Republika Hrvatska

Općinski sud u Zlataru

Stalna služba u Klanjcu

Klanjec, Trg mira 1

Poslovni broj P-248/2024.-34.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Klanjcu, po sucu Karolini Balen, u pravnoj stvari tužitelja IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Romeo Herceg, odvjetnik u Zaboku, protiv tuženika 1. RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. BJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ilija Boić, odvjetnik u Zaboku, radi služnosti na nekretninama, nakon dana 27. listopada 2025. održane glavne i javne rasprave u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ksenije Kantura, odvjetnice u Zaboku i punomoćnika tuženika, dana 1. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je nekretnina u suvlasništvu tuženika RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], čkbr. [katastarska čestica] šuma u Jamnici od 1 jutro i 43 čhv (5909 m²) upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], opterećena pravom stvarne služnosti kolnog puta širine 3,00 metra za korist nekretnina tužitelja IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], čkbr. [katastarska čestica] kuća, šuma, put i dvorište Pristava od 1129 m² i čkbr. [katastarska čestica] šuma u Jamnici od 196 čhv (705 m²), obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i okućnica u [adresa], koje se pravo stvarne služnosti izvršava na dijelu nekretnine tuženika označenom na skici očevida od 15. travnja 2025. g. točkama B-H-GF-E-D-C-B u površini od 51,74 m², pa su tuženici dužni trpjeti izvršavanje služnosti i uknjižbu prava stvarne služnosti kolnog puta za korist naprijed naznačenih povlasnih nekretnina na čkbr. [katastarska čestica] šuma u Jamnici od 1 jutro i 43 čhv (5909 m²) upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] naprijed označenim pravcem, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima RJ iz I, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ĆJ iz I, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 1.772,22 EUR uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima i čl. 12. a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, tekuću od dana donošenja presude 1. prosinca 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je vlasnik nekretnina čkbr. [katastarska čestica] kuća, šuma, put i dvorište [adresa] od 1129 m² i čkbr. [katastarska čestica] šuma u Jamnici od 196 čhv (705 m²), obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i okućnica u [adresa]. Tuženici su suvlasnici nekretnine čkbr. [katastarska čestica] šuma u Jamnici od 1 jutro i 43 čhv (5909 m²) upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina tuženika čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] opterećena je pravom stvarne služnosti kolnog puta za korist nekretnina tužitelja iz točke I. tužbe, time da se pravo stvarne služnosti izvršava na jugoistočnom dijelu poslužne nekretnine u širini od cca 3 metra i duljini od cca 10-tak metara za pristup do javnog puta čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Točna lokacija služnog puta bit će utvrđena očevidom i geodetskim vještačenjem. Do nekretnina tužitelja i do njegove kuće u [adresa] nema druge putne veze osim pravcem protezanja prava stvarne služnosti, a služnost se nesmetano izvršava na istovjetni način preko 20 godina. U ukupno razdoblje posjeda prava stvarne služnosti ima se uračunati i vrijeme posjeda od strane pravne prednice tužitelja, AJ iz [adresa], od koje je tužitelj 2022. kupio povlasne nekretnine. Poziva se na čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojoj se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću ako je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao služnost preko 20 godina izvršavajući njezin sadržaj, a vlasnik poslužne nekretnine tome se nije protivio. U smislu čl. 228. st. 2. istoga zakona, tko stekne pravo stvarne služnosti na temelju zakona, ovlašten je ishoditi uknjižbu toga prava u zemljišnoj knjizi. U smislu čl. 233. ovlaštenik prava stvarne služnosti ima pravo tražiti od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo stvarne služnosti na poslužnoj stvari. Tužitelj stoga predlaže da sud temeljem odredbi čl. 228., 229. i 233. donese presudu te prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženici su u odgovoru na tužbu naveli da se protive tužbi i tužbenom zahtjevu. Naveli su da obje predmetne nekretnine u vlasništvu tužitelja cijelom istočnom stranom graniče javnim putem, odnosno nekretninom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Točno je da je pravni prednik tužitelja uživao put služnosti preko nekretnine tuženika, međutim, tužitelj IJ nije pošteno posjedovao povlasnu nekretninu tuženika, čemu se tuženik protivio. Radi se o činjenici su tuženici i pravni prednik tužitelja imali uzajamne služnosti na predmetnim nekretninama, međutim, stupanjem tužitelja u vlasništvo nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], tužitelj više nije priznavao tuženicima služnost puta preko njegovih nekretnina u opsegu kako se izvršavala ranije. S druge strane, tužitelj je bez pitanja, suglasnosti ili znanja tuženika u proljeće 2023. preko predmetne nekretnine tužitelja provukao strujne kablove i vodne instalacije te nasipao put, čemu su se tuženici protivili. Čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nepoštenom posjedniku negira pravo na osnivanje služnosti na temelju zakona dosjelošću, stoga tuženici radi navedenoga smatraju da tužbeni zahtjev treba odbiti u cijelosti. Nadovezujući se na potonje, čl. 229. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zabranjuje osnivanje stvarne služnosti dosjelošću ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili potajno. Tužitelj je svojim ponašanjem ispunio uvjete iz oba citirana stavka članka 229. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima, najprije jer su predmetne nekretnine bile opterećene uzajamnim služnostima, što se očito temeljilo na uzajamnom povjerenju vlasnika. Iz dopisa tuženika upućenog punomoćniku tužitelja razvidno je kako tužitelj tuženicima ne priznaje pravo služnosti preko svojih nekretnina u opsegu kako su bile izvršavane za vrijeme dok je vlasnik tih nekretnina bio pravni prednik tužitelja, a također iz istih dopisa nesporno proizlazi da je tužitelj nepošteni posjednik i da se tuženici tome protive.

