Poslovni broj: Us I-2078/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Katiji Stermšek, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice: NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika: Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenica DI, diplomirana pravnica i zaposlenica, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon javne rasprave zaključene dana 10. listopada 2025. u prisutnosti tužiteljice i opunomoćenika tuženika, dana 1. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se poništi rješenje tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/268, URBROJ: 512- 25-24-2 od dana 17. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/268, URBROJ: 512-25-24-2 od dana 17. srpnja 2024., tužiteljica je, u bitnom, navela da je kao pripadnica HVO-a bila zarobljavana te da je činila sastavni dio Oružanih snaga Republike Hrvatske. Isto tako, da je u navedenim zahtjevima za priznavanje statusa Hrvatskog branitelja dostavila potvrde o pripadnosti HVO-u pa da ne vidi nikakvog razloga da joj se ne prizna status Hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Prvostupanjsko tijelo da je šturo i bez ikakvoga zakonskog obrazloženja utvrdilo da status Hrvatskog branitelja ne može ostvariti s obzirom da je pripadnik postrojbi HVO-a, koja sastavnica Oružanih snaga BiH da ne čini pravni osnov za stjecanje statusa Hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Sastavnice HVO-a da su bile i branile Republiku Hrvatsku od srpske agresije, stoga da predlaže Upravnom sudu da joj prizna status Hrvatskog branitelja svojom odlukom ili da predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 10. listopada 2025. tužiteljica je navela da izlaže i predlaže kao u tužbi. Posebno da mora naglasiti da je kao hrvatski vojnik sudjelovala u stvaranju današnje RH. Prilikom akcije Oluja i Bljesak da je odlikovana od strane predsjednika [adresa] dr. JI. U spisu tuženog tijela da je već priložena odluka o odlikovanju koja da se odnosi na operaciju Oluja te da prilaže i odluku iz koje proizlazi da je odlikovana i medaljom "Ljeto 95". Ujedno, da naglašava da je sudjelovala i u operaciji Maestral pod zapovjedništvom generala AI i N. U to vrijeme da su nosili uniforme HV-a, a ne HVO-a i sve svoje ranjenike da su prebacivali u bolnicu u Split helikopterima HV-a iz sela Rusnić. Borili su se na teritoriju RH sve do oslobođenja Knina. Došli su kao pripadnici HVO-a, međutim da su bili priključeni HV-u, dobivali jedinstvene naredbe i borili se za suverenu RH pri čemu da nisu vodili računa o tome gdje su i kako bili evidentirani. Predlaže da se usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje tuženika. Zaključno da ističe da je ona hrvatska državljanka i kao takva da se borila na teritoriju Republike Hrvatske. Domovnicu da ima od 1992., stoga da ustraje u tužbenom zahtjevu.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti iznio sve navode iz obrazloženja osporenog rješenja predloživši da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 10. listopada 2025. opunomoćenica tuženika navela je kako ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja te da naglašava da je tužiteljica u svom zahtjevu navela da je pripadnica HVO-a koje da nije sastavnica oružanih snaga RH. Priložila da je uvjerenje Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine, Uprave za obranu Zenica, Odjela-službe za obranu Kakanj br. 17-17-3-11-119/06 od dana 31. listopada 2006. kojim da se potvrđuje njezina pripadnost oružanim snaga Bosne i Hercegovine - HVO od 5. travnja 1993. do 19. kolovoza 1995. Dokumentacija priložena u spisu da je sukladna navodima stranke te da je utvrđena njezina pripadnost postrojbama HVO oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Odlikovanja predsjednika RH, koja je imenovana priložila, da se odnose na njezino sudjelovanje u HVO-u koji da je surađivao sa postrojbama Hrvatske vojske, stoga da je njezin zahtjev u ovom slučaju promašen, stoga da traži da se tužbeni zahtjev i tužba odbije u cijelosti.

