave zaključene dana 10. listopada 2025. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 1. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/210, URBROJ: 512- 2501-24-2 od dana 12. lipnja 2024.
Obrazloženje
1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/210, URBROJ: 512-2501-24-2 od dana 12. lipnja 2024., tužitelj je, u bitnom, naveo da se u obrazloženju pobijanog rješenja samo ponavljaju navodi iz prvostupanjskog rješenja, citiraju se izjave saslušanih svjedoka te je samo izvršen uvid u već postojeće popise pripadnika Narodne zaštite. Smatra da je drugostupanjsko tijelo pogriješilo i nepravilno postupilo zbog toga jer u žalbenom postupku nije niti pokušalo utvrditi stvarno činjenično stanje, odnosno zatražiti po potrebi nove dokaze (dokumentaciju, izjave i dr.) od stranaka u postupku. Posebno da je pogrešan zaključak iz obrazloženja pobijanog rješenja da nije sudjelovao u obrani suvereniteta RH u smislu citiranih zakonskih odredbi jer da se navedene aktivnosti ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, a što da nije u skladu s odredbom čl. 3. st. 1. ZHBDR-a. Zaključak iz pobijanog rješenja da je pretpostavka za priznavanje statusa pružanje izravnog otpora agresoru da je netočna, pogrešna, restriktivna i da nije u skladu s navedenom odredbom. Naime, zakonska odredba da navodi izrijekom izravno angažiranje kao pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite, odnosno izravno angažiranje kao pripadnika borbenog sektora, a što da je tužitelj bio-izravno angažiran u obrani suvereniteta i cjelovitosti Republike Hrvatske u navedenom razdoblju-od 24. rujna 1991.-26. studenog 1991. Tužitelj da je bez prekida od 27. studenog 1991. bio mobiliziran u postrojbe Hrvatske vojske (HV) i da je nadalje sudjelovao u obrani suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Republike Hrvatske te pružanju oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom. Slijedom svega navedenog, da predlaže nadležnom sudu da poništi pobijano rješenje.
2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 10. listopada 2025. tužitelj je naveo da ostaje kod svih navoda iznesenih u tužbi. U odnosu na odgovor na tužbu, a vezano za status hrvatskog branitelja od dana 24. rujna 1991. do prelaska u Zbor Narodne garde dana 26. studenog 1991. Popisi na koje se poziva tuženik u odgovoru na tužbu da su u mnogome djelomični i selektivni iz razloga što obuhvaćaju samo pripadnike Kriznog štaba tadašnje mjesne zajednice [adresa] i Odreda Narodne zaštite, ali samo one koji su bili na poziciji ili liniji područja Veterinci-Raštane Donje. Na tim popisima da nije evidentiran, stoga da se postavlja pitanje zašto u svojim odgovorima MORH nije zatražio popise svih pripadnika Narodne zaštite na području tadašnje Općine Biograd na Moru iz 1991. Znači da je prvostupanjsko tijelo u istrazi bilo selektivno te da je automatski kao tužitelj isključen i po odgovoru MORH- a da ga nema na popisu pripadnika naoružanih pripadnika Narodne zaštite Biograda na Moru. lako da je bio neosporno pripadnik odreda narodne zaštite da se MORH prvenstveno poziva na citiranu presudu Visokog Upravnog suda Usž-3683/22 od dana 24. svibnja 2023., ali ne isključivo. Zato da se i provodi postupanje i izvode dokazne radnje. Tu da su bili saslušani i svjedoci iz iskaza kojih da je vidljiva njegova nepobitna pripadnost odredima narodne zaštite. Upravo da ih je zato prvostupanjsko tijelo saslušalo u prethodnom upravnom postupku i iz njihovih izjava da je neosporno da je u tom razdoblju bio naoružani pripadnik narodne zaštite na području općine [adresa]. Svjedok ĐČ iz [adresa] da navodi da je bilo djelovanja neprijateljskih postrojbi iz mjesta Kakma i Tinj povrh grada Biograda. Dakle, da postoji djelovanje neprijateljskih postrojbi i odgovor narodne zaštite na to djelovanje. Pod sudjelovanjem u obrani suvereniteta RH da se podrazumijeva oružani otpor-sudjelovanje u izravnoj vezi s tim otporom, odlazak u postrojbu na borbeni položaj te povratak, obuka i priprema na odlazak na bojište. Dakle, sve one radnje koje su povezane s obranom i oružanim otporom. Iz zakonske odredbe na koju se poziva MORH da sudjelovanje u obrani suvereniteta RH nije samo izravni oružani otpor agresoru i boravak na prvoj crti bojišnice, nego i sve druge aktivnosti hrvatskog branitelja u svezi s tim otporom. To da je sve odred narodne zaštite u spornom periodu radio uključujući i njega. Bitno je navesti da je u periodu koje navodi od oružanih postrojbi sudjelovao MUP, a da je u tom vremenskom periodu da je uz MUP sudjelovao i odred Narodne zaštite. Dakle 134. Brigada Zbora narodne garde ili Hrvatske vojske da još nije bila osnovana što da znači da su navedene postrojbe MUP i Narodne zaštite prvi sudionici u obrani. Odredi Narodne zaštite kojima da je pripadao u svakom trenu u tom vremenu da su bili spremni, aktivni i motivirani odgovoriti na svaki poziv i odlazak na bilo koju poziciju i crtu obrane na području bivše Općine Biograd na Moru. Bitno da je navesti da se po navodima MORH-a ne pronalaze spiskovi odreda narodne zaštite Pakoštane Drage, jer da spiskovi nisu evidentirani. Slijedom svega, da smatra da je njegov zahtjev u potpunosti i na zakonu utemeljen te da mu Upravni sud treba priznati status hrvatskog branitelja za sporni period.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti iznio sve navode iz obrazloženja osporenog rješenja predloživši da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
4. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 10. listopada 2025. opunomoćenik tuženika naveo je kako ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja, a time i do zahtjeva da ovaj Sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti.