2.1. Tuženici su primarno predložili provesti postupak mirenja u cilju eventualnog uspostavljanja uzajamnih služnosti nad predmetnim nekretninama, a alternativno se predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja naknaditi tuženicima parnične troškove, sve jer je tužitelj u izvršavanju služnosti nepošten obzirom da je bez pitanja i odobrenja tuženika (dakle potajno) povećao opseg služnosti u odnosu na pravnog prednika (čime je postao nepošteni posjednik), dok istovremeno znatno umanjuje opseg služnosti koji su izvršavali tuženici preko tužiteljeve nekretnine kao povlasne.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u izvatke iz zemljišne knjige na str. 5- 10 spisa, u izvod iz katastarskog plana na str. 11 spisa, u dopis na str. 17-18 spisa, pročitao zapisnik o očevidu i nalaz i mišljenje geodetskog vještaka te skicu očevida, u dopis na str. 27 spisa, pročitao očitovanje HEP ODS d.o.o. s prilozima na str. 41-65 spisa, saslušao stranke u svrhu dokazivanja te svjedoke ŠJ, AJ te je pročitao dopis Zagorskog vodovoda d.o.o. s prilozima na str. 122-152 spisa.

3.1. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja istaknute na zadnjem ročištu glavne rasprave jer su isti mogli biti predloženi do zaključenja prethodnog postupka, a podredno se ni ne odnose na odlučne činjenice za postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja.