5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/24-01/268, URBROJ: 512-25-24-2 od dana 17. srpnja 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split KLASA: UP/I-560-01/23-01/32, URBROJ: 512M2- 6504-24-2 od dana 24. travnja 2024., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev NI, ovdje tužiteljice, za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje od 5. travnja 1993. do 19. kolovoza 1995. temeljem pripadnosti Hrvatskom vijeću obrane - BiH.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora.

7. U sporu je održana rasprava koja je bila zakazana da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika.

10. Člankom 3. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Stavkom 3. istog članka propisano je da hrvatski branitelji iz Domovinskog rata iz stavka 1. ovoga članka i članovi njihovih obitelji ostvaruju prava prema ovom Zakonu, dok je stavkom 4. istog članka propisano da se status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz ovoga članka dokazuje potvrdom ministarstva nadležnog za obranu odnosno ministarstva nadležnog za unutarnje poslove ili potvrdom iz Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koju izdaje ministarstvo nadležno za hrvatske branitelje (u daljnjem tekstu: Ministarstvo).

11. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

12. Po pravnom shvaćanju ovog Suda, da bi se osobi priznao status hrvatskog branitelja moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta određena člankom 3. ZHBDR- a: pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske te organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

13. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 560-01/24-01/268 utvrđeno je: da je tužiteljica u zahtjevu zatražila priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata od 05. travnja 1993. do 19. kolovoza 1995. kao pripadnici Oružanih snaga Bosne i Hercegovine/Hrvatskog vijeća obrane; da je u svom zahtjevu tužiteljica izjavila da je u traženom razdoblju bila pripadnica HVO BiH te da je kao dokaz priložila Uvjerenje Ministarstva odbrane-obrane Bosne i Hercegovine, Uprave za obranu Zenica, Odjela-službe za obranu Kakanj, Broj: 17-18-03-11-119/06, od dana 31. listopada 2006. kojom se potvrđuje njena pripadnost OS BiH-HVO od 05. travnja 1993. do 19. kolovoza 1995.

14. Iz dokaza priloženih spisu ne proizlazi da je tužiteljica u spornom periodu bila pripadnica bilo kojeg oblika Oružanih snaga Republike Hrvatske iz gore citirane odredbe čl. 3. st. 1. ZHBDR, a kako je to pravilno utvrdio i tuženik dajući za to obrazloženja koje prihvaća i ovaj Sud. Naime, tužiteljica je zatražila priznavanje status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za razdoblje pripadnosti postrojbi HVO BiH od 5. travnja 1993. do 19. kolovoza 1995., a za što raspolaže i Uvjerenjem Uprave za obranu Zenica, Odjel u Kaknju, MO BiH. Međutim, pripadnost postrojbi HVO kao sastavnici Oružanih snaga BiH ne čini pravni osnov za stjecanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, a kako je to pravilno utvrđeno i obrazloženo u osporenom rješenju tuženika.

15. Nastavno izloženom, a kako nije ispunjena pretpostavka pripadnosti Oružanim snagama Republike Hrvatske u predmetnom razdoblju (propisana gore citiranom odredbom č. 3. st. 1. ZHBDR) to se tužiteljici nije mogao priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata pa je pravilno postupilo prvostupanjsko upravno tijelo kada je odbilo zahtjev tužiteljice kao i tuženik kada je odbio žalbu osporenim rješenjem.

16. Slijedom svega naprijed navedenog, po ocjeni ovog Suda, prigovori tužiteljice (koji se generalno svode na obrazlaganje razloga uslijed kojih smatra da joj je trebalo priznati traženi status kraj činjenice da pripadnost HVO-u nije obuhvaćena gore citiranom odredbom č. 3. st. 1. ZHBDR) nisu od utjecaja radi donošenja eventualno drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari iz razloga što je u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na štetu tužiteljice.

17. U izloženim okolnostima, a uzimajući u obzir navedene zakonske odredbe, osporavana odluka tuženika je zakonita. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09 i 110/21, dalje: ZUP-a), a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

18. Radi toga je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu, 1. prosinca 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- tužiteljici NI iz [adresa]

- tuženiku Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Glavnom tajništvu, Službi za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1

- u spis