5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/210, URBROJ: 512-2501-24-2 od dana 12. lipnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I 560-01/24-01/109, URBROJ: 512M2- 6510-24-2 od dana 23. travnja 2024., a kojim je odbijen zahtjev RČ, ovdje tužitelja, za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Biograd na Moru za razdoblje od 24. rujna 1991. do 26. studenog 1991.
6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.
7. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.
10. Člankom 3. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Stavkom 3. istog članka propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).
11. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
12. Po pravnom shvaćanju ovog Suda, da bi se osobi priznao status hrvatskog branitelja moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta određena člankom 3. ZHBDR- a: pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske te organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
13. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 560-01/24-01/210 utvrđeno je: da je Područni odsjek za poslove obrane Zadar, dopisom, KLASA: 560-01/24-01/49, URBROJ: 512M2-70-24-5 od dana 19. travnja 2024., dostavio zahtjev predmetnog za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti ONZ MZ „Biograd na Moru" u razdoblju od 24. rujna 1991. do 26. studenog 1991.; da je tužitelj evidentiran u bazi IS-PU, Sudjelovanje u DR", kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata u razdoblju od 27. studenog 1991. do 31. srpnja 1992. (134. brigada HV); da je uvidom u službenu evidenciju, odnosno u arhivsko gradivo bivšeg Ureda za obranu Biograd, pronađena ovjerena izjava tadašnjeg gradonačelnika grada [adresa] koja se odnosi na popis pripadnika Kriznog štaba Mjesne zajednice Biograd na Moru, kao i popis pripadnika Odreda NZ Biograd na Moru koji su bili na prvoj liniji Veternici-Raštane Donje kao i da je u izjavi opisan ratni put pripadnika dragovoljačkih odreda NZ MZ Biograd na Moru, a na navedenim popisima tužitelj nije evidentiran; da je tužitelj saslušan u tijeku prvostupanjskog upravnog postupka i da je izjavio kako je bio pripadnik NZ MZ Biograd na Moru u razdoblju od 24. rujna 1991. do dana kada je prešao u HV (26. studenog 1991. u kojem razdoblju da je vršio ophodnje noću i danju, oružane straže po kvartu, zaustavljanje i kontrolu vozila te kontrolu svih sumnjivih radnji i situacija na terenu kao i da je u navedenom razdoblju bio student te da nije bio u radnom odnosu; da je svjedok LČ naveo da je bio pripadnika NZ MZ Biograd na Moru te je u bitnome potvrdio navode tužitelja kao i da su u navedenom razdoblju držali oružane straže po noći te ophodnje po kvartu, štitili benzinske pumpe na magistrali, čuvali objekte (tvornicu kruha i pekare) pri čemu je naveo kako u tom razdoblju nije bilo borbenog djelovanja; da je svjedok ĐČ naveo da je bio zapovjednik dragovoljačkog odreda MZ Biograd na Moru te je u bitnome potvrdio navode tužitelja i svjedoka LČ pri čemu je naveo kako je tužitelj u spornom razdoblju vršio straže i ophodnje na smjene, čuvao i štitio obiteljske kuće od pljački i obavljao druge aktivnosti kao i da je u tom razdoblju bilo povremenog djelovanja iz neprijateljskih položaja u mjestu Kakmi.
14. Cijeneći iskaze saslušanih svjedoka LČ i ĐČ, kao i samog tužitelja, u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nedvojbenim proizlazi da je tužitelj bio pripadnik odreda Narodne zaštite MZ Biograd na Moru za razdoblje od 24. rujna 1991. do 26. studenog 1991.
15. Međutim, aktivnosti koje tužitelj navodi da je obavljao, da je vršio ophodnje noću i danju, oružane straže po kvartu, zaustavljanje i kontrolu vozila te kontrolu svih sumnjivih radnji i situacija na terenu, ne mogu se smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom u smislu naprijed citirane odredbe članka 3. stavka 2. ZHBDR, kako to pravilno zaključuje i tuženik u osporenom rješenju. Na navedeno nisu od utjecaja ni navodi tužitelja da su svi pripadnici NZ MZ Biograd na Moru bili spremni, aktivni i motivirani odgovoriti na svaki poziv i odlazak na bilo koju poziciju i crtu obrane na području bivše Općine [adresa] obzirom da je pronađena i ovjerena izjava tadašnjeg gradonačelnika grada [adresa] koja se odnosi na popis pripadnika Kriznog štaba Mjesne zajednice Biograd na Moru, kao i popis pripadnika Odreda NZ Biograd na Moru koji su bili na prvoj liniji Veternici-Raštane Donje, a gdje tužitelj, i prema vlastitim navodima, nije sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
16. Tužitelj u svojoj izjavi ne navodi da bi u spornom razdoblju bilo ikakvog borbenog djelovanja s njegove strane, a isto ne navode niti svjedoci LČ i ĐČ, stoga je nedvojbeno utvrđeno kako tužitelj ne ispunjava uvjet propisan gore citiranom odredbom čl. 3. st. 2. ZHBDR, radi čega se prigovori izneseni u tužbi u tom smislu ukazuju u cijelosti neosnovanima.
17. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužitelja (koji se generalno svode na njegovo tumačenje svojih aktivnosti u spornom razdoblju) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužitelja.
18. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.
19. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.
U Splitu, 1. prosinca 2025.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).
DN-a:
- tužitelju RČ iz [adresa]
- tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Glavnom tajništvu, Službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1
- u spis