3.2. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

4. Tužitelj IJ saslušan u svrhu dokazivanja iskazao je da je predmetnu nekretninu kupio prije tri godine i u to vrijeme, jednako kao i sada, isto je izgledao predmetni put prema njegovoj kući. Kroz javni put provedena je struja i voda, a 200 m puta je sam uređivao jer je to prethodno pokušao riješiti s općinom, ali nije uspjelo jer navodno postoji praksa prema kojem se uređuje put ako je kuća do koje bi ga trebalo urediti u naravi vikendica. Moguće je da je on nasipao sporni put nakon radova HEP-a i Zagorskog vodovoda koji su prekopali put radi izgradnje infrastrukture i to s lijeve i desne strane, ali su i oni nakon radova zatrpavali cestu u dva navrata. Provedena infrastruktura struje i vode prolazi javnim putem, a potom preko spornog puta do njegove kuće. Priključak vode je izveden od prvog susjednog hidranta, a priključak struje od prve kuće udaljene od oko 80 m. O uređenju puta nije obavijestio vlasnika nekretnine u spornom dijelu. Njemu je prodavatelj pokazao put do njegove kuće odnosno to je bio jedini put kojim se pristupa na njegove nekretnine. Prodavateljičin sin mu je rekao da je put na predmetnoj nekretnini isti od 80-tih godina nadalje. Nije obraćao prilikom kupoprodaje pažnju na javni put koji ide oko kuće. Misli da ne postoji bilo koji drugi put kojim bi se moglo s javnog puta doći do njegove kuće. Kad je kupio predmetnu nekretninu na služnom putu od javnog puta do njegove nekretnine postojali su tragovi šodranja, put je bio vidljiv i radilo se o klasičnom makadamskom putu. Nije odredio HEP-u ili Zagorskom vodovodu kuda treba priključak vode i struje ići, već su oni sami izradili projekt i odredili kud će isti priključci biti položeni. Nije mu rečeno od strane prodavateljice niti se vidjelo u bilo kakvim dokumentima da bi nekretnina prodavateljice bila opterećena bilo kakvom služnošću u korist tuženika. Ne zna imaju li tuženici pristup do svoje šume s nekog drugog javnog puta, nije to provjeravao, ali susjedi su mu rekli da takav postoji odozdo. Nije vidio u trenutku kupoprodaje predmetnu rampu, mislio je da je to rampa za njegovo dvorište, tek naknadno mu je rekao BJ da je to njegova rampa. BJ je rekao da ima ključ od te rampe. Njemu su također vlasnici dali ključ od te rampe, ali mu nisu rekli da to ne bi bila njihova rampa. On sada više ne zaključava tu rampu. Prije početka postupka pokušao je mirnim putem riješiti spor s tuženikom, no u tome nisu uspjeli jer je tuženik imao zahtjeve koji nisu moralni. Naime, on želi imati svoju „kapiju“, a tuženik je imao zahtjev da također ima ključeve od njegove „kapije“ što on nije bio voljan tuženiku dati. Naime, on još uvijek nije izgradio svoju „kapiju“, čeka ishod ovog spora, tek ju mora izgraditi, a tuženikova rampa je na tuženikovoj nekretnini. Želi izgraditi odnosno postaviti svoju „kapiju“ na svojoj nekretnini, ali nikako ne želi ključeve dati tuženiku.

5. Tuženica RJ, saslušana u svrhu dokazivanja iskazala je da je predmetnu rampu u dogovoru s njezinim suprugom postavio JJ koji je to učinio nakon što je kupio svoju nekretninu 80-tih godina prošlog stoljeća. Oni imaju pravo na put do vikendice, sada tužitelja, jer drukčije nisu mogli s drvima iz njihove šume van te su je izvlačili na tu površinu ranije JJ i pilili drva na njoj. S donje strane njihove šume nema puta. Nekad su dolje ljudi imali vinograde, a sad je to sve zarašteno i predstavlja šumu. Nekretninu tužitelja koristili su u tu svrhu svakako do prije tri godine, a sada im više to nije potrebno jer nije potrebno više raditi drva. Ne zna zašto je nastao spor nakon što je g. IJ kupio predmetnu nekretninu od JJ. Ona ne zna na čijem zemljištu je rampa, ili na njezinom ili na zemljištu ranije JJ. Tužitelj prolazi preko njihovog zemljišta do svoje vikendice. Javni put s desne strane od njihovog puta je općinski put, ali nije uređen. JJ je kupio predmetnu nekretninu od njezinog supruga. Sve što sada pripada tužitelju, ranije je od njezinog supruga kupio g. JJ. Zna tko je SJ i zna da on ima jednu nekretninu do javnog puta s desne strane. Ta nekretnina nalazi se između javnog puta i nekretnine tužitelja. I treće osobe također imaju nekretninu između javnog puta i nekretnine tužitelja.

6. Tuženik BJ, saslušan u svrhu dokazivanja iskazao je ga je tužitelj, kad je kupio predmetne nekretnine, pozvao k sebi i sve su se dogovorili. Tužitelj mu je rekao da zna da prolazi po njegovoj parceli i da ako tužitelju on to ne dozvoli da će si tužitelj urediti put pored predmetnog. On je tužitelju rekao da to ne mora raditi i da će se sve dogovoriti, čak su utvrdili međe, a predloženo je i da se proglasi javni put koji bi imali pravo koristiti i tužitelj i on po ovom istom prostoru gdje se sada nalazi pristupni put. Ističe da je privatni izvođač obavljao građevinske radove u svrhu priključenja struje i vode. Kad se kopalo za vodu, zvao je tužitelja i rekao mu da oni nisu ništa pismeno utanačili u vezi njihovog dogovora, a tužitelj je rekao da će to učiniti. Međutim, do potpisa pisanog dokumenta nije došlo. Sporazum nije ni izrađen. Međutim, napravljen je geodetski elaborat. Tužitelj ga je naručio, ali taj elaborat nije napravljen po njihovom dogovoru. Rampa je dogovorena od strane JJ s njegovim ocem. Rampa nije njegova, već se samo nalazi na njegovom zemljištu. Izgradio ju je odnosno postavio JJ u dogovoru s njegovim ocem te su ključ od te rampe imali JJ i oni. U vezi toga nije bilo problema. JJ je znao zbog hrđe zamijeniti lokot na rampi i kad god je mijenjao lokot dao im je novi ključ. Od kad je tužitelj došao na predmetne nekretnine rampa je otvorena i nije pod ključem. On nije ni otvorio ni zatvorio tu rampu. Želi istaknuti da ga je prije današnjeg ročišta nazvala kćer AJ i pitala zašto je on nju predložio kao svjedoka, a on je to osporio jer ju nije predložio za svjedoka. Naveo je da su uvijek izvlačili drva iz svoje šume prema gore i tako su ranije činili ručno, a kasnije i strojem. Drugog puta do njegove šume za izvlačenje drva nema. S donje strane njegove šume ne postoji put, sve je zarašteno. Predmetne dvije nekretnine tužitelja ranije su bile njihove te je njegov otac iste prodao Gomerčićima. Na pitanje tko je dao izraditi parcelaciju da se te dvije nekretnine izdvoje naveo je da su postojale dvije izmjere i to prva izmjera za katastar i druga izmjera po kojoj su oni uživali, ali nije provedena u gruntovnici. Ne zna tko je naručio tu parcelaciju. Na pitanje koliki mu je potreban prostor za izvlačenje drva odgovara da to ovisi o veličini drveta i kubikaže. Jedan dio njegove šume drži se predmetnog javnog puta. Kontakt između njegove šume i javnog puta postoji u nekih 20 m dužine. Ne može na taj dio puta izvlačiti svoja drva koja bi porušio u dijelu svoje šume ispod kuće g. IJ.

7. Svjedok ŠJ u svom je iskazu naveo da on 50 godina živi u [adresa]. Njegov otac je umro 1995., a par godina prije toga u jednoj nedjeljnoj šetnji im je otac pokazao međe. Ne zna je li tome bio prisutan i njegov brat osim njega te je put postojao za njih i vodio je sve do vikendice JJ. Međutim, oni nikad nisu tim putem dolazili do njegove vikendice jer su šumu koristili u prednjem dijelu. Na taj dio puta su se izvlačila drva iz njihove šume i potom odvezla dalje. I njegov otac i g. JJ su koristili taj put. Rampa je bila dogovorena s JJ. Ne zna tko je postavio tu rampu. Ne zna nalazi li se ta rampa sada na istom mjestu kao i tada. Ne zna što se dogodilo nakon što je tužitelj kupio predmetne nekretnine. Postojao je jedan uski put ispod nekretnine u naravi šume njegovog brata i majke, ali vidio ga je još kad je bio mali. Njegov otac je imao ključ od predmetne rampe. Ne zna je li si njegov otac prilikom prodaje nekretnine JJ ostavio izlaz iz šume.

8. Svjedokinja AJ u svom je iskazu navela da je prodala g. IJ predmetne nekretnine misli prije nekih 6 ili 7 godina, nije u to sigurna. Njezin suprug je već tada umro. Ona je g. IJ pokazala put koji i sad postoji do nekretnina tužitelja i ide preko tih nekretnina koje su ranije bile njezine. Nema nikakvih saznanja da bi taj put išao preko nekretnina ŠJ. Njezin suprug i otac BJ su zajedno napravili predmetnu rampu da ne bi treće osobe tamo vozile otpad. Na rampi je postojao lokot i ključ i oni su imali taj ključ. Ne zna jesu li R imali ključ od te rampe. Dok su oni bili na tim nekretninama nitko nije imao ključ osim njih. Ona je predala ključ od lokota tužitelju prilikom kupoprodaje. Ne zna je li to učinila ona ili njezin sin. Obitelj BJ ništa nije radila na njihovim nekretninama iza rampe i nisu na tom prostoru izvlačili drva iz šume. Njezin suprug je bio gazda predmetne nekretnine i rekao da nju to neka ništa sekira, tako da ona za to ne zna. Suprug ju nije obavještavao o tome da bi netko izvlačio drva na njihovu nekretninu. Nije postojao nikakav drugi put do njihovih nekretnina osim ovog puta s rampom. Oni su kupili zemlju na kojoj su izgradili vikendicu od BJ. Ne sjeća se kad su vikendicu napravili, je li to bili prije 10, 15 ili 5 godina. Toga se ne može sjetiti, ali zna da je njezin sin tada bio maloljetan, a rođen je 1962. Kad su dolazili na predmetne nekretnine dolazili su spornim putem, to je moglo biti možda dva puta mjesečno i materijal za gradnju vikendice također su dovozili tim putem. BJ je možda jednom izvukao drva iz svoje šume na prostor ispred njihove vikendice. Vidjela je granje koje je ostalo na tom njihovom dijelu.

9. Neposrednim opažanjem utvrđeno je da su nekretnine tužitelja u naravi kuća - vikendica na kbr. [adresa], okućnica i šuma te šljunčani prilazni put dvorištu i kući, uz kojeg se nalazi prostor na kojem je parkiran radni stroj te prikolica. Gledajući prema nekretninama tužitelja, s lijeve strane na padini ispod šljunčanog puta nalazi se šuma tuženika za koju tuženik navodi da je iz iste vukao drva na taj put. Zato je i predložio da mu tužitelj prizna njegovo pravo služnosti po navedenom putu za potrebe njegove nekretnine u naravi šuma. S obje strane nekretnine tužitelja nalaze se strmine. Nekretnina tuženika djelomično predstavlja sporni prilazni put nekretninama tužitelja te se na tom dijelu nalaze i stupovi rampe koja je trenutno bila otvorena. Drugi dio nekretnine tužitelja zadire i u postojeći javni pute koji je vidljiv u naravi i predstavlja zemljano-šljunčani javni put. Javni put prostire se ispod nekretnina tužitelja i tuženika s desne strane gledajući prema kući tužitelja te se isti kod nekretnine tuženika spušta prema nižem dijelu prema dolje te je razinom niži od nekretnina tužitelja, a u manjem dijelu i u odnosu na nekretninu tuženika. Do nekretnina tužitelja u trenutku očevida nema ni jedne druge uređene putne veze osim predmetnog pravca služnosti.

10. Nalazom i mišljenjem geodetskog vještaka Geo Legin d.o.o. utvrđeno je da skica očevida prikazuje predmetno područje na dan očevida. Na skici očevida, različitim bojama prikazani su elementi snimljeni na terenu, a koji su dodatno objašnjeni u legendi skice. Katastarski plan, tj. katastarske čestice i oznake istih, prikazane su svjetlozelenom bojom, a granica katastarskih općina označena je tamnozelenom bojom. Sporna pošljunčana površina širine 3,00 metra i dužine 19,88 metara, koja se nalazi na nekretnini tuženika prikazana je crvenom bojom s istočne i zapadne strane, a zelenom bojom tj. katastarskim planom s sjeverne i južne strane. Ista je definirana točkama D, E, F, G, H, A, B i C i ima površinu 51,74 m2. Pošljunčana površina koja se nastavlja na prethodno opisanu, nalazi se na kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] tj. na posjedu tužitelja. Ista je širine 3,00 metra i dužine 35,55 metara. Definirana je ljubičastom bojom s istočne i zapadne strane, a zelenom bojom tj. katastarskim planom s sjeverne i južne strane. Ista je definirana točkama S, T, U, V, Z, A1, E, D, N, O, P i R i ima površinu 107,22 m2. Stupovi rampe snimljeni su i na skici očevida prikazani točkama C i F. Između njih je rampa dužine 3 metra prikazana svjetloplavom bojom i ista se u potpunosti nalazi na čestici tuženika, kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Položaj vodomjernog okna prikazan je tamnoplavom bojom i snimljen detaljnim točkama J, K, L i M i isto se u potpunosti nalazi na čestici tužitelja, kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Točka A i točka I prikazuju južnu među čestice tuženika i iste su označene na terenu. Točka A je označena bojom na samom putu – javnom dobru, a točka I. označena je drvenim kolčićem obojanim rozom bojom. Međa, prema kopiji plana, ide od točke A, i nastavlja kroz točku I u smjeru zapada. Točka B1 i točka F1 prikazuju među između čestice tužitelja broj 260/3, k. o. [katastarska općina] i čestice tuženika br. 260/1, k. o. [katastarska općina] i iste su označene na terenu drvenim kolčićima obojanim rozom bojom. Međa ide od točke B1, i nastavlja kroz točku F1 u smjeru zapada. Smeđom bojom označen je snimljeni put – javno dobro. Isti se prostire kroz kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (u katastaru i zemljišnoj knjizi upisana kao javno dobro), kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (u katastaru i zemljišnoj knjizi upisana kao javno dobro) i nastavlja po kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (u katastru i zemljišnoj knjizi upisana kao javno dobro), a u bitnom području, nalazi se i dijelom na čestici tuženika br. 260/1, k. o. [katastarska općina]. Točka C1 koja se nalazi na tom putu, snimljena je na njenom rubu na karakterističnom mjestu - dno usjeka iznad koje je međa između čestica tužitelja i tuženika. Točka B1 nalazi na vrhu usjeka. Razlika nadmorske visine između točaka C1 i B1 iznosi 2,47 metra. Točka D1 koja se također nalazi na putu – javnom dobru, snimljena je na njenom rubu na karakterističnom mjestu - dno usjeka iznad koje je parkiralište na posjedu tužitelja. Točka E1 nalazi na rubu parkirališta i također ima karakterističnu visinu. Razlika nadmorske visine između točaka D1 i E1 iznosi 7,47 metra.

11. Mjerodavno pravo u ovom predmetu su odredbe čl. 228. i 229. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZV). Po čl. 228. st. 1. ZV-a neposredno na temelju zakona pravo služnosti osnovat će se kad se ispune sve zakonom predviđene pretpostavke za dosjelost služnosti; inače samo kad tako odredi posebni zakon. Po st. 2. tko stekne pravo služnosti nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Sukladno čl. 229. st. 1. ZV-a stvarna služnost osniva se na temelju zakona dosjelošću ako je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao služnost preko 20 godina izvršavajući njezin sadržaj, a vlasnik poslužne nekretnine tome se nije protivio. Po st. 2. ne može se dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva. Sukladno st. 3. ako se služnost po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati, mora onaj tko tvrdi da je ona u korist njegove nekretnine kao povlasne osnovana dosjelošću, dokazati da je u razdoblju od najmanje dvadeset godina bar tri puta nastupio slučaj izvršavanja takve služnosti te da je on ili njegov prednik svaki taj put izvršio njezin sadržaj.

11.1. Prema čl. 54. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“, broj 6/80 i 36/90 i „Narodne novine“, broj 53/91), koji je bio na snazi u vrijeme početka tijeka dosjelosti, također je bilo propisano da se stvarna služnost stječe dosjelošću kad je vlasnik povlasnog dobra faktično ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godine, a vlasnik poslužnog dobra se tome nije protivio, s time da se ta služnost ne može steći dosjelošću ako je vršena zloupotrebom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužnosg obra, silom, prijevarom ili ako je služnost ustupljena do opoziva.

12. Iz iskaza tužitelja i svjedokinje AJ nedvojbeno je utvrđeno da je predmetne nekretnine tužitelj kupio od AJ koja je sa svojim pokojnim suprugom koristila sporni služni put preko nekretnine tuženika od kad su oni kupili te nekretnine, a to je bilo 80-tih godina prošlog stoljeća i na jednoj od predmetnih nekretnina sagradili vikendicu. Prema tome, od tada pa do dana podnošenja ove tužbe nedvojbeno je prošlo 20 godina, čime je stečeno pravo stvarne služnosti na nekretnini tuženika. Štoviše, 20 godina je proteklo i prije nego je tužitelj kupio predmetne nekretnine. To potvrđuje i kontekst iskaza tuženika RJ i BJ. Sud nije našao ni jedan razlog zbog kojeg bi doveo u sumnju njihove iskaze.

13. Iz dopisa tuženika BJ od 7. veljače 2024. upućenog punomoćniku tužitelja, između ostalog, utvrđeno je da je tuženik potvrdio da je točno da je prijašnji vlasnik stekao dosjelošću pravo na služnost puta.

14. Točno je da iz iskaza tuženika i ŠJ proizlazi da su si prednici stranaka međusobno uzajamno dozvoljavali korištenje spornog puta odnosno dijela nekretnine prednika tužitelja za istovar porušenih stabala iz tuženikove susjedne šume, međutim, isto ne utječe na ishod ovoga spora, budući da u ovom sporu nije postavljen protutužbeni zahtjev tuženika na utvrđenje njihove služnosti preko nekretnine tužitelja niti je ičim dokazano da bi prednici tužitelja nepošteno, zlouporabom povjerenja, potajno ili na zamolbu do opoziva koristili predmetno pravo stvarne služnosti preko nekretnine tuženika. Postojanje uzajamne služnosti pravnih prednika samo po sebi ne znači da bi služnost bila dana prednicima tužitelja samo po zamolbi i do opoziva, niti se to činjenično ističe u tom kontekstu. Upravo suprotno, tuženici su činjenično iznosili da je tužitelj (kao novi kupac predmetne nekretnine) postupao nesavjesno i nemoralno, a ne i njegovi prednici. Pritom sud ističe da su se pretpostavke za stjecanje prava stvarne služnosti pravnih prednika tužitelja stekle prije predmetne kupoprodaje pa je i po zakonu stečeno to pravo dosjelošću već do tada te je taj služni put s pravom ranija vlasnica AJ pokazala tužitelju prilikom kupoprodaje i predaje u posjed kupljenih nekretnina tužitelju.

14.1. Tijekom postupka nije osporena činjenica da je rampu postavio još prednik tužitelja JJ, a na očevidu je utvrđeno da je rampa širine koja je dovoljna i upućuje za prolaz vozilom.

14.2. Nadalje, prema čl. 190. st. 1. ZV-a pravo kolnika obuhvaća pravo vlasnika povlasne nekretnine voziti se po poslužnoj nekretnini jednom ili više zaprega, motornim vozilom i biciklom. Bilo kakve druge radnje na poslužnoj nekretnini tuženici mogu utužiti u odgovarajućem postupku.

14.3. Osnivanje služnosti na temelju zakona znači stjecanje služnosti ispunjenjem zakonom propisanih pretpostavki, između ostalog i izvršavanjem sadržaja služnosti kroz propisano vremensko razdoblje, koje po činjeničnom supstratu tužbe obuhvaća i razdoblje izvršavanja sadržaja služnosti od pravnog prednika tužitelja u smislu čl. 160. st. 2. ZV-a i čl. 1. st. 6. ZV-a. Isto tako po čl. 231. ZV-a propisano je da tko stekne vlasništvo povlasne stvari na bilo kojem pravnom temelju, stekao je ujedno i svako pravo stvarne služnosti koje je njezin pripadak, osim ako je drukčije određeno, a tko stekne vlasništvo poslužne stvari na bilo kojem pravnom temelju, stekao ju je opterećenu svakim pravom služnosti koje je njezin teret, osim ako zakonom nije drukčije određeno, u skladu s čl. 232. ZV-a.

15. Iako zbog naprijed opisanih razloga ne utječe na ishod ovoga postupka, valja ipak reći da sama činjenica da tužitelj istovremeno ne priznaje tuženicima pravo služnosti izvlačenja drva iz njihove šume na svoje nekretnine, kako su to ranije tuženiku dozvoljavali prednici tužitelja, ne znači da je tužitelj nepošten u odnosu na pravo služnosti za korist svojih nekretnina. Istu bi činjenicu trebalo dokazati odgovarajućim dokazima. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka u ovom predmetu nije dokazano da je tužitelju prodana nekretnina koja bi bila opterećena takvim pravom stvarne služnosti na nekretninama tužitelja i da bi tužitelj za to znao.

15.1. Također iz priložene dokumentacije HEP ODS d.o.o. proizlazi da podzemni električni kabel za potrebe nekretnine tužitelja nije postavljen na kčbr. [katastarska čestica] u vlasništvu tuženika te njihova suglasnost nije ni zatražena. U odnosu na dokumentaciju Zagorskog vodovoda d.o.o. iz iste je utvrđeno da je tužitelj sam u vlastitoj režiji izvodio radove iskopa za vodne instalacije, a u svom iskazu je tužitelj priznao da ista dijelom prolazi i ispod spornog puta do njegove kuće. Iako je time tužitelj postupio protivno dopuštenim ovlaštenjima iz čl. 190. st. 1. ZV-a, no isto može biti predmet posebne parnice i ne utječe na odlučne činjenice za utvrđenje je li pravo stvarne služnosti kolnika na nekretnini tuženika stečeno dosjelošću ispunjenjem zakonskih pretpostavaka ili ne, a isto je i stečeno ranije.

15.2. U odnosu na tvrdnje o postojanju drugog puta za nekretninu tuženika, ističe se da se ovaj postupak ne vodi radi ukidanja prava služnosti ni radi nužnog prolaza pa ista činjenica nije relevantna za ovaj postupak koji se vodi radi utvrđenja da je nekretnina tuženika opterećena pravom stvarne služnosti za korist nekretnina tužitelja. Podredno se ističe da je geodetskim vještačenjem utvrđeno da kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi uz nekretninu tužitelja predstavljaju strmu obrežinu po kojoj provozi za sada nisu mogući.

16. Slijedom iznijetog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja po čl. 229. st. 1. ZV-a. Po čl. 228. st. 2. ZV-a tko stekne pravo stvarne služnosti na temelju zakona, ovlašten je ishoditi uknjižbu toga prava u zemljišnoj knjizi. U smislu čl. 233. ZV-a ovlaštenik prava stvarne služnosti ima pravo tražiti od vlasnika poslužne stvari da prizna i trpi njegovo pravo stvarne služnosti na poslužnoj stvari. Zato je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a. Visina troškova temelji se na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023).

17.1. Parnični trošak tužitelja obuhvaća trošak jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak po tbr. 7/2 – 250 bodova za 4 radnje (trošak sastava tužbe, podneska od 2. listopada 2024., pripremno ročište 25. studenoga 2024. i očevid 17. veljače 2025.), zatim trošak sastava podneska od 18. rujna 2025. i zastupanja od 22. rujna 2025. i 27. listopada 2025. (tbr. 7/2 – po 50 bodova), kao i trošak pribave zemljišnoknjižnih izvadaka i kopije katastarskog plana po tbr. 36 – 25 bodova, što ukupno iznosi 425,00 bodova ili 850,00 EUR računajući vrijednost jednoga boda od 2,00 EUR. PDV na taj iznos jest 212,50 EUR, što ukupno iznosi 1.062,50 EUR.

17.2. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe od 39,81 EUR, trošak geodetskog vještačenja u iznosu od 619,91 EUR te trošak pristupa svjedokinje AJ u iznosu od 50,00 EUR, što ukupno daje iznos od 1.772,22 EUR.

18. Tuženici nisu uspjeli u parnici pa im nije ni dosuđen parnični trošak.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Klanjcu 1. prosinca 2025.

Sudac

Karolina Balen

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Dostaviti:

1. Odvj. Romeo Herceg, Zabok, uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Odvj. Ilija Boić, Zabok

3. eOglasna ploča